
Jelena Dunato
Zamislite sliku: na krševitim se obroncima srebrni maslinici povijaju pod naletima škure bure, oblaci se kovitlaju nebom, gurajući ionako kratak dan u preranu noć. U dubokom zaljevu, zaštićen od valova, spava stari grad. Kamene ulice posoljene burom su ledene i puste. Da nema javne rasvjete i pokoje tende kafića, slučajni prolaznik mogao bi pomisliti da je greškom upao u vremeplov: mogao bi biti u osamnaestom stoljeću jednako kao i u dvadeset prvom. Čak su se i mačke, te čuvarice noćnih ulica, sklonile na toplo. Nigdje ni žive duše. [Read more…]