autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Kršćanstvo i koronakriza, osvrt na tekst Tomáša Halíka

Autor: Anna Maria Grünfelder / 03.05.2020. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderUoči ovogodišnjeg, sasvim neobičnog Uskrsa, kad je rijetko komu bilo do svetkovina i slavljenja, praški svećenik i sociolog religije na Karlovu sveučilištu u Pragu, Tomáš Halík, već nadaleko poznat kao ”disidentski” mislilac, što smo mogli pročitati na Autografu, razmišljao je o značenju i skrivenom smislu ovoga vremena. [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Anna Maria Grünfelder, autograf, Crkva, Dietrich Bonhoeffer, Karl Rahner, Mladen Parlov, Notre Dame, Tomaš Halik, Uskrs

Ne vjerujem da bi Šagi-Bunić plazio pred Plenkovićem

Autor: Drago Pilsel / 21.10.2019. Leave a Comment

drago-pilsel-hnd-230118-fah-bPremda je najveći postkoncilski (a možda i najveći uopće) teolog prof. dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić preminuo 21. srpnja 1999., Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića i Kršćanska sadašnjost organizirali su znanstveni kolokvij “Sluga Riječi” u povodu 20. obljetnice njegove smrti tek prošle subote, 19. listopada, na KBF-u. [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Andrej Plenković, Banske dvore, Bog, Crkva, Democroacia, Drago Pilsel, Giorgio Lingua, Hans Küng, HBF, HBK, HDZ, HNS, Ivan Penava, Karl Rahner, Kršćanska sadašnjost, teologija, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Zadar, Želimir Puljić

Z. Grozdanov, S. Koralija, S. Odak, B. Sekulić: Naš NE

Autor: AUTOGRAF / 28.07.2019. Leave a Comment

tehologija-ragusinaMali ”NE” pisan velikim slovom: Naš ”NE” šutnji teologa koja omogućuje zlouporabu kršćanstva – Otvoreno pismo hrvatskih katoličkih te pravoslavnog i protestantskog teologa [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Bartolomé de las Casas, Branko Sekulić, Ćiril Aleksandrijski, Hans Küng, J. B. Metz, kairos, Karl Barth, Karl Rahner, Mate Uzinić, Srećko Koralija, Stipe Odak, Tina Beattie, Yves Congar, Zoran Grozdanov

Jadranka Brnčić: ”Jedni od drugih možemo učiti”

Autor: Bojan Munjin / 07.01.2019. Leave a Comment

Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

U današnjoj Hrvatskoj, oštro podijeljenoj na političku desnicu i ljevicu, na vjernike i ateiste, na bogate i siromašne, teško je naći osobu poput Jadranke Brnčić koja će htjeti razumjeti jedne, druge i treće i pritom biti kritična prema svima i svemu što se protivi etičkim i humanim vrijednostima koje je sama sebi postavila. [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: André Malraux, Bojan Munjin, Božić, Drugi vatikanski koncil, Jadranka Brnčić, Karl Rahner, Matija Vlačić-Ilirik, NDH, papa Franjo, Prvi svjetski rat, revizionizam

Thomas Merton – kršćanin budućnosti ili bit kontemplacije

Autor: Jadranka Brnčić / 16.12.2018. Leave a Comment

Jadranka BrnčićUkoliko kršćanstvo ima još kakvoga zbiljskoga raison d’être, onda on može biti jedino u povratku vlastitim izvorima, odnosno u povratku sadržaju Isusova učenja, tako često zanemarenoga u ime vjere u Krista. [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Jadranka Brnčić, Karl Rahner, kontemplacija, kršćanin, kršćanstvo, Parrhēsia, Thomas Merton

Jesu li Križanić i Golub približili Miroslava Krležu Bogu?

Autor: Drago Pilsel / 26.10.2018. Leave a Comment

Miroslav Krleža

Miroslav Krleža

(Opaska uredništva: U povodu smrti profesora Ivana Goluba – 88 -, koji je nakon kratke i teške bolesti preminuo u četvrtak 25. listopada u Zagrebu, donosimo raniji članak o njegovom izuzetnom odnosu s Miroslavom Krležom. Članak pokazuje širinu i konzistentnost dragog našeg pokojnog profesora Goluba).

S vremena na vrijeme se ovom novinaru događa da, ni sam svjestan kako se do toga dolazi, naleti na veliku temu. A moguća razmišljanja umirućeg Miroslava Krleže o Bogu i, prije toga, činjenica da je Krleža bio fasciniran, gotovo pa opsjednut likom i djelom Jurja Križanića (o kojem je počeo pisati još 1915.!), čovjeka čije je srce bilo ispunjeno najvećom ljubavlju prema Božanstvu, jer ni koraka, ni retka, ni trenutka nije prošlo u njegovom životu bez Boga i misli na Njega, svakako su velika tema! [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Bezsonov, Drago Pilsel, Enes Čengić, Goran Matković, HAZU, Ivan Golub, Ivandija, Juraj Križanić, Jure Kaštelan, Kalinovac, Karl Rahner, KBF, KS, Maraković, Miroslav Krleža, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Vjekoslav Bajsić

Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti

Autor: Ana i Otto Raffai / 28.09.2018. Leave a Comment

Ana i Otto Raffai

Ana i Otto Raffai

I ove će godine volonteri udruge RAND obilježiti Međunarodni dan nenasilja, 2. listopada. Stajat će sat vremena, od 12 do 13 sati u krugu šutnje pred zagrebačkom katedralom s porukom: ”Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti”. [Read more…]

Filed Under: REVOLUCIJA NJEŽNOSTI Tagged With: Ana Raffai, izbjeglička kriza, Jorgen Hanssson, Karl Rahner, ljudskosti, Otto Raffai, papa Franjo, RAND, Revolucija nježnosti

Jesu li Križanić i Golub približili Miroslava Krležu Bogu?

Autor: Drago Pilsel / 05.03.2018. Leave a Comment

Miroslav Krleža

Miroslav Krleža

S vremena na vrijeme se ovom novinaru događa da, ni sam svjestan kako se do toga dolazi, naleti na veliku temu. A moguća razmišljanja umirućeg Miroslava Krleže o Bogu i, prije toga, činjenica da je Krleža bio fasciniran, gotovo pa opsjednut likom i djelom Jurja Križanića (o kojem je počeo pisati još 1915.!), čovjeka čije je srce bilo ispunjeno najvećom ljubavlju prema Božanstvu, jer ni koraka, ni retka, ni trenutka nije prošlo u njegovom životu bez Boga i misli na Njega, svakako su velika tema! [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Bezsonov, Drago Pilsel, Enes Čengić, Goran Matković, HAZU, Ivan Golub, Ivandija, Juraj Križanić, Jure Kaštelan, Kalinovac, Karl Rahner, KBF, KS, Maraković, Miroslav Krleža, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Vjekoslav Bajsić

O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (5)

Autor: Alen Kristić / 16.11.2017. Leave a Comment

blasfemija V.Religiozna produktivnost blasfemijskog u kasnoj moderni: društvena relevantnost i ljudski diskurs o Bogu

Polazeći od Isusovog križa a iz kršćanske perspektive može se s pravom reći da se u samom temelju kršćanstva nalazi spoznaja o mogućnosti preobrazbe blasfemičnog u ono spasonosno jer križ, nekoć sredstvo smaknuća od Boga prokletog (Pnz 21, 22-23), neočekivano po Isusu postaje simbol spasenja.

Spasonosno izručenje blasfemijskom

Isusov nam usud baš zato zorno i pokazuje da je ta revolucionarna preobrazba moguća upravo temeljem solidarnog silaska u blasfemične prostore društvenog, političkog i religioznog u kojima se ljudima sustavno i nasilno uskraćuje društveno priznanje njihovog dostojanstva pa time i pravo da budu ljudi u skladu s njihovim fundamentalnim pozivom od Boga.

Zašto je to tako?

Teško da je to dublje spoznato i jasnije izraženo kod nekoga kao kod već nekoliko puta spominjanog teologa i žrtve nacističkog režima D. Bonhoeffera. Na to ga je u prvom redu temeljem čitanja Biblije navelo zapažanje kako stvarna vjera lišena religiozno-metafizičke patine čovjeka ne upućuje na Božju moć, nego na Božju nemoć i patnjuu svijetu: ”Samo Bog koji trpi može pomoći.“[i]

A to pak znači da je život vjere, zapravo ljudski život uopće, bitno sadržan ”u sudjelovanju u Božjim patnjama u svjetovnom životu“[ii]:

Čovjek je pozvan da sudjeluje u Božjoj patnji u bezbožnom svijetu. […] To znači biti čovjek, i to ne neki tip čovjeka, nego čovjek što ga Krist stvara u nama. Ne čini kršćanina kršćaninom neki religiozni čin, nego sudjelovanje u Božjim patnjama u suvremenom svijetu.[iii]

U našem kontekstu to pak znači da su mjesta Božje patnje u svjetovnom životu upravo ona mjesta koja smo sučelice uvjetima egzistencije u kasnoj moderni označili blasfemijom, dakle posve konkretna mjesta u prostorima društveno-političke i religiozne zbilje na kojim se ljudima uskraćuje društveno priznanje njihovog dostojanstva.

Solidarno se spustiti u te društveno-političke i religiozne bezdane ljudskosti i odvažno se priključiti ljudima koji se u njihovom prijetećem vrtlogu bore za društveno priznanje svog dostojanstvaunatoč svim rizicima – to znači biti solidaran s Bogom u Njegovim patnjama jer Njegova patnja proizlazi iz uništavanja Njegovih stvorenja u koje je jedino i prije svega položena Njegova slava, čast i svetost, naprosto Njegovo dostojanstvo!

To znači biti vjernik s onu stranu svih religioznih ili konfesionalnih granica! Štoviše, to znači, kako to proročki sugerira D. Bonhoeffer, naprosto i prije svega biti čovjek, pa ako hoćete i po mjeri Isusa iz Nazareta.

A blasfemično je da upravo kršćani koji se pozivaju na Isusa, u čijem se usudu ta spoznaja zorno raskriva, to vrlo rijetko shvaćaju i u praksu pretaču jer bi upravo to prema D. Bonhoefferu moralo činiti okosnicu kršćanskog identiteta: ”Kršćani stoje pred Bogom solidarni s Njegovom patnjom.“[iv]

Dakle, umjesto opsesivnog posezanja za blasfemijskim prigovorom, kao reaktivnim odgovorom na sekularizaciju, Katolička Crkva bi se, baš kao i druge religiozne institucije, morala odvažiti krenuti upravo onamo kamo je nemilosrdno i provokativno pozivaju strastvena umjetnička djela i kritički novinarski napisi, dakle u prostranstva društveno-političke i religiozne zbilje, koja se – jer se u njima ljudima sustavno i nasilno uskraćuje društveno priznanje njihovog dostojanstva – jedino s pravom mogu nazvati blasfemijom, i to kako iz religioznog, tako i iz sekularnog rakursa.

Jer upravo tamo kamo proročki upućuju tek naizgled blasfemična umjetnička djela i novinarski napisi, tamo na Katoličku crkvu, ali i druge religiozne institucije, čeka Isus iz Nazareta s pozivom da se solidarnošću sa žrtvama i patnicima uključe u Božje mesijansko trpljenje ili da, riječima D. Bonhoeffera, uz Boga stanu solidarni s Njegovom patnjom u svjetovnom svijetu, upravo onako kako na to Crkvu ali i sve ljude dobre volje poziva Drugi vatikanski koncil:

Za Crkvu više nema drugog puta. […] To je pastoralni put Crkve Drugog vatikanskog koncila. On je sili na nasljedovanje Isusa, na ponizan pastoral predanja. To je put od moći prema autoritetu, od logike isključenja prema logici Božje univerzalne volje za spasenjem, od nadmoćno umišljene geste prema svijetu prema stavu solidarnosti. Uostalom, to je i marijanski put, dakle put patnje i milosrdnosti.[v]

Prema tome, tek bi takav solidarni silazak u vražje krugove smrti, kao mjesta stvarne blasfemije u prostorima društveno-političkog i religioznog, riješio dva fundamentalna problema Katoličke crkve, ali i drugih religioznih institucija, u razdoblju kasne moderne, i to s onu stranu neuroze i reaktivnosti.

Dakako, riječ je o problemu gubitka društvene relevantnosti i oblikovanja ljudskog a time i vjerodostojnog diskursa o Bogu.

Odvažnost da uvijek iznova uza sve rizike solidarno silazi u ponore neljudskosti u prostorima društveno-političke i religiozne zbilje i pruža ruku solidarnosti žrtvama koje se u njihovom vrtlogu bore za ljudska prava jednom bi zauvijek riješila pitanje društvene relevantnosti Katoličke crkve, baš kao i svake druge religiozne zajednice.

Dakako, zato što bi Katolička Crkva istom tada postala otvorena za moć koja je zračila iz samog Isusa iz Nazareta, moć koja svoje izvorište nema u moćnicima ovog svijeta, pa stoga drugima poriče njihovo ljudsko dostojanstvo, nego moć koja izvire iz nemoći žrtava i patnika, pa je stoga u stanju drugima vraćati njihovo ljudsko dostojanstvo, ili, riječima J. Sobrina, moć da živimo sada kao da smo već uskrsnuli: ”Živjeti kao da smo već uskrsnuli znači živjeti kao oni koji posjeduju sposobnost uskrisivati druge, koji mogu ‘skidati žrtve s križa’, koji te žrtve mogu ‘uskrisavati’.“[vi]

Na tom tragu J. Sobrino zapravo i definira kršćanstvo, a po našem dubokom uvjerenju isključivo povratak na taj put solidarnogsilaska u bezdane neljudskosti u sferi društveno-političkog i religioznog, kao stvarne blasfemije u prostorima ovozemaljskog, Katoličkoj crkvi, kao i drugim religioznim institucijama, može povratiti društvenu relevantnost i moć koja joj je primjerena temeljem njezinog pozivanja na Isusa iz Nazareta:

Dakle, kršćansko je postojanje život koji se odvija zajedno s onima koji su raspeti, a cilj mu je upravo u tome da te raspete skine s križa, budući da nam valja već sada živjeti kao da smo uskrsnuli i hodati – stojeći pri tom u poniznosti pred sablažnjivošću te i takve povijesti – zajedno s Bogom, onim Bogom koji je Bog sirotinje i žrtava.[vii]

A na tom bi putu Katolička Crkva, baš kao i druge religiozne zajednice, riješila i drugi fundamentalni problem u razdoblju kasne moderne, dakako onaj oblikovanja ljudskog a time i vjerodostojnog diskursa o Bogu.

Ljudski diskurs o Bogu, dakle vjerodostojan kako iz religiozne, tako i iz sekularne perspektive, moguće je dosegnuti samo usred solidarne borbe sa žrtvama ”vražjih krugova smrti” protiv struktura i snaga koje ljudima onemogućuju ljudski život neovisno o tome jesu li poglavito ekonomskog, političkog, kulturnog ili religioznog profila. Ili – još zaoštrenije formulirano – jedino ako dopustimo da nas upravo žrtve društveno-političkih i religioznih devijacija pouče ljudskom diskursu o Bogu pa nas time i evangeliziraju.

Zapravo, upravo to i jest dogmatska novina Drugog vatikanskog koncila položena u prvom redu u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu ”Gaudium et spes”, koja na revolucionaran način upravo našem vremenu, odnosno ”Radostima i nadama, tugama i strahovima” naših suvremenika, naročito siromašnih i ugroženih (GS 1,1), iznova vraća dogmatsko dostojanstvo a time i dogmatsku relevantnost:

Govoriti o Bogu ne predstavlja upravljanje posjedom, nego potragu za Bogom u pustinjama i oazama života. Govor o Bogu ne predstavlja administriranje baštinom za koju smo ovlašteni, nego proces neprestanog otkrivanja, uvijek ugroženog, uvijek delikatnog, nikad zajamčenog. Jer Bog se objavljuje, ali se i uskraćuje, postoji ”trajno uskrsnuće vjere iz groba nevjere”, kako je to formulirao Karl Rahner, jer vjera može biti i ”podnošenje Božje šutnje”.[viii]

Dakle, u avanturi uvijek nužno ponovnog oblikovanja ljudskog diskursa o Bogu o kojem ovisi i njezina društvena relevantnost, Katolička Crkva je, upravo kao i druge religiozne zajednice, pozvana poći na nauk kod žrtava i patnika u ”vražjim krugovima smrti”, kao jedinim blafemijskim prostranstvima u području ljudskog, a na tom joj putu strastveni umjetnici i kritički novinari nisu neprijatelji, nego povlašteni saveznici, sasvim konkretno ne blasfemičari, nego specifični nositelji proročkog duha u razdoblju kasne moderne.

Drugačije kazano, do ljudskog a time i društveno relevantnog diskursa o Bogu ne može se doći po načelima diktata i isključivanja, u što kao paradigmatičan primjer spada upravoblasfemijski prigovor, nego po načelima solidarnog osluškivanja i gostoprimstva, dakako u prvom redu žrtava i patnika, čija nas patnja s kojom se poistovjećuje i sam Bog poziva na solidarni silazak u ”vražje krugove smrti”, ali i strastvenih umjetnika i kritičkih novinara koji svojim radom javno podsjećaju na te blasfemične prostore u sferi društveno-političkog i religioznog, od kojih rado okrećemo glavu:

Blago vlastite poruke ne može se oživjeti bez drugih i onoga što se protivi njihovom očovječenju. Onaj tko ne ide na naukovanje kod egzistencijalnih problema ljudi ovog vremena, taj ih ne može poučavati u vjeri. Bez perspektive njihovog očovječenja, Crkva neće biti u stanju razviti povijesno relevantan pojam istine svoje vjere.[ix]

Dakle, pred Katoličkom crkvom se, baš kao i pred drugim religioznim institucijama, nalazi izazov prelaska od strategije pogubnog bijega od blasfemijskog na strategiju spasonosnog izručenja blasfemijskom, dakako kako bi u jednoj te istoj solidarnoj gesti ublažili ljudsku ali time i, jer je tom patnjom uzrokovana, Božju patnju u suvremenom svijetu:

Kršćanski Bog, dakle i Bog označen kao Trojstvo, nije poglavito subjektivno-osobno ustanovljiva veličina u onom smislu u kojem ljudska osoba kao subjektivnost može stati nasuprot svijeta. Naprotiv, on je društvena moć koja protiv tijeka vremena riječju traži preobrazbu neljudskosti putem pravednosti i ljubavi.

Ta osobno ustanovljiva moć Božja ne pokazuje se u nadmoći nad drugim moćima i silama, nego je možemo pronaći u tome da ljudima u mučnim situacijama nemoći pružimo nove društvene, političke, religiozne i osobne životne mogućnosti.

Taj se Bog ne da vezati uz granice jedne religiozne zajednice, nego se nalazi usred svih ljudi. Taj se Bog čak suprotstavlja vlastitoj religioznoj zajednici ako u njegovo ime promiče uskraćivanje ljudskosti ljudima. Tog Boga ne doseže kriza Boga jer ga možemo osloviti posebice u ljudskim krizama kojih je više nego dostatno. Taj Bog nije koristan ni za nasilje u njegovo ime jer njegova moć ne živi od toga da druge strovaljuje u nemoć.

Moć je tog Boga pastoralne naravi. Što se Crkva više konstituira oko te pastoralne Božje naravi, to će više biti kršćanskom religioznom zajednicom koja na nju može polagati pravo i na koju je pozvana u suvremenom svijetu.[x]

[i] Dietrich Bonhoeffer, Otpor i predanje, str 162.

[ii]Bonhoeffer, Otpor i predanje, str. 164.

[iii]Bonhoeffer, Otpor i predanje. isto

[iv]Bonhoeffer, Otpor i predanje. isto

[v]Rainer Bucher, …wenn nichts bleibt, wie es war – Zur prekären Zukunft der katholischen Kirche (Würzburg: Echter, 2012), str. 213.

[vi]Jon Sobrino, Izvan sirotinje nema spasenja – Mali utopijsko-proročki ogled (Rijeka: Ex libris, 2011), str. 208.

[vii] Sobrino, Izvan sirotinje nema spasenja – Mali utopijsko-proročki ogled, str. 218.

[viii]Rainer Bucher & Johann Pock, ”Entdeckungenwagen – Wie heute von Gott reden?“, u, Die Provokation der Krise – Zwölf Fragen und Antworten zur Lage der Kirche, Rainer Bucher (ur.) (Würzburg: Echter, 2005), str. 193.

[ix]Hans-Joachim Sander, ”Die Zeichen der Zeit – Die Entdeckung des Evangeliums in den Konflinkten der Gegenwart“, u Visionen des Konzils – 30 Jahre Pastoralkonstitution ”Die Kirche in der Welt von heute“,Gotthard Fuchs & Andreas Lienkamp (ur.) (Münster: Lit, 1997), str. 101-102.

[x]Sander, ”Die pastorale Grammatik der Lehre – eine Wille zur Macht von Gottes Heil im Zeichen der Zeit“, str. 206.

(Nastavlja se).

Filed Under: FELJTON Tagged With: Alen Kristić, Bog, Bonhoeffer, Crkva, Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes, Jon Sobrino, Karl Rahner, Katolička crkva, Krist, križ

Slovo nakon smrti patera Dude: živimo zimsko doba Crkve

Autor: Anna Maria Grünfelder / 11.08.2017. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderŠirok krug štovatelja fra Bonaventure oprostio se s jednim od posljednjih svjedoka razdoblja u povijesti Crkve na ovim prostorima koje je bilo neponovljivo plodonosno i bogato karizmatičnim teolozima: sveučilišni profesor (emeritus) Bonaventura Duda kao ”pjesnik, poliglot, poznavatelj umjetnosti i vizionar boljeg i pravednijeg svijeta… [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Adalbert Rebić, Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, Bonaventura Duda, Jerko Fućak, Josip Turčinović, Karl Rahner, Maca Jogan, Marijan Valjković, Mulieris Dignitatem, papa Ivan Pavao II., Peter Kuzmič, Tomislav Šagi-Bunić

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

Piše: Srećko Pulig

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. I Jovo i Ante kažu Banija

    I Jovo i Ante kažu Banija

    vedran-srsen
  2. Sramota

    Sramota

    marinko-culic
  3. Tajna hrvatskog serklaža

    Tajna hrvatskog serklaža

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Ovako se pokazuje ljudskost

    Ovako se pokazuje ljudskost

    novosti
  2. Kao da ih nikad nije bilo

    Kao da ih nikad nije bilo

    goran-gazdek
  3. Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    igor-mrkalj

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se