Umberto Eco
(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Smjena godina – prijelaz u novu: ljudi si međusobno žele sve najbolje i svako dobro’. Hajde da vjerujemo i osnažimo optimizam, iako je teško prijeći preko potisnutih, a ipak nagrizajućih strahova i zlogukih slutnji. 
Svjesni da se složeno pitanje izbjeglica mora rješavati na razini države te da hrvatska vlada nije sama koja će o tomu donositi odluke, kao građani, vjernici, kršćani i ljudi dobre volje prizovimo vlastitu savjest. 
Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića. 
Ugledni New York Times još je prije dvije godine upozorio na pojavu koju je nazvao ”fenomenom globalnog fašizma”. To upozorenje je uglavnom ignorirano, da bi se danas ponovo pojavilo u medijima potaknuto zbivanjima na svjetskoj sceni. 
