Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović opet je izašla u javnost s novim gafom. Taj gaf, ili faux-pas, odraz je, nažalost, nekompetentnosti naše predsjednice. U diplomaciji je faux-pas odraz pomanjkanja socijalne inteligencije, narušavanje institucionalnog autoriteta izazvano nekompetentnošću autora ili njegovim nesnalaženjem u vrtlogu dinamičnih svjetskih i lokalnih zbivanja. [Read more…]
Pitanje izvedbe, odnosno Plenković ili Vaso?
Andrej Šimić
Nije moguće izbrisati kriminalnu,tamnu prošlost HDZ-a, ali minuli europski izborni ciklus u mnogočemu je kadar odrediti budući smjer stranke koji bi bio prihvatljiv europskom, a još nužnije i potrebnije hrvatskom društvu.
Itekako je Unija svjesna u kakvu nepoželjnu i za društvo neprihvatljivu organiziranu mafiju je HDZ izrastao, od vlastitih početaka, preko Sanadera, pa do dana današnjeg: šovinistički nacionalizam, podmukli ustašluk, lopovluk i pljačka, paraobavještajna mreža i biračko tijelo koje se, usklađeno s upravo navedenim atributima, odaziva i klanja nekakvom autoritetu, danas Milijanu Brkiću Vasi.
Plenković, premda predsjednik, nije taj uzor i autoritet kojemu se veći dio hadezeova elektorata pokorava. Povijesno, za hadezeovu autoritarno ustrojnu hijerarhiju to bi bio svojevrsni presedan.
I upravo taj rascjep u autoritetu eruptirao je ovim nikad gorim rezultatima europskih izbora te na površinu izbacio onaj hadezeov teret što ga je cjelokupnom hrvatskom društvu i zajedništvu, kao kamen oko vrata, zavezao domovinski ”prvoborac” Franjo Tuđman. To je ona, po hrvatsko društvo suicidalna, kamikaza-ideja pomirbe sinova ustaša i sinova partizana.
Do sada je, može se kazati, Plenković šovinistički nacionalizam donekle sveo na individualne ispade, ako ništa, barem ga se ne čuje iz rukovodećih usta. S druge strane, nije uspio ujediniti množinu jasenovačkih kolona, pa tako svjedočimo kako bršljan podmuklog ustašluka i dalje steže Bogdanovićev cvijet; određeni paraobavještajni elementi predmet su pravosudnih istraga iako s neizvjesnim ishodom
Na kraju bespogovornog sljedbeništva, u rascjepu tog autoriteta komprimirana je sva težina i lakoća hrvatskoga pitanja, ali i odgovora.
Čuđenje i zabezeknutost kojom je Plenković među hadezeovcima dočekan kada je inauguriran na čelo stranke jednakim su intenzitetom odjekivali i po lijevoj hemisferi hrvatske političke realnosti. Jer promatrajući hrvatski birački korpus kroz podjelu na lijevo i desno, tada su, metaforički govoreći, desno ”ustaše” , lijevo ”partizani”. Shodno tomu, Plenkovića je vlastito biračko tijelo smatralo ”partizanom” (čak mu je i Milanović prozivao ”mamu lekarku”), a Vasu svojim.
Bruxelleski saloni, hodnici i kancelarije po kojima je Plenković brusio zanat političkog činovnika zasigurno su imali na pameti koliko će ga suzdržan i nepovjerljiv prijem dočekati. Međutim, ovi su izbori pokazali da je Bruxelles dao Plenkoviću zadatak da takoreći promijeni lični opis HDZ-a, jer HDZ kakvoga Europi nudi Milijan Brkić Vaso je, blago rečeno, neprihvatljiv.
HDZ se nalazi na prekretnici. Prekretnici čiji bi konačni ishod više dobroga mogao donijeti hrvatskom negoli europskom društvu.
Naime, rezultati izbora pokazuju da je ljuta desnica u HDZ-u, iako možda nije u većini, ipak dominantna. Postoji podjela na dva međusobno nesvodiva polariteta: Plenkovićev i Vasin (a Vasini su glasovi, čini se, otišli i ”suverenistima”). Ostali će se morati svrstati.
Aktualne prilike zahtijevaju Plenkovićevu hrabrost da ne pristane na kompromis s Vasinim viđenjem svijeta i čovjeka, mada će to kratkoročno značiti slabiju biračku naklonjenost. Dugoročno, jer to je ipak proces, posljedice za društvo mogu biti katarzične: pozicioniranje HDZ-a na stranu zakona, pogled na povijest koji antifašizam njeguje kao društvenu vrijednost nasuprot ”ustaškoj žrtvi”, koju Vasina strana uporno predstavlja kao ”mučeništvo hrvatskog naroda”, odustajanje od ideje o pomirbi ustaša i partizana jer te dvije slike svijeta i čovjeka međusobno su isključive jednako kao što su politički međusobno poništivi Plenković i Vaso, napuštanje rasističke predodžbe kako je Hrvatska najprije za Hrvatice i Hrvate, a dalje redom.
Odnosi su dovedeni do usijanja: ili europski HDZ ili Vasin HDZ, ili hrvatska krajnost (čitaj: realnost) ili europska mjera. Na koncu, ili Plenković ili Vaso
Ovo su neki od možebitnih blagotvornih učinaka. Barem se nadam da je tomu tako. Možda sam i suviše optimističan. U svakom slučaju, Plenkovićeva ustrajnost može poslužiti kao sito kroz koje će tijek vremena prosijati radikalne elemente.
Do sada, može se kazati, Plenković je šovinistički nacionalizam donekle sveo na individualne ispade, ako ništa drugo, barem ga se ne čuje iz rukovodećih usta; s druge strane nije uspio ujediniti množinu jasenovačkih kolona, pa tako svjedočimo kako bršljan podmuklog ustašluka i dalje steže Bogdanovićev cvijet; određeni paraobavještajni elementi predmet su pravosudnih istraga iako s neizvjesnim ishodom.
Na koncu, slijepo odano biračko tijelo ne drži se Plenkovićevih direktiva kao pijan plota, onako kako je prijanjalo uz autoritet njegovih prethodnika, što je ovaj izborni ciklus i demonstrirao, a upravo taj fenomen sijamski je povezan s najvećim unutarstranačkim izazovom za Plenkovića – Vasom i njegovim autoritetom u biračkom tijelu.
Shodno tome, promatrano iz perspektive HDZ-a, ovi izbori bili su dvoboj Plenkovića i Vase. Plenković je bio u daleko zahtjevnijem položaju, morao je izvedbom zadovoljiti dva sudačka kriterija: onaj europski i onaj stranački. Vaso ni jedan.
Na određeni način, u ovom njihovom međusobnom okršaju obojica su se natjecala, možda više od svega, za sebe. Plenković za što povoljniji položaj budućeg karijernog međunarodnog političara, a Vaso kako bi zadržao svoje mjesto i presudan utjecaj u odnosu na možebitne pravosudne izazove.
U odnosu na stranački žiri, tu prije svega mislimo na slijepo odano biračko tijelo i očekivanja stranke kao takve, Plenkovićeva izvedba, s obzirom na nikad niži broj ukazanih glasova, dobila je negativne ocjene. Vaso likuje. Međutim, Plenkovićeva europska vježba ište duže periode izvedbe.
Drugim riječima, da li je Plenković zadovoljio europski sudački kriterij, pokazat će njegova ne tako daleka karijera. Jer ako je Plenković na zadatku da takoreći europeizira, civilizira HDZ kao stranku, onda je na sporom putu koji zahtijeva barem nekoliko izbornih ciklusa.
Itekako je Unija svjesna u kakvu nepoželjnu i za društvo neprihvatljivu organiziranu mafiju je HDZ izrastao, od vlastitih početaka, preko Sanadera, pa do dana današnjeg: šovinistički nacionalizam, podmukli ustašluk, lopovluk i pljačka, paraobavještajna mreža i biračko tijelo koje se, usklađeno s upravo navedenim atributima, odaziva i klanja nekakvom autoritetu, danas Milijanu Brkiću Vasi
Sada je ipak na potezu Vaso – ima li hrabrosti zahtijevati Plenkovićevu odgovornost za izborni neuspjeh? Naime, vrijeme nije na njegovoj strani, jer iako u svom kutu drži utjecaj na lojalno mu biračko tijelo, u Plenkovićevom kutu nalazi se ”kum” pravosudnog aparata u Hrvata Vladimir Šeks.
Vasina izloženost je kudikamo nepovoljnija. Mirujući riskira da ga ruka pravosuđa ščepa prije ili kasnije. Čini se kako mu je jedina prilika inzistirati na Plenkovićevoj odgovornosti.
Odnosi su dovedeni do usijanja: ili europski HDZ ili Vasin HDZ, ili hrvatska krajnost (čitaj: realnost) ili europska mjera. Na koncu, ili Plenković ili Vaso.
Za našu zajednicu i njezino ozdravljenje, pa samim time za svekoliko zajedništvo, bilo bi daleko plodonosnije i učinkovitije da nam je iz Bruxellesa stigao beskompromisniji, odlučniji i daleko manje pragmatični Plenković, ali s obzirom na značajan i neizbježan utjecaj HDZ-a na hrvatsku političku realnost te budući da izbor nije naš već nam je zadan, za dobrobit zajednice i zajedništva Plenković je svakako poželjniji ishod.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Dejan Jović: ”Tražimo slobodu za sve, a ne samo za Srbe”
Dejan Jović
Ova je kampanja za izbore za Europski parlament u Hrvatskoj dosadna osim po komunikacijskoj strategiji SDSS-a koja je vrlo pametno strukturirana. Čini se da bi politolog, urednik i publicist prof. Dejan Jović (Samobor, 12.4.1968.) mogao pokupiti brojne preferencijalne glasove ne samo Srba, ili pripadnika drugih manjina, već i većine koja je politički pismena, koja čita i koja ne želiti biti zatočena u nacionalističkim ili etničkim logorima straha. [Read more…]
Hrvatski cionisti
Branko Mijić
Ako netko kaže za sebe da se osjeća kao žensko, on ne ide u muški WC, on ide u ženski. Meni ne bi bilo ugodno da idem u WC i da naiđe frajer od dva metra – bila bi to još jedna zahodska rasprava o zaboravljenoj Istanbulskoj konvenciji da je nismo čuli iz usta nekad časne, a danas kandidatkinje za Europski parlament Bernardice Juretić. [Read more…]
Agresivna Kolinda i dalje ne razumije bitne stvari o BiH
Ivo Komšić
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je prilikom nedavnog boravka u Bruxellesu i New Yorku, gdje je govorila o položaju žena u politici i općenito u svjetskim društvima (uključujući i hrvatsko), pokušala ohrabriti žene, posebno mlade, da se nametnu u politici, da ne uzmiču, da vjeruju u sebe i svoju inteligenciju. [Read more…]
Je li EU Višegradskoj četvorci supermarket?
Sofija Kordić
”Ako Europu želimo uništiti, onda slobodno možemo ovako nastaviti dalje. Ne možemo koristiti novac iz europskog proračuna, a da istodobno nismo solidarni u oblasti migracije. Ne možemo se zalagati za smanjenje davanja u europski proračun, a da nismo svjesni što podrazumijeva jedinstveno tržište.” [Read more…]
Premijerova arogancija ne izaziva nikakve reakcije javnosti
Jasmin Klarić
Kako je krenuo, ovo bi stvarno moglo biti zabavno. Propala nabavka aviona F-16 Barak od Izraela mogla bi postati golemi uspjeh Vlade, drobljenje državnih milijardi u brodogradilišta jack-pot za porezne obveznike, a užasavajući pad industrijske proizvodnje prilikom koja se otvara za transformaciju domaće industrije. [Read more…]
O čemu govorimo kad govorimo protiv fašizma
Miljenko Jergović
Foto: Goran Stanz
Skup sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana iz Istre i Dalmacije, koji iz izazvao gnjev u Sloveniji i ljutljivu zbunjenost u Hrvatskog, održan je u pograničnom selu koje Talijani zovu Basovizza. [Read more…]
Europska unija znači kompromis, a ne rat
U srijedu, 21. studenoga 2018., Europska komisija je odbacila prijedlog talijanskog proračuna za 2019. godinu i time otvorila proces pokretanja postupka protiv Italije zbog prekomjernog državnog duga koji bi mogao ugroziti stabilnost eurozone.
Istoga dana potpredsjednik talijanske Vlade Matteo Salvini je ironično komentirao i na upit kako će Vlada odgovoriti na pismo iz Bruxellesa odgovorio: ”Pismo iz Bruxellesa? U redu, sad čekamo i pismo Djeda Mraza”.
Uporaba ironije nije primjerena ozbiljnoj politici ili, bolje reći, ona je primjerena onima koji nisu na vlasti, dok bi oni na vlasti morali pažljivo voditi računa da izbjegavaju ironiju, a pogotovo onu koja je banalna, trivijalna, lošeg ukusa i odražava primitivizam autora. Doduše, ironija je korištena i još uvijek se koristi u javnim raspravama, pogotovo u parlamentima, ali i ovdje vrijedi latinska poslovica: ”Quod licet Jovi, non licet bovi” (”Što je dozvoljeno Jupitru, nije dozvoljeno volu”).
Europska komisija odbacila je prijedlog talijanskog proračuna za 2019. godinu i time otvorila proces pokretanja postupka protiv Italije zbog prekomjernog državnog duga koji bi mogao ugroziti stabilnost eurozone
Winston Churchill bio je poznat po uporabi ironije u svojoj političkoj komunikaciji, ali iza njega je stajala bogata intelektualna produkcija, hrpe knjiga, članaka, intelektualnih rasprava, salonskih debata u kojima, čak i kad je ironija korištena, nikada nije uslijedila represija prema sugovorniku.
Salvinijeva ironija nije takvog tipa. Iza Salvinija ne stoje nikakve hrpe knjiga, članaka, tek nezavršeni studij političkih znanosti, a zatim i povijesti, sve to napušteno nakon šesnaest godina studiranja. Iza njegovog partnera, drugog potpredsjednika Vlade i lidera Pokreta 5 zvijezda Di Maia, stoje nezavršeni studij tehnike i isto tako nezavršeni studij prava.
Problem je u tome što su Salvini, Di Maio i njihove ekipe od trenutka kada su počeli raditi na proračunu za 2019. i kada su u srpnju poslali njegov prvi nacrt Europskoj komisiji, odbijali svaku raspravu s Komisijom; tek sada talijanski premijer Conte traži susret s Junkerom da mu ”objasni” što Italija zapravo hoće.
Talijanska Vlada je uporno odbijala sve pregovore s Europskom komisijom i sada ironizira na račun Komisije koja je samo dosljedno primijenila pravila donesena nakon velike dužničke krize i grčkog bankrota i koja ih sada hoće primijeniti na zemlju eurozone čiji bi debalans u financijama ugrozio ekonomiju i ostalih članica eurozone.
Europski povjerenik Dombrovskis procjenjuje da će javni dug Italije u sljedeće dvije godine porasti na 131 posto BDP-a, svaki Talijan već sada duguje oko 37.000 eura, a realizacija ovakvog proračuna koštat će svakog Talijana tisuću eura godišnje više samo zbog porasta kamata.
No talijanska Vlada, iako njen predsjednik Giuseppe Conte i njen ministar ekonomije Giovanni Tria uporno ponavljaju kako oni traže dijalog s Komisijom, nije dosad ništa učinila da do tog dijaloga dođe.
Naprotiv, dovršila je svu proceduru oko usvajanja proračuna, poslala o tome obavijest Europskoj komisiji i sada, kada su na pomolu i moguće sankcije koje bi mogle koštati Italiju i 3 milijarde aura godišnje, naknado traži dijalog – ili fingira želju za njim.
Talijanska Vlada uporno je odbijala sve pregovore s Europskom komisijom i sada ironizira na njen račun, iako je ona samo dosljedno primijenila pravila donesena nakon velike dužničke krize i grčkog bankrota
A u međuvremenu potpredsjednici Vlade Salvini i Di Maio ponavljaju kako Italija neće odstupiti, kako će ostati postojana na svojem putu usprkos ”birokratima iz Bruxellesa”. Ali ta pravila, koje sada primjenjuje Europska komisija, donesena su i uz suglasnost Italije onda kada Italija nije bila predmet rasprave, već je to bila Grčka.
Kada je donošen nacrt proračuna, žuto-zelena Vlada je uporno uvjeravala javnost da Italija neće doživjeti nikakvu lošu reakciju EU polazeći od potpuno pogrešne procjene situacije da je Italija jedna od osnivača EU, pa je prema tome, za razliku od Grčke, ”too big to fail” – previše velika da bi propala.
Druga pogrešna pretpostavka bila je da talijansko gospodarstvo nije u tako lošem stanju, jer u bankama leži velika privatna štednja koja svjedoči o ”zdravlju nacije”.
I treća pogrešna pretpostavka bila je da se Europska unija neće usuditi pokrenuti sankcije protiv Italije, jer je ona ionako u krizi – a uskoro će i europski parlamentarni izbori (u svibnju sljedeće godine), pa će se pobjedom suverenista promijeniti politička klima i stroga pravila koja sada vrijede.
Možda će se ovo posljednje i dogoditi, ali u međuvremenu odbijanje svakog dijaloga i inzistiranje na njemu sada, post festum je samo daljnja proizvodnja lažnih vijesti – ništa drugo nego još jedan primjer fake newsa.
Europska unija je doživljena kao slaba sada kada francuski predsjednik Macron i Angela Merkel gube podršku u svojim vlastitim zemljama, a razgovori o Brexitu pokazuju koliko je teško izaći iz Unije na ovakav način.
Sve to znači da su Salvini i Di Maio prišli Europskoj uniji s figom u džepu očekujući da ih podrže njihovi ”prirodni” saveznici na koje oni računaju: Orbanovi Mađari, Kaczinskijevi Poljaci, Austrijanci, baltičke zemlje, Bugarska i Rumunjska.
EU je dosada svojim brojnim kompromisima otklonila perspektivu rata iz Europe, a Salvini i Di Maio žele baš takvu Europu likvidirati, jer njihova vizija politike nije nužni kompromis radi ostvarenja ”općeg dobra”, već politika kao rat
Ali ništa od toga. Bez obzira na to što će biti sutra i hoće li se Unija raspasti ili neće i ova pravila su plod mnogih kompromisa, a ako se ni njih ne poštuje, tada globalni kaos nastupa i u Europi.
Politika i jest područje kompromisa, a pogotovo svjetska politika. Europska unija je dosada svojim brojnim kompromisima otklonila perspektivu rata iz Europe, a Salvini i Di Maio žele baš takvu Europu likvidirati, jer njihova vizija politike nije nužni kompromis radi ostvarenja ”općeg dobra”, već politika kao rat, zapravo politika kao revolucija u kojoj oni ruše staru vlast i sve ono što smatraju starim da bi ostali sami na vlasti i poveli opći rat i protiv drugih i protiv svog vlastitog naroda – u njegovo ime.
Politika je, htjeli mi to ili ne, kompromis, a ne rat. Tko ne umije razmišljati u tim kategorijama, od Salvinija i Di Maia do Trumpa, zapravo je destruktor mira u korist rata svih protiv sviju.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Uloga Kolinde GK, Brkića, Čovića i Dodika u porobljavanju BiH
Zanimljiva je ova hajka na Željka Komšića i zato smo već objavili dva teksta Ive Komšića. Treba konstatirati da Draganu Čoviću strašno smetaju glasovi Bošnjaka za Željka Komšića, a ne smetaju mu srpski glasovi koje je on dobio u općinama s većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji BiH (Glamoč, Drvar…), kao ni oni srpski glasovi koje je pokupio u samom Sarajevu. Toliko o dosljednosti HDZ-a, odnosno dr. sc. honoris causa Dragana Čovića. Povrh svega, meni je fantastična ta ”ljubav”, sada i formalno političko savezništvo Milorada Dodika i Dragana Čovića. Od kuda to dolazi? [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 7
- Next Page »
