novinarstvo s potpisom
Alen Kristić
Religijske tradicije zbroj su odabira iz kolektivne i osobne memorije na stotine generacija vjernika. Odabir je sve do danas unutar svih triju proročkih religija gotovo isključivo povlastica muškaraca.
Odabire se selektivno i sebično. Zaboravlja se i preskače sve što govori u korist žena, prenaglašava ili krivotvori ono što opravdava mušku dominaciju. [Read more…]
Drago Pilsel
Profesor prava Vedran Đulabić je nastalu situaciju komentirao (na Twitteru) ovako: ”Čudi me što predsjednik već nije aktivirao čl. 94/2 Ustava i raspustio Sabor, Vladu, USUD i imenovao to sve po svojim preferencijama. Tako bi izravno primijenio Ustav i osigurao stabilnost državne vlasti. Mogao bi usput donijeti i novi Ustav. Ionako sve razumije najbolje od svih”. [Read more…]
Alen Kristić
Živimo u razdoblju sveobuhvatne civilizacijske krize koja prožima sva životna područja – od obitelji i obrazovanja preko ekonomije, znanosti i tehnike do politike i religije. Njezino je krajnje izvorište globalna kriza morala, otupjela etička svijest u ljudskoj nutrini. Stoga nam za njezino nadvladavanje neće dostajati nove strukture, ustanove i zakoni. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Robert Belosevic
Možda je bilo tako, a možda i nije. Ali kako ne znamo što je stvarno bilo, dopustimo da je moglo biti i tako. Vesela i lakomislena šeprtlja, pritom puna sebe, jer su mu se nekim čudom ostvarile sve ambicije – postao je grdno bogat i još grdnije moćan, nikako nije umjela raspolagati tom svojom grdnom moći. [Read more…]
Aziz ef. Hasanović
Muftija dr. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata IZ RH
KURBAN BAJRAMSKA PORUKA 2016./1437.
Hvala Bogu Stvoritelju svih svjetova, neka je mir i blagoslov na Njegove poslanike od Adema do Muhameda a.s.. [Read more…]
Navid Kermani
Govor povodom primanja mirovne nagrade njemačkog nakladništva 2015.
Istog dana kad sam primio vijest o mirovnoj nagradi njemačkog nakladništva otet je u Siriji Jacques Mourad. Dvojica naoružanih muškaraca su ušla u samostan Mar Elian na rubu gradića Qaryatein. Tražili su oca Jacquesa. Našli su ga, jasno, u skromnom, malom uredu koji je i njegov dnevni boravak i njegova spavaća soba, zarobili ga i odveli. Dana 21. svibnja 2015. Jacques Mourad je postao talac tzv. Islamske države. [Read more…]
Navid Kermani
Govor povodom primanja mirovne nagrade njemačkog nakladništva 2015.
Istog dana kad sam primio vijest o mirovnoj nagradi njemačkog nakladništva, otet je u Siriji Jacques Mourad. Dvojica naoružanih muškaraca je ušla u samostan Mar Elian na rubu gradića Qaryatein. Tražili su oca Jacquesa. Našli su ga jasno u skromnom, malom uredu koji je i njegov dnevni boravak i njegova spavaća soba, zarobili su ga i odveli. Dana 21. svibnja 2015. Jacques Mourad je postao talac tzv. “Islamske države”. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Ivan Posavec
Nađe se na internetu divnih stvari. Eto, recimo, dvojica mladih Nizozemaca, Sacha Harland i Alexander Spoor zaputili se da među sugrađanima za svoj račun provedu anketu o Kur’anu. Znate kako, to je opasna, ekstremna i krvava knjiga za sve koji je na takav način čitaju i tumače. [Read more…]
Pedeset osam mu je godina, širokog osmijeha i dječačkog lika, s naočalama starinskoga, ovalnog okvira, kakve su neko vrijeme bile u modi među lijevim njemačkim intelektualcima, Rainer Maria Woelki kardinal je i nadbiskup drevne biskupije sa sjedištem u Kölnu.
Potekao je iz obitelji koja je nakon 1945. protjerana ili humano preseljena iz istočne Pruske, odrastao je u Kölnu, filozofiju i teologiju studirao u Bonnu i Freiburgu, mladu misu slavio 1985, bio vojni kapelan u Münsteru, pa privatni tajnik kelnskog nadbiskupa i ravnatelj bogoslovnoga studentskog doma, sve dok ga 2003. papa Ivan Pavao II nije imenovao za titularnog biskupa od Scampa i pomoćnog biskupa Kelnske nadbiskupije. Ljeta 2011. Benedikt XIVpostavlja ga za berlinskoga nadbiskupa, a 11. srpnja 2014. papa Franjo premjestio ga je na položaj nadbiskupa Kölna. Među kardinalima je od siječnja 2012.
U Berlin je stigao praćen odjekom jednoga intervjua u kojem je izjavio da je homoseksualnost zlodjelo protiv prokreacije. Tri će godine, vrlo uspješno, razgoniti izrečenu uvredu, ponavljajući da je otvoren za sve ljude, bez obzira na njihovo naslijeđe, rasu, boju kože ili osobna opredjeljenja. Rekao je da Crkva nije moralna policija, koja će ići okolo i upirati prstom u ljude.
Sudeći po Woelkijevom angažmanu na strani izbjeglica i beskućnika, te drukčijemislećih, ako ima nesklada između njegovih riječi i djela, taj je nesklad išao u korist – djela. Što je, valja priznati, rijetkost, naročito u dogmatika, vjerskih ili ideoloških, to je svejedno.
Malo nakon Nove godine Pegida (“Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada”) nakanila je marširati Kölnom, i održati miting ispred Katedrale. Kardinal Woelki naložio je tim povodom da se pogase sva svjetla na toj veličanstvenoj građevini, čija je povijest, na neki način, i povijest Europe, pogotovu tog famoznog Zapada. Rekao je da ne može dopustiti da njegova crkva (ili, možda, i Crkva) predstavlja kulisu ovakvome skupu. Javno se zgrozio križa u bojama njemačke zastave, koji se često pojavljuje na demonstracijama Pegide.
U spoju “patriotizma” i kršćanskoga simbola kardinal Woelki prepoznao je otprilike istu stvar koju prepoznaju europski sekularisti, ljevičari, pa i povjesničari koji ne žele ostati slijepi prema povijesnome iskustvu kalemljenja vjerskoga i nacionalnog znakovlja u dvadesetom stoljeću.
Nakon što su se ugasila svjetla na Katedrali, nekako su se spontano pogasila svjetla u cijelome Starom gradu. Kao pred bombardiranje iz zraka, Köln se pogasio, i Pegida je nestala u svome mraku. Jesu li ti ljudi nacisti? Kažu da nisu, jer izgledaju tako obično, pitomo i veoma zabrinuto za sudbinu Europe. Onako kako su nacisti izgledali 1932. Otprilike toliko ih i ima.
Neće proći ni tjedan, a vrlo blizu Kölna, u Parizu, dvojica će braće, Francuza i Parižana, povratnika iz rata u Siriji, izvršiti napad na novinsku redakciju. Ubijeno je dvanaestero ljudi, karikaturista, satiričara, lektora-korektora, policajaca koji su čuvali redakciju…
Po svojim uvjerenjima, napadači su radikalni desni konzervativci, tradicionalisti, vjernici i vjerski mučenici. Napadnuti su uvjereni sekularisti, odlučni da pod svaku cijenu čuvaju Republiku, uglavnom ateisti i ljevičari.
Iznerviran i pomalo zbunjen pred njihovom divinizacijom, ugledni francuski fašist, nestor radikalne europske desnice, Jean-Marie Le Penn izjavio je “da žali zbog pogibije dvanaestero francuskih sugrađana”, ali da ne želi sudjelovati u obrani duha Charlie Hebdoa, jer “riječ je o anarhističko-trockističkom duhu koji rastače političku moralnost”.
Ova Le Penova intervencija je, zapravo, vrlo dragocjena, jer događaje, kao i odnose među ljudima, vraća njihovoj suštini, i budi nas iz naše funeralne i komemorativne opijenosti. Mrtve Le Pen vraća mrtvima, žive živima, i vrlo precizno određuje tko je kome prijatelj, a tko kome dušmanin. Nitko tako dobro kao on nije izrekao zašto su, zapravo, ti ljudi pobijeni.
Zbog nečega što “rastače političku moralnost”, i što, dakle, čini štetu onome u što vjeruje Le Pen, ali i onome u što vjeruje Pegida, kao pokret “patriotskih Europljana protiv islamizacije Zapada”. Le Pen žrtve, istina, žali, jer se radi o njegovim “francuskim sugrađanima”. Je li to cinično? Jest, cinično je upravo onoliko koliko je cinično ne primjećivati da su i braća Said i Sherif Kouachi također njegovi “francuski sugrađani”.
Ako se kome učini da su ta dvojica pomalo nečistoga podrijetla, mora znati da ni najslavniji i najbolji među satiričarima Charlie Hebdoa nisu ništa čistijeg podrijetla. Razlika je u idealima i u patriotizmu. Kada tu razliku osvijestimo, jasno biva da je Wolinski ostaje na jednoj strani, dok su na drugoj braća Kouachi, Jean-Marie Le Pen i njegov nakot, te fini njemački građani iz Pegide.
Radikalni sekularizam, anarhizam, politička nekorektnost, izrugivanje drugoga, naročito ako je drugi preozbiljan, svakako može ići silno na živce nekome tko je, na primjer, vjernik i konzervativac, kao što i klerikalizacija javne sfere, isticanje vjerskih simbola u prostoru koji bi trebao biti zajednički, ili podvrgavanje društva religijskim obrascima, silno ide na živce onima koji bi da žive unutar tradicija Francuske revolucije, u sekularnom i slobodnom društvu.
Živciranjem onih drugih brane se prostori vlastite slobode. Na njemu je, na pravu živciranja drugog, zasnovana europska tradicija vjerske i kulturne tolerancije.
Postoje li granice tolerancije? To je isto pitanje kao i: postoje li granice satire? Postoje dok god se podrazumijevaju, a ne spominju. Tko god ih spominje, taj je i protiv tolerancije i satire. Tolerantan se može biti samo prema onome što ti se baš jako ne sviđa. Recimo prema karikaturama poslanika Muhameda. Ili prema predstavama Olivera Frljića koje niste ni gledali (dakle, prema vašim unutrašnjim predstavama o predstavama Olivera Frljića).
Tolerancija prema onome što vam je simpatično možda je licemjerje, a možda i glupost. Tolerancija prema onome što se bez razmišljanja i lako tolerira postoji i u svakom fašizmu. Hitler je bio tolerantan prema djevojčici koja bere runolist.
Atentat na Cherlie Hebdo nije vanjski napad na Europu i njene vrijednosti. Toga je Le Pen dobro svjestan, pa govori i ponešto od onoga što ne bi htio reći, solidarizirajući se, u određenom smislu, s braćom Kouachi u ubijanju svojih “francuskih sugrađana”, bez čijeg će “anarhističko-trockističkog duha” Europa svakako biti bliže ostvarenju ideala “patriotskih Europljana protiv islamizacije Zapada”, koji ideali, zapravo, i nisu u sukobu s idealima hodže Bagdadija i njegova kalifata.
Tako se, skoro pa logično, na braniku jedne drukčije Europe nađu kelnski nadbiskup i redakcija Charlie Hebdoa.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Bajramska hutba, 1. šewal, 1435. / 28. 07. 2014.
Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i blagodatima kojima nas daruje. Donesimo salavat i selam na posljednjega Allahova poslanika Muhammeda a.s., na njegovu časnu obitelj, na njegove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Njegovim imenom u srcu. Sjetimo se i svih šehida koji su dali svoje živote za dobrobit islama i svih koji ga slijede.
Cijenjena braćo i sestre,
Na kraju ovog odabranog mjeseca ramazana u kome smo intenzivirali djela ka povećanju svoje pobožnosti te se na najprikladniji i Bogu ugodan način organizirali u izvršavanju svojih obveza, molimo Uzvišenog Stvoritelja da nam to primi kao čin naše odanosti i pokornosti samo Njemu. Istinski se nadamo da su naši ibadeti (obveze prema Bogu) u ovom mjesecu duboko ostavile tragove u nama te da će isti živjeti s nama i nakon ramazana.
Ramazan je prigoda da se istinski pokajemo (tewba) za sva svoja djela i propuste koje smo svjesno ili nesvjesno činili te da istinski pogledamo sebe iznutra, oslanjajući se na Božju milost i oprost koja je u ovom mjesecu posebno izražena.
Postom, kao središnjim ibadetom, u ovom mjesecu nadam se da smo postigli neophodna svojstva koja će nam olakšavati svakodnevni život i sva iskušenja s kojima se susrećemo. To su prije svega strpljivost, iskrenost, samokontrola i bogobojaznost. Ova plemenita svojstva nužno su potrebna svakom pojedincu, a nasušna su potreba i društvu u cjelini.
Iz ovih svojstava rađa se istinska solidarnost i osjećaj prema drugomu, a poglavito prema potrebitima sukladno riječima poslanika Muhameda a.s ”Pravi musliman nije onaj tko zanoći sit, a zna da je njegov susjed gladan.“
Ovakav odnos Poslanika islama naspram susjeda susrećemo i u drugim riječima Poslanika a.s. u kojima se dobročinstvo prema susjedu izravnava s vjerom: ”Čini dobro svom susjedu biti ćeš pravi vjernik, želi drugom ono što želiš sebi upotpunit ćeš svoj islam“.
Kako vidimo iz ovih riječi Božjeg poslanika susjed se stavlja u prvi plan a ne njegova vjera. Poslanik nas i dalje usmjerava na pažnju i ljubaznost prema susjedu i bližnjem pa kaže: ”Na dvojicu Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu: na onoga tko kida rodbinske veze i onoga tko je zločest prema susjedu.“ Iz navedenog je razvidno da su bližnji i susjed na istom stupnju te da jačanje odnosa na tim relacijama znače i jačanje našeg odnosa prema Bogu. Udaljavanje od bližnjeg i susjeda istovremeno znači i udaljavanje od Boga. Bajram je prigoda da preispitamo svoj odnos prema bližnjim i prema susjedu.
Postom se zasigurno postiže razumijevanje i senzibilitet prema gladnima, a propisani zekat i sadekatu-l-fitr koji se daju u ovom mjesecu su konkretna potvrda tog senzibiliteta. Zajedničkim druženjima kroz namaz (molitvu), mukabele, predavanja, iftare, nadam se da smo ojačali naše zajedništvo u vjeri i istinski se približili jedan drugome na što nas obvezuje Uzvišeni Allah kada kaže: “Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar.“(At-Tawba, 71.)
Dužina dana i cjelodnevnog posta u ovom ramazanu iznosila je oko 19 sati, a večernja molitva, teravih-namaz, u kasnim noćnim satima, bila je veliko iskušenje svim vjernicima. Danas, s ovog časnog mjesta, u ovom Velikom danu, želim pohvaliti napore i žrtvu koju ste učinili kako bi ovaj ramazan imao sve fadilete (svojstva) ramazana.
Blago onom tko je podnio žrtvu i danas s punim pravom se raduje. Posebno je zapažen angažman naše omladine što nas ohrabruje i veseli da su odlučni u jačanju svoje vjere. Njihova zajednička druženja kroz ramazanske programe zasigurno jačaju našu zajednicu u cjelini.
Mešihat Islamske zajednice težište svojih programa stavlja na omladinu. Samo u ovoj godini za stipendiranje naših studenata osigurali smo pola miliona kuna. 86 studentica i studenata na raznim fakultetima u Hrvatskoj prima stipendiju Mešihata Islamske zajednice. Zahvaljujući našim vrijednim članovima zajednice koji su svjesni što znači znanost mi smo to uspjeli. Koristim ovu prigodu da se svima njima zahvalim ali i da pozovem sve one koji žele da podupiru ovaj program da se u njega uključe makar to bilo i simbolično.
Vaš zekat i sadekatul fitr usmjeren u zajednički fond – bejtul-mal koga nadzire i usmjerava Mešihat Islamske zajednice zasigurno će intelektualno ojačati našu Zajednicu jer sredstva namijenjena tom fondu isključivo se troše na jačanje obrazovne strukture naših najmlađih.
Islamska zajednica u Hrvatskoj mora se više otvoriti te na sljedećim izborima unutar Zajednice dati šansu mladim, poletnim i odgovornim djevojkama i mladićima kako bi svojim kompetencijama dali veći doprinos u radu zajednice. Zajednica mora odgovarati zahtjevima vremena i prostora, a oni tome mogu dati veliki doprinos.
Braćo i sestre, ne dozvolimo da nas toplina našeg doma oslabi u suosjećanju i pomaganju onima koji doma nemaju, a takvih je nažalost puno oko nas. Udobnost i materijalno blagostanje često čovjeka udaljavaju od drugih ljudi, a time i od Boga. Samoljublje, narcisoidnost i oholost postaju njegova karakteristika. Uzvišeni Stvoritelj ne voli ohole, gorde i hvalisave kako to ističe u Kur’anu.
Onaj tko daje u ime Božje, daje to kao znak zahvalnosti za ono što mu je Bog podario, čvrsto vjerujući u Njegovu nagradu i ne očekujući nikakvu hvalu ovoga svijeta. O tomu ne progovara, niti prigovara, time se ne hvali već sa dozom skromnosti i skrušenosti udjeljuje od onoga što ima. Blago takvima.
Allah dž. š. eksplicitno naglašava da u našem imetku imaju pravo potrebiti. Za to se zekat definira kao pravo i obveza, pravo onih koji nemaju i obveza onih koji imaju.
Poplave na našim prostorima ostavile su mnoge naše sugrađane bez krovova nad glavom. Budimo uz njih i iskažimo svoju suosjećajnost u obnovama njihovih domova. Poplava koja je zadesila Slavoniju uništila je sve što su ljudi tijekom svog životnog vijeka stjecali. Istovremeno na površinu je isplivala humanost i veliko ljudsko srce koje je priteklo upomoć poplavljenom narodu.
Boraveći u više navrata tijekom proteklog vremena na poplavljenim područjima dirnut sam tom ljudskom, tom humanom, tom plemenitom gestom građana Republike Hrvatske poglavito Slavonije i Slavonaca koji su širom otvorili vrata svojih domova kako bi udomili potrebite ne pitajući tko je koje vjere, nacije ili bilo koje druge odrednice. To je naše bogatstvo koje moramo isticati kao najveću vrijednost i učiniti dodatne napore ustrajavajući na jačanju i profiliranju ovog univerzalnog modela plemenitosti.
Pred nama svima kako pojedincima, zajednicama, tako i društvu u cjelini, ogroman je izazov. Izazov je tko će više pomoći ovom području. Napaćeni ljudi toga područja su čestiti i radini, naučeni da žive od vlastitog rada kroz svoja imanja i zanimanja. Naša zadaća je da sačuvamo njihov dignitet i dostojanstvo te da im omogućimo da u što kraćem roku obnove svoje kuće, radne prostore, stočne fondove, životnu infrastrukturu i da se vrate svojim redovnim aktivnostima.
Ne dozvolimo da nas izobilje naših trpeza udalji od onih koji nemaju, nažalost i takvih je puno danas.
Kad ovo izričem pred sobom vidim događaj iz vremena Poslanika kada je jedan od ashaba (suvremenika) Božjeg poslanika za večerom svoje obitelji naredio da se dio hrane odvoji i odnese nekomu za koga je znao da je slabog imovnog stanja. Primio je poklonjenu hranu, ali je počeo razmišljati na način, ja sam danas ručao, a moj susjed nije pa je preče da to njemu proslijedim. Odnio je istu hranu do njega, on je primio. Međutim i on je imao isti pristup, ja sam doručkovao, a moj susjed nije, pa je preče da to njemu proslijedim. Tako je jedna hrana završila kod sedmog susjeda dobročinstvom jednog, ali i suosjećanjem i istinskim razumijevanjem svih. Pitam se, imali danas takvih? Pozivam sebe i vas da se ugledamo u ovaj primjer.
Ne dozvolimo da nas mir i sloboda kao najveće vrijednosti koje ovdje uživamo učine bezosjećajnim za sve obespravljene, protjerane i ratom zahvaćene čemu danas svjedočimo u Gazi.
Nažalost ni ovaj sveti mjesec muslimana nije mogao proći, a da se ummet poštedi prolivanja krvi, razaranja i uništavanja. Najnoviji događaji u Gazi potvrđuju da su vodeći moćnici današnjice izgubili svaki osjećaj prema ljudskom životu i ljudskoj tragediji. To je razlog za svekoliku ljudsku zabrinutost jer je život kao dar Božji i najveća vrijednost postao bezvrijedan.
Kroz istu prizmu možemo promatrati događanja u Iraku, Siriji, Mijanmaru, Iraku, Afganistanu, Jemenu i drugim mjestima, zanimljivo, s većinskim muslimanskim življem.
Sukladno našoj vjeri islamu koja nas uči da štitimo svačiji ljudski život i zabranjuje bilo kakvu akciju koja za cilj ima njegovo ugrožavanje ili pak širenje straha i oduzimanje uvjeta za normalan život dostojan čovjeka, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj najoštrije osuđuje svaku vrstu ubijanja, nasilja i zlostavljanja svih ljudi na svijetu bez obzira na njihovu vjeru, naciju ili bilo koju drugu odrednicu te ovim putem pozivamo sve međunarodne čimbenike da zaustave agresiju na Gazu te da se okrenu svetosti mira, a ne rata. Sve vjernike pozivamo da pojačaju svoje dove/molitve za mir u svijetu i hitni prestanak krvoprolića u Gazi.
Pozivamo sve vladare i vlade kako Islamskih zemalja tako i Zapada da pokažu odlučnost i veće zalaganje za uspostavom trajnog i pravednog rješenja između Palestine i Izraela i na taj način zaustave ovakva i slična događanja.
U proteklom mjesecu imali smo priliku da čujemo još jednu u nizu podvala islamskom i muslimanskom svijetu, a to je proglašenje hilafeta samo u cilju preusmjeravanja pozornosti kako muslimana tako i drugih sa stvarnih događanja. Nemojte uzimati taj događaj korisnim za islam i muslimane. To je sigurno na štetu islama i muslimana.
Dignimo svoj glas protiv svakog oblika izrabljivanja ljudi, djece, žena, radnica i radnika, radimo svi na jačanju moralnih vrijednosti kod ljudi, kojih je na žalost danas sve manje. Poslanik nas podučava u riječima ”Radniku se znoj ne smije osušiti, a da mu njegov trud ne bude plaćen.“ Ove riječi Poslanika promoviraju kulturu rada, ali i očuvanje digniteta i dostojanstva radnika.
Najčešći su danas apeli i zabrinutost za ekonomsko stanje u svijetu. Mali broj je onih koji ekonomiju povezuju s moralom. Živimo u vremenu velikih apsurda. Na jednoj strani su oni koji ne biraju sredstva da dođu do cilja, a to je novac. Kad novac postane cilj, život gubi smisao. U islamu novac je sredstvo, a ne cilj, cilj je Allah i Njegovo zadovoljstvo.
Pravednom raspodjelom materijalnih dobara na ovome svijetu postiže se Božje zadovoljstvo. Vjernica i vjernik teži k Njemu. Ne dozvolimo da duh pohlepe, mita i korupcije prodre u nas i učinimo sve da naša zajednica i društvo u cjelini budu čisti od toga. Umjesto toga, vodimo računa da nam je imetak na halal način stečen, a ono što nam je viška podijelimo ili uvakufimo i sebi obilnu nagradu oba svijeta osigurajmo.
Braćo i sestre, prisjetimo se i svojih umrlih na ovaj Veliki dan, a drugi dan Bajrama prema odluci Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj proglašen je Danom šehida te ćemo se u svim našim džamijama i mesdžidima prisjetiti tih naših sinova i braće koji su svoje živote položili za Domovinu osjećajući to kao vjerski čin i svoju dužnost.
U želji da nam bajramski dani budu ispunjeni vjerom i nadom obraćam se Svevišnjem Bogu učim dovu:
Milostivi Bože,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da tuđe pravo poštujemo!
Da na putu istine strpljivi budemo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Bože Milosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu! Domovini mir i slobodu!
Obogati naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Naše imame znanjem i iskrenošću!
Bože Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelom svijetu Tvoju uputi i milost! Tako ti tvoje neizmjerne dobrote i tako Ti Tvoje milosti ovog velikog dana!
Braćo i sestre,
Bajram je radost za srce i dušu muslimana, radujmo se Bajramu, izvršimo svoju obvezu davanja zekata i sadekatul fitra, svima vama želim čestitati nastupajuće mubarek bajramske dane, da u zajedništvu obitelji upotpunite predstojeće blagdane te da iz njih izađemo ojačani vjerom i nadom u bolje sutra. Posebno želim čestitati onima kojima je uskraćena roditeljska ljubav, toplina vlastitog doma, bolesnicima po našim bolnicama, zaslužnim članicama i članovima po staračkim domovima i raznim ustanovama, zatvorenicima na izdržavanju zatvorskih kazni.
Braćo i sestre, svima vama
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BAJRAM!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
KULLU AMIN VE ENTUM BI HAJR!
URIME ZEMEFET BAJRAMIN!
BAHTALO BAJRAMO!
(Prenosimo s portala Islamske zajednice u RH).