novinarstvo s potpisom
Svima nama odraslima u sjeni razvalina generacijskog fenomena zvanog “Ratovi zvijezda” Epizoda VII dužna je doći kao melem na ranu, kao kosa na tjeme, kao nova nada: doslovce kao Epizoda IV: “Nova nada”, dapače
Jednom nedavno, u transakciji vrlo, vrlo velikog novčanog iznosa, George Lucas je prodao svoj Lucasfilm Ltd. korporaciji Walt Disney. Zatim je glavninu ostvarene zarade, iznos od oko četiri milijarde dolara, poklonio Crvenom križu i povukao se sa scene. [Read more…]
Četvrtu godinu za redom gledamo nove nastavke “Igara gladi”, serijala uz koji je Jennifer Lawrence prešla iz statusa starlete koja obećava u današnji pojam najveće glumice na svijetu. Ovi filmovi obilježit će naraštaj, ali kako?
Od skorašnjih dramskih franšiza koje tvore okosnicu poslovanja današnjih multipleksa samo su dvije nastale u ovom stoljeću. Obje su se temeljile na predlošcima spisateljica, obje su u žarištu radnje imale djevojku na pragu zrelosti koja prolazi polumitsku preobrazbu u junakinju, obje su stekle toliku popularnost da su im se posljednji nastavci mejozom raspolutili u dva filma, ne bi li igrali još jedno ljeto. [Read more…]
Kolinda Grabar
(Opaska uredništva: Pošto nam je zamjereno da ne dajemo adekvatan prostor hrvatskoj predsjednici te da to nije u redu jer smo dali prostora njenom prethodniku, donosimo razgovor objavljen u najnovijem broju tjednika Globus a koji je naslovljen ”Ja sam kao vučica, tvrdoglava, sama i svoja”. Mi smo taj naslov promjenili jer smatramo da je uredništvo Globusa time nanijelo nepopravljivu štetu ugledu šefice države pa smo stavili naslov koji bolje prijkazuje široki dijapazon interesa ove značajne persone). [Read more…]
U godini koja je počela slabo i nastavila slabije doista se može učiniti da nam još može pomoći jedino intervencija galaktičkih bića.
Vrijedi to i za Hollywood. Zarada na blagajnama od početka 2014. bila je negativna u odnosu na prethodnu godinu, da bi s krajem srpnja dosegla najveći razmjerni pad u najmanje tri desetljeća: dotični je mjesec donio punih trideset posto manju zaradu u odnosu na isto razdoblje lani.
Najzaslužniji za takvo stanje bio je film od kojeg se u sezoni najviše očekivalo – ”Transformers: Doba izumiranja” nosi neslavnu titulu naslova odgovornog za punih 42% slabiji utržak tijekom dugog vikenda za Četvrti srpnja. Jasno, ovdje je riječ o sjevernoameričkoj zaradi, a taj je film bio bezočno smišljen za eksploataciju na stranim tržištima, poglavito kineskom.
Svejedno, ako se ima u vidu da na stranim tržištima dobar dio profita uberu strani distributeri, Hollywood itekako ovisi o matičnom teritoriju za održavanje svoje dugoročne isplativosti. I nije prva privredna grana koja će na svojoj koži osjetiti neprimjerenost isključivo izvozne orijentiranosti.
Najgore u takvoj situaciji pogađa spoznaja da je, barem s motrišta prosječnog MBA-ovca, filmska industrija činila sve kako treba. Igralo se na sigurno, u redovitim razmacima izbacivalo na tržište nastavke franšiza i prerade omiljenih medijskih sadržaja. Bilo je tu glupih komedija, recikliranih hororaca i crtića s poznatim likovima, svega što bi trebalo biti. A ipak, ipak, na zalazu ljetne sezone krunu najgledanijeg filma 2014. i dalje nosi uskršnji ”Kapetan Amerika: Ratnik zime”, preotevši je nakon višemjesečne borbe ”Lego filmu” i zatim je nastavivši ljubomorno čuvati usprkos svim nasrtajima pretendenata. Nikad, baš nikad otkako postoji pojam ljetne sezone blockbustera nije se dogodilo da jedan travanjski naslov nadmaši cijelo dugo, toplo ljeto.
Promjene su sad očito neizbježne. Studio Sony već je odgodio novi (i očito završni) nastavak ”Čudesnog Spider-mana” za pune četiri godine, prebacivši ga na 2018., a očekuju se slični potezi i ostalih. Jedini studio koji zasad zaista nema razloga za brigu onaj je s krunom – studio Marvel, sada dokazani kralj američke komercijalne kinematografije. Najnoviji, deseti po redu naslov smješten u takozvani “Marvelov filmski svemir” do te je mjere siguran u svoju suverenost da izostavlja čak i uvodni animirani logotip studija koji ga distribuira, izvjesnog nikogovića zvanog Disney: već se dobro zna koji je tu brend zaista vrijedan povjerenja, napokon.
Vlastodržačka samouvjerenost najvidljivija je iz činjenice da je dotični film, ”Čuvari galaksije”, temeljen na dosad uvjerljivo najslabije poznatom intelektualnom vlasništvu iz Marvelove ergele. Iako se likovi koje donosi javljaju u stripovima još od konca šezdesetih, u sadašnjem obliku ovaj tim postoji tek od 2008. – dovoljno dugo da među stripašima stekne izvjesno kultno poklonstvo, ali ne i da se probije u mainstream.
Studio Marvel nam, tako, prvi put donosi naslov za koji najvjerojatnije čujemo prvi put. Povrh toga, sama činjenica da je smješten u, je li, galaksiju onemogućava mu lako ispreplitanje s dosad uspostavljenim likova iz Marvelova filmskog svemira – a scenarij izbjegava čak i spomen omiljenog Thora i još omiljenijeg Lokija. ”Čuvari” su odlučili izaći pred publiku potpuno samostalno, pa kud puklo da puklo.
Marvelova sigurnost u sebe očita je i iz hrabrog pristupa odabiru glumačke postave filma: tu ima velikih zvijezda, da, ali najvećima je dodijeljeno davanje glasova digitalnim animiranim likovima. Za Oscara nominirani Bradley Cooper, jedan od najzgodnijih muškaraca na svijetu, skriven je u liku jezičavog rakuna Rocketa, sklonog egzistencijalnom cinizmu; mišićavi junak automobilske akcije Vin Diesel ulazi u Marvelov filmski svemir kao Groot, dobrodušno hodajuće drvo.
Zoë Saldaña još je prepoznatljiva u zelenoj koži Gamore, možda i zato što je vrlo dobro znamo u plavome na’vijskom izdanju, ali upitat ćemo se koji je to snagator prekriven crvenim tetovažama u ulozi Draxa (Dave Bautista, višestruki svjetski prvak u profesionalnom hrvanju iz lige WWE) i koji to frajerčić glumi glavnog junaka Petera Quilla, zvanog Star-Lord (Chris Pratt, televizijski glumac dosad filmski najpoznatiji po ulozi u ”Igri pobjednika”).
Vrhunski karakterni glumci poput Glenn Close ili Johna C. Reillyja na ekranu tu provode svega nekoliko minuta, dok je možda najnapuhaniji glumac današnjice, sveprisutni Josh Brolin, sveden na nekoliko rečenica u kratkom nastupu kao vrhunski negativac Thanos – jedini od ovih likova kojeg smo dosad vidjeli u Marvelovu filmu, iako je i to bilo tek u bonus-prizoru tijekom odjavne špice ”Osvetnika”.
Thanos je pritom prikriven digitalnom maskom, ne bi li izgledao točno onako kako ga u stripovima oduvijek crta Jim Starlin. Lee Pace, odnedavna popularan kao Thranduil u Jacksonovu ”Hobitu”, tek je nešto prepoznatljiviji kao dežurni antagonist Ronan – dok se svako toliko pod obilnom maskom pojave poznate face poput Djimona Hounsoua, Michaela Rookera i Benicija del Tora: osebujnu pojavu ovog potonjeg navodno ćemo viđati i u daljnjim naslovima.
Toliko o glumcima: temeljen na nepoznatim licima i urešen dokazanim majstorima, ansambl filma djeluje poput ogrlice od dijamanata nanizanih na komad konopca. Ništa bolje ne stojimo ni s redateljem – James Gunn je dosad najpoznatiji po filmovima ”Scooby-Doo” i ”Scooby-Doo 2”.
Drugim riječima, zdrava poslovna logika navodi na zaključak da ovdje ništa ne bi trebalo funkcionirati. ”Čuvari galaksije” na papiru djeluju kao prva očita greška u Marvelovim koracima, skupa ludost skorojevićkog studija koja bi mu morala očitati lekciju iz poslovne razboritosti i pritom, nažalost, zabiti posljednji čavao u lijes ove porazne ljetne sezone.
A kad ono. Već nakon prvog vikenda – u kojem bi se, prema projekcijama, zarada filma samo u Americi mogla približiti famoznoj brojci od stotinu milijuna dolara – Star-Lord, Rocket, Groot, Drax i Gamora postaju opća mjesta popularne kulture, a Marvel može ostatku konkurencije pokazati kako radi Quillov aparatić za podizanje srednjeg prsta.
Kako, zašto? Pa, konačni film pokazuje presudnu važnost kreativne ludosti u oblikovanju svakog oblika masovne zabave namijenjenog generacijama X i Y, stasalima u punome jeku velikih franšiza Lucasa i Spielberga. ”Čuvari galaksije ”prva su uspjela svemirska opera još od famozne “originalne trilogije” ”Ratova zvijezda”. Dok su se Lucasovi prequeli ambiciozno bavili galaktičkom politikom i tragedijom Anakina Skywalkera, publici je u tim filmovima nasušno nedostajao Han Solo: u Čuvarima je doslovce svaki glavni lik neka inačica Hana Sola. Osim Groota. Groot je osebujna kombinacija Chewbacce i E. T.-ja.
A James Gunn je neodoljivo koherentan u svojem neustrašivom eklekticizmu. Njegov vizualni stil otkriva dosad možda najuspjeliju kombinaciju klasičnog kadriranja i pregledne montaže u okvirima inače urnebesnog tempa koji ovakva građa nalaže – nema tu televizičnih rješenja kakva je Joss Whedon prečesto davao u Osvetnicima, a ni kilavog pripovijedanja kakvo je znalo naškoditi prethodnim Marvelovim naslovima, ponajprije prvom ”Kapetanu Americi”. Pokazuje se da je Gunn idiot-savant koji se besprijekorno snalazi pri igranju u svojem zasebnom kutku velikog franšiznog svemira, i dokle god može biti po njegovom, pozvani smo na igru s njim.
Jer ”Čuvari galaksije” samo su to – velika, raskošna igra s cjelokupnim poznatim rekvizitarijem onoga na čemu su roditelji današnjih klinaca odrasli u kinu, te onoga što ti klinci sad upoznaju kroz videoigre i ostalu multimediju. Čak i narativni sastojci koji bi u drugim rukama djelovali kao bezočni pokušaji dodvoravanja ciljanoj publici, poput audiokazete s popularnim pjesmama iz sedamdesetih i osamdesetih koja prati Quilla kroz svemirske pustolovine kao jedini suvenir sačuvan iz djetinjstva na Zemlji, kod Gunna imaju točno pogođenu notu dopadljivog manjka preuzetnosti.
A sprezanje njegova apsurdističkog smisla za humor i grandioznih prizora dosad viđanih samo u stripu s melodijama poput Bowiejeve “Moonage Daydream” ili “Cherry Bomb” pankerskog ženskog benda The Runaways odjednom stvara posve koherentnu sliku svih utjecaja popularne kulture na odrastanje ključnih generacija današnje kino-publike.
Ondje gdje su prijašnji pokušaji postizanja sličnog rezultata poput ”Vodiča za autostopere kroz galaksiju” ili ”Johna Cartera” bili preopterećeni tradicijom svojih predložaka, ”Čuvari galaksije” u činjenici da gotovo nitko za njih dosad nije znao pronalaze razlog za radovanje. Umjesto da pokaže znakove zamora, deseti Marvelov film najležernije je zabavan naslov u produkciji ovog studija još od prvog ”Iron Mana”, i nikoga ne bi smjelo čuditi ako za karijeru Chrisa Pratta i družine učini ono što je taj film učinio za Roberta Downeyja juniora – tada tek svježe izliječenog ovisnika, a danas najbolje plaćenoga glumca Hollywooda.
Daleko sada djeluje vrijeme kad je Marvel pokušavao zatvoriti financijsku strukturu ”Iron Mana” i govorio potencijalnim koproducentima da je to tek prvi naslov iz menažerije likova koji tvore potencijalno najunosnije intelektualno vlasništvo na svijetu. To vrijeme nije daleko – otada je prošlo manje od desetljeća, a potencijali ”Spider-mana” i ”X-Mena” već su bili poznati – ali Marvel je uglavnom bio ismijavan. Koga bi zanimali Iron Man, Hulk, Thor i Kapetan Amerika, imena za koja znaju samo geekovi koji čitaju stripove – a kamoli nekakvi Star-Lord, Rocket ili Gamora, za koje zna tek maleni podskup dotične nimalo mondene i trendovske populacije?
”Čuvari galaksije”, eto, dokazuju da će na kraju za njih znati svi. Samostalan i suveren, vjerniji svojem brendu nego svi ostali koji su se domogli prava na nekog od njegovih likova, studio Marvel u samo je deset filmova uspio pretvoriti kulturu geekova u ključnu sastavnicu današnje popularne kulture – i pritom učvrstiti ekonomske temelje Hollywooda više nego itko drugi.
A ako se to čini velikim podvigom, bonus-prizor na kraju odjavne špice ”Čuvara galaksije” uvodi u Marvelov svemir lika s najnotornijom ekranizacijskom poviješću otkako je stripa kao takvog. Ako studio uspije od njega učiniti omiljenu filmsku pojavu, e, onda su njegove moći doista galaktičke.
