Građani Hrvatske pokazali su u nedjelju da više neće biti pokorni podanici, plebs – po domaće PUK: Možemo! i Centar (do jučer anonimusi) već su sad opasni rivali i za HDZ i za SDP. Da ni ne spominjem pravu erupciju nezavisnih kandidata koji su osvojili bezbroj općina (uz Možemo! i Centar). [Read more…]
Valja mijenjati sustav, a ne samo pročelnike
”Ulazak” u drugi krug izbora za lokalnu i regionalnu upravu i samoupravu ponovo je otvorio pitanja kadrovske politike na toj razini. Otvaranje razgovora o toj temi izravno su potaknuli vodeći kandidati nakon prvog kruga za gradonačelnike Zagreba, Tomislav Tomašević iz platforme Možemo! te Splita Ivica Puljak iz stranke Centar. [Read more…]
Moć sudbine: falše arije Milanovića i Karamarka
Današnja politička situacija pred nadolazeće izbore asocira me na Verdijevu operu ”Moć sudbine”. Naručena od Opere u Sankt Petersburgu, praizvedena je 1862. i kasnije, u revidiranoj verziji, izvedena bezbroj puta šriom svijeta. Prekrasna uvertira emancipirala se i postala hit i na koncertnim podijima. [Read more…]
Psihoza političkog nadmetanja
Snaga javne riječi posjeduje izrazito sugestivan učinak. Ukoliko pokušamo, i više nego skromno i sažeto, analizirati hrvatski suvremeni, javno-politički narativ, možda je najsvrsishodnije ako za ishodišnu točku postavimo temeljnu političku podjelu na lijeve i desne. Ovdje najprije mislim na dvije najveće političke opcije – SDP i HDZ.
Ona fiktivna opcija centra zapravo služi kao manipulativno izmišljeni međuprostor koji se po potrebi ispunjava lijevim ili desnim dnevno-politikantskim ispraznim obećanjima ovisno o izbornim potrebama; takozvani politički melting pot. [Read more…]
Balkanska rapsodija
Vodeći ekspert Centra za vojno – politička istraživanja Moskovskog instituta za međunarodne odnose Mihail Aleksandrov izjavio je kako je ”verovatnoća novog velikog rata realno velika. Rusija može mirno da izbije na Balkan, pregazivši Bugarsku i Rumuniju. Moguće je izgraditi savez sa Srbijom i zajedno osvojiti Kosovo i Crnu Goru”. On ističe da ruska vojska poseduje na Uralu 10 000 tenkova i da je potrebno samo nekoliko meseci da se dovedu u stanje borbene gotovosti.
Ova šešeljovska retorika ruskog eksperta nailazi na povoljnu reakciju većine komentatora na srpskom blogu. Mnogi jedva čekaju ostvarenje ove prognoze i početak velikog rata. ”Srbija ne bi trebalo da se zadovolji ničim manjim od teritorijalnog proširenja koje obuhvata i Kosovo i Metohiju kao i celu Albaniju”, piše jedan blogista. Drugi poručuje: ”Srbi i Rusi su braća i sve će vratiti na svoje mesto, a NATO ljubitelji će otići u prošlost”.
U tabloidu Kurir možemo da pročitamo sledeće komentare: ”Rusija-Srbija-Republika Srpska!!! Zajedno do pobjede i boljeg sutra!” ”E pa vreme je da povratimo što je srpsko bilo živela Srbija živela Rusija”. ”Lele, kad krene Ruja u Beč na picu. Čisto sumnjam, ali DAJ BOŽE!” Može neko reći da su ovo komentari čistih ludaka, ali živimo u sredini i vremenu kada se više ne zna ko je lud, a ko normalan!
U tabloidu Kurir možemo da pročitamo sledeće komentare: ”Rusija-Srbija-Republika Srpska!!! Zajedno do pobjede i boljeg sutra!” ”E pa vreme je da povratimo sto je srpsko bilo živela Srbija živela Rusija”. ”Lele, kad krene Ruja u Beč na picu. Čisto sumnjam, ali DAJ BOŽE!”
Može neko reći da su ovo komentari čistih ludaka, ali živimo u sredini i vremenu kada se više ne zna ko je lud, a ko normalan!
Samo nekoliko dana pre ove ratoborne i imperijalne izjave vodećeg ruskog vojnog eksperta u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena je na predlog Rusije Rezolucija protiv veličanja nacizma. Srbija je bila jedina zemlja u regionu koja je glasala za Rezoluciju.
Rezolucijom se izražava ”zabrinutost zbog uspona ekstremističkih pokreta i političkih partija koje propagiraju rasizam i ksenofobiju i koje se bave širenjem ideologije fašizma i rasne nadmoći”.
Šta je ovde sporno? Članice Evropske unije koje nisu glasale za Rezoluciju ističu da je primer ”dvostrukih standarda” i ”neujednačena u osudi totalitarnih ideologija”, da je ”selektivna” , da je ”pokušaj zloupotrebe borbe protiv neonacizma u kontekstu krize u Ukrajini”.
Drugim rečima, Rusija je koristila Rezoluciju za domaću propagandu. Istina je, što niko ne negira, da su dve ukrajinske grupe – Desni sektor i Ukrajinska nacionalna samoodbrana – partije koje u nekim svojim elementima jesu pronacističke, ali šta je sa proruskim snagama, zar one nisu u jednakoj meri i ekstremno desne i pronacističke? Zašto se to ne spominje u Rezoluciji?
Samo nekoliko dana pošto je srpski ministar Vulin, ljut na nevladine organizacije, novac u budžetu određen za pomoć nevladinom sektoru samoinicijativno preusmerio na drugu stranu, predsednik desničarske organizacije ”Treća Srbija” optužio je nevladine i političke organizacije te udruženja iz Vojvodine da će narednih meseci pokušati da destabilizuju Srbiju i izazovu državni udar!
Beogradska štampa uveliko piše o pripadnicima srpskih nacističkih organizacija koji ratuju u Ukrajini na strani Rusa.
Među njima su, prema pisanju Blica, i neonacisti iz ”Srbske akcije”, odgovorni za progone Roma u Srbiji.
Pripadnici neonacističkih organizacija ”Krv i čast” i ”Nacionalni stroj” svoje delovanje su prebacili u Republiku Srpsku, gde je osnovan ”Srbski nacionalni odbrambeni front”, čiji je ideološki uzor kolaboracionista Dimitrije Ljotić.
Istovremeno, dan pred obeležavanje Međunarodnog dana ljudskih prava u Srbiji je objavljena poražavajuća statistika: čak više od polovine građana ne može da zamisli Albance i Rome u svojoj porodici. Kao ni Bošnjake i Hrvate.
To je ovih dana naša stvarnost. Jedan deo Srbije je već desetak dana bez struje, okovan ledom i snegom. Stručnjaci prognoziraju da će udaljena sela i zaseoci struju dobiti tek na proleće.
Dok se neki greju vrelim obećanjima vodećeg ruskog eksperta o mogućem ruskom blic krigu na Balkanu, neki drugi zarobljeni u snegu i ledu o tome pojma nemaju jer su odsečeni od sveta i prepušteni ćudima prirode i milosti vlasti. Jedino brinu kako da prežive.
Pronacističke ideje Aleksandra Dugina, ruskog filozofa i geopolitičara, ”začetnika ideje o novom evroazijstvu”, zagovornika ”svetog rata za Novorusiju”, savetnika ruskog predsednika Putina, osobe bliske visokim vojnim i političkim krugovima u Rusiji, koga srpski nacisti nazivaju svojim učiteljem, toplo su primljene među srpskim desničarima.
Ova taktika ”izvrni sve naglavačke”, koja se sprovodi uz pomoć medija, političara i društvenih mreža, stvara zablude u idejama, pojmovima, ali i u praksi. Stvari se ne nazivaju svojim pravim imenima (…) Ali, đavo ipak uvek dođe po svoje, iako nekada sa priličnim zakašnjenjem
Uopšte, razlike između nove desnice, nove levice i novog nacizma smanjuju se svakim danom.
Samo nekoliko dana pošto je srpski ministar Vulin, ljut na nevladine organizacije, novac u budžetu određen za pomoć nevladinom sektoru samoinicijativno preusmerio na drugu stranu, predsednik desničarske organizacije ”Treća Srbija” optužio je nevladine i političke organizacije te udruženja iz Vojvodine da će narednih meseci pokušati da destabilizuju Srbiju i izazovu državni udar!
A funkcioner Vulinovog Pokreta socijalista saopštio je da iza “kampanje NVO protiv lidera te stranke i ministra za rad Aleksandra Vulina stoje velike sile”.
Ovo zaista spada u naučnu fantastiku, kako je komentarisano iz nevladinih organizacija, ali nema nikakve sumnje da će u većinskoj ksenofobičnoj Srbiji baciti novi odijum na nevladine organizacije, posebno one koje su upravo bile i ostale najveći protivnici nacifikacije i fašizacije srpskog društva predstavljajući glavni otpor i Miloševićevom režimu.
Ova taktika ”izvrni sve naglavačke”, koja se sprovodi uz pomoć medija, političara i društvenih mreža, stvara zablude u idejama, pojmovima, ali i u praksi. Stvari se ne nazivaju svojim pravim imenima; sve je zapravo suprotno od onoga što se govori. Ali, đavo ipak uvek dođe po svoje, iako nekada sa priličnim zakašnjenjem.
Objavite popise stradalih!
DOCUMENTA UPOZORAVA – NE MANIPULIRAJTE BROJKAMA ŽRTAVA, OBJAVITE POPISE STRADALIH!
U posljednja dva tjedna, otkada je počela glavna rasprava u sudskom postupku pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, a po tužbi RH i protutužbi Srbije za genocid u ratu u Hrvatskoj, u javnosti se učestalo spominju različiti podaci o broju žrtava rata. Pritom se nerijetko iznose paušalne, netočne i neprovjerene informacije, čime se izravno manipulira živima i obezvređuje one koji su doista stradali.
Pri iznošenju hrvatske tužbe u više navrata se ponavlja podatak od oko 12.500 žrtava na hrvatskoj strani. Tim povodom upozoravamo da u Hrvatskoj nikada nije objavljen poimenični popis žrtava rata, a da su osobito prijeporni i javno nedostupni, time i neprovjerljivi, podaci o poginulim i ubijenim civilima. U istupima istaknutih hrvatskih političara i drugih javnih osoba posljednjih se dana olako i paušalno navode podaci o broju žrtava rata u Hrvatskoj
Pri iznošenju hrvatske tužbe u više navrata se ponavlja podatak od oko 12.500 žrtava na hrvatskoj strani. Tim povodom upozoravamo da u Hrvatskoj nikada nije objavljen poimenični popis žrtava rata, a da su osobito prijeporni i javno nedostupni, time i neprovjerljivi, podaci o poginulim i ubijenim civilima. U istupima istaknutih hrvatskih političara i drugih javnih osoba posljednjih se dana olako i paušalno navode podaci o broju žrtava rata u Hrvatskoj.
S druge strane, u protutužbi Srbije iznosi se podatak od 1719 Srba stradalih u VRA “Oluja”. Nažalost, i ovdje moramo ustvrditi kako još uvijek ne postoji poimenični popis stradalih, a neki od izvora u Srbiji koje navode zastupnici protutužbe, pravdajući spomenutu brojku, su vrlo upitne vjerodostojnosti, s popisom žrtava koji sadrži niz nepravilnosti i netočnih podataka.
Terensko prikupljanje, istraživanje i analiza podataka o svim žrtvama rata u Hrvatskoj jedna je od temeljnih zadaća Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Pozivamo nadležne institucije Republike Hrvatske na objavu poimeničnog popisa žrtava rata koji se spominje u hrvatskoj tužbi, kao i na dodatne napore u vezi dokumentiranja stradanja hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
U protutužbi Srbije iznosi se podatak od 1719 Srba stradalih u VRA “Oluja”. Nažalost, i ovdje moramo ustvrditi kako još uvijek ne postoji poimenični popis stradalih, a neki od izvora u Srbiji koje navode zastupnici protutužbe, pravdajući spomenutu brojku, su vrlo upitne vjerodostojnosti, s popisom žrtava koji sadrži niz nepravilnosti i netočnih podataka
Objavom poimeničnog popisa žrtava svi podaci bit će provjerljivi, po potrebi nadopunjeni ili ispravljeni kako se ne bi baratalo okvirnim brojkama, pogodnim za manipulaciju, već istinitim i potpunim popisom žrtava rata.
Sustavan rad i suradnja Hrvatske i Srbije, odnosno njihovih nadležnih institucija na prikupljanju, sistematiziranju i objavljivanju popisa svih žrtava rata, bez obzira na sudski proces i njegov ishod, mora rezultirati suočavanjem s prošlošću zasnovanim na činjenicama.
Zajedničkim naporima prekinimo stalnu želju za uvećanjem broja “svojih žrtava”, što je jedna od intezivnijih aktivnosti političko – nacionalnih elita na ovim prostorima. Zaustavimo manipulaciju brojem žrtava rata i diskriminaciju na osnovu njihove etničke, vjerske ili socijalne pripadnosti ili ideologije kojoj pripadaju ili su zbog nje izgubili živote.
Pozivamo sve zainteresirane, nadležne institucije, obitelji žrtava, prijatelje i sve one koji su žrtve poznavali na prikupljanje informacija i pomoć u sastavljanju i objavi poimeničnog popisa svih žrtava rata.