U ponedjeljak 9. studenog je u Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma, obilježen Međunarodni dan borbe protiv fašizma. Taj datum izabran je u sjećanje na Kristalnu noć, noć od 9. na 10. studeni 1938., kad su u nacističkoj Njemačkoj premlaćivani, [Read more…]
Suprotstaviti se povjesnom revizionizmu
Proglas povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma
Na dan 9. studenog obilježavamo 77. godišnjicu Kristalne noći. Toga dana njemački nacistički režim potvrdio je ozbiljnost svojih namjera i riješenost da ih sprovede do kraja. Kristalna noć je kulminacija višegodišnjeg procesa stavljanja Židova u Njemačkoj izvan društva i izvan zakona. [Read more…]
Kristalna noć: Suprotstaviti se povjesnom revizionizmu
Proglas povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma
Na dan 9. studenog obilježavamo 77. godišnjicu Kristalne noći. Toga dana njemački nacistički režim potvrdio je ozbiljnost svojih namjera i riješenost da ih sprovede do kraja. Kristalna noć je kulminacija višegodišnjeg procesa stavljanja Židova u Njemačkoj izvan društva i izvan zakona. [Read more…]
Što su nama Židovi?
Niz događaja koji će se pod nazivom “Židovska kultura u Europi” održati od 19. veljače do 10. travnja u Zagrebu predstavljen je u četvrtak 13. veljače u Kući Europe u Zagrebu. Organizatori događaja su Veleposlanstvo Republike Njemačke, Veleposlanstvo Republike Austrije, Austrijski kulturni forum i Goethe-Institut Kroatien te Židovska vjerska zajednica “Bet Israel”.
Manifestacija će biti otvorena večeras, 19. veljače, u Goethe Institutu u Zagrebu tribinom “Židovski Berlin – Beč – Prag danas”. Tijekom veljače, tj. od 19. do 21., odvijat će se program “Židovska kultura u Berlinu”.
Od 18. do 20. ožujka niz se nastavlja predstavljanjem židovske kulture u Beču, a od 8. do 10. travnja bit će predstavljena židovska kultura u Pragu.
Program je dostupan u elektroničkom obliku na adresi www.bet-israel.com.
Program svjedoči i o važnosti suživota, o nužnosti dijaloga vjera, odnosno svjetonazora i kultura. Štoviše, priredbe su simbol EU, dakle, interkulturalnosti jer samo zločesta osoba manjine može smatrati manje vrijednim grupama. No, nama se na Autografu čini da će ovaj program biti i naše ogledalo: ma koliko god se partneri iz EU trudili, postoji opasnost da mediji, naša kulturna javnost i šire građanstvo zanemare obavezu da se točke programa dostojno poprate, reklamiraju i posjete
Predstavljajući program, predsjednik židovske vjerske zajednice “Bet Israel” dr. Vladimir Šalamon istaknuo je kako je osnovni cilj projekta jačanje kulturnog identiteta Židova u Hrvatskoj. Drugi je promocija i afirmacija tolerancije, solidarnosti, poštovanja drugog i drugačijeg te promocija i afirmacija interkulturalnosti, tj. pozitivan doprinos kulturnoj globalizaciji.
Dr. Šalamon je dao kratak prikaz djelovanja židovske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj, te najavio neke aktivnosti u drugoj polovici godine.
Na predstavljanju su govorili i voditelj predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević, u ime Savjeta za nacionalne manjine RH, pokrovitelja događaja, predsjednik Aleksandar Tolnauer, njemački veleposlanik Hans Peter Annen, austrijska veleposlanica Andrea Ikić-Böhm i češki veleposlanik Martin Košatka.
Ambasadori Njemačke i Češke te austrijska veleposlanica su naglasili kako nacisti nisu uspjeli u naumu da zatru Židove u Europi. Dapače, židovske zajednice rastu, a projekti koji se ovdje najavljuju, zahvaljujući okretnom, budnom i neumornom organizatoru dr. Šalamonu (od 1999. vodi, što smo već isticali, židovsku kulturnu scenu ”Bejahad”, što na hebrejskome znači ”zajedno”) te dobroti sponzora i suorganizatora, dokaz su budućnosti židovskoga života unatoč nepojmljivim zločinima holokausta.
Program svjedoči i o važnosti suživota, o nužnosti dijaloga vjera, odnosno svjetonazora i kultura. Štoviše, priredbe su simbol EU, dakle, interkulturalnosti jer samo zločesta osoba manjine može smatrati manje vrijednim grupama.
No, nama se na Autografu čini da će ovaj program biti i naše ogledalo: ma koliko god se partneri iz EU trudili, postoji opasnost da mediji, naša kulturna javnost i šire građanstvo zanemare obavezu da se točke programa dostojno poprate, reklamiraju i posjete.
Kulturna suradnja traži ravnopravnost, pa stoga: smijemo li Židove i njihovu kulturu smatrati manje važnom? Sporednom? Nužnom u kontekstu obavezne političke korektnosti? Ne! To bi tek bio skandal, kao što je skandalozna svađa Židova u Hrvatskoj koja sprečava, među inim stvarima, obnovu ili realizaciju toliko potrebnog ”Projekta Praška” u centru Zagreba, tik do Trga bana Jelačića, gdje su ustaše minuciozno i s neviđenom perfidijom i mržnjom porušili prekrasnu sinagogu, na čijem mjestu sada netko vodi privatni biznis na sramotu svih onih koji to dopuštaju i godinama mirno promatraju.
Imamo povod i imamo obavezu da se pitamo: što su nama naši Židovi? Ja ću vam reći: Papa Franjo je u povodu obilježavanja 75. godišnjice Kristalne noći, napada na Židove i njihovu imovinu u Njemačkoj, u izjavi solidarnosti židovski narod nazvao “starijom braćom” katolika. Da, Židovi su naša braća, i sestre, i otac i mater. A obitelj je svetinja
Imamo povod i imamo obavezu da se pitamo: što su nama naši Židovi? Ja ću vam reći: Papa Franjo je u povodu obilježavanja 75. godišnjice Kristalne noći, napada na Židove i njihovu imovinu u Njemačkoj, u izjavi solidarnosti židovski narod nazvao “starijom braćom” katolika. Da, Židovi su naša braća, i sestre, i otac i mater. A obitelj je svetinja.
Stoga, moja obitelj, Židovi, imaju nešto važno reći i mi to moramo pažljivo saslušati. Ovo je, dakle, taj program naše istine, ako je istina da nam je stalo do dijaloga i do suživota.
Program počinje u srijedu, 19. veljače, okruglim stolom “Židovski Berlin – Beč – Prag danas” u Goethe Institutu; na njemu će sudjelovati predstavnici židovskih muzeja u Beču i Pragu te drugih židovskih institucija.
Svečano otvorenje prati izložba “Od Bospora do rijeke Spree – turski Židovi u Berlinu” u organizaciji zaklade Neue Synagoge Berlin – Centrum Judaicum. Program u Goethe Institutu obuhvaća i predstavljanje knjige “Titove naočale: Povijest moje naporne obitelji” glumice i redateljice Adriane Altaras.
Dio programa koji se odnosi na Berlin pokazat će i dokumentarni film “Na nebu, pod zemljom” redateljice Britte Wauer.
U ožujku se fokus programa seli na Beč, kada će u Gliptoteci HAZU biti otvorena izložba fotografija “Beč danas: fotografije iz židovske sadašnjosti” Josefa Pollerossa; u Art-kinu Grič bit će upriličena projekcija dokumentarnog filma “Call me a Jew” Michaela Pfeifenbergera te u Muzeju Mimari izložba “Svjetlosni kaleidoskop” 74-godišnjeg židovskog slikara Jakova Bararona.
O Židovima u Pragu zagrebačka će kulturna publika saznati iz igranog filma “Colette” renomiranog češkog filmaša Milana Cieslara u kinu ‘‘Europa“ u travnju. Slijedi otvorenje izložbe fotografija “Suvremeni Josefov” o istoimenoj praškoj četvrti, te edukativne izložbe “Franz Kafka” o životu i djelu svjetski poznatoga praškog pisca, kojom će prilikom u židovskoj zajednici ‘‘Bet Israel“ biti upriličeno i uvodno predavanje glumca Jirija Kudele na temu “Povijest židovskih općina u češkim zemljama”. Program završava 10. travnja koncertom “Jidiš u troje” u Muzeju Mimari.
Šalom!
Zašto je opasno uzvikivati ustaški poklič na utakmici?
Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije u Hrvatskoj je prošao tiho. Tiho i nečujno prolaze one stvari koje ili jedva da postoje ili su pak toliko očite i sveprisutne da ih je besmisleno opisivati. Da je slučajno o fašizmu, ksenofobiji i antisemitizmu toga dana, 9. studenoga, govoreno glasnije, prisjećalo bi se prije svega na snažni antisemitski udar u Njemačkoj, kojim je kulminirala jedna faza bujanja netolerancije prema Židovima u Hitlerovoj državi 1938. godine.
Sedamnaestogodišnji židovski izbjeglica Herschl Grynszpan, čiji su roditelji prognani iz Njemačke, u Parizu je izvršio atentat na diplomata Trećeg Reicha Ernsta von Ratha. Bio je to povod da se nakon komemoracije poginulim članovima nacističke partije pozove na osvetu. Govorilo se da je tada njemački narod ustao u ”spontani revolt”. Spontano su tako razbijane trgovine, tvornice, sinagoge, stanovi u cijeloj zemlji, ubijeno je spontano 100 ljudi, u logore odvedeno 30.000.
Do tada su već njemački građani koji su bili podrijetlom Židovi, vjernici i oni koji su jedva nešto osjećali za staro podrijetlo izdržali puno toga. Zahvatio ih je niz diskriminirajućih zakona, traženo je da vlastima prijave imovinu, najavljivano je kako će se iz gospodarskog života isključiti ”niže rase”.
Većina možda misli da se kod nas neće i ne može dogoditi ono što se dogodilo u Njemačkoj krajem tridesetih. Što konačno znači udar na jednu seksualnu manjinu? Srpska manjina, misli vjerojatno većina, zaslužila je sve što im se događa. Kakva je opasnost ako se diskriminira jedno pismo? Zašto bi, očito misle mnogi, bilo opasno uzvikivati ustaški poklič na utakmici?
Događajem koji je pomalo eufemistički nazvan Kristalnom noći sada je sve postalo realnost i još gore. Dvojbe o budućnosti teško da je nakon toga više moglo biti. Pogleda li se unatrag, nakon što je Hitler došao na vlast, nakon što su doneseni Nürnberški zakoni, malo je bilo nade da će stvari postati bolje, da se nezamislivo neće dogoditi, da će se nacisti prizvati razumu. Židova u Njemačkoj tada je bilo manje od jedan posto, tek pola milijuna ljudi. Mnogi Nijemci nikada nisu vidjeli nekog Židova. No, histerija je zahvatile sve, obrazovane, urbane, one koji su bili na položajima… Njemačka je postupno postajala država u kojoj su živjeli punopravni i obespravljeni.
Doskora su obespravljene počeli ubijati, i to ne samo Židove, već i Nijemce, ako su bili neproduktivni, duševni bolesnici. Takvi su zauzimali mjesta u bolnicama, a postelje je trebalo osloboditi za one koji će kao ranjenici dolaziti s bojišta.
Čini se, pogledamo li unatrag, da su Židovi iz Njemačke trebali otići što prije, da su sve zakonske mjere, atmosfera u društvu, šutnja jednog dijela građana i histerija drugih sugerirali manjini da uzmakne. Oko 175.000 Židova zbog rastućeg antisemitizma iz Europe je tada emigriralo u Palestinu. Među njima je bilo mnogo onih iz Njemačke, ali nisu bili u većini. Napustiti zemlju i sredinu u kojoj se odrastalo, živjelo i školovalo, u kojoj su grobovi, uspomene, kultura, nije lako. Antisemitizma je bilo gotovo uvijek, no mnogi nisu vjerovali da je moguće očekivati da će se svijet okrenuti naopako. Dogodio se potom holokaust. Holokausta je bilo i u Hrvatskoj, gdje su Židovi bili mala, ali uspješna, vidljiva zajednica.
U Drugom svjetskom ratu skoro je nestala. Krajem istog mjeseca u kojem je tako tiho obilježen Međunarodni dan borbe protiv fašizma, antisemitizma i ksenofobije, Židovska općina Zagreb organizira skup koji neće govoriti o događajima u Njemačkoj 1938. Tema je puno aktualnija, a opet, ako se malo pogleda, toliko usporediva s onim što se u 20. stoljeću događalo u Europi. Kakva će biti Hrvatska bez svojih manjina i jesmo li na putu da manjine izgubimo, to je tema rasprave.
Očekuje li se da se svi napravimo pomalo idiotima pa povjerujemo da je Šimunićev ispad, baš kao i uvodni stih pjesme ”Čavoglave” Marka Perkovića posve nepovezan s ustašama? Možemo se praviti da to nije povezano s ustašama. No, što ako će stvarno ozbiljno tek postati?
Znači li to da oni koji su najviše osjetili kako izgleda kada većina udari na malobrojnije, drukčije, zvoni na uzbunu, nastoji upozoriti cijelu zemlju, da se u Hrvatskoj događa nešto što podsjeća na događaje koji su već viđeni?
Većina možda misli da se kod nas neće i ne može dogoditi ono što se dogodilo u Njemačkoj krajem tridesetih. Što konačno znači udar na jednu seksualnu manjinu? Srpska manjina, misli vjerojatno većina, zaslužila je sve što im se događa. Kakva je opasnost ako se diskriminira jedno pismo? Zašto bi, očito misle mnogi, bilo opasno uzvikivati ustaški poklič na utakmici?
To što je nogometaš Šimunić viknuo poništilo je višegodišnje napore svih seminara i edukacijskih programa u školama, na seminarima za nastavnike, ali, dokazuju brojni, on je stvarno mislio na svoj dom, domovinu. Očekuju takvi da se svi napravimo pomalo idiotima pa povjerujemo da je to, baš kao i uvodni stih pjesme ”Čavoglave” Marka Perkovića posve nepovezan s ustašama? Hajmo se praviti da je to sve ništa, da Židovska općina reagira previše burno. Pravimo se da bi valjda i Europska unija i diplomati koji nas prate reagirali da se ne dogodi ništa drastično.
No, što ako mi živimo godine poput onih prije Kristalne noći? Što ako će stvarno ozbiljno tek postati? Tada će, naravno, biti prekasno za više od konstatacije da je sve bilo logični uvod. Vječan je to problem s onim što se zbiva danas, jer tek prolazak vremena izoštri sliku, pokaže da se nešto što je bilo vidljivo tek talentiranijima na kraju ispostavilo opasnim za sve.
Povijest može pomoći u boljem razaznavanju onoga što se dogodilo i što se ponavlja u moderno doba, da je slučajno učiteljica života. Ona to nije, posebno ako se ovako zlorabi kako se to čini kod nas. Da je drukčije, ne bismo danas u Hrvatskoj strahovali za vlastiti dom.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista uz autorovu dozvolu.)
Papa pozvao na blizinu i solidarnost sa Židovima
Papa Franjo se nakon nedjeljne molitve “Anđeo Gospodnji”, javlja IKA, osvrnuo na sedamdeset i petu obljetnicu Kristalne noći, nasilja počinjenoga u noći između 9. i 10. studenoga 1938. protiv Židova, sinagoga, stanova i trgovina, koji su označili žalostan korak prema tragediji holokausta.
”Ponovno izrazimo svoju blizinu i solidarnost sa židovskim narodom, našom starijom braćom. I molimo se Bogu da sjećanje na prošlost pomogne da uvijek budemo budni protiv svakog oblika mržnje i nesnošljivosti”, kazao je Papa.
Što će nam sjećanje na holokaust bez želje za mirom?
Njemačka je ovoga vikenda obilježila 75. godišnjicu Kristalne noći, pogroma Židova koji je organizirao režim Adolfa Hitlera i koji je svijetu pokazao svu silinu antisemitskog nasilja. U noći s 9. na 10. studenoga 1938. godine i tijekom cijelog idućeg dana dućani i radionice židovskih vlasnika diljem zemlje divljački su uništavani, sinagoge paljene, a 30 000 muškaraca uhićeno je i potom deportirano. U toj noći ubijeno je 90-ak Židova.
Nacisti su tu eksploziju antisemitizma opravdali spontanom reakcijom na smrt Ernsta vom Ratha, kojega je ustrijelio Herschel Grynszpan, 17-godišnji židovski đak koji je želio osvetiti svoju obitelj protjeranu iz Njemačke. Zapravo, taj nasilnički pohod dogodio se u režiji Hitlerova režima.
Kancelarka Angela Merkel taj je događaj ocijenila ”najgorim trenutkom u njemačkoj povijesti” iako je holokaust koji je uslijedio ”bio još dramatičniji”. A. Merkel pozvala je Nijemce da ”pokažu građansku hrabrost kako se nikakav oblik antisemitizma ne bi tolerirao”.
”Evo kako je počelo istrebljenje Židova” podsjeća dnevni list Süddeutsche Zeitung u tekstu pod tim naslovom. List piše da su ”Nijemci većinom bili protiv tog nasilja, ali da je izostala kolektivna osuda” pa je ”nacistička politika mogla slijediti svoj put”.
Kancelarka Angela Merkel Kristalnu noć ocijenila je ”najgorim trenutkom u njemačkoj povijesti” iako je holokaust koji je uslijedio ”bio još dramatičniji”. A. Merkel pozvala je Nijemce da ”pokažu građansku hrabrost kako se nikakav oblik antisemitizma ne bi tolerirao”
U vrijeme Hitlerova dolaska na vlast 1933. u Njemačkoj je živjelo 560 000 Židova, a 1950. bilo ih je samo 15 000. Nakon pada Berlinskoga zida Njemačka je omogućila dolazak Židovima iz država bivšega SSSR-a i sada ih ima oko 200 000. U Njemačkoj sada živi treća po veličini židovska zajednica u Europi, najbrojnije su ona u Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Predsjednik Središnjega židovskog vijeća u Njemačkoj Dieter Graumann pozvao je sugrađane da ”iskreno i suosjećajno sudjeluju u komemoraciji” i ocijenio da su se te godišnjice pretvorile u ”ritualno okupljanje”.
Njemački predsjednik Joachim Gauck obišao je spomenik na mjestu sinagoge u Eberswaldu, nedaleko od Berlina, spaljene 9. studenoga 1938. Više od 100 trgovina u njemačkoj prijestolnici svoje izloge omotalo je plastičnom folijom stvarajući dojam razbijena stakla kako bi podsjetili na židovske dućane uništene i porazbijene u Kristalnoj noći.
Nijemci 9. studenoga obilježavaju još jedan važan dan u svojoj povijesti – pad Berlinskoga zida 1989. I zato pišem: jer treba znati valorizirati i stradanje i slobodu. Ali i zbog toga jer mnogi europski Židovi smatraju da je antisemitizam u Europi u porastu, posebice na internetu, što je pokazalo istraživanje koje je provela Agencija za temeljna prava (FRA) Europske unije. U ispitivanju koje je obuhvatilo 5847 Židova, njih 66 posto ocjenjuje da je antisemitizam postao problem, a čak dvije trećine njih (76 posto) smatraju kako se antisemitizam povećao u zadnjih pet godina.
Treba pamtiti i zbog naših identiteta. Mi ih imamo više. To što sam rođen u obitelji koja me najprije naučila govoriti hrvatski i što sam 1989. u 27. godini odlučio napustiti rodnu Argentinu i doći živjeti ovdje, a više od toga što imam svijest o tome da se mogu slobodno definirati, daje mi mogućnost da svojim brojnim identitetima dodam i ovaj koji je obogaćen mnogostrukim elementima i slojevima židovstva i židovske tradicije.
I to ne samo zato što bih među svojim precima lako pronašao i pokojega Židova, već zato što je jedna od najvažnijih sastavnica mojega identiteta to da me najpreciznije definira potreba za suosjećanjem, za suživotom, za susretom s onima čiji su život oblikovali patnja i žalost. To bi bilo dovoljno, zbog toga što volim Židove i njihovu kulturu, da me svaka pomisao na holokaust dovede do ganuća i što slijedim nauk Židova Isusa iz Nazareta, koji je i sam bio ubijen šest milijuna puta tijekom Šoaha, i da sebi dajem pravo reći da sam i više od jednoga vikenda u godini – Židov.
Imam jedan mali ritual. Možda je mnogima zajednički. Svaki put kada u Zagrebu prolazim Praškom ulicom, na trenutak stanem pred praznim prostorom, sada parkiralištem, tamo gdje je nekada bila sinagoga i pomislim na silne ubijene Židove, na stradale Rome, Hrvate, Srbe, Bošnjake, Albance, Makedonce, Crnogorce, Slovence i druge, i pokušam oživiti duh snošljivosti i kajanja, da ne odustanem, jer teška vremena, nažalost, još nisu prošla
To je sasvim sigurno nastalo kao reakcija na to što sam u mladim godinama bio zatrovan idejama nacizma i antisemitizma, ustaštva i totalitarizma. Shvatio sam, naime, da moram okajati svoj grijeh, da moram isprati loš odgoj, da se moram osloboditi svakog oblika netolerancije.
To me prvo dovelo do toga da napustim totalitarni način razmišljanja, zatim da odem živjeti u franjevačku obitelj, u samostane, potom me učvrstilo u odluci da svijetu služim u novinarskoj profesiji i konačno, da skratim ovu neugodnu samohvalu, da se stavim na raspolaganju svima onima koji su postali mete nacionalističkog ludila. Osim toga, dio židovske obitelji želim biti i zbog toga jer se mračne strasti ponovno bude i, kako je upozorio veliki Vaclav Havel, što se karta svijeta mijenja kad opet raste antisemitizam.
Imam jedan mali ritual. Možda je mnogima zajednički. Svaki put kada u Zagrebu prolazim Praškom ulicom, na trenutak stanem pred praznim prostorom, sada parkiralištem, tamo gdje je bila sinagoga i pomislim na silne ubijene Židove, na stradale Rome, Hrvate, Srbe, Bošnjake, Albance, Makedonce, Crnogorce, Slovence i druge, i pokušam oživiti duh snošljivosti i kajanja, da ne odustanem, jer teška vremena, nažalost, još nisu prošla. Zašto? Jer još pred nama stoji teška zadaća demontiranja mitova naše povijesti – da se odupremo manipulacijama svake elite, da gdje god stignemo, progovorimo o stvarnim problemima naše sadašnjosti. Da kažemo istinu o barbarima.
Treba, dakle, upozoriti na još prisutan problem antisemitizma u modernom društvu. Ima ga i u nas. I zato, parafrazirajući pismo koje je njemački kancelar Konrad Adenauer u veljači 1946. poslao prijatelju, katoličkom svećeniku u Bonnu, grijesi u hrvatskoj nacionalnoj stvarnosti su činjenice, kao što je to i praznina u Praškoj ulici u Zagrebu, gdje nesloga među ovdašnjim Židovima sprečava da se obnovi sinagoga koju su srušili ustaše. Hoću kazati; nije dovoljno pamćenje. Treba nam i akcija. Neka dogodine, barem to, prva lopata zemlje bude iskopana u Praškoj ulici.
To bi bio pravi znak pomirenja, jer što će nam sjećanje na holokaust (Šoah) bez želje za mirom?
Počast hrabrim ljudima koji su spašavali Židove
Vijesti u povodu 75. godišnjice Kristalne noći nažalost počinjemo s nemilim događajem o kojemu izvještavaju IKA i CNS. Jeruzalemski latinski patrijarh Fouad Twal osudio je postupak izraelske vlade kojime je uništena kuća na crkvenom zemljištu te izjavio da će Crkva poduzeti pravne korake kako bi ”ponovno uspostavila pravdu i izgradila kuću”.
Na konferenciji za novinare održanoj na ruševinama građevine u kojoj je živjelo 14 ljudi patrijarh Twal rekao je da pogled na taj ”bolni i uznemirujući prizor budi nezadovoljstvo i srdžbu” te dodao: ”Nema opravdanja za ovo razaranje, no kad gradska uprava i izraelska vlada poduzimaju rušenja i iseljavaju ljude iz njihovih domova, to potiče mržnju i dovodi u opasnost budući mir.” Patrijarh je istaknuo da Crkva posjeduje dokaze o vlasništvu nad tim prostorom od prije Arapsko-izraelskog rata iz 1967. godine, kada su počeli prijepori oko vlasti nad dijelovima Jeruzalema i Zapadne obale.
Jeruzalemski patrijarh kazao je također da će Crkva poduzeti sve raspoložive pravne korake, i pred međunarodnom javnošću i na odgovarajućim sudovima, kako bi se ispravila nepravda i nanovo izgradili domovi. ”Imamo želju i duh pripadništva ovoj zemlji naših predaka, ovoj svetoj zemlji koja je dom naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, rekao je Twal govoreći o kršćanskoj nazočnosti na tome području.
U povodu pak prisjećanja na Kristalnu noć, pogrom Židova koji su organizirali nacisti prije 75 godina, javlja HINA, njemački predsjednik Joachim Gauck u petak je posjetio muzej posvećen industrijalcu koji je od deportacije spasio židovske radnike.
Radionica Otta Weidta, tvorničara četki i metli, koji je tijekom nacizma davao lažne dokumente i spašavao židovske radnike, od kojih su neki bili slijepi ili gluhi, bila je ”otočić humanosti koji pokazuje da uvijek imamo izbor, čak i u teškim trenutcima, činiti dobro i slušati svoju savjest”, rekao je predsjednik Gauck novinarima.
Bivši pastor i aktivist za ljudska prava u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, Gauck je posjetio muzej s jednom Weidtovom radnicom – novinarkom i književnicom Inge Deutschkron (91). U subotu je predsjednik sudjelovao na komemoraciji ispred memorijala sinagoge u Eberswaldeu, gradu blizu Berlina, spaljene 9. studenoga 1938. Danas će ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich održati govor u sinagogi u središtu Berlina.
U više desetaka dućana njemačkoga glavnoga grada na izloge će zalijepiti plastičnu foliju koja će ostavljati dojam da su razbijeni kako bi se podsjetilo na izloge židovskih trgovaca koje su uništili nacisti.
Gradske su vlasti pozvale stanovnike da očiste oko 5000 pozlaćenih kocaka pločnika na koje su ugravirana imena Židova i datum njihove deportacije, a dio su berlinskih pločnika ispred njihovih domova.