Umberto Eco
(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Jedan je luđak ubio gradonačelnika Gdanjska Pavela Adamowicza u Poljskoj; poremećeni neofašisti pretukli su novinare lista Espresso u Italiji; također u Italiji, u Udinama, jedan je luđak pretukao Brazilku koja je naručila pizzu jer to nije učinila na jeziku kojim se govori u tom kraju; u Hrvatskoj je jedan ”nestašni” mladić obrijane glave čestitao ”srbićima” pokazivajući im, zorno, fotografijom odrubljene glave njihova sunarodnjaka, što im želi za Božić; hrvatski premijer u parlamentu kreće na zastupnika s očitom namjerom da ga ”bije”… 
