autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Tko ne skriva da je homoseksualac zaslužuje da bude ponosan

Autor: Ivan Zidarević / 06.06.2022.

Ivan Zidarević

Sada je i zvanično. Srbi iz trenutne Vlade su se svi od reda outali. Na prošlogodišnjoj Paradi ponosa tadašnji potpredsednik Vlade Republike Hrvatske Boris Milošević bio je u šetnji uz svoje LGBT građane.

Ove godine, ispred Muzeja Mimare, kamere su snimile, a novinari pitali potpredsednicu Vlade Anju Šimpragu zašto je ona tu. [Read more…]

Filed Under: SLOBODNI ZIDAR Tagged With: homoseksualac, Ivan Zidarević, LGBT, Mimara, Parada ponosa, Slobodni zidar, Tena Šimonović Einwalter

Zašto je uspjela sarajevska parada ponosa

Autor: Dragan Markovina / 14.09.2019. Leave a Comment

Dragan Markovina

Dragan Markovina

Imajući u vidu količinu brutalnog nasilja koje je pratilo prethodna dva pokušaja organiziranja bilo kakvog queer okupljanja u Sarajevu, ali i standardni arsenal prijetnji, pritisaka, ucjena, moraliziranja i histerije, koja se ukazala u javnom prostoru u travnju, nakon što je najavljeno i datumski utvrđeno održavanje prve povorke ponosa u tom gradu, postojala je realna bojazan da u Sarajevu gledamo isti scenarij nekontroliranog nasilja, kakvog smo gledali na prvom zagrebačkom, splitskom ili beogradskom prosvjedu te vrste. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Bosna i Hercegovina, Damir Imamović, Dragan Markovina, Ima izać, Parada ponosa, Sarajevo

Uvređeni i rituali srdžbe

Autor: Teofil Pančić / 21.06.2014. 2 Comments

Ima ljudi, svi znamo takve, kojima je stanje uvređenosti nešto kao redovna poza, ”default”, nešto što pronose svetom kao neotuđivi, upravo krucijalni deo svog identiteta. Toliko da se ni sami sebe više ne sećaju iz neuvređenih vremena: možda su to poslednji put bili kao deca. Bog zna bude li se oni u uvređenom stanju, ili im uvređenost postepeno nadolazi tokom priprema za izlazak iz kuće, no kako god bilo, dok se otisnu u plovidbu spoljnim svetom, ta obrazina žrtvene patnje već je sasvim srasla s njihovim licem: ne mora ni da vas pogleda u oči, a vi već znate da ste Uvređenom Čoveku nešto jako gadno skrivili i da teško da ćete moći da se iskupite, ali se od vas svakako očekuje da to uporno pokušavate.

 

Pa dobro, još je i lako dok je stanje permanentne, zapravo: ”preventivne” uvređenosti stvar (ne)dobre volje pojedinca, ali postoje zapravo nimalo beznačajne i bezopasne grupe ljudi koje insistiraju na svom svetom pravu da nipošto ne budu uvređene – a pri tome samo oni sami mogu, u bilo kojem trenutku, da procene jesu li i kako uvređeni, a Bog zna da se vređaju lako i rado. Takvi su razni ”patriotski” pokreti, asocijacije za popravljanje sveta, udruženja obožavalaca zlatnog teleta ili nekog drugog Višeg Bića sumnjive egzistentnosti, organizacije za prava ove ili one manjine ili većine, i tome slično.

Slučaj vukovarske ”pobune protiv ćirilice” vrlo je zoran jer sadrži sve ključne elemente uvređenosti koja prelazi u ”aktivnu” fazu, u bes: u njemu ćirilica gubi svoje izvorno svojstvo vrednosno neutralnog medija, pukog komunikacijskog sredstva kojim se mogu iskazivati bilo kakvi sadržaji, od najidiotskijih do najuzvišenijih, i postaje znamen identiteta Drugog, ali dakako ne bilo kojeg i kakvog Drugog, nego onog koji, za razliku od Nas, kako bi Sloterdijk rekao, ”nije dovoljno patio”, nije dovoljno kažnjen za bol i uvredu koju nam je pričinio, nego ima biti dokažnjavan do kraja sveta i vremena

 

Organizovane religije i njihovi žreci tu se nekako podrazumevaju: opsesivna uskopišćenost i dreždanje na danonoćnoj predstraži pred mogućnošću da Neko i Nekako uvredi neku njihovu svetinju, obesčasti neki njihov tabu, poigra se bezbožnički nekim njihovim simbolom – to je možda i ključan deo kolektivnog osećaja pripadništva. Štaviše, kada To Nešto čemu se mole ne bi bilo moguće uvrediti na taj način da to u njima izazove najpre patnju, onda bes, i u konačnici želju za kaznom/osvetom, onda to i ne bi bila stvar dostojna tolike vere i ufanja.

 

Jedan od bitnih izvora uvređenosti je u osećanju Uvređenih da je patnja na svetu sistematski nepravedno raspodeljena. Peter Sloterdijk to kaže ovako: ”Srdžbi koja se očituje u djelima kažnjavanja ili ranjavanja često je svojstveno uvjerenje da na svijetu, lokalno ili globalno, ima premalo patnje. Ovo premalo slijedi iz suda da su stanovite osobe, pa i kolektivi, u određenim situacijama ‘zaslužili’ da pate, a nisu. Nositelj srdžbe nalazi svoje najuvjerljivije ciljeve u takvima koji nepravedno ne pate.

 

Nikada se neće pomiriti s time da je bol neizdržljivo nejednako raspodijeljena. Hoće dati dio viška koji se njemu nakupio nekažnjenom počinitelju. Prožet je izvjesnošću da oni bez boli egzistiraju u stanju akutnoga manjka – da bi bili potpuni, moraju patiti. Prizor nepovrijeđenih i nekažnjenih u srditom čovjeku budi predodžbu da sam posjeduje ono što drugima nedostaje. S obzirom na njih hoće biti davatelj, rasipnik – čak ako primateljima svoje darove mora nametnuti. Njihova navika da odbijaju primanje dodatan je motiv za srdžbu i mržnju koju im upućuje.” (”Srdžba i vrijeme”, str. 52, prevela Nadežda Čačinović.)

 

Hajde da vidimo kako ta Uvređenost operiše sada i ovde. Slučaj vukovarske ”pobune protiv ćirilice” vrlo je zoran jer sadrži sve ključne elemente uvređenosti koja prelazi u ”aktivnu” fazu, u bes: u njemu ćirilica gubi svoje izvorno svojstvo vrednosno neutralnog medija, pukog komunikacijskog sredstva kojim se mogu iskazivati bilo kakvi sadržaji, od najidiotskijih do najuzvišenijih, i postaje znamen identiteta Drugog, ali dakako ne bilo kojeg i kakvog Drugog, nego onog koji, za razliku od Nas, kako bi Sloterdijk rekao, ”nije dovoljno patio”, nije dovoljno kažnjen za bol i uvredu koju nam je pričinio, nego ima biti dokažnjavan do kraja sveta i vremena.

Ritualizovana ”uvređenost” se obično poziva na neke ”arhaične” vrednosti, ali sama po sebi je fenomen savremenog doba par exellence, štaviše, direktna je reakcija na blaženu permisivnost (post)moderne. I kao i sve besmislene stvari današnjice, i ona je prilično dosledno multikulturalistička: ”uvređeni” svih zemalja ne samo da su međusobno jako slični, nego iole promućurniji među njima sklapaju i interesne koalicije svih vrsta

 

Ovo mesto je vrlo zanimljivo: čak i sami pokretači Pobune legitimizovane Srdžbom bez osobitog krzmanja priznaju bitan udeo iracionalnosti u svom delovanju, ali drže da je ta iracionalnost sasvim umesna, tj. da je ona trajno i neupitno legalizovana činjenicom njihove uvređenosti, tj. rane koju im je zadala ćirilica, to jest ne baš sama ćirilica, nego ”oni koji pišu ćirilicom”, to jest možda oni baš i ne pišu ćirilicom ili možda to baš i nije po sebi važno, ali je važna simbolika, etc. Tu slede tri tačke, jer tu prestaje svaki razgovetan govor i preostaje samo sebi odobravajuća uvređenost koja se manifestuje kao srdžba, ergo kao ritualna emocionalizacija nasilja.

 

Pre neki dan u Podgorici je održana Parada ponosa LGBT populacije, prva u glavnom gradu Crne Gore. Ako je Balkan ono simboličko ”mračno mesto” Evrope, ono koje ima da na sebe primi sve negativne stereotipe i predstave iz deponije evropskog ”kolektivnog nesvesnog”, onda je unutar simboličke geografije Balkana baš Crna Gora (uz Kosovo i možda Albaniju) ono ”srce tame”, epicentar toksične radijacije plemensko-patrijarhalnog mraka, uz sve što s tim ide.

 

Stereotipima uprkos, parada je održana (dočim u milionskom i ”prosvećenom” Beogradu nije), a dežurni nositelji srdžbe, svi oni smrtno uvređeni i ranjeni mogućnošću da nešto što se kosi sa njihovim svetonazorom ne samo da postoji nego se ne stidi činjenice da postoji i spremno je da se uspravno objavi u svom postojanju, mogli su samo da urlaju i da razbijaju ulični mobilijar – što je, uostalom, uobičajeni ”urbani” ritual iskazivanja one vrste samolegitimizovane srdžbe koja teži bezuslovnoj anihilaciji objekta svoje mržnje.

 

Meni je, međutim, ovaj podgorički slučaj zanimljiv iz drugog razloga. Nekom vrstom simbola ili maskote podgoričke parade postali su brkovi, onako baš veliki i negovani: takvi kakve se u stereotipnim predstavama vezuje za Crnu Goru i za ”dinarski”, gorštački patrijarhat uopšte. Na taj način je jedan (po sebi takođe neutralan i nedužan, ”ni dobar ni loš”, kao i ona ”vukovarska” ćirilica) simbol opresivne tradicijske kulture naprosto preuzet i kidnapovan, ako baš hoćete ”travestiran”, što se pokazalo kao domišljata subverzija prvog reda.

”Uvređeni” čovek, naime, jedno je iznad svega narcističko biće koje razmaženo emocionalizuje sopstvene predrasude, a onda ih zamrzava u tom stanju i proglašava ih Svetinjom – ne samo za sebe (što je njegova stvar) nego i za druge, upravo za ”sve”. Imaš, dakle, ili i sam verovati u njegovu svetinju, ili barem ćutati i biti kuš dok on ritualno opšti s njom. Ako ne činiš tako, on će biti uvređen, a kad je uvređen, onda pati, a kad pati, onda je besan, a kad je besan… Uf, bolje da ne znate šta onda sledi!

 

I, šta je rezultat? Čini se da je i sama – do juče navodno nezamisliva i ”neodrživa” – gay-parada kao takva pala u drugi plan pred tom nepodnošljivom ”uvredom brkova”: javilo se, u mrtvoozbiljnom tonu, udruženje crnogorskih brkajlija koji da su duboko uvređeni ovom travestijom čekinjavog simbola njihove granitno tvrde muškosti, a neki su ponosni vlasnici dugih dlaka između usana i nosa već ritualno obrijali svoje impozantne brke, koje im se više ne mili nositi jer su njihovi čestiti muževni brkovi na neki mističan način ”oskvrnuti”, kontaminirani ili recimo ”queerizovani” tom podgoričkom paradom. Ha, pozdravio ih Fredi Merkuri, makar i s one strane groba!

 

Ritualizovana ”uvređenost” se obično poziva na neke ”arhaične” vrednosti, ali sama po sebi je fenomen savremenog doba par exellence, štaviše, direktna je reakcija na blaženu permisivnost (post)moderne. I kao i sve besmislene stvari današnjice, i ona je prilično dosledno multikulturalistička: ”uvređeni” svih zemalja ne samo da su međusobno jako slični, nego iole promućurniji među njima sklapaju i interesne koalicije svih vrsta.

 

Ako, recimo, ”uvredite” Isusa, u njegovu će odbranu ustati i oni koji veruju da je Konačnu Istinu objavio prorok Muhamed, ako pak dotičnog proroka nacrtate (što je i za nemuslimane nešto strogo ”no-no” u malograđanskom imaginarijumu multikulturalističkog fašizma!), u njegovu će odbranu (od mogućnosti da bude nacrtan?!) ustati i patrijarsi i rabini i biskupi (plus poneki ”levi” snobovski filozof koji tamani kroasane, sanjarski gleda na obalu Sene iz svog luksuznog apartmana i mašta o Svetskoj Revoluciji), ako gerilski kidnapujete simbole nečega represivnog i veselo im promenite značenje, čuvajte se sa svih strana…

 

”Uvređeni” čovek, naime, jedno je iznad svega narcističko biće koje razmaženo emocionalizuje sopstvene predrasude, a onda ih zamrzava u tom stanju i proglašava ih Svetinjom – ne samo za sebe (što je njegova stvar) nego i za druge, upravo za ”sve”. Imaš, dakle, ili i sam verovati u njegovu svetinju, ili barem ćutati i biti kuš dok on ritualno opšti s njom. Ako ne činiš tako, on će biti uvređen, a kad je uvređen, onda pati, a kad pati, onda je besan, a kad je besan… Uf, bolje da ne znate šta onda sledi!

 

(Kolega Teofil Pančić se privremeno oprašta od naših čitatelja/ica. Uredništvo za danas odlučuje ponoviti jednu od kolumni koja nam se jako dopala ali sve su mu bile izuzetne. Zahvaljujemo kolegi Pančiću na velikom doprinosu ugledu i ideji portala Autograf.hr).

Filed Under: NIJE DA NIJE Tagged With: bes, brkovi, ćirilica, Crna Goram autograf, LGTB, Parada ponosa, Peter Sloterdijk, Podgorica, Teofil Pančić, uvređenost

Nasilje i nasilnici

Autor: Filip David / 18.11.2013. 1 Comment

Nedavna izjava premijera Srbije Ivice Dačića povodom najnovije provale nasilja na fudbalskom derbiju u Beogradu mogla je da iznenadi samo neobaveštene. Premijer kaže: ”Ispada kao da smo sad iznenađeni što postoje mafijaške i kriminalne grupe, a godinama i decenijama unazad svi se udvaraju tim grupama, pa i moja partija (SPS) vodila je ponekad politiku udvaranja nacionalizmu i šovinizmu jer je to bilo moderno i popularno kada trebaju glasovi”.

 

Ova izjava još jednom, po ko zna koji put, otvara temu organizovanja, finansiranja i zaštite ekstremno desnih nacionalističkih i nacističkih grupa kakvih u Srbiji ima sve više. Neke sebe nazivaju navijačima, neke srpskim patriotama i rodoljubima, a neke otvoreno zagovaraju nacističku ideologiju, slave Treći Reich i Adolfa Hitlera.

Živimo u vremenu i prostoru gde je u svaku poru života ustisnuto nasilje. Glavni proizvod nasilja je strah. Države nasilja prepoznaju se po strahu njenih stanovnika. Strah da se ne ostane bez posla, strah od gladi, strah od organizovanih nasilničkih grupa, strah od svemoćne države. Mera straha je mera nasilja

 

Demokratija je u Srbiju došla na krilima i uz svesrdnu pomoć tajnih policijskih službi. Državna bezbednost osnovala je većinu opozicionih partija ili je u njima imala svoje ljude. To je bio, po njihovom uverenju, najpouzdaniji način da kontrolišu nejaku i tek rođenu opoziciju. Istovremeno, za odbranu Miloševićevog režima protiv uličnih demonstracija organizovane su grupe batinaša koje su upadale među demonstrante, u zgrade Univerziteta, nezavisne radio stanice, obračunavale se sa prolaznicima na ulici. Obično su nosili ”fantomke” da sakriju lica i toljage za prebijanje protivnika režima i slučajnih prolaznika.

 

Ti nasilnici ostali su zvanično neidentifikovani, iako se zna da su uglavnom dolazili iz vežbaonica za borilačke veštine u okviru policijskih sportskih društava. Tako je vladajuća politička partija čvrsto čuvala vlast, tako je nasilje postalo legitimni pratilac politike, izgubila se tanka crvena linija između političara i kriminalaca. Zločinci osuđeni na najteža kriminalna dela početkom rata oslobađani su kazni i slati na front.

 

Iz paravojnih formacija iznikli su ”arkanovci”, kasnije ”crvene beretke”, organizacije sa nacističkom ideologijom i nacističkim obiležjima ”Krv i čast”, ”Rasonalisti Srbije”, ”Nacionalni stroj”… Počinjeni su veliki zločini nad civilima. Organizovana politička ubistva: Ćuruvija, Stambolić, Đinđić… To je nasleđe sa kojim se ušlo u postmiloševićevsko vreme.

 

U našoj epohi različiti su oblici nasilja. ”Revolucionarno nasilje”, ”ideološko nasilje”, ”ratno nasilje”, nasilje u ime patriotizma, u ime države, organizovano nasilje, stihijsko nasilje. Nasilje da se očuva vlast, politički sistem, povlašćena pozicija. Elementarno, golo nasilje, prikriveno nasilje. Nema kraja nabrajanju.

 

U domaćoj varijanti nasilnici su imali svoje pokrovitelje na visokim državnim položajima. Govorom nasilja slale su se poruke domaćoj, ali i stranoj javnosti. Paljenje ambasada, džamija, sprečavanje ”Parade ponosa”, obračuni sa neistomišljenicima, sve su to bile jasne i čitljive poruke. Ako ”političke volje” nije bilo za mnoge druge važne stvari, za nasilje je nikada nije nedostajalo, uz naopako i pogrešno shvatanje da se nasiljem išta može razrešiti.

 

Pored fizičkog nasilja postoje i drugi oblici nasilja, manje vidljivi, ali jednako prisutni. Verbalno nasilje, nametanje stereotipa i predrasuda iz kojih se rađa mržnja koja se iznova preobražava u fizičko nasilje zatvarajući tako začarani krug nasilja.

 

Živimo u vremenu i prostoru gde je u svaku poru života ustisnuto nasilje. Glavni proizvod nasilja je strah. Države nasilja prepoznaju se po strahu njenih stanovnika. Strah da se ne ostane bez posla, strah od gladi, strah od organizovanih nasilničkih grupa, strah od svemoćne države. Mera straha je mera nasilja.

 

”Strah je glavni izvor predrasude i jedan od glavnih izvora okrutnosti”, napisao je Bertrand Russell. Strah, okrutnost, nasilje, to je sveto trojstvo nasilnih ideologija i nasilne države.

Jedan poznavalac prilika u podzemnoj Srbiji tvrdi da se za nedelju dana mogu, ako se to zaista želi, razotkriti i procesuirati sve one ekstremne grupe koje ugrožavaju Ustav, ekonomsku i političku stabilnost zemlje. Nije teško objasniti zašto se to ne čini. Poštena, detaljna i dosledna istraga otkrila bi mnogo toga što još uvek nije poželjno da se zna

 

Jedna od naročitih osobina nasilja, u bilo kojem obliku da se javlja, jeste da se pre ili kasnije okreće protiv svojih gospodara, protiv nasilnika. To se događa i u priči spomenutoj na početku ovoga zapisa. Nasilnici, pljačkaši, zločinci, pošto su napustili bojišta i izgubili mogućnost ratnog profiterstva, transformisali su se u mafijaške klanove, odgajili svoj podmladak, uključili u svoju armiju tek pristigle navijače − regrute i zasnovali nove oblike kriminala koji su odgovarali novom vremenu. Zavladali su sportskim stadionima, ali i unosnim poslovima trgovine drogom, švercom, crnim tržištem.

 

Toliko su ojačali da im više nije bilo neophodno pokroviteljstvo pojedinih političkih partija i službe bezbednosti. Oteli su se kontroli, kako se to kaže, osetili su se moćnijima od same države. O njima najbolje govore njihove biografije.

 

Kada se tako žestoko i duboko izmešaju politika, nasilje i kriminal, veoma je komplikovano, a često i nemoguće, razdvojiti ih. Političari se zaklinju u patriotizam, a to čine i kriminalci. Pozivaju se na svoje zasluge u nekim ranijim vremenima. Predstavnici države u poslednje vreme isuviše često uzvikuju kako nijedan kriminalac ne može biti jači od države. Ali iza tih reči ne stoje dela, nema činjenica o spremnosti da se osim nategnute retorike nešto zbilja i uradi.

 

Jedan poznavalac prilika u podzemnoj Srbiji tvrdi da se za nedelju dana mogu, ako se to zaista želi, razotkriti i procesuirati sve one ekstremne grupe koje ugrožavaju Ustav, ekonomsku i političku stabilnost zemlje. Nije teško objasniti zašto se to ne čini. Poštena, detaljna i dosledna istraga otkrila bi mnogo toga što još uvek nije poželjno da se zna.

 

Prisećamo se Đinđićevih reči: ”Svaka država ima mafiju, samo naša mafija ima svoju državu”.

Filed Under: BELEŽNICA Tagged With: autograf.hr, Beležnica, Beograd, Filip David, Ivica Dačić, kolumna, nasilje, Parada ponosa, politika, SPS, Srbija, strah

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT