Slabost

Pozvao bih Te
za kafanski stol
neobičnom
okružen svitom

 
S moje desne Hagara bi bila
u pustinju bezdušno odagnana
rukom miljenika Tvog Abrahama
kog ne pokoleba ni plač prvog mu
u doba zamrle muškosti darovanog sina

S moje lijeve Urije Hetit bi bio
u boju od suboraca smrti predan
na zapovijed miljenika Davida Tvog
kom požuda za Hetitovom ženom
u mislima spletkarske mreže skroji

Sa mnom bi pred lice Tvoje

stupio i nesretnik Juda
kog udes zloguki stiže
miljenika Tvog Isusa
poljupcem u smrt predati

Iza nas bi se mnoga
tiskala još lica
u glas nestrpljivo
izvikujuć pitanja gorka

Faraonska četa vojnika
potopljena valovljem Crvenog mora
po naumu Tvom
miljeničkom Izraelu
nedokučivo sklonom

I desetero Jobove djece
usputnom žrtvom
razmetne opklade Tvoje
s dovitljivim Satanom
pred kim se neporočnošću
miljenika pohvali Svog

Kroz prozore kafanske
naguravala bi se i tmurna lica
iz sumpornim ognjem
zatrvene Sodome
i sestrice joj Gomore

Dugo bismo u noć
uz zaglušujuću buku
raspredali strasno
o kormilarenju Tvom
usudima našim

I neporecivoj slabosti Tvojoj
pred svojeglavošću miljenika Tvojih
koja me i poželjet nagna
s ovako neugodnom svitom
sučelit lice Tvoje
ponekad blasfemično slično
ljubomorno gnjevnom
svojeglavo pristranom
čovječjem licu

***

Omča

Oko Tvog lika
nisku pohvala
zaneseni sobom
nezaustavljivo nižu

Sveznajuć si
onkraj mijena
vremenitog kova
štitom vječnosti
zaštićen od patnje

Suveren neupitan

Neprepoznatljivog me
ogorčen preplavljuje bijes

Ako Te ne mijenja
vrelina ljudske suze

Ako ne učiš
iz ponora ljudskih

Ako Te ne progone
krici ljudske patnje

Ako na Tvom licu
lepršav ljudski osmijeh
ne nanosi nove boje

Ako na Tvom čelu
podvizi ljudski
ne začinju upitnika četu

Ako Tvoje oči
ne blistaju dugom
krajnosti ljudskih

Ako su u pravu
hvalisavci Tvog
suverenog lika
radije ću prigrlit
kozmičku prazninu

Ljubavni kotači
nemilosrdno drobe
suverenosti omču

***

Aureola

Ne volim svete sličice
brendirana svetačka lica
pravovjerne hagiografije

Njihove dogmatske cjediljke
okljaštrenom cvjetaju ljudskošću
bezdušnim bičevima idealnog
za vješto kročenje
lomnih zemaljskih pleća
lažima rastjelovljene istine

Njihovim dualističkim škarama
nesnosne su zbratimljene niti
nesebične plime s vihorom raskalašenog
ezoterično blistave note
o božanstvenosti erotskog zova

Njihove memljive ruke
kruh životne mudrosti
skrupulozno satiru
u mrvice fosilizirane smrti
bistre kapljice razigranosti
granulama metafizičke krivnje mute

U njihove skučene košare
ne stane na jedno nesvodiva
drama ljudskog života
tajnovito promaljanje zore
u njedrima bezdane noći
zvonko sidro nevjere
u nedokučivim dubinama vjere

Njihove misaone ladice
pucaju nemoćno ko trska
u stisku neukrotive strasti
pradavne svetačke aureole

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.