novinarstvo s potpisom
Ognjen Kraus
Foto: Slobodna Dalmacija
Dragi prijatelji, danas, nakon završetka Šabata, 9. studenog 2019. godine, želim vas podsjetiti na jedan od najvećih pogroma i kulturocida u povijesti Europe, koji se dogodio prije 81 godine – na takozvanu KRISTALNU NOĆ. U noći od 9. na 10. studenog 1938. u čitavoj Njemačkoj i Austriji gorjele su sinagoge, razbijali su se izlozi, uništavala se imovina Židova. [Read more…]
Goranko Fižulić
Foto: Telegram
Prošloga tjedna javnost je saznala da je koruška biskupija Gurk-Klagenfurt pismeno obavijestila Hrvatsku biskupsku konferenciju kako ove godine ni jedan od hrvatskih biskupa ne može održati misu kod Bleiburga. Od samog teksta zabrane koji je potpisao upravitelj Biskupije Engelbert Guggenberger još je zanimljivije obrazloženje: [Read more…]
Sebastian Kurz
Rezultat izbora u Austrijsko narodno vijeće (Parlament) 2017. godine moraju još probaviti kandidati koji su ostali ispod svojih očekivanja, njihovi stožeri (neki će se morati prijaviti uredima za zapošljavanje i tako upoznati stvarnost iz njima neobičnog kuta gledanja) i naposljetku sami glasači. Oni koji su dali svoje glasove kandidatima zbog njihove vanjštine i performansa zanemarivši njihove programe, tumačeći njihove najave prema svojim željama, a ne prema sadržaju. [Read more…]
Ovo je nešto o čemu će se pričati i što će trajati, a mi ćemo, dok god budemo živi, ponosno moći reći: to je izgrađeno u naše vrijeme.
Navedenim riječima sažela je njemačka kancelarka Angela Merkel prošle srijede navečer, u Hamburgu, svoje oduševljenje novom koncertnom dvoranom čijem je otvorenju prisustvovala.
Rekla je to pred televizijskim kamerama u pauzi velikog koncerta kojim je otvoreno čudo arhitekture na obali rijeke Labe, koncertna dvorana Elbphilharmonie u hamburškoj luci.
Gradila se dugo, punih deset godina i koštala je puno, skoro milijardu eura.
U prvom dijelu svečanosti, na pozornicu se popeo predsjednik Savezne Republike Njemačke Joachim Gauck. To nije bilo protokolarno čitanje govora koji je netko drugi napisao da bi političar ispao obrazovan i pametan.
“Dragi prijatelji glazbe, kako je lijepo danas biti s vama, ovdje u Hamburgu!”, pozdravio je publiku i gledatelje prijenosa širom svijeta vidno uzbuđen i radostan njemački predsjednik. Opisivao je svoj dojam estetske napetosti i kontrasta uhvaćenih i osmišljenih u Filharmoniji na Labi: luka i grad, kopno i more, tradicija i moderna, umjetnost i trgovina, sve to objedinjava i zrcali ta jedinstvena kuća, kuća na rijeci.
Kao čovjek koji doista zna i osjeća to što govori, njemački je predsjednik nastavio o povezujućoj snazi glazbe, o prostoru i vremenu koje ona stvara u kojima svi možemo biti zajedno, a da se nitko ne mora odreći ni trunka svoje osobnosti, individualiteta i identiteta.
Predsjednik Gauk, govoreći o glazbi, opisivao je zapravo najljepšu i najbolju domovinu koju je moguće zamisliti. Upravo zato u glazbi se oduvijek osjećam kao u vlastitoj kući u kojoj je svatko dobrodošao i u kojoj ima mjesta za sve. Upravo zato svoju zemljopisnu domovinu zamišljam kao plemenitu glazbu i sanjam o takvoj političkoj domovini, državi koja bi bila odraz te ideje.
Njemački je predsjednik potom istaknuo i važnu misiju koju će ispunjavati Elbphilharmonie, kao zgrada i institucija. Spomenuo je opći dojam, a ni činjenice nisu daleko, da publika koja uživa u klasičnoj glazbi predstavlja samo mali dio njemačkog društva, uglavnom starije i dobro situirane ljude.
Zato je istaknuo činjenicu da je Elbphilharmonie izgrađena javnom rukom, u najvećem dijelu novcem poreznih obveznika i da joj zato jedna od najvažnijih zadaća mora biti oduševiti novi naraštaj za klasičnu glazbu i njene vrijednosti koje mogu doprijeti do novih društvenih skupina i naroda.
Poželio je da Elbphilharmonie bude mjesto na kojem nastaje nešto novo, potaknuto nadahnujućom i usrećujućom snagom glazbe.
“Možemo svi zajedno biti ponosni. Ovom dvorana pokazuje da je Hamburg svjetska metropola i ona je znak nivoa nacionalne kulture Njemačke”, rekao je njemački predsjednik s koncertne pozornice, okružen glazbenicima, i zaključio: “Ova dvorana predstavlja i zavjet, obavezu da iz sebe izvučemo ono najbolje”.
Fantastičnu, stodeset metara visoku kuću, podignutu na starom lučkom skladištu, zamislili su i projektirali, sa stotinjak suradnika u svom velikom uredu u Baselu, švicarski arhitekti Jacques Herzog i Pierre de Meuron. Oni su već mnogim svjetskim metropolama podarili nove vizure. Grade stadione, muzeje i kuće za stanovanje.
Elbphilharmonie postat će i sigurno ostati kao jedno od njihovih najvećih i najprepoznatljivijih ostvarenja. Na svečanosti otvorenja koncertne dvorane Jacques Herzog je u svom govoru istaknuo kako arhitektura nije solo-disciplina i utrka na kratke staze, nego pothvat mnogih ljudi, počevši od malih “urotničkih” krugova koji su, u slučaju Elbphilharmonie, prije petnaest godina pustili mašti na volju i odlučili na tom atraktivnom mjestu u staroj hamburškoj luci, umjesto nekog visoko komercijalnog objekta izgraditi upravo koncertnu dvoranu.
Usprkos svim poteškoćama i visokoj cijeni, današnji hamburški gradonačelnik Olaf Scholz preuzeo je prije četiri godine tu štafetu od svojih prethodnika i s razlogom bio najponosniji čovjek na otvorenju Elbphilharmonie, dok je intendant dvorane Christoph Lieben-Seutter u svom govoru sažeo ono o čemu već svjedoči i najavljen program do kraja ove sezone u novoj dvorani.
U njihovim je govorima nekoliko puta naglašeno da Elbphilharmonie želi i mora biti kuća za sve. Zato od prvog dana nova dvorana počinje s programima za djecu i mlade i “koncertima za Hamburg” s ulaznicama po vrlo pristupačnim cijenama od pet do samo dvanaest eura. I ti koncerti, kao i oni za koje se mora platiti mnogo više, rasprodani su sljedećih šest mjeseci.
Svečanost u Hamburgu bila je prilika za podsjećanje na svijetlu točku hrvatske kulturne povijesti u kojoj je jedna slična skupina “urotnika” smislila, a onda također nakon duge gradnje i raznih poteškoća otvorila u Zagrebu Lisinski.
Neki su se tada pitali čemu nova koncertna dvorana, kada i ona stara, a bila je to dotrajala i neprikladna dvorana Istra u središtu grada, zjapi prazna.
Ali, Zagreb je pohrlio u svoj novi hram glazbe, tamo je oplemenjeno i obogaćeno već nekoliko naraštaja kojima je to mjesto luka iz koje se odlazi na prekooceanska i intergalaktička putovanja ljudske inventivnosti i mašte.
U ovoj mrkloj noći koja se spušta nad čovječanstvo, želeći ga vratiti u hladne pećine pune prestrašenih ljudi, Elbphilharmonie je mnogo više od skupog i luksuznog čuda arhitekture. To je prometejski svjetionik kulture i mašte bez granica, poruka o domovini za sve u koju svatko, bez straha od gubitka, dolazi sa svojom osobnošću i identitetom.
Zato je prvi koncert i počeo Beethovenovom uvertirom “Prometejeva stvorenja”, a završio eksplozijom svjetla i radosti finala Devete simfonije.
I zato, s pogledom prema Elbi, neka vas ne obeshrabre oni što nam u isto vrijeme kljucaju jetra pričama o ugrozama i urotama proglašavajući slobodnu i kritičku misao neprijateljstvom prema državi i izdajom nacionalnih interesa, kao što je to baš te večeri činila hrvatska predsjednica. To je poruka iz pećine koju nikada nije rasvijetlila nijedna Beethovenova nota.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
U intervjuu za Süddeutsche Zeitung, objavljenom prve subote u svibnju, pred dane kada se ujedinjena Europa tradicionalno bavi antifašizmom kao svojim temeljnim načelom i 1945. kao godinom svoga rođenja, njemački predsjednik Joachim Gauck izgovara rečenicu koja se posljednjih često citira (naravno, ne i u Hrvatskoj): “Mi nismo samo današnji ljudi, nego smo i potomci onih koji su tokom Drugoga svjetskog rata svud po Europi ostavljali tragove pustošenja – i u Grčkoj, između ostaloga, o čemu smo, što je sramotno, tako dugo vremena premalo znali. (…) Bilo bi ispravno kada bi zemlja svjesna svoje povijesti, kakva je naša, razmotrila mogućnosti reparacije.” [Read more…]
Mi, Nijemci, mi imamo posebnu odgovornost, moramo biti oprezni, osjetljivi i dobro informirani o onome što smo učinili pod nacizmom. Ovdje su počinjene nezamislive strahote koje nas podsjećaju da nikada ne smijemo zaboraviti. I ne, nikada nećemo zaboraviti zbog žrtava, zbog nas samih i zbog budućih naraštaja, poručila je kancelarka SR Njemačke Angela Merkel u dirljivom govoru pred 120 preživjelih logoraša iz 20 zemalja na jučerašnjem obilježavanju 70. godišnjice oslobađanja koncentracijskog logora Dachau. [Read more…]
Da li se sjećate onog snažnog apela pape Franje ”protiv globalizacije ravnodušnosti?” Ovih dana nam je ovaj hrabri papa proročkih iznenađenja dao još jedan osobni dokaz odvažnosti i neravnodušnosti kada je u samom središtu mafijaškoga carstva proglasio mafijaše izopćenima.
U članku ”Protiv ravnodušnosti” (Revue de deux mondes, prijevod možete pročitati iduće nedjelje u rubrici Abrahamova djeca) nobelovac Elie Wiesel piše: ”Ravnodušnost prema zlu je neprijatelj dobra, budući da je ravnodušnost neprijatelj svega što uzdiže ljudsku čast. Ravnodušnost prema nečijoj tjeskobi jeste zločin, budući da ona samo povećava tu tjeskobu. Na koncu, ravnodušnost uništava svoj subjekt i svoj objekt. Ličnost koja je ravnodušna trpjet će isto kao i ličnost prema kojoj se ta ravnodušnost manifestira. Što je ravnodušnost nego najviši stupanj sljepoće? Onaj tko je njen zatočenik neće vidjeti ni unutrašnji ni vanjski svijet, više neće vidjeti ništa. Tako ravnodušnost nije više samo grijeh, ona postaje kazna.”
O grijehu ravnodušnosti je proteklih dana bilo govora i na jednom značajnom crkvenom skupu u Njemačkoj. Iako je moto 99. dana katolika Njemačke bio ”Graditi mostove”, kao ključne teme nametnula su se i pitanja neizbježne borbe protiv neobuzdanog kapitalizma te kako rušiti zidove pohlepe i ravnodušnosti. Nijemci vole metaforu ”rušenja zid(ov)a”, pa ju stoga rabe i u odnosu na neprihvatljive mentalne stavove kojima je tragično obilježena njihova nedavna povijest.
U bavarskom Regensburgu je u tri skupovima krcata ”katolička dana” oko 80.000 gostiju i posjetitelja sudjelovalo u brojnim raspravama o politici i gospodarstvu, umjetnosti i školstvu, etici i moralu, spolnosti i obitelji, svećenstvu i celibatu, itd.
Među istaknutim gostima je svojim govorom najveću pozornost privukao predsjednik države Joachim Gauck, inače protestantski pastor, koji je upozorio na opasnost širenja ”sveopće ravnodušnosti’’ kao na najveći problem današnjice. Ukazao je na nužnost zajedničkog ekumenskog djelovanja sučelice mnogim društvenim i moralnim problemima s kojima se suočavamo – ”s tako velikim izazovima u našoj zemlji i zajedničkom svijetu da si kršćani ne mogu priuštiti da nalaze jedan katolički, jedan protestantski i jedan pravoslavni odgovor na te izazove”.
Njemačkim medijima nije promakla činjenica da se na katoličkim danima pojavila većina članova kabineta kancelarke Angele Merkel. Nastup same kancelarke, koja je kršćanski odgojena u obitelji evangeličkog pastora, sadržajem je bio više propovijed, nego politički govor.
Ona se požalila na gubitak kršćanskog duha u Njemačkoj i u Europi te pozvala kršćane da se na temelju svojih duhovnih vrednota i moralnih uvjerenja snažnije angažiraju u prilog promjena u društvenom životu zemlje. Naglasila je kako kršćanstvo spada u same temelje njemačkog i europskog društva te kako ”nikakva politika, bez obzira na to kako bila dobra, to ne može nadoknaditi”.
”Zajednička odgovornost za pravedniju budućnost” je rijedak analitičko-proročki dokument koji su u duhu konstruktivne ekumenske suradnje pripremili i javnosti prezentirali najviši predstavnici Njemačke (katoličke) biskupske konferencije i Evangelička crkva Njemačke. O tome smo na ovom mjestu već pisali početkom ožujka u kolumni Crkve protiv pohlepe, a na skupu u Regensburgu su njegove etičke poruke odzvanjale iz tisuću grla kao poziv na transformativnu akciju.
Tijekom lipnja je javna rasprava o zahtjevima tog značajnog dokumenta dignuta na najvišu državnu razinu javnim predstavljanjem u Berlinu te na brojnim diskusijama u kojima su sudjelovali vodeći predstavnici s područja politike, gospodarstva, znanosti te iz sindikata i udruga civilnog društva.
Evangelici i katolici zajedno kritiziraju nemilosrdnost neoliberalnog modela gospodarstva u kojem je na prvom mjestu maksimalizacija profita po svaku cijenu te zajedno traže pravednije i odgovornije gospodarstvo i novi socijalni poredak koji će na prvo mjesto staviti opće dobro i konkretnog čovjeka u ukupnosti njegovih potreba.
Ova sustavno razrađena ekumenska kritika udaljavanja ekonomije od etike ukazuje na gotovo sva socijalno-politička i gospodarsko-etička problematična područja, uključivši i često zanemarena pitanja (ne)plaćanja poreza. Doslovno: ”Obveza plaćanja poreza nije samo pravna, nego i moralna građanska obveza. Tko pokusa zaobići tu odgovornost, ogriješit će se o svoje sugrađane i opću dobrobit.”
U međuvremenu je za predsjednika Njemačke biskupske konferencije izabran minhenski nadbiskup kardinal Reinhard Marx te je time ovaj bivši profesor socijalne etike postao i glavni glasnogovornik ”Zajedničke odgovornosti” s katoličke strane. Marx je, poput pape Franje koji ga je izabrao u uži krug osam kardinala svojih posebnih savjetnika, čovjek osebujne karizme i snažne moći uvjeravanja.
Kardinala Marxa je u središte pozornosti njemačke javnosti lansirala knjiga čijim je naslovom podsjetio na svoga velikog prezimenjaka. Knjiga ”Das Kapital” kardinala Marxa je zapravo oštra kritika kapitalizma koja pledira, kao što kaže njezin podnaslov, da se na prvo mjesto stavi čovjek, a ne materijalni interesi. Ona iznosi snažan javni zahtjev pokretanja ”fundamentalne društvene debate” o održivosti suvremenih ekonomija i njihovoj kapacitiranosti da ”osiguraju dobrobit svijeta i čovječanstva”.
Poslije apela pape Franje i njemačkih katolika i evangelika vratimo se još jednom elokventnom Elieu Wieselu: ”Suprotnost ljubavi nije mržnja već ravnodušnost; suprotnost umjetnosti nije ružnoća nego ravnodušnost; suprotnost vjeri nije krivovjerje nego ravnodušnost; suprotnost životu nije smrt nego ravnodušnost.”
Vijesti u povodu 75. godišnjice Kristalne noći nažalost počinjemo s nemilim događajem o kojemu izvještavaju IKA i CNS. Jeruzalemski latinski patrijarh Fouad Twal osudio je postupak izraelske vlade kojime je uništena kuća na crkvenom zemljištu te izjavio da će Crkva poduzeti pravne korake kako bi ”ponovno uspostavila pravdu i izgradila kuću”.
Na konferenciji za novinare održanoj na ruševinama građevine u kojoj je živjelo 14 ljudi patrijarh Twal rekao je da pogled na taj ”bolni i uznemirujući prizor budi nezadovoljstvo i srdžbu” te dodao: ”Nema opravdanja za ovo razaranje, no kad gradska uprava i izraelska vlada poduzimaju rušenja i iseljavaju ljude iz njihovih domova, to potiče mržnju i dovodi u opasnost budući mir.” Patrijarh je istaknuo da Crkva posjeduje dokaze o vlasništvu nad tim prostorom od prije Arapsko-izraelskog rata iz 1967. godine, kada su počeli prijepori oko vlasti nad dijelovima Jeruzalema i Zapadne obale.
Jeruzalemski patrijarh kazao je također da će Crkva poduzeti sve raspoložive pravne korake, i pred međunarodnom javnošću i na odgovarajućim sudovima, kako bi se ispravila nepravda i nanovo izgradili domovi. ”Imamo želju i duh pripadništva ovoj zemlji naših predaka, ovoj svetoj zemlji koja je dom naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, rekao je Twal govoreći o kršćanskoj nazočnosti na tome području.
U povodu pak prisjećanja na Kristalnu noć, pogrom Židova koji su organizirali nacisti prije 75 godina, javlja HINA, njemački predsjednik Joachim Gauck u petak je posjetio muzej posvećen industrijalcu koji je od deportacije spasio židovske radnike.
Radionica Otta Weidta, tvorničara četki i metli, koji je tijekom nacizma davao lažne dokumente i spašavao židovske radnike, od kojih su neki bili slijepi ili gluhi, bila je ”otočić humanosti koji pokazuje da uvijek imamo izbor, čak i u teškim trenutcima, činiti dobro i slušati svoju savjest”, rekao je predsjednik Gauck novinarima.
Bivši pastor i aktivist za ljudska prava u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, Gauck je posjetio muzej s jednom Weidtovom radnicom – novinarkom i književnicom Inge Deutschkron (91). U subotu je predsjednik sudjelovao na komemoraciji ispred memorijala sinagoge u Eberswaldeu, gradu blizu Berlina, spaljene 9. studenoga 1938. Danas će ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich održati govor u sinagogi u središtu Berlina.
U više desetaka dućana njemačkoga glavnoga grada na izloge će zalijepiti plastičnu foliju koja će ostavljati dojam da su razbijeni kako bi se podsjetilo na izloge židovskih trgovaca koje su uništili nacisti.
Gradske su vlasti pozvale stanovnike da očiste oko 5000 pozlaćenih kocaka pločnika na koje su ugravirana imena Židova i datum njihove deportacije, a dio su berlinskih pločnika ispred njihovih domova.
