U subotu (14.5. op. A.) je bilo sto godina od rođenja Franje Tuđmana. Da je živ, Andrej Plenković i društvo bi mu za okrugli, troznamenkasti rođendan vjerojatno napravili veliku zabavu. Odveli bi ga u fini restoran na ručak, vjerojatno u kolicima. Na pjegavu ćelu sa samo još pokojom vlasi, žalosnim ostacima nekad raskošne sijede grive, stavili bi mu onaj visoki papirnati šeširić u obliku visokog stožca kakav se nosi u ovakvim prilikama. Mislim da se predmet hrvatski ispravno zove stožerni rođendanski šešir. [Read more…]
Jedan zagrebački putopis: Hrelić
Premda dobar dio godine proživim pri vrhu jednoga od onih Jelinekovih tornjeva u Zapruđu, jedva da sam u ovih dvadesetak godina dva-tri puta prošetao do Hrelića.
Čudno je to, jer volim ovakva mjesta, vašarišta, buvlje pijace, trgovine na otvorenom, te ad hoc stvorene prostore ljudske društvenosti i nekoga prvobitnog, anarhičnog poduzetništva, gdje svaka stvar košta upravo onoliko koliko doista vrijedi. [Read more…]
Vodič kroz emotivnu kartografiju Zagreba koji polako nestaje
Živjeti u jednom gradu od rođenja, znači pratiti sve njegove mijene, ne samo one urbanističke, već prije svega one mijene značenjskih toponima, koje se ogledaju u dijalogu koji grad kao otvorena struktura vodi sa svojim stanovnicima, koji krećući se svakodnevno njegovim ulicama i trgovima idući na posao, u kupnju, susrećući se s prijateljima, zadovoljavajući svoje kulturne, društvene i zdravstvene potrebe upisuju u njega, dajući pojedinim lokacijama značenjske odrednice, upisivanjem vlastitih, unutarnjih, emotivnih toponima u kartografiju grada. [Read more…]
O knjizi Mire Furlan: kratak je put od obožavanja do mržnje
Mira Furlan, ”Voli me više od svega na svijetu”, Faktura, Zagreb, 2021.
Dugo sam odgađala čitanje autobiografske knjige Mire Furlan ”Voli me više od svega na svijetu”. Odbijala me medijska halabuka koja se digla oko nekoliko stranica knjige, a koja je uglavnom uspješno anulirala čitav jedan buran umjetnički život opisan na 600-tinjak stranica ove zanimljive i dramaturški vrlo dobro posložene knjige. [Read more…]
Berlinska filharmonija u Zagrebu, put u promičbu
Gostovanju Berlinske filharmonije prethodio je, kako to već u nas biva, trijumf nelagode. Na jednoj vrlo zanimljivoj fejsbučnoj platformi, u grupi “Zagreb – kakav je nekada bio”, gdje digitalni entuzijasti objavljuju fotografije, snimke, dokumente iz prošlosti glavnoga grada, davne i nedavne, i čine to uglavnom bez ideoloških primisli i ispada tako karakterističnih za društvene mreže, netko je, ponesen viješću o skorom gostovanju slavnog orkestra u Lisinskom, objavio deplijan za koncert Berlinske filharmonije, održan u Zagrebu 15. listopada 1943. [Read more…]
Možemo li vjerovati reformatorima odvoza smeća u Zagrebu?
U televizijskoj emisiji možemaški aktivist i zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet objašnjava publici švicarski model selekcije i odvoza smeća. Premda Zagreb nije u Švicarskoj, taj učeni i pristojni biciklist veli da su zaključili kako je to najbolje za nas. Do sad je, kaže, prosječno domaćinstvo odvoz smeća plaćalo pedeset kuna mjesečno. Kada švicarski model proradi, bit će to, procjenjuje on, deset kuna više. A deset kuna nije mnogo, misli Korlaet. [Read more…]
Jedino su istinska prijateljstva kadra uskrisiti naša bića
Polovicom prosinca, netom što je moja Kristina stigla iz Londona u kojem živi proteklih godina, sjele smo u auto i uputile se u Đurđevac, na obljetničku 50/70 (50 godina književnog stvaralaštva i 70 godina života) izložbu moje prijateljice, ”kompanjonke”, kako ona to voli reći, Božice Jelušić. [Read more…]
Čudna jada od mog rodnog Mostara
Ovih se dana navršilo dvadeset osam godina od tragičnog događaja – rušenja Starog mosta u Mostaru. Tada mi niko nije mogao reći usred Sarajeva pod opsadom, ali poslije rata mnogo puta sam čuo da su svi koji su ga ikada vidjeli, a tada živjeli širom svijeta, plakali kao da im je umro najrođeniji rod.
Stari most nije bio samo prelijep kulturno-istorijski spomenik, bio je on dio života ne samo nas Mostaraca nego i svih kosmopolita. Znam da su plakali i Zagrepčani i Beograđani. [Read more…]
Priča o prijateljici i sportskom uzoru: trči, a ne mora
Postoje ljudi koji od svojega života načine prizor, čak cijelu priredbu.
Ima među njima i takvih u čijem ti je društvu neugodno biti, jer se njihovu postignuću zbog vlastitog neznanja ili taštine uvijek nedovoljno diviš, ili te, pak, njihovo postignuće oslovljava u onome za što smatraš da bi i sâm mogao postati – kada bi to okolnosti tražile, ili kada bi se oko toga samo malo jače potrudio – daleko bolji, možda čak i nenadmašan, pa ga takvom svojom mišlju umanjuješ i obezvrjeđuješ. [Read more…]
Čemu 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?
Sjetih se ovih dana kako je bivši glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić svojedobno okolo širio priču da sam ja nikakav novinar, da ne znam pisati i slično. Tada se, nakon te njegove ”ocjene” moje malenkosti dogodilo da sam dvije godine za redom dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva u kategoriji vijest/izvještaj. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 3
- 4
- 5
- 6
- 7
- …
- 55
- Next Page »