Umberto Eco
(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Polazište za filozofsku kritiku totalitarizama 
Već sam bio počeo pisati o Claudeu Debussyju, stogodišnjici njegove smrti i o tome kako su ovih dana tisuće đaka prošle kroz Lisinski učeći o glazbenom impresionizmu, kad se počeo događati narod na splitskoj rivi. Debussy će biti jednako sto godina mrtav i jednako velik i slavan i sljedeći tjedan, dok bi drugo po redu u kratkom roku događanje naroda moglo brzo pasti u zaborav, pa ću se danas ipak njemu posvetiti. 
Naravno da sam zbunjen. Vjerojatno kao i vi. Oko nas divlja politički život u kojem je razina budalizacije i nevjere u ljudski razum dostigla vrhunce. Pamet i odgovornost pali su na niske grane. 