autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba

Autor: Drago Pilsel / 22.01.2023.

Foto: Novica Mihajlovic (Delo)

U petak 20. siječnja manja je grupa ljudi na sarajevskom groblju svetog Mihovila sahranila urnu s posmrtnim ostacima Alojza Ćosića. Osjećao sam se dužan tamo biti i kazati riječi koje ovdje proširujem i drugačije slažem, ne samo zato što sam to nedavno, svjesni on i ja blizine kraja njegova života, obećao Alojzu u jednoj kavani u Oroslavlju, lijepom i mirnom zagorskom mjestu u kojem je živio posljednjih četiri godine, već zato što sam na mističan način, jer mi je to tada bilo nemoguće, prošli petak nekako sahranjivao mog oca. [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Adolf Pilsel, Alojz Ćosić, Bosna, Democroacia, Drago Pilsel, Frankfurt, Jakov Pilsel, Majdan, Mrkonjić Grad, München, Prnjavor, Roza Ćosić, Sarajevo, Šefika Ćosić, Uroševac, Vareš

Njemci su istodobno slavili Ivanu Sajko i Miljenka Jergovića

Autor: Branimir Pofuk / 17.10.2018. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaŠto su ti Nijemci! Veličina i snaga države u središtu kontinenta Europe ogleda se u snazi njihove ekonomije, najnižoj stopi nezaposlenosti u povijesti, u industriji najvidljivijoj na cestama u premoći njemačkih automobila. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Alvydas Šlepikas, Branimir Pofuk, Brigitte Döbert, Deutsches Kulturforum östliches Europa, Doris Akrap, Frank-Walter Steinmeier, Frankfurt, Georg Dehio-Buchpreis, Haus der Kulturen der Welt, HDZ, Ivana Sajko, Kontrapunkt, Maja Matijanec, Miljenko Jergović, Njemačka, UN

Policajci kao hajduci: pobjeda kršćanskih vrijednosti

Autor: Jurica Pavičić / 20.08.2018. Leave a Comment

Jurica Pavičić Foto: Jutarnji list

Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list

Ta godina 2015. nije bila davno. Ipak, te 2015. Hrvatska je bila sasvim drukčija zemlja.

Jer te 2015. Hrvatskom nije vladala demokršćanska vlada i u njoj nisu vladale kršćanske vrijednosti. Te 2015. Lijepom Našom vladala je đavlija ljevičarska koalicija, na vlasti su bili ateisti i nekrsti koji su uveli istospolne brakove, a u zagrebačke muzeje izložbe o socijalizmu. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Amsterdam, BiH, Božinović, Crkva, Frankfurt, Grčka, Guardian, Hrvatska, Jurica Pavičić, konzervativna rekonkvista, Malmö, pomirba, Porin, Srbija

Ljepota Hrvatske ne daje nam pravo da se hvalimo zločincima

Autor: Josip Kregar / 14.12.2017. Leave a Comment

autograf-josip-kregar-bb2Martin Schulz nedavno je najavio stvaranje Sjedinjenih Europskih Država, stvaranje federalne Europe. Počinje pisanje novog temeljnog sporazuma koje će, kaže ,”kao nikad prije” uključiti građane u njegovo stvaranje. Takav dokument bit će ”prezentiran državama članicama i one koje ga ne žele mogu jednostavno napustiti EU” spominjući Poljsku kao primjer zemlje koja sistematski opstruira zajedničku politiku. [Read more…]

Filed Under: POROK PRAVDE Tagged With: Angela Merkel, Austrija, Bruxelles, Churchill, Cipar, Erasmus, EU, Europa, Ferdo Livadić, Frankfurt, Hrvatska, Josip Kregar, mađarska, Malta, Martin Schulz, NATO, Pariz, Porok Pravde, SPD, Stockholm

Andrej Plenković o ustaškim ispadima papački šuti

Autor: Branimir Pofuk / 17.08.2016. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaPišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst.  [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Andrej Plenković, Ante Pavelić, Božo Petrov, Branimir Pofuk, Frankfurt, Hasanbegović, HOS, HRT, Josip Jurčević, Kontrapunkt, Markovina, Miro Barešić, NDH, Tomo Medved, Zoran Milanović

Gospodine Plenkoviću, ogradite se od Zlatka Hasanbegovića!

Autor: Bojan Glavašević / 02.08.2016. Leave a Comment

Bojan Glavešević

Bojan Glavešević

Poštovani gospodine Plenkoviću!

Odlučio sam obratiti Vam se nakon što sam na portalu Jutarnjeg Lista vidio fotografiju g. Zlatka Hasanbegovića, člana Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice, na kojoj pozira pored zastave koja je ”nekanonska” varijacija hrvatske trobojnice, sa slovom ”U” istaknutim unutar riječi ”Frankfurt”, napisanoj unutar gornjeg dijela zastave. Umjesto službenog grba naše domovine, na toj je zastavi stajala šahovnica netipičnog oblika i bez krune, a prvo polje je bilo bijele boje. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Bojan Glavašević, Frankfurt, HDZ, Plenković, Zlatko Hasanbegović

Kapitalizam ubija

Autor: Nela Vlašić / 20.03.2015. Leave a Comment

“Ova  zgrada simbolizira ono najbolje što ujedinjena Europa može zajedničkim snagama postići. Mnogi su neumorno radili da bi  postala stvarnost. Ona je zaštitni znak Frankfurta i novi dom Europske središnje banke, u kojem ćemo provoditi svoju zadaću”, rekao je u srijedu, 18. ožujka, na svečanosti otvorenja ESB-a njezin čelnik Mario Draghi.

[Read more…]

Filed Under: POGLED S LIJEVA Tagged With: Blockupy, Draghi, ESB, Frankfurt, Tito

Katalog bez najboljih?

Autor: Denis Derk / 20.10.2014. Leave a Comment

U ona, što se kulture tiče arkadijska vremena prije petnaestak, desetak godina, oko hrvatskog nastupa na frankfurtskom sajmu knjiga vodile su se teške polemike. Žučno se raspravljalo o tome tko će biti među piscima koji će imati predstavljanje na hrvatskom štandu, tko su podobni, a tko nepodobni izdavači, koje su knjige politički korektne, a koje to nisu, tko će selektirati program, a tko neće i po kojim kriterijima, hrvatsko-lokalnim ili globalističko-kozmopolitskim.

 

Hoće li se u Frankfurtu pred (možeš si mislit’) svjetskim literarnim medijskim reflektorima naći pokoja na strani jezik prevedena arheološka studija sveučilišne profesorice Mirjane Sanader, politički roman s ključem hrvatskog klasika Ivana Aralice posvećen tada aktualnom hrvatskom predsjedniku ili triler uglednog redatelja i diplomata Miroslava Međimorca prigodno nazvan “Frankfurtska veza”. Hoćemo li se i na našem, hrvatskom štandu dostojno posvetiti Hrvatu i nobelovcu Ivi Andriću ili ćemo to prepustiti nacionalnim štandovima Srbije i Bosne i Hercegovine.

Komešalo se oko Frankfurta bez obzira na to da li je u Ministarstvu kulture bio hadezeovski ili esdepeovski ministar kulture. Neki su nakladnici vrlo glasno bojkotirali hrvatski štand, bojkotirajući time i hrvatsku krivudavu kulturnu politiku, kao što su ga u širokom luku izbjegavali i neki domaći kurentni pisci

 

Komešalo se oko Frankfurta bez obzira na to da li je u Ministarstvu kulture bio hadezeovski ili esdepeovski ministar kulture. Neki su nakladnici vrlo glasno bojkotirali hrvatski štand, bojkotirajući time i hrvatsku krivudavu kulturnu politiku, kao što su ga u širokom luku izbjegavali i neki domaći kurentni pisci. A danas je situacija ipak bitno drugačija.

 

Hrvatski nastup u Frankfurtu kao da ne zanima više nikoga. Doduše, vehementna kritika hrvatskog nastupa Slobodana Prosperova Novaka u emisiji “Pola ure kulture” naišla je na oštar komentar književnice Ivane Simić Bodrožić koja je, koju godinu prije i sama vrlo surovo iskritizirala svoj boravak na frankfurtskom sajmu knjige kao članice hrvatske delegacije…

 

A ove je godine hrvatski frankfurtski nastup koji je porezne obveznike stajao 400.000 kuna, bio i u sjeni teškometnih polemika oko nastupa Hrvatske kao zemlje gosta na međunarodnom sajmu dječje knjige u Bologni koji će se održati u proljeće 2015. godine (i hrvatske porezne obveznike stajati daljnjih 800.000 kuna).

 

I u Frankfurtu se tako, kako mi kažu nakladnici koji su svojim poslom bili u tom njemačkom gradu bankara i sajmova, naširoko zborilo o odluci Ministarstva kulture da hrvatski nastup u Bologni povjeri ekipi koja vrlo malo zna o poslovnim sajmovima knjiga kao što su to i Frankfurt i Bologna te da potpuno zaobiđe ljude koji su, što se Bologne tiče, izborili i izlobirali Hrvatskoj njeno počasno mjesto.

Bilo je čudnovatosti i oko kataloga u koji je uvršteno dvadeset “najuspješnijih” hrvatskih pisaca (…) A na tom popisu (…) nije bilo Dubravke Ugrešić ni Miljenka Jergovića

 

Na žalost, na predstavljanju veličanstvenog izdavačkog pothvata o hrvatskom performansu nije se pojavila njegova autorica Suzana Marjanić, koju su u Ministarstvu kulture u pozivu na konferenciju za tisak na kojoj se Frankfurt najavljivao prekrstili u Majnarić, pa se to krivo napisano prezime našlo u brojnim novinarskim tekstovima kao još jedan doprinos šlamperaju i zbrci oko ovogodišnjeg hrvatskog Frankfurta.

 

A bilo je čudnovatosti i oko kataloga u koji je uvršteno dvadeset “najuspješnijih” hrvatskih pisaca, kako je to novinarima rečeno u zgradi Ministarstva kulture u prisutnosti Andree Zlatar Violić koja je još uvijek ministrica kulture.

 

A na tom popisu, na kojem se našlo i vrijednih imena, nije bilo Dubravke Ugrešić ni Miljenka Jergovića. O tim je “najuspješnijim” piscima odlučivalo Kulturno vijeće za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost i kako neslužbeno saznajem, na tom su popisu bili i Dubravka Ugrešić i Miljenko Jergović. A kako su onda s popisa ispali?

 

 

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).

Filed Under: OSVRT Tagged With: Andra Zlatar Violić, autograf.hr, Denis Derk, Dubravka Ugrešić, Frankfurt, Hrvatska, katalog, književnost, kultura, Miljenko Jergović, ministarstvo, nakladnik, novinar, osvrt, politika, portal, Večernji list

Ljubav kao talionica ega

Autor: Milana Vuković Runjić / 26.10.2013. Leave a Comment

Na nedavnom sajmu knjiga u Frankfurtu uživala sam u društvu omiljenoga mi pisca i njegove mnogo mlađe supruge. Kad kažem ”mnogo”, pod tim ne mislim na razliku od kojeg desetljeća, već na onu koja je veća od broja godina njegove supruge. Ili, da skratim priču, on je starac, a ona gotovo djevojka. Možda je takvu vezu najbolje objasnio Karl Gustav Jung kada je pisao o jednom arhetipskom paru, naime o ”Iliji i Salomi”, koji su mu se za njegovih vizija nekoliko puta ukazali. Ilija kao stari ”gromovnik” (u našem poganstvu poistovjećuje ga se s Perunom) i zavodljiva plesačica Saloma, koja se napaja mudrošću svojeg pratitelja, baš kao on njezinom ljepotom.

 

Starac i djevojka omiljeni su motiv venecijanskog slikara Giambattista Tiepola, koji im, seleći ih s oslikanog stropa na strop, samo mijenja imena. No najčešće se zovu Venera i Vrijeme. Tiepolov je starac Vrijeme krilat i atletske građe, te samo duga sijeda brada svjedoči o njegovim godinama. Banaliziramo li taj odnos, dolazimo do one već otrcane teze o muškarcima koji robuju ljepoti, a žene moći. Učestali brakovi Ruperta Murdocha sa sve mlađim suprugama svjedoče nam o tom trendu. Moćni osamdesetogodišnjak, služeći se modernim medikamentima, ne mora se plašiti samoće ili staračkog doma. Dapače, njegova meta neće biti dobro uščuvane gospođe, već dramatično mlađe gospođice.

 

Ono što ljubav ne propušta učiniti u našim životima, jest da nam dobro opeče ego: uz nju je neizbježna solidna mjera patnje, poniženja, padanja s tronova, razočaranja, očaja. Kada ne bismo nikoga voljeli i zbog njega patili, bili bismo toliko umišljeni da nam pretjerano dobro mišljenje o sebi (poput krila albatrosovih u poznatoj pjesmi) ne bi dalo da hodamo po zemlji

 

Uvijek me zanimala dinamika tog odnosa jer, dok se u nečiji um doista možemo zaljubiti, kao i u nečiju ljepotu, kako to funkcionira na dulje staze, kad se žena zasiti svoje uloge lijepe pratilje, a muškarac uloge starog mudraca, svojevrsnoga centaura? Što ako se pokaže da je čak i različitim moćima obdaren starac ipak samo starac, a ljepotica, pak, svojom razdraganom blagoglagoljivošću samo izaziva glavobolju svom suprugu djedu?

 

Isprva mi se činilo da je tako i u slučaju spomenutog para, pisca i njegove supruge, jer on kao da je jedva dočekao da raspravlja sa mnom o literaturi, i to ne samo o svojoj. Razgovor se proširio i na filozofiju, povijest, mitologiju, na sve divne stvari koje mora da su mu nedostajale svih ovih godina. Međutim, onog trenutka kad se njegova supruga udaljila od stola da bi se javila nekim mladim nakladnicima, pisac se uznemirio. Njegov interes za mudrost ovog svijeta splasnuo je. Samo se navirivao preko mojeg ramena i provjeravao što njegova supruga radi s onim mladićima. I nije to više bio šarmantni, stariji, ugledni autor, već zbunjeni starčić koji se plaši da ne izgubi svoju lijepu ženu u vrtlogu mlađih mužjaka.

 

Kad je ona nestala iz našeg vidokruga, shvatila sam da moramo u akciju. Zaboravili smo Borgesa, Prousta, Matoša (za kojega je netom prije iskazao zanimanje) i krenuli tragom njegove žene. Jedini autor na kojega smo se u tom trenu mogli pozvati bio je Shakespeare sa svojim ”Othellom”. Kad smo je konačno našli u nekoj malo mračnijoj hotelskoj niši, zabavljenu koketnim razgovorom s ne baš trijeznim sugovornikom, učinilo mi se da je moj omiljeni pisac na milimetar od toga da je zadavi svojim svilenim šalom, kako je to bilo na sceni u Diderotovo vrijeme, kada se ”obično” davljenje golim rukama smatralo preagresivnim za kazalište.

 

Svakako, naložio joj je strogim glasom da se vrati u našu sigurnu zavjetrinu, u kojoj se do maloprije dosađivala, nakon čega nam je otišao po piće. Ona mi je u međuvremenu povjerila da je dobro prošla jer prošli ju je put u sličnoj situaciji pljusnuo pred svima… Moj omiljeni pisac? Jedan od darovitijih ljudi na svijetu? Od čijih sam knjiga opijena mjesecima pošto ih pročitam?

 

Zbog te mi se anegdote poljuljao tron na kojemu je dotad u mojoj mašti sjedio i gotovo da sam ga vidjela njezinim očima: kao nemogućega, posesivnoga, makar bogatoga i moćnog starca. Ničeg romantičnog, a još manje poetičnoga nije bilo u tome, ničega od zanosa u koji me inače bacaju njegove knjige. Bolje je ne upoznati one za koje mislimo da su bogovi što su pali na zemlju jer mogli bismo se razočarati: na kraju smo svi ipak samo ljudi. I svi prije ili poslije ostarimo.

 

U mojem slučaju, distanca je učinila svoje: nakon kojeg tjedna iz svojeg vrta u malenoj zemlji iznova mu se divim i uzdišem nad njegovim knjigama, a što je s onom koja mi je rekla da se uz njega osjeća kao ptica u krletci? Pa i nju sam prepustila njezinoj sudbini jer nikad ne znamo kako se sve ljubav može manifestirati, katkad čak i kao užas, želja za bijegom, bijes… Tko bi mogao sa sigurnošću utvrditi da ona njega zapravo ne voli? Uostalom, za njegovih brojnih putovanja uvijek bi mogla pobjeći iz njihova dvorca, kad bi to toliko htjela. Kao što Ljepoticu zapravo nitko ne tjera da živi sa Zvijeri, a ponajmanje Zvijer.

 

Ono što ljubav ne propušta učiniti u našim životima, jest da nam dobro opeče ego: uz nju je neizbježna solidna mjera patnje, poniženja, padanja s tronova, razočaranja, očaja. Kada ne bismo nikoga voljeli i zbog njega patili, bili bismo toliko umišljeni da nam pretjerano dobro mišljenje o sebi (poput krila albatrosovih u poznatoj pjesmi) ne bi dalo da hodamo po zemlji.

 

Treba se dobro napatiti zbog ljubavi, a mudraci kažu da bismo na svakom poniženju, bilo ljubavnome ili kojem drugom, trebali biti zahvalni Bogu. Bilo bi lijepo kada bi se tako osjećali i oni koji su u zadnje vrijeme popadali poput gnjilih krušaka sa svojih sasvim zemaljskih tronova, na čelu sa šefom Gospodarske komore, zbog kojega mi je račun blokiran jer mu nisam platila godišnju članarinu u iznosu jedne njegove ljubičaste kravate. No zašto mi se čini da svi oni zajedno, čak i kad se nađu u pritvoru, a pogotovo dok još nisu u njemu, samo misle o tome hoće li ih njihove skrivene vreće novca mirno dočekati kad se jednog lijepog dana opet sve zaboravi…

Filed Under: RAZUM I OSJEĆAJI Tagged With: autograf, Frankfurt, Giambattista Tiepolo, Karl Gustav Jung, Milana Vuković-Runjić, mlada žena, Rupert Murdoch, stariji muškarac

Dragojevićevo “negdje nigdje”, ili gdje je hrvatska knjiga

Autor: Milan Pavlinović / 25.10.2013. Leave a Comment

U ovom svijetu mnogo toga funkcionira po sustavu dihotomije pa onda možemo reći da su stvari, pojave i događaji kao yin i yang, kao crno i bijelo, kao HDZ i SDP (hm, tu i nema mnogo razlike). Slično su oprečne dvije potpuno različite vijesti objavljene nedavno koje su vezane za knjigu i izdavaštvo.

 

Najprije ćemo o onoj lijepoj i dobroj vijesti. Ovih dana objavljeno je da je odabrano dvadeset najljepše dizajniranih hrvatskih knjiga. Nacionalna i sveučilišna knjižnica zatvorila je natječaj ”Hrvatska lijepa knjiga” koji je organiziran kako bi se izabrale knjige hrvatskih nakladnika za sudjelovanje na dvije izložbe. Prva je ”Best Book Design from all over the World”, koja će se održati u ožujku iduće godine u Leipzigu, a druga je ”Book Art International”, koja će se održati u sklopu Međunarodnog sajma knjiga u Frankfurtu u listopadu 2014. godine.

 

Na natječaj je stiglo 87 naslova, a ocjenjivački sud, u kojemu su bili akademski slikar Marcel Bačić, akademik Josip Bratulić, akademik Tonko Maroević, dr. sc. Mikica Maštrović, akademski grafičar Luka Gusić i akademski slikar grafičar Danijel Srdarev, izabrao je dvadeset izdanja. Nakon sajmova u Leipzigu i Frankfurtu te će knjige biti dio fonda ”German Book and Type Museuma”, koji je dio njemačke Nacionalne knjižnice.

 

Popisu nagrađenih nema se što prigovoriti. Žiri je kompetentan, knjige su predivne, izabrane su iz različitih područja. Zaista ima lijepo oblikovanih knjiga. Primjerice, knjiga o umjetniku Ivanu Picelju u HAZU-ovu izdanju. Tu se i nije moglo mnogo pogriješiti jer su Piceljevi radovi idealni za knjižni prijelom. Ili recimo ”Život teatra” Juliana Becka u DAF-ovu izdanju, kojoj je naslovnica fotografija nagog Juliana Becka kako grli jednu djevojku, možda svoju partnericu Judith Molinu, s kojom je osnovao Living Theatre.

 

Dakle, možemo biti zadovoljni i ponosni kako ćemo se u literarnom svijetu predstaviti našim knjigama, bile one prevedene ili su rad naših autora.

 

Ali da pitamo književnika Pavla Pavličića, on bi rekao da hrvatsku književnost treba ukinuti. U svome opširnom i izvrsnom tekstu ”Prijedlog za ukinuće hrvatske književnosti”, objavljenome u časopisu Forum broj 5/6 iz 2013. (i na portalu Modernih vremena), pokazao je onu drugu, mračnu i ružnu stranu hrvatskog izdavaštva i knjige.

 

Bez imalo ironije, taksativno i činjenično Pavličić je pod egidom ”Istina oslobađa” nabrojio da bi za ukinuće bili važni pisci, kritičari, nakladnici, nagrade, mediji, znanstvenici i država. U zaključku u jednom djelu kaže: ”Jer, postoji i jedan temeljni razlog zbog kojega je potrebno da se ne čita hrvatska književnost, i on stoji u pozadini cijeloga ovog projekta. Stvar je jednostavna: hrvatska književnost tjera nas da mislimo o sebi, a to nas uvaljuje u neizmjerne načelne komplikacije i nemale praktične probleme.

 

Jer, što znači misliti o sebi? To znači uspoređivati se s drugima i sam sebe definirati, pa odrediti vlastite vrijednosti i vlastite prioritete. A jasno je da je to i teško i komplicirano, i da to ne može svatko, pa mi kao mali narod zacijelo i ne treba da to pokušavamo. Valja, naime, znati da definicija samoga sebe nikad nije jednokratna i jednostavna, nego ona podrazumijeva posao koji se stalno iznova radi i nikada zapravo nije gotov.”

 

Da se prisjetimo, to piše pisac koji je upravo dobio Nagradu Gjalski za najbolje prozno djelo godine u državi, za roman ”Muzej revolucije”. Tekst je objavljen u trenutku kad se obilježava Mjesec hrvatske knjige. Tekst je aktualan u trenutku kad se održava Beogradski sajam knjige, na kojemu se naši izdavači predstavljaju na zajedničkom štandu. Neki su se pobunili da nisu pozvani i da ih ”nitko nije ni pitao bi li nešto izložili, iako su platili članarinu Zajednici nakladnika i knjižara pri HGK-u”. Onda su oni pozvani rekli da ”nije stvar kolegijalnosti nego Nadana”. A Nadan Vidošević ovih dana ima dosta posla kao bi opravdao manjak od 30-ak milijuna kuna u blagajni.

 

Za mene, najljepša je naslovnica među izabranima naslovnica zbirke pjesama Danijela Dragojevića u Frakturinu izdanju: bijeli papir s crvenkastim mrljama na kojemu piše ”Negdje” i autorovo ime. Na hrptu zbirke piše: ”Ali dok je u ranijim knjigama Dragojevićevo negdje bilo izvjesno, u ovoj, koja se otvara motivima umora i gubitka – ono je ”negdje najdalje, negdje bilo gdje, negdje nigdje”. Bijela naslovnica s mrljama, ime zbirke i te riječi opisuju stanje hrvatske književnosti.

Filed Under: Književnost, Kultura Tagged With: autograf, Best Book Design from all over the World, Book Art International, Frankfurt, Josip Bratulić, Judith Molina, Julian Beck, knjiga, Leipzig, Marcel Bačić, Mikica Maštrović, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Pavličić, Tonko Maroević

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT