Lana Bobić
(Opaska uredništva: Ovo je posljednja kolumna Lane Bobić na Autografu. Drugi je to put u ovoj godini da nas napušta osoba kojoj se drugdje nudi honorar. Mi tu ne možemo ništa jer je Autograf projekt u kojem svi/e suradnici/e pišu/daju priloge ad honorem, dakle, volonterski. Nama je drago da je gospođa Bobić stekla vidljivost zbog pisanja na Autografu i što je njen rad od drugih prepoznat. Zahvaljujemo joj se na kvalitetnim tekstovima i želimo joj puno sreće. Očekujemo, pak, da se, kao što je poručila u oproštajnom pismu, opet oglasi kod nas. Naime, napisala je ovako: “Voljela bih ostaviti otvorenu mogućnost da ponekad nešto i napišem za Autograf, kad stignem i osjetim da je prilika”). [Read more…]
Najgore nas tek čeka. Makar ja, iako sam rizična skupina, ne mislim samo o zdravlju. Ne radi se samo o zdravlju i zarazi. Svi priznaju da zaraza nije samo pitanje zdravlja i statistika zaraženih, umrlih, izliječenih, grafova koji živopisno pokazuju da će pandemija ostaviti duboke tragove i da će trajati dugo. 
Zatvaraju se škole, vrtići, kazališta, muzeji, crkve, granice, gradovi… Situacija postaje sve dramatičnija u sve većem broju zemalja. Diljem svijeta broj zaraženih i smrtnih slučajeva raste, pa se drastično pooštravaju mjere usporavanja širenja koronavirusa. 
Smjena godina – prijelaz u novu: ljudi si međusobno žele sve najbolje i svako dobro’. Hajde da vjerujemo i osnažimo optimizam, iako je teško prijeći preko potisnutih, a ipak nagrizajućih strahova i zlogukih slutnji. 
Svjesni da se složeno pitanje izbjeglica mora rješavati na razini države te da hrvatska vlada nije sama koja će o tomu donositi odluke, kao građani, vjernici, kršćani i ljudi dobre volje prizovimo vlastitu savjest. 
Nitko ne voli vulgaran život bez zanosa, ustreptalih emocija, juriša na nebo ili ljubavnog grča. Ljudi nisu samo racionalna, već i emocionalna bića. 
