autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Šešeljeva mrzilačka retorika vređa LGBT osobe

Autor: Ivan Zidarević / 21.02.2022.

Ivan Zidarević

Znate ono kako kažu da ne treba trošiti reči na one koji su nebitni, često upitnog mentalnog zdravlja i, po pravilu, srozanih i musavih moralnih vrednosti. Jesu li takvi, a to su oni nikakvi ali bučni, krvavih laktova i istrošenih noktiju, nebitni da ih pominjemo i izazivamo nalet gorušice koju posle sodom bikarbonom gasimo. [Read more…]

Filed Under: SLOBODNI ZIDAR Tagged With: Ivan Zidarević, LGBT, retorika, Slobodni zidar, Vojislav Šešelj

Esej o vječnom fašizmu

Autor: Umberto Eco / 12.03.2019. Leave a Comment

Umberto Eco

Umberto Eco

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo).

Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: arijevska rasa, borba, diktatura, elitizam, fašizam, frustracija, futurizam, heroizam, ideologija, iracionalizam, izdaja, književni ogledi, kritika, ksenofobija, machizam, Mein Kampf, modernizam, Mussolini, neprijatelje, rasizam, raznolikost, retorika, sloboda, strah, totalitarizam, tradicionalizam, Umberto Eco, ur-fašizam

Esej o vječnom fašizmu

Autor: Umberto Eco / 25.06.2018. Leave a Comment

Umberto Eco

Umberto Eco

(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo).

Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: arijevska rasa, borba, diktatura, elitizam, fašizam, frustracija, futurizam, heroizam, ideologija, iracionalizam, izdaja, književni ogledi, kritika, ksenofobija, machizam, Mein Kampf, modernizam, Mussolini, neprijatelje, rasizam, raznolikost, retorika, sloboda, strah, totalitarizam, tradicionalizam, Umberto Eco, ur-fašizam

Esej o vječnom fašizmu

Autor: Umberto Eco / 25.06.2017. Leave a Comment

Umberto Eco

Umberto Eco

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo zbog toga što je tema itekako aktualna).

Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: arijevska rasa, borba, diktatura, elitizam, fašizam, frustracija, futurizam, heroizam, ideologija, iracionalizam, izdaja, književni ogledi, kritika, ksenofobija, machizam, Mein Kampf, modernizam, Mussolini, neprijatelje, rasizam, raznolikost, retorika, sloboda, strah, totalitarizam, tradicionalizam, Umberto Eco, ur-fašizam

Esej o vječnom fašizmu

Autor: Umberto Eco / 25.02.2016. Leave a Comment

Umberto Eco

Umberto Eco

(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo u povodu smrti velikoga profesora, pisca i novinara, ali i zbog toga što je tema itekako aktualna).

Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: arijevska rasa, borba, diktatura, elitizam, fašizam, frustracija, futurizam, heroizam, ideologija, iracionalizam, izdaja, književni ogledi, kritika, ksenofobija, machizam, Mein Kampf, modernizam, Mussolini, neprijatelje, rasizam, raznolikost, retorika, sloboda, strah, totalitarizam, tradicionalizam, Umberto Eco, ur-fašizam

Milorad Pupovac: ”Karamarko razara mir i promovira totalitarizam”

Autor: Nikola Bajto / 30.05.2015. Leave a Comment

Foto: Ognjen Alujević

Foto: Ognjen Alujević

Početkom mjeseca Ruža Tomašić zaprijetila je čišćenjem Srba iz Hrvatske, a Tomislav Karamarko prošlog je tjedna iznio svoj ”antikomunistički manifest”, najavljujući obračun s komunizmom u koji bi upregnuo intelektualce i medije. Govori o ”crvenim vragovima” i ”boljševicima”, najavljuje kaznene progone i reviziju udžbenika, proziva ljude da ne vole Hrvatsku i već upire prstom u pojedince. Još prije toga, u Jasenovcu, vi ste govorili o narastajućoj atmosferi fašizacije i nacizacije? [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Aleksandar Vučić, antikomunistički manifest, Bakir Izetbegović, čišćenje Srba, Dejan Jović, Evropa, fašizacija, HNS, Hrvatska, intervju tjedna, Jasenovac, katolički vrijednosti, Kolinda Grabar Kitarović, Martin Schulz, Milanović, Milorad Pupovac, nacizacija, Nikola Bajto, poredak, ratni zločinci, retorika, revizionizam, Ruža Tomašić, Srbija, Srebrenica, Srpsko narodno vijeće, Tomislav Karamarko, Tomislav Nikolić, totalitarizam, Ustav, Vlada, Žarko Puhovski

Esej o vječnom fašizmu

Autor: Umberto Eco / 07.05.2015. Leave a Comment

Umberto Eco

Umberto Eco

(Opaska uredništva: Tekst objavljujemo ponovo, nakon više od godinu dana, jer ga mnogi tada nisu pročitali a bilo bi dobro da ga uzmu kao obavezna duhovna vježba i u povodu 70. godišnjice pobjede nad nacizmom odnosno završetka Drugog svjetskog rata u Europi, osobito kada se u Hrvatskoj opet žali za ustašama i zagovara NDH).

Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: arijevska rasa, borba, diktatura, elitizam, fašizam, frustracija, futurizam, heroizam, ideologija, iracionalizam, izdaja, književni ogledi, kritika, ksenofobija, machizam, Mein Kampf, modernizam, Mussolini, neprijatelje, rasizam, raznolikost, retorika, sloboda, strah, totalitarizam, tradicionalizam, Umberto Eco, ur-fašizam

Psihoza političkog nadmetanja

Autor: Andrej Šimić / 06.04.2015. Leave a Comment

Snaga javne riječi posjeduje izrazito sugestivan učinak. Ukoliko pokušamo, i više nego skromno i sažeto, analizirati hrvatski suvremeni, javno-politički narativ, možda je najsvrsishodnije ako za ishodišnu točku postavimo temeljnu političku podjelu na lijeve i desne. Ovdje najprije mislim na dvije najveće političke opcije –  SDP i HDZ.

Ona fiktivna opcija centra zapravo služi kao manipulativno izmišljeni međuprostor koji se po potrebi ispunjava lijevim ili desnim dnevno-politikantskim ispraznim obećanjima ovisno o izbornim potrebama; takozvani politički melting pot. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Andrej Šimić, centar, desnice, Domovinski rat, HDZ, Hrvatska, Jugoslavija, ljevice, osvrt dana, partija, politika, Program, retorika, SDP, vlast

Osveta loših đaka

Autor: Filip David / 07.12.2014. Leave a Comment

Bili su u pravu oni koji su predviđali da će nova naprednjačko-socijalistička vlast pre ili kasnije progovoriti radikalskom ili miloševićevskom retorikom, glasovima koji vaskrsavaju sećanje na vremena što, očevidno, još žive u glavama nekih političara. Probuđeni iz zimskog sna nastavljaju svoj politički život kao da se u Srbiji ništa nije promenilo u poslednjih petnaestak godina. A moguće je, zaista, da se ništa suštinski nije promenilo ako oni u toj vlasti zauzimaju važne pozicije.

 

Još je prilikom formiranja ”proevropske” srpske vlasti delovalo šokantno da su se u njoj našli na važnim ministarskim i savetničkim mestima neke ličnosti veoma dobro poznate po svojoj antievropskoj i ratnohuškačkoj delatnosti iz vremena Miloševićevog vladanja Srbijom. To se odnosi i na likove poput Milana Drecuna i Aleksandra Vulina.

 

Drecun se ”proslavio” kao novinar u Narodnoj armiji, Vojsci i kao ratni dopisnik Televizije Beograd. Godine 1996. pridružio je Miloševićevoj Socijalističkoj partiji Srbije. Njegove vojne i političke analize rata u Bosni i na Kosovu pružale su punu podršku Miloševićevoj politici, o čemu svedoče i naslovi njegovih knjiga: ”Drugi kosovski boj”, ”Kosmetska legenda”, ”Rat za Kosovo” i ”Alahovi ratnici”.

Dvojica ”povratnika” iz mračnog i nesretnog perioda srpske istorije, iz tragičnih devedesetih godina, sada pokazuju da je njihov preobražaj od patriota miloševićevog kova u ”evroslinavce” (izraz je vladike Amfilohija) krajnje sumnjiv i problematičan, da, po svemu sudeći, takvog preobražaja zapravo nije ni bilo. Sada su, procenjujući za njih povoljnu situaciju, krenuli u ofanzivu

 

Posle silaska Miloševića sa vlasti i Drecunova novinarska zvezda se gasi. Nestaje iz javnog života. Javlja se ponovo posle pobede Srpske napredne stranke 2012. godine i postaje narodni poslanik na listi te partije. Izabran je za predsednika Odbora za Kosovo i Metohiju. Kao u onoj šaljivoj pričici o kozi zaduženoj da čuva kupus.

 

I to upravo u vreme kada Srbija i Kosovo počinju pregovore u Bruxellesu. Drecunu se u toj istorijskoj ulozi pridružuje još jedno ”slavno” ime iz Miloševićevog okruženja. Ljubimac i favorit Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića, nekada mladi, borbeni junoša Aleksandar Vulin. Političku karijeru započeo je u Savezu komunista-Pokret za Jugoslaviju, jedan je od osnivača JUL-a i predsednik Jugoslovenske revolucionarne omladine.

 

I Vulin posle 2000. godine postaje poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, kasnije direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju u Vladi Republike Srbije, a od 2014. ministar rada zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja.

 

Postaviti ovu dvojicu na odgovorna mesta kosovskih pregovarača i onih koji treba da sporovode briselske odluke moglo je značiti samo jednu od dve poruke javnosti: da su tu kako bi ispaštali prethodne, ne male grehe u podršci nasilnom rešavanju kosovske drame ili da se njihovim postavljanjem na ta mesta šalje simbolična poruka kako su briselski dogovori samo obična farsa. Ovo drugo očevidno odgovara istini. Jer i dan-danas, više meseci posle potpisivanja briselskih sporazuma, malo toga je sprovedeno u delo, što je i glavna smetnja započinjanju ozbiljnih pregovora o ulasku Srbije u Evropsku uniju.

 

No, ovde se ne prekida priča o Drecunu i Vulinu, uticajnim članovima Narodne skupštine i proevropske srpske vlade. Osetivši se jakima i moćnima, uz podršku svojih mentora ove gromade srpske političke misli pojačavaju svoje delovanje na javnoj srpskoj sceni.

Nekada najbliži saradnik Mirjane Marković pozvao je Državnu revizorsku komisiju da proveri sve konkurse poslednjih desetak godina za sredstva koja se dodeljuju nevladinim organizacijama (…) Ali, kako piše jedan komentator, ”to su odlične ideje u JUL-ovskoj glavici, ali pre nego što NVO dođu na red, treba ispitati ne samo deset nego dvadeset godina unazad” kako je ovaj ”Mirin potrčko” delio državne pare (…) Inače, izražene su ozbiljne sumnje da je Vulinov Pokret socijalista i nedavno kupovao poslanike u Skupštini Vojvodine, a zabeležene su po bizarnosti i gluposti Vulinove poslednje izjave o Haškom tribunalu, Sjedinjenim Američkim Državama, Albaniji i Hrvatskoj

 

Dvojica ”povratnika” iz mračnog i nesretnog perioda srpske istorije, iz tragičnih devedesetih godina, sada pokazuju da je njihov preobražaj od patriota miloševićevog kova u ”evroslinavce” (izraz je vladike Amfilohija) krajnje sumnjiv i problematičan, da, po svemu sudeći, takvog preobražaja zapravo nije ni bilo. Sada su, procenjujući za njih povoljnu situaciju, krenuli u ofanzivu.

 

Milovan Drecun je sa parlamentarne govornice pokrenuo ”pitanje legalnosti izbora zamenika tužioca za ratne zločine Bruna Vekarića”. Naime, Tužilaštvo od 2009. godine istražuje učešće srpskih novinara u ”krivičnom delu planiranja, organizovanja i podsticanja genocida, zločina protiv čovečnosti i drugih teških krivičnih dela”. Posle dve godine istraživanja pojavila se publikacija ”Reči i nedela” čiji je urednik Bruno Vekarić, a u kojoj svoje zasluženo mesto dobija i Drecun. Drecun to naziva ”staljinističkim optužbama”. Pribegava onoj poznatoj taktici kako je napad najbolja odbrana.

 

Zapravo, jedino što se Tužilaštvu i Vekariću može zameriti jeste da se istraga otegla preko šest godina uprkos nesumnjivim dokazima o prljavoj ulozi pojedinih novinara u ratnohuškačkoj kampanji devedesetih. I što na listi osumnjičenih nema nekih od glavnih krivaca koji su kampanju vodili i usmeravali poput Milorada Vučelića, koga su uvek štitili moćni prijatelji. Čak je ovih dana Vučelić dobio sat programa na javnom servisu, na televiziji koju je osramotio i pretvorio u jednu od najozloglašenijih ustanova Miloševićeve Srbije.

 

I ministar Aleksandar Vulin spada u piromane kojima je data legitimacija vatrogasca. Nekada najbliži saradnik Mirjane Marković pozvao je Državnu revizorsku komisiju da proveri sve konkurse poslednjih desetak godina za sredstva koja se dodeljuju nevladinim organizacijama. I da, ubuduće, on lično ukida pomoć nevladinim organizacijama. Ali, kako piše jedan komentator, ”to su odlične ideje u JUL-ovskoj glavici, ali pre nego što NVO dođu na red, treba ispitati ne samo deset nego dvadeset godina unazad” kako je ovaj ”Mirin potrčko” delio državne pare, kako su se obavljale javne nabavke, kakav se sve kriminal pod pokroviteljstvom države i Mirine i Vulinove partije događao u Srbiji.

 

Inače, izražene su ozbiljne sumnje da je Vulinov Pokret socijalista i nedavno kupovao poslanike u Skupštini Vojvodine, a zabeležene su po bizarnosti i gluposti Vulinove poslednje izjave o Haškom tribunalu, Sjedinjenim Američkim Državama, Albaniji i Hrvatskoj.

Filed Under: BELEŽNICA Tagged With: Amfilohij, autograf.hr, Beležnica, Beograd, đak, Filip David, Haag, kolumna, kriminal, mafija, Naprednjaci, ofanziva, politika, retorika, Slobodan Milošević, socijalizam, vlada Srbija, vladika, vlast, Vojislav Šešelj

Don Damirova retorika

Autor: Jadranka Brnčić / 12.04.2014. Leave a Comment

U polariziranome našem javnom prostoru kao da mediji jedva čekaju da tkogod iz svjetonazorski suprotstavljena tabora izlane kakvu nezgrapnost ili glupost pa da ga napadnu. U ideološkim prepucavanjima svakoj od strana, čini se, biva mnogo važnije pokazati da je u pravu, i to na temelju ‘‘argumenta“ diskreditacije, nego tražiti zajednički jezik s onim drugima te se posvetiti konstruktivnom traženju mogućega zajedničkog dobra. Ili barem razgovoru o njemu.

 

Don Damir Stojić, salezijanac, stekao je određenu popularnost obnašajući službu studentskog kapelana i pastoralnoga djelatnika u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu te svojim angažmanom oko mnogih tema koje zadnjih godina dijele hrvatski javnost, poput, primjerice, gostovanja Judith Reisman, referenduma o ustavnoj definiciji braka, istospolnih brakova, homoseksualnosti, spolnoga odgoja, rodnih studija i dr. Popularan je i među svojim mainstream istomišljenicima u Katoličkoj crkvi, kao i među protivnicima, ne samo njihova svjetonazora nego i retorike: don Damirove vjeronaučne poduke rado uzimaju kao primjer ideološkoga pseudoznanstvenoga govora.

 

Zanimljivo je, dapače ironično, da je prvi medij koji je prenio njegovu spornu izjavu izrečenu na susretu sa studentima kako je ’‘medicinski nevjerojatno da žena tijekom silovanja zatrudni“ bio portal Narod.hr. Taj se portal, inače u vlasništvu Željke Markić, ideološki bliske don Damiru, ne zamara ni kritikom ni teologijom. On prenosi uglavnom vijesti o ukazanjima, teorijama urote, intervjue s karizmaticima, popise homoseksualaca u tajnim službama i slično.

Don Damiru publicitet zacijelo neće naškoditi, dapače, samo će mu povećati duhovni kapital medijskog mučenika. Stječe se dojam da religijski radikalizam i živi ponajviše posredstvom provociranja ideoloških sukoba ne bi li se onda prikazao njihovom žrtvom

 

Navodno je članak sa spornom rečenicom napisala studentica koja je i sama prisustvovala susretu na kojem je izrečena, ali ili ju nije pravo razumjela, krivo interpretirala ili neprecizno prenijela. Kaže don Damir kako mu se javila kad se digla prašina u medijima te mu se sva uznemirena ispričala. No, možda mu je time, zapravo, i ne znajući, učinila uslugu: don Damiru publicitet zacijelo neće naškoditi, dapače, samo će mu povećati duhovni kapital medijskog mučenika. Stječe se dojam da religijski radikalizam i živi ponajviše posredstvom provociranja ideoloških sukoba ne bi li se onda prikazao njihovom žrtvom.

 

Kada je dobio priliku da, ni manje ni više nego u televizijskom trećem Dnevniku,7. travnja demantira spornu izjavu koju su mu bili pripisivali u medijima, negirao joj je svoje autorstvo komentirajući kako silovanje doista jest zločin. No, samo zato da bi i tu izjavu iskoristio kao granični slučaj za ono što mu je bila nakana reći: da svi embriji imaju pravo na život čak i ako su začeti silovanjem.

 

Iako je negirao autorstvo prve izjave, u drugoj je potvrdio njezinu retoričku logiku: da bi potkrijepio jednu izjavu koristi drugu bremenitu izjavu koja, doduše, na logičkoj razini ima neku vezu s prvom ali bi ju valjalo pravo promisliti a tek onda pomno artikulirati – inače može duboko povrijediti one kojih se tiče. Jamačno izjava o malom broju začeća u silovanih žena to može. O tome bi ponajbolje mogle posvjedočiti brojne silovane žene u prošlom ratu. A onda i napastovane žene u mračnim ulicama, haustorima i uredima, a kadikad možda i supruge ‘‘pravih katoličkih“ muževa. Njihovih dubokih trauma don Damir se nije ni sjetio. A kamoli da bi im se ispričao zbog olako izrečene rečenice tkogod da ju je izgovorio u njegovo ime.

 

Istu nezgrapnu retoričku igru don Damir često koristi želeći poentirati ono što mu je važno reći. Dostatno je preslušati njegova predavanja i intervjue na YouTubeu pa da se uvjerimo kako u svojoj gorljivosti doista zna kazati budalaštine. Lako izgovara različite logičke nespojive floskule u jednoj rečenici, podupirući ih –valjda da bude ‘‘bliži“ mladima koje treba, kako kaže, ‘‘zahvatiti“ dok se još daju – živahnom gestikulacijom i šatrovačkim izrazima: priča ‘‘fore“ da bi ga ‘‘skužili“.

Izjavu bi valjalo pravo promisliti a tek onda pomno artikulirati – inače može duboko povrijediti one kojih se tiče. Jamačno izjava o malom broju začeća u silovanih žena to može. O tome bi ponajbolje mogle posvjedočiti brojne silovane žene u prošlom ratu. A onda i napastovane žene u mračnim ulicama, haustorima i uredima, a kadikad možda i supruge ‘‘pravih katoličkih“ muževa

 

Velik problem modernog društva po njemu je relativizam, a onda relativizam površno tumači kao izjednačavanje dobra i zla: ‘‘Sve je dopušteno, svi su u pravu, nema dobro, nema zlo“. U istom stilu, naravno, diskreditira druge religije i duhovne tehnike. Kaže da ‘‘druge religije nemaju stav“ te su ‘‘razrijedile svoju vjeru“. Pritom pod ‘‘drugim religijama“ najvjerojatnije podrazumijeva druge kršćanske Crkve, a ne – sačuvaj Bože – primjerice islam, judaizam ili budizam. Jogu naziva ‘‘savezom s đavlom“ i tako dalje i tako dalje.

 

U niz navrata s omalovažavanjem je spominjao protestantske Crkve i nije smatrao potrebnim da se za to ispriča. Recimo, pripovijedao je subotičkim studentima: zapazivši naslov jedne knjige u rimskoj knjižari, Teologija tijela, pomislio je: ‘‘To je zacijelo, ne daj Bože, knjiga nekakvog protestanta!“, a onda se usudio kupiti ju tek vidjevši ime autora: papa Ivan Pavao II.

 

Svoje poznavanje seksualnosti i moralne problematike vezane uz seksualno ponašanje potkrijepio je izjavama poput sljedećih:

 

‘‘Homoseksualnost je monstruozna perverzija“.

‘‘Ako mladić ostavi djevojku s kojom je imao seksualne odnose, ona zna da je bila iskorištena, ona to osjeća.“

‘‘Nevjerojatno je kako su žene nasjele na priču o kondomu. Njega je izmislio muškarac samo zato da može nesmetano uživati, a ženama su ga prodali pod krinkom njihove emancipacije!“

‘‘Nijedan muškarac nema moralni legitimitet da uđe u ženu ako je ne voli i s njom ne želi provesti život.“

‘‘Kontracepcija uništava brakove jer žena zna da nešto nije u redu čim se betonira njezina plodnost“.

 

Don Damir, po svemu sudeći, ima, tipičan za našu crkvenu sredinu, podcjenjujući stav prema ženi te primitivnu predodžbu o tome što seksualnost uopće jest. U emisiji ‘‘Nedjeljom u 2“ izjavio je da žena ‘‘ne može biti zaređena za svećenicu iz istog razloga iz kojeg on ne može ostati u drugom stanju“. Vrlo logičan razlog!

U svojem je govorničkom zanosu neumjesno i nezgrapno usporedio muškarčevu penetraciju žene s ‘‘penetracijom“ Božjeg u ljudski duh. Bilo bi smiješno da nije apsurdno. Međutim, retorika kakvom se služi, nažalost, penetrirala je uvelike Crkvu u Hrvatskoj te ima svoje slušatelje i pobornike. Uzor-društva na koja bi se trebalo ugledati hrvatsko društvo za don Damira su: ugandsko, jer su tamo crkvena moralna učenja silom nametnuta sekularnim zakonima, i američko, jer je ”najkonzervativnije društvo” koje je ‘‘ikad vidio“

 

U svojem je govorničkom zanosu neumjesno i nezgrapno usporedio muškarčevu penetraciju žene s ‘‘penetracijom“ Božjeg u ljudski duh. Bilo bi smiješno da nije apsurdno. Međutim, retorika kakvom se služi, nažalost, penetrirala je uvelike Crkvu u Hrvatskoj te ima svoje slušatelje i pobornike.

 

Uzor-društva na koja bi se trebalo ugledati hrvatsko društvo za don Damira su: ugandsko, jer su tamo crkvena moralna učenja silom nametnuta sekularnim zakonima, i američko, jer je ”najkonzervativnije društvo” koje je ‘‘ikad vidio“.

 

Navodno se ‘‘proslavio“ nizom predavanja o seksualnosti upravo na temelju teologije tijela Ivana Pavla II. Pritom je Papinu knjigu čitao na njezinoj vjeronaučnoj a ne na teološkoj razini, odnosno kao obranu stava o nužnosti tzv. predbračne čistoće, a ne u njezinu teološkom potencijalu kakav bi zacijelo što imao reći mladim ljudima.

 

Papa, naime, uvelike usuprot tradicionalnom shvaćanju po kojem je tijelo (za razliku od duha) osuđeno kao izvor grijeha, razlaže svoju integralnu viziju ljudske osobe kao istodobno tjelesne, duševne i duhovne. U govoru o fizičkom ljudskom tijelu vraća mu zanemareno i potisnuto dostojanstvo iz kojega se i sama erotsko može čitati ne kao područje dopuštenoga i zabranjenoga, nego kao područje svetoga.

 

Slušajući don Damirova predavanja čovjek se ne može oteti dojmu da govori kao da se obraća priglupim osobama koji nisu kadre razumjeti kompleksnost problema o kojima je riječ. Podsjeća to na pojedine Zaručničke tečajeve priprave za brak pred desetak godina: znalo se događati da su djevojkama – koje su se zbog veličine trudničkih trbuha jedva uspjele ugurati među klupe da sjednu – liječnici pričali o sastavnim dijelovima spolnih organa, a svećenici o važnosti suzdržavanja od seksa prije braka.

 

Zar doista ima dvjestotinjak mladih, kako se hvali don Damir, koji redovno pohađaju njegove kateheze u studentskom domu te ‘‘oduševljeno“ prihvaćaju govor ‘‘o najdubljim istinama čovjeka“ izrečen retorikom kakva nije primjerena ni za priče za malu djecu, ali svakako jest za srednjovjekovne prijetnje paklom?

Jedini argument kojim se don Damir uvjerljivo služi argument je autoriteta crkvene hijerarhije kao isključive tumačiteljice volje Božje i tzv. prirodnoga zakona. Međutim, to što mu je dano pravo da o određenoj problematici govori sa stajališta crkvenog autoriteta, ne znači da dobro poznaje materiju o kojoj govori te da je svjestan posljedica i implikacija svojega neznanja

 

U davanju izjava o određenim stavovima, čak i bez obzira na njihov sadržaj, vrlo je važno kako ih izgovaramo. Kadikad način može potrti potencijal same izjave. Posve je legitimno biti suglasan s izjavom da je pobačaj zločin i u svom životu ponašati se u skladu s njom, ali je nedopustivo da pritom, ne poznavajući okolnosti zbog kojih su na to bile primorane, žene koje su pobacile osuđujemo kao zločinke. I osuda može biti zločin.

 

Za don Damira svijet je, čini se, crno-bijeli: onaj tko ne pripada Bogu, i to na način na koji on definira tu pripadnost, pripada đavlu, pri čemu je Bog vjerojatno onaj starac s bradom koji nad svijetom uzdiže prijeteći kažiprst, a katolicizam jedina prava vjera.

 

Navještaj vjere don Damir očito razumije kao vjerske formule koje valja prihvatiti bez prevelikog razumijevanja i bez poznavanja uvjeta njihova prihvaćanja. Apologeti, kakav je on, nastoje kršćanstvo učiniti pristupačnim, no pritom naglasak sa sadržaja poruke premještaju na njezin isključivo doktrinaran element, i to vrlo površno tumačen, dovodeći samo kršćanstvo u opasnost da (p)ostane pukom ideologijom.

 

Jedini argument kojim se don Damir uvjerljivo služi argument je autoriteta crkvene hijerarhije kao isključive tumačiteljice volje Božje i tzv. prirodnoga zakona. Međutim, to što mu je dano pravo da o određenoj problematici govori sa stajališta crkvenog autoriteta, ne znači da dobro poznaje materiju o kojoj govori te da je svjestan posljedica i implikacija svojega neznanja.

 

Don Damir zacijelo svoj posao doživljava kao poslanje, kao svjedočenje istine te ga obavlja iskreno, gorljivo i predano kao pravi sin majke Crkve. No, postavlja se pitanje: Zar Crkva u Hrvatskoj nije mogla naći obrazovanijega svećenika za taj posao?Ako možda takvoga ni nema, gdje će onda mladi naći duhovnika koji će im razložno, podučeno i uvjerljivo govoriti o seksualnosti te pripomoći oblikovanju njihove savjesti? Ili se Crkva zadovoljava nastojanjem oko proizvodnje pomlatka nemislećega stada koji će naslijediti licemjerje svojih učitelja, a ne odgojem mladih u slobodne i odgovorne ljude i kršćane?

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: autograf.hr, Bog, Crkva, Don Damir Stojić, Hrvatska, Isus Krist, Jadranka Brnčić, Judith Reisman, kapelan, katolik, kolumna, Parrhēsia, rat, retorika, silovanje, teologija, Željka Markić, žena, žrtva

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT