novinarstvo s potpisom
Damir Grubiša
Što da se radi? Naslov je to romana Nikolaja Gavriloviča Černiševskog iz 1862. godine, koji je odigrao veliku ulogu u buđenju revolucionarne svijesti u Rusiji, pa je tako istim naslovom i Lav Tolstoj pisao, 1886. godine, o teškom socijalnom stanju u Rusiji, a Vladimir Iljič Lenjin pod tim naslovom 1901. zagovarao je stvaranje revolucionarne partije koja bi povela revoluciju. [Read more…]
Dan siv da sivlji ne može biti. Na vijestima sveopće crnilo. U Siriji nove borbe. Očajni, gladni i promrzli migranti jurišaju na grčke granice. Tamo očajnike čekaju pucnji i suzavac. Pored Lezbosa utopilo se dijete. Sirijsko dijete. Čamac, u kojemu je bilo, prevrnuo se. Ubijen je i sirijski migrant pri pokušaju ilegalnog ulaska u Grčku… [Read more…]
Hrvatskoj se događa ono što se događalo i Jugoslaviji: jaz između zemlje i njenih predstavnika u svijetu. O tome svjedoči, frapantno, i kontrapunkt između dva događaja koji su obilježili protekle dane – štrajka prosvjetnih radnika i Kongresa Europske pučke stranke u Zagrebu. [Read more…]
U Italiji, zemlji renesansne duhovitosti koja je nedugo nakon renesanse ishlapila, posljednjih je godina u uporabi, i postaje sve popularnija, imenica u pluralu furbetti. [Read more…]
Predsjednik Europskog parlamenta morao se dugo prati od osude svojih riječi povodom komemoracije žrtava fojbe u Bazovici, stratišta za vrijeme i poslije rata u koju su bačeni antifašisti, fašisti, nacisti, nevini s obiju strana. [Read more…]
Crni val zapljuskuje Europu i to je jedini nedvojbeni zaključak koji se može izvući iz posljednjih nacionalnih izbora, onih švedskih. Tu je Sverigedemokraterna, stranka Demokratska Švedska, osvojila 17,7% glasova. Ta je stranka, po vlastitoj definiciji, socijalno-konzervativna, a Šveđani je nazivaju populističkom, ultradesničarskom, nacionalističkom i ksenofobičnom. [Read more…]
Konačno, nakon tri mjeseca, rodila se nova talijanska vlada. Doduše konvulzivno, u porođajnim grčevima, u čudnoj igri naprijed-natrag, u amplitudama koje su išle od bauka novih izbora (koji bi dali isti ili približno jednak rezultat) do prijetnje prijekim sudom za ”visoku izdaju” predsjednika Republike. [Read more…]
Na pomolu je, vidimo, diplomatski mrak u balkanskoj krčmi. Započelo je dramatičnom vijesti da je haški ratni zločinac Vojislav Šešelj demonstrativno izgazio hrvatski barjak u skupštini Srbije. Hrvatska delegacija na čelu s Gordanom Jandrokovićem to nije vidjela, ali je čula, pa je naprasno odlučila prekinuti posjet Srbiji i vratiti se, neispunjena posla, u domovinu. [Read more…]
Martina Dalić upravo se pozicionirala kao kandidatkinja za premijerku tehničke vlade, u slučaju da u skoroj budućnosti Hrvatska bude suočena s pogoršanom ekonomskom i političkom krizom u kojoj bi joj bila nužna vlada nacionalnog spasa.
Zasad je takav scenarij formiranja tehničke vlade hipotetski scenarij iako u Hrvatskoj postoje krugovi koji vjeruju da će se kod nas u nekom trenutku dogoditi nešto slično onome što se dogodilo u Italiji, kad je zbog udruženog pritiska financijskih tržišta i političkih lidera EU raskalašeni premijer Silvio Berlusconi morao odstupiti, a na njegovo mjesto došla je tehnička vlada na čelu s premijerom Marijem Montijem.
U hipotetskom scenariju Martina Dalić bila bi Mario Monti. Ako je Monti bio “super Mario”, bi li Dalić mogla biti “super Martina”?
No prije no što se upustimo u detalje takvog hipotetskog scenarija, treba naglasiti zašto je praktički nemoguće da se u Hrvatskoj ponovi primjer iz Italije, dakle formiranje tehničke vlade pod snažnim pritiskom iz EU. Krugovi koji to neslužbeno zazivaju – a ponekad je riječ o ljudima iz bankarskog sektora i gospodarstva, ponekad o političarima koji su nekoć bili na višim dužnostima nego sada – zanemaruju niz ogromnih razlika između Italije i Hrvatske koje “operaciju super Mario” čine teško izvedivom s ove strane Jadrana.
Prvo, bez tehničke vlade u Italiji eurozona bi se raspala i danas biste na obližnju tržnicu, umjesto po voće i povrće, vjerojatno nakon svake plaće išli kupovati marke ili lire kod švercera.
U jesen 2011. najmoćnijim ljudima Europske unije bilo je iznimno stalo do toga da Berlusconi prepusti mjesto premijera Montiju jer je Italija bila na rubu najgoreg scenarija u kojem bi bila odsječena s redovnih financijskih tržišta. A “bailout”, odnosno paket pomoći, jednostavno je bio toliko velik da nitko, ni MMF ni EU, nije mogao ponuditi toliki novac.
Italija je tada imala javni dug od 1907 milijardi eura i njezin “bailout” iznosio bi najmanje 600 milijardi eura, što je novac koji nitko nije imao za posuditi. Za usporedbu, javni dug Hrvatske trenutačno je između 30 i 35 milijardi eura (ovisno o metodologiji izračuna). S Berlusconijem i bez “bailouta” Italija bi uništila eurozonu. Hrvatska nije ni članica eurozone, a njezin bankrot ili, preciznije rečeno, ogluha (nemogućnost vraćanja duga u trenutku kad stiže na naplatu) ne bi ni u najkatastrofalnijim scenarijima mogao uništiti eurozonu.
Drugim riječima, Italija je u jesen 2011. bila ekonomski ekvivalent Fukushime, japanske nuklearke iz koje je nakon tsunamija počeo curiti radioaktivni materijal, dok je Hrvatska ekonomski ekvivalent požara stambene zgrade u jednoj sporednoj ulici velikog grada.
Interventna ekipa koja izlazi na mjesto katastrofe u prvom primjeru nije ista kao vatrogasna ekipa koja izlazi na mjesto požara u drugom. Što, dakako, ne znači da taj požar ne izgleda strašno i ne izaziva stvarnu štetu za stanovnike te ulice…
Tehnička vlada ne mora se nužno formirati kao rezultat pritiska izvana, može se dogoditi i “iznutra”, kao rezultat sporazuma političkih stranaka u Saboru, no u Hrvatskoj zasad nema uvjeta za takav sporazum. Napuštajući HDZ, bivša ministrica financija Martina Dalić izrekla je veliku istinu: Hrvatska ne može podnijeti još jednu nepripremljenu vladu.
Aktualna vlada u velikoj je mjeri upravo to, nepripremljena i nedovoljno sposobna za ozbiljno vođenje države u krizi, a oporbeni HDZ u velikoj je mjeri također upravo to, nepripremljen i nesposoban za, riječima Martine Dalić, “suočavanje sa složenošću i težinom mjera potrebnih za izvlačenje zemlje iz krize”.
A Hrvatskoj je prijeko potrebna vlada spremnih i sposobnih, “willing and able” kako to lijepo kažu u Americi. Dalić je izrekla još jednu veliku istinu. Ne postoji “neko jednostavno rješenje kojeg se dosad nitko nije sjetio”.
Neće nam nitko oprostiti javni dug, nitko neće doći u Hrvatsku s Marshallovim planom za investicije koje nemamo pripremljene, zemlja neće preko noći izaći iz krize ako predsjednik sazove sjednicu Vlade, a ni ideja formiranja tehničke vlade nacionalnog spasa nije rješenje samo po sebi.
Ali jedino netko tko sve to razumije i tko je spreman i sposoban ne samo smisliti set reformskih ideja nego i predano raditi na njihovoj provedbi u praksi može krenuti na taj dugotrajan i težak put koji se zove početak izlaska Hrvatske iz krize.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Silvio Berlusconi je napokon otišao sa scene, a Angela Merkel je ponovno izabrana i vratila se velika koalicija CDU-SPD. Preminuli su Nelson Mandela i Hugo Chávez. Fidel Castro se još drži. Narod je bio na ulicama, od Kaira i Rima, São Paula i Atene, do Kijeva i Bangkoka. Iran je pristao na pregovore sa SAD-om prvi put nakon 34 godine. Kina je izabrala novog lidera i uhapsila je drugog. Šegrt diktatora u Pjongjangu likvidirao je strica. Nakon 700 godina jedan je papa dao ostavku, a na njegovo je mjesto došao Latinoamerikanac koji oduševljava na svakom koraku.
Neke od ovih vijesti bile su jako važne za svijet, neke nisu, ali ovaj se komentator odlučio, pogledavši cijelu godinu koja je na izmaku, na pet događaja ili geopolitičkih procesa koji su zaista važni i koji mijenjaju svijet.
SAD se konsolidira kao energetska sila
To se već naziralo, ali ove su se godine rasplinule sve sumnje: izvanredni porast eksploatacije nafte i plina u SAD-u je stvarnost koja daje novu sliku svijeta. U sljedećih pet godina Sjeverna će Amerika (SAD, Kanada i Meksiko) proizvoditi gotovo 4 milijuna barela sirove nafte više nego sada svaki dan, što će prepoloviti uvoz. Vrlo se lako može dogoditi ne samo da SAD postane energetski samoodrživim već i da izvozi naftu, to jest energiju.
To donosi mnogostruke i vrlo ozbiljne posljedice. Bliski istok će doživjeti vrlo jak ekonomski i politički šok. Utjecaj Rusije i drugih jakih energetskih država postupno će slabjeti. Jačanje SAD-a kao energetske sile dovest će do ekspanzije američke proizvodnje, ali će višak nafte proizvesti i pad razvoja obnovljivih energetskih izvora, što je vrlo loša prognoza i samo po sebi grozna vijest.
Pad ugleda SAD-a
Vidjeli smo da Barack Obama nije imao dovoljno snage ispuniti obećanje da će kazniti Bašar al-Asada ako bi ovaj iskoristio kemijsko oružje protiv pobunjenika i civila. Ili spriječiti radikalnu desnicu okupljenu oko The Tea Party koja je nakanila i uspjela paralizirati američku vladu. Obama nije imao čak ni snage pokrenuti internetske mehanizme za svoj prioritetni program: sanitarnu reformu. Nije uspio utjecati na odluku brazilske predsjednice Dilme Rousseff koja je otkazala posjet Washingtonu kad je otkrila da su je u NSA-u nadzirali, baš kao što su Amerikanci nadzirali telefon Angele Merkel.
Obama je poraženo promatrao kako se stvara savez poniženih vladara koje su u NSA-u beskrupulozno špijunirali, odnosno kako su otkrića možda najmarkantnije figure 2013., bivšeg analitičara NSA-a, Edwarda Snowdena, srušila sav američki ugled kao kulu od karata. Percepcija koja se proširila svijetom jest da je supersila ne samo ohola i gruba, već i nesposobna. Osim toga, da je moćni američki predsjednik zapravo vrlo labilan igrač kojeg iz takta mogu izbaciti minorni akteri kao što su Rousseff, Al-Asad, Tea Party ili ga može dovesti u red, osramotviši ga kao nitko do sada pred cijelim svijetom, njegova supruga koja ga je prekorila i ponizila na Mandelinoj komemoraciji.
Je li ova percepcija preuveličana i hoće li se promijeniti? Kako god bilo, slika onemoćalog predsjednika Obame ili paralizirane američke vlade bitno će utjecati na ponašanje kako saveznika – tako i američkih neprijatelja.
Rastuća međunarodna agresivnost Kine
U studenome, Kina je najavila restrikcije u zračnom prometu na širem području, što uključuje male otoke koje Japan smatra svojima. SAD je reagirao poslavši dva bombardera B-52 koji su ušli u taj zračni prostor bez dozvole Pekinga. Japan je učinio isto, ali i započeo silno jačati svoje oružane snage, osobito svoje specijalne snage po uzoru na američke specijalce Navy Seals.
Napetosti rastu. Ono što je važno istaknuti iz ove priče jest to da treba očekivati širenje napetosti na jugoistoku Azije kao i još agresivniju međunarodnu politiku Kine koja će SAD-u postati prvim izazivačem.
Bliski istok vrije
Događanja u Iranu, Siriji, Egiptu, Palestini, Izraelu i još puno toga govori nam da ni ova godina za Bliski istok nije bila laka. Bilo je puno iznenađenja od kojih će neki uvjetovati buduća događanja: vojni udar protiv Mohameda Morsija i tragedija sirijskoga naroda, pregovori oko iranskoga nuklearnog programa (približavanje Washingtona i Teherana), obnova dijaloga Palestine i Izraela, koje će pokušati postići dogovor sredinom 2014.
Moguće je da ništa od toga ne uspije, ali posljedice tih procesa idu dalje od godine koja nam stiže i od sudbine same regije.
Otvoreni rat protiv nejednakosti
Taj rat odavno postoji. Analitičari i znanstvenici regularno ga dokumentiraju. Nobelove mu se nagrade posvećuju, ali ove je godine, izborom pape Franje (koji je, zajedno s Edwardom Snowdenom, pomjerio svijet), pokrenuta nada zbog koje smo pozdravili dolazak Baracka Obame u Bijelu kuću i njegov ”Yes, We can”, a milijuni marširaju na svim meridijanima prozivajući neprihvatljivima sve veće razlike između bogatih i siromašnih.
Sve je više vlada, institucija, nevladinih organizacija, a u nas i novinara i građana, koji traže da se taj proces zaustavi i da nastupi kakva-takva pravda. To jest, ipak, dobra vijest kojom se želim oprostiti od vas i od godine na izmaku.
Izazov ostaje: da nastavimo borbu za jednakost bez da dadnemo veće ovlasti demagozima koji, na kraju krajeva, povećavaju nejednakost. Svima vama želim sretniju novu godinu jer mislim da nam ova baš nije bila ”za prste polizati”. Mir vama!
(Analiza je prvotno napisana za tjednik Express).
