Turska će početkom sljedećeg mjeseca nakon tri godine potpunog zastoja u pristupnim pregvorima otvoriti novo pregovaračko poglavlje, odlučilo je u utorak Vijeće za opće poslove na sastanku u Luxembourgu.

 

”Europska unija odlučila je u utorak otvoriti novo poglavlje u pristupnim pregovorima s Turskom”, objavilo je EU-ovo litavsko predsjedništvo. Pristupna konferencija na kojoj će se otvoriti pregovori o poglavlju o regionalnoj politici i koordinaciji strukturnih instrumenata održat će se 5. studenoga u Bruxellesu.

 

Podsjetimo, Turska već nekoliko desetljeća ”vodi borbu” za ulazak u Europsku uniju, a i u njoj samoj građani su podijeljeni u vezi s tim pitanjem. Mnogi od njih smatraju da im ulazak u EU uopće nije važan s obzirom na to da je zadnjih godina gospodarski napredak Turske iznimno velik, a porast BDP-a znatan. Dapače, Turska je jedna od rijetkih država koja praktično i nije osjetila recesiju što je zahvatila svijet zadnjih pet godina te je doživjela ekonomski uzlet.

 

Pridruživanje Turske Europskoj uniji vjerojatno je najspornije pitanje u europskim krugovima. Turska je EU-ova pridružena članica, odnosno članica njegovih prethodnica još od 1964., nakon što je potpisan dogovor između EEZ-a i Turske (Ankarski dogovor) 1963. godine. Turska se službeno prijavila za članstvo 14. travnja 1987., a tek je 1999. priznata kao zemlja kandidatkinja za članstvo. Nakon sastanka na vrhu Europskog vijeća koji je održan 17. prosinca 2004. najavljeni su pregovori o članstvu s Turskom. Oni su počeli 3. listopada 2005., isti dan kada su počeli i pregovori s Hrvatskom. Proces screeninga koji je počeo 20. listopada 2005., završen je 18. listopada 2006. Od 1996. na snazi je sporazum o carinskoj uniji između EU-a i Turske.

 

Od svih zemalja koje su dosad željele ući u Europsku uniju, Turska ima najmanju potporu među Unijinim stanovništvom, a razloga je više. Naime, protivnici turskog članstva u Uniji kao svoje argumente navode nepoštovanje sadašnje i bivših vlada Turske prema liberalnoj demokraciji, u što spada diskriminacija prema etničkim manjinama (poglavito prema Kurdima), prema nesunitskim muslimanima i drugim religijama, prisilni sekularizam i važna uloga vojske u političkom životu Turske, a i problematičan odnos prema ženama. Europska unija zabrinuta je i zbog povećanja nacionalizma u Turskoj te zbog promjena koje bi se dogodile u europskim institucijama primanjem te višemilijunske zemlje u članstvo. Mnogi se protive i članstvu jedne izrazito muslimanske zemlje u zajednicu u koju su dosad primljene sve zemlje s većinski kršćanskim stanovništvom. Kao snažan argument protivnika članstva Turske u Uniji navodi se to što je Turska samo manjim dijelom svog teritorija na europskom kontinentu, a većim u Aziji. Vjerojatno je najveća zapreka ipak to što Turska na području nepriznate Turske Republike Sjeverni Cipar s 40 000 vojnika okupira trećinu ciparskog teritorija te odbija priznati državu Cipar, koja je EU-ova članica, kao nezavisnu državu sve dok se ne riješi ciparsko pitanje pod UN-ovim okriljem. Annanov plan o ujedinjenju otoka u jednu državu koji su podupirali UN, EU i ciparski Turci, odbili su ciparski Grci referendumom u travnju 2004.

 

S druge strane, pobornici turskog ulaska u Uniju kao argumente navode povećanje demokratskih promjena u Turskoj, jačanje EU-ova gospodarstva i pomlađivanje Unijina stanovništva mladim turskim stanovništvom. Smatra se da bi članstvo u Uniji bilo nagrada Turskoj za ulogu u NATO-u i za poboljšavanje stanja ljudskih prava zadnjih nekoliko desetljeća.

 

Odluka o otvaranju pregovora o tom poglavlju donesena je u lipnju, ali je pristupna konferencija odgođena na inzistiranje Njemačke zbog toga što su turske vlasti reagirale silom na prosvjede na istanbulskom trgu Taksimu.

 

Turska ima status kandidatkinje od 1999. godine, pristupne pregovore započela je u listopadu 2005., a u zadnje tri godine nije otvorila ni zatvorila ni jedno poglavlje. Dio pregovaračkih poglavlja zamrznut je jer Ankara odbija normalizirati odnose s Ciprom. Od 33 poglavlja Turska je do sada otvorila pregovore o njih 13, a zatvorila samo jedno, i to ono najlakše – Znanost i istraživanje.