novinarstvo s potpisom
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Super mi je kako aktualno vodstvo države i HDZ-a trgovinom, potkupljivanjem i trgovanjem pozicijama i koječim drugim uspijeva pacificirati najradikalnije slojeve društva. [Read more…]
Očito su zastave pod kojima su dosad vodili rat protiv legalno izabrane vlasti jako olinjale. Nakon što je HDZ ovladao Vukovarom, čekićarski ustanak protiv ćirilice naglo je zamukao, više nema smisla.
Bojna protiv jugoslavena, programatska parola pod kojom je šator na Savskoj ustoličen, nekako se nije primila. Preočito je da nema veze sa stvarnošću. [Read more…]
Posve suprotno normalnoj logici da se uspjeh na izborima gradi na popularnosti i sviđanju javnosti, Tomislav Karamarko na vlast želi doći strahom, plašeći narod. Recentna kriza, jedan od najdramatičnijih trenutaka u četvrt stoljeća dugoj povijesti samostalne države, pokazala je da se njegove vlasti treba bojati.
Cijela se Hrvatska u jednom času našla na plinskoj boci, zaslugom njegove politike. [Read more…]
Moglo bi se možda reći – comedia e finita, no to je samo djelomično točno. “Povijesni sastanak” hrvatskog premijera sa suradnicima i vođama prosvjednika “šatoraša” iz Savske bio je doduše završna epizoda prve etape pobune dijela branitelja protiv aktualne vlasti, no svakako ne i završna klapa sapunice koja traje već sedam mjeseci.
Jer, u izbornoj godini, ni prosvjednici ni oporbene stranke koje ih podržavaju sigurno neće odustati od nakane da zagorčaju život Milanovićevoj Vladi i, baš kao i u vrijeme predsjedničkih izbora, “prepariraju” glasače za promjenu vlasti. SDP-u i koalicijskim partnerima, naravno, ne paše takav scenarij, no pasivnost, odnosno odustajanje od energičnih (zakonskih) mjera kojima se moglo pokušati riješiti problem ilegalaca iz Savske, do sada se pokazala kao uspješna strategija. [Read more…]
Etida, instrumentalna skladba namijenjena vježbanju određenih tehničkih elemenata, u djelima je nekih skladatelja postala puno više, vrhunsko umjetničko djelo. Među najpoznatijim etidama koje su se izdigle daleko iznad razine tehničkih vježbi i postale dio najprestižnijeg umjetničkog repertoara su Chopinove klavirske etide.
Jedna od njih, ona koja nosi naziv ”Revolucionarna“ (br. 12. Op. 10) posebno mi je draga. Chopin ju je skladao 1831. godine kao romantičarski homage ustanku Poljaka protiv Rusije koji je slomljen bombardiranjem Varšave. Posvećena je velikom Franzu Lisztu, njegovu blisku prijatelju. [Read more…]
Odgovarajući na glasinu da policija namjerava srušiti šatorsko naselje nezadovoljnih branitelja na pločniku u Savskoj ulici, Predrag Matić vedro se osmjehnuo i kazao kako je “u podrumu Ministarstva smješteno sto do dvjesto specijalaca srpske nacionalnosti naoružanih do zuba. Dečki bi išli kući, ali držimo ih zbog prosvjeda.” Bio je to, naravno, vic. Svi su zdrave pameti shvatili da je riječ o vicu. [Read more…]
Jedan je blog prošlog tjedna postao prvorazredna politička činjenica i po medijskoj je atraktivnosti uspješno konkurirao godinama čekanoj odluci Međunarodnog suda pravde u Haagu o međusobnim tužbama Hrvatske i Srbije za genocid. Drago Prgomet, zanemareni zamjenik predsjednika HDZ-a, objavio je poziv pobunjenim braniteljima da raspuste svoj prosvjed i postao ne samo politička senzacija, nego i svojevrsni junak dana.
Cijenjeni liječnik dočekao je da se novinari oko njega otimaju, prvo, zato što se usudio da veteranskoj buni otvoreno, u lice, kaže popu pop, a bobu bob.
Prgomet je i sam bio branitelj i zna što je ratno ranjavanje. Svojim, kako ih naziva, prijateljima pod šatorom u Savskoj poručio je da imaju pravo prosvjedovati, tražiti i smjenu ministra, ali ne mogu biti iznad zakona i države. Nemaju pravo kršiti zakone i ne poštovati institucije države. Ni podleći histeriziranim podjelama, još manje da i vlastitim protestom, kako konstatira, antagoniziraju hrvatsko društvo, pa ih zato poziva neka ga privedu kraju “prije nego što se dogodi nekakav incident koji nitko ne želi”.
Zamjenik predsjednika HDZ-a morao je biti svjestan da se takvim apelom odvaja od politike koju prema šatorskoj frakciji branitelja prakticira njegova stranka.
HDZ figurira kao politički pokrovitelj logorovanja usred Zagreba, premda više nije sigurno tko tu koga vodi: pumpaju li Karamarko i njegova sljedba pobunjene branitelje ili Klemm i Glogoški, kao kolovođe bune, sada diktiraju ritam HDZ-u.
No, ovaj poziv braniteljima da borbu za svoje ciljeve premjeste u institucije države može imati važnost svojedobnog poteza Stipe Mesića, kad je prijeteći puč grupe hrvatskih generala presjekao njihovim umirovljenjem. On je to učinio s pozicije šefa države, Prgomet nema moć funkcije, ali mu je snaga u javnosti, gdje je dobio veliku podršku. Premda se na njega odmah nasrnulo, stotine poruka potpore koje su mu zatrpale mobitel pokazuju da je dobro odjeknuo.
Drugo, Prgomet je postao politički događaj dana zbog svog protivljenja uznapredovalom militariziranju hrvatske stranačke i političke scene. Za njega je politika natjecanje ideja, a ne sudar ideoloških blokova u ratu do međusobnog istrebljenja.
Napominjući da je “politika sraz vizija, a ne samoproglašenih dobra i zla”, dižući glas protiv raspirivanja najnižih političkih strasti, protiv slijepe mržnje prema političkim rivalima, on ispisuje svoj politički credo: “Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvati da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna”.
Nije teško razumjeti da se autor ovih poruka distancira od politike verbalnog građanskog rata, borbe svjetla i tame, domoljuba i izdajica, koja se forsira s vrhova njegove stranke, baš kao i vladajućeg SDP-a.
Prgometov blog rukavica je bačena u lice i Tomislavu Karamarku i Zoranu Milanoviću, kao jahačima nepomirljivih podjela i unutarnacionalnih raskola.
Politika za njega očito nije svijet u crno-bijelim kategorijama. Na barbarski zakrvljenoj hrvatskoj političkoj sceni djeluje kao glas razuma i praktični promicatelj tolerancije te međusobnog uvažavanja svih nacionalnih sastavnica, cijele duge političkih opcija i svakog pojedinog građanina. Razlika koju Prgomet čini dolazi prije podjele na ljevicu i desnicu. To je razlika između civilizirane Hrvatske i one koja se ukopava u mržnju svih vrsta.
Treće, reagiranje javnosti pokazuje koliko je Hrvatska gladna pozitivnih političkih poruka i konstruktivnih političara. Na političku se klasu ovdje gotovo bez iznimke gleda negativno, s prezirom i gađenjem. Kao čovjek od ljudskog i političkog integriteta, Prgomet bi mogao djelovati na vraćanje povjerenja u politiku.
E sad, umjesto da ga u stranci drže kao malo vode na dlanu, jer im podiže rejting, formalno drugi čovjek HDZ-a ponovo je dobio status trouble makera kojega se jedva trpi.
Istina, ovaj ga put ne napadaju kao SDP-ova zeca iz šešira, kako se već znalo događati. Ali šef mu je stranke, notorno podesničareni Karamarko, odmah poručio da bi osobna stajališta trebao iznositi u stranci, a ne u javnosti. Premda mu je upravo on začepio usta. Na predsjedništvu HDZ-a omogućio je svojedobno napade na svog zamjenika, ali odgovor nije dopustio.
Usto je Prgometu javno održao lekciju i bivši ministar Jandroković, tvrdeći da su mu stajališta bliža nekom trećem putu nego politici HDZ-a, ali da sankcija neće biti.
Svašta, o kažnjavanju izravno izabranog zamjenika predsjednika stranke oglašava se figura iz drugog ili trećeg HDZ-ova ešalona.
Također je prilično skandalozno da podobnost političkih stajališta drugog čovjeka stranke ocjenjuje čovjek koji se čuvajući svoju poziciju dao pretvoriti u političku krpu.
Činjenica da je zbog svojih političkih uvjerenja i petlje da se za njih javno zalaže postao junak dana Prgometa bi na neki način morala obavezivati. Ako njegova stajališta, koja je velik dio javnosti prihvatio s odobravanjem, zaista nemaju ništa s HDZ-om, to gore za HDZ.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Hladnoću četvrtka poslijepodne, ne samo onu stvarnu prouzročenu orkanskom burom i snijegom što se prosuo obroncima Učke i vrhovima naših najvećih otoka koje, eto, imam privilegij gledati kroz staklenu plohu mog petog kata, razbilo je pismo branitelja Trzebora Piekutowskog koje je s njegovog Facebook profila podigao Index. [Read more…]
”Prosvjed branitelja u Savskoj 66. u Zagrebu policiji nikad nije prijavljen u smislu Zakona o javnom okupljanju”, stoji u odgovoru Policijske uprave zagrebačke (PUZ) koji smo nakon tri mjeseca i dva pokušaja dobili.
Drugim riječima, braniteljski prosvjed, odnosno šatori podignuti ispred Ministarstva branitelja ondje su ilegalno. Tako je i službeno postalo ono o čemu se priča mjesecima, ali nitko osim Freda Matića, ministra branitelja i Franka Vidovića, zastupnika SDP-a, o tome nije javno govorio.
Prema Zakonu o javnom okupljanju kojim se reguliraju prosvjedi, u Zagrebu se prosvjedovati bez dozvole može na Trgu Francuske Republike. Što policija planira poduzeti i zašto ništa do sada nije poduzela, u policiji nam nisu odgovorili iako je za pretpostaviti da se ništa nije poduzimalo iz pragmatičnih političkih razloga jer se radi o osjetljivoj skupini prosvjednika.
Ali se onda opravdano postavlja pitanje nisu li branitelji u povlaštenijem statusu od ostatka građana kada su u pitanju prosvjedi, jer je sasvim jasno kako bi policija reagirala da, recimo, svi oni koji imaju dug u švicarskim francima podignu šator i nalože vatru ispred Ministarstva financija ili Hrvatske narodne banke.
Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, kaže kako nije riječ o organiziranom prosvjedu, već o spontanom okupljanju i dodaje da on nije organizator odnosno da organizatora zapravo ni nema.
”Nisam u organizaciji jer nje ni nema. Riječ o tome da su se ljudi spontano okupili. Ako policija misli da ne postupamo po zakonu, onda zna kako treba postupiti”, kazao je Deur.
Upitan ne misli li da nelegalnim prosvjedom branitelji zapravo šalju krivu poruku o sebi jer se u svojim istupima često pozivaju na zakone i pravo, a sami ih zaobilaze, odgovara protupitanjem: ‘Što bi se dogodilo da izraelski, američki ili bilo čiji veterani rata prosvjeduju? Premijer njihove države odmah bi ih primio na razgovor, a kod nas to nije slučaj.’
Prema navedenom Zakonu prosvjed može zabraniti načelnik nadležne policijske uprave, a predviđene kazne za organizatore su od dvije do 50.000 kuna.
Prosvjed u Savskoj ušao je u 103. dan.
U policiji navode da ni vatromet organiziran u izbornoj noći kada je Kolinda Grabar Kitarović izabrana za predsjednicu nije bio prijavljen, a zbog njega je, podsjetimo, promet Savskom cestom bio nakratko prekinut. Od Policijske uprave nije bilo zatraženo, niti je sukladno tomu bilo izdano odobrenje za izvođenje javnog vatrometa 11. siječnja 2015. u zoni Savske ceste ispred broja 66.
Međutim, utvrđeno je da je došlo do korištenja pirotehničkih sredstava neutvrđenog razreda osoba čiji identitet nije poznat. S obzirom na to da se radilo o nenajavljenom i spontanom izlasku većeg broja građana, policijski službenici nisu primijenili represivne mjere jer se u vidu, pored ostalog, imalo i okolnosti u kojima se u znatnom broju radilo i o osobama s invaliditetom.
Naime, kod takvih postupanja dužni su uzeti u obzir i sve ustavne i zakonske odredbe koje se odnose na zaštitu navedene kategorije građana, a u prvom redu ističe se obveza poštovanja načela razmjernosti i zaštite osoba s invaliditetom.
(Prenosimo s tportala).
