autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • Allegro barbaro
    • A/TEOBLOGIJA
    • Beležnica
    • Beo dijagnoze
    • CSI: Multiplex
    • Democroacia
    • Globalni kaos
    • Imam pravo
    • Impresije i varijacije
    • Istočno od raja
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • Iz zemlje snova
    • Kontrapunkt
    • Kozmopoliteia
    • Ljubljanski zvon
    • Ljuta paprika
    • Millenium
    • Na kraju pameti
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (Ne)mirna Bosna
    • Nije da nije
    • Od knjige do knjige
    • Odjeci vladanja
    • Oklop od papira
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • Parrhēsia
    • Pisma s Trećića
    • Pogled s lijeva
    • Porok pravde
    • Polupjesnik il bolesnik
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • Prije povratka
    • Produžeci
    • Quieta movere
    • Razum i osjećaji
    • Revolucija nježnosti
    • Romanin peterac
    • Ruta Borisa Perića
    • Subotom uz kavu
    • Terra Sexualis
    • Under cover
    • Uvik kontra
    • Vita Croativa
    • Vlaška posla
    • Vrijeme i vječnost
    • Zimsko ljetovanje
  • Osvrt dana
  • Odjeci
  • Intervju tjedna
  • Orbi et populis
  • Kultura
    • Obavezna lektira
    • Zimin noćni izbor
    • Ruta Borisa Perića
    • Ex libris D. Pilsel
    • Književni ogledi
    • CSI: Multiplex
    • CSI Vladimira C. Severa
    • Istočno od raja
    • Bez riječi
    • Moderna vremana info
    • Scripta manent
  • Abrahamova djeca
  • Feljton
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • IMAM PRAVO <br>Ivica Grčar
    IMAM PRAVO
    Ivica Grčar
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • POROK PRAVDE <br> Josip Kregar
    POROK PRAVDE
    Josip Kregar
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • PARRHESIA <br> Jadranka Brnčić
    PARRHESIA
    Jadranka Brnčić

Obnova narodnog zdravlja

Autor: Ivica Grčar / 16.04.2015. Leave a Comment

Ivica GrčarDr. Andrija Štampar je u Hrvatskoj ostvario javnu zaštitu narodnog zdravlja i unaprijedio socijalnu medicinu do mjere da je model iz Hrvatske 50-ih godina prošlog stoljeća postao uzorom Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, a dr. Štampar osobno počašćen i izborom za prvog predsjednika Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije.

Bitno je na to danas podsjetiti hrvatski birački korpus kako bi na izborima znao ”honorirati” političke stranke koje su dosad u znatnoj mjeri devastirale model zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj. [Read more…]

Filed Under: Imam pravo Tagged With: doktrin, Dr. Andrija Štampar, ekonomski ovisnost, fond, Imam pravo, Ivica Grčar, Kissinger, kontrol, narodno zdravlje, privatizacija, privatno zdrastvo, profit, socialna medicina, Zavod

Patkica za Zmajlovićevu kadu

Autor: Predrag Lucić / 09.10.2014. Leave a Comment

Već mjesecima novine i portali prozivaju ministra ekološkog Mihaela Zmajlovića zbog najavljene selidbe Ministarstva zaštite okoliša i prirode u luksuzno zdanje Zagrebtowera nakon koje će, prema medijskim računicama, državni proračun svake godine trpjeti štetu iskazivu u sedmocifrenom kunskom iznosu. Ministar pak ustrajava na svojoj kalkulaciji koja ga prikazuje kao štedišu što će preseljenjem u fensi-šmensi stakleni toranj srezati postojeće troškove za čak 27 posto.

 

Novinari se onda uhvate i kalkulatora i kalkulanta, pa izračunaju da bi uštede možda i moglo biti kada bi podaci Ministarstva o troškovima bili cjeloviti, a ne djelomični kakvi već jesu. No, kad se zbroji i ono što se Zmajlovićevim ekspertima za osnovne algebarske operacije učinilo nevrijednim zbrajanja, dođe se do cifre od milijun i pol kuna godišnje, za koliko će troškovi najma prostora i režija biti veći od postojećih.

Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower

 

Ministar na sve to odvraća brojkom koja se za tričavih 5 milijuna kuna razlikuje od one novinarske, pretvarajući njihov zajedljivi milijun i pol minusa u tri i pol milijuna kuna plusa za državni budžet.

 

”Ministarstvo trenutno djeluje na čak 11 lokacija, pa je i računica vrlo jednostavna. Preseljenjem štedimo 3,5 milijuna kuna godišnje. Niz je drugih koristi, od troškova radnika koji sada troše na tih 11 lokacija da bi došli na nekakve radne sastanke. Indirektne uštede su još puno veće…”, naglas je računao Mihael Zmajlović prije neka dva tjedna.

 

Novinari sada jedva čekaju da se ministar vrati iz Milana, gdje sudjeluje na neformalnom sastanku Vijeća ministara za energetiku i okoliš Europske unije, pa da im objasni spada li u te indirektne uštede i kupaonica koja ga čeka na 22. katu njegova budućeg ureda u Zagrebtoweru.

 

I da im onako iz glave bubne iznos proračunskih kuna što će ih ušparati tom priručnom prostorijom od 13 i pol četvornih metara – a koja je na tlocrtu ureda što ga je objavila Slobodna Dalmacija označena kao ”kupaonica za ministra” – budući da više neće trošiti ni svoje vrijeme ni državni novac na skupe i glupe odlaske s posla do kuće i natrag, samo zato da bi na te ”nekakve radne sastanke” stizao istuširan, osvježen, namirisan i ekološki atestiran.

 

Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower.

Skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu. Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke

 

Ti se novinari – o čijem pijetetu prema ministrovoj osobnoj higijeni dovoljno govori naslov ”Zmajlović će voditi ministarstvo iz uredske kade” – zasigurno neće ustručavati ni od pitanja: hoće li se u kupaonicama za ministra i njegova bliskog suradnika prati obraz ili nešto opipljivije?

 

Nadajmo se da ovo razmetanje Mihaela Zmajlovića higijenskim navikama na račun državne blagajne neće nagnati Zorana Milanovića da potraži novoga ministra ekologije, jer postoji opravdana bojazan da bi nas neki njegov kadar s klupe za ministarske pričuve mogao koštati puno više negoli štediša iz kade.

 

Jer ako je premijer za novog ministra zdravlja imenovao Sinišu Vargu koji se na prethodnoj dužnosti ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proslavio time što je za rekonstrukciju sobe za sastanke, površine 50 metara četvornih, isprsio sumanutih milijun i 212 tisuća proračunskih kuna, i ako je svojedobno iznudio ostavku Mirelu Holy samo zato što je e-mailom zamolila da jedna žena bude pošteđena otkaza u državnoj firmi, e da bi potom na čelo Ministarstva zaštite okoliša doveo poštenjačinu i antiklijentelističkog arkanđela Mihaela, strah nas je i pomisliti tko bi se u slučaju Zmajlovićeve smjene mogao brčkati u njegovoj kadi.

 

Strah nas je i pomisliti koliko bi nas koštale uštede novog Milanovićevog džokera, pa eto onako skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu.

 

Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke.

 

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Filed Under: Osvrt dana Tagged With: autograf.hr, Ekologija, fond, Hrvatska, kada, medij, Mihael Zmajlović, ministarstvo, Novi list, novinar, osvrt, patkica, politika, Predrag Lucić, Siniša Varga, Sven Miller, Vlada, Zagrebtower

Argentina među lešinarima

Autor: Michael R. Krätke / 10.08.2014. Leave a Comment

Ovo još nismo videli: vlada jedne latinoameričke države ogromnim oglasima u vodećim evropskim listovima upozorava svoje evropske poverioce da joj predstoji bankrot. Republika Argentina obaveštava da je pred bankrotom i da neće moći da plaća svoje poverioce u narednom periodu.

 

Ali šta je razlog za taj nesvakidašnji postupak? Argentinu je jedna grupa američkih hedž fondova, koju predvode NML Capital Management i Aurelius Capital Management, tužila pred američkim sudovima i zahtevala od nje isplatu od 1,5 milijardi dolara. Predsednica Argentine Christina Fernández de Kirchner često svoje protivnike naziva ”lešinarskim fondovima“. I to je prilično neuobičajeno.

 

Međutim, ako pažljivije pogledamo njene protivnike, razumećemo njeno nezadovoljstvo. NML Capital je filijala Eliott Managementsa, devetog po veličini finansijskog fonda u SAD. Osnivač i šef ovog fonda je Paul Singer – jedan od notornih međunarodnih šampiona trgovine bezvrednim obveznicama. Njegova veština je to što isključivo sudskim sredstvima zarađuje milione dolara. A za taj posao su najbolje obveznice nesolventnih država.

Argentinu je jedna grupa američkih hedž fondova, koju predvode NML Capital Management i Aurelius Capital Management, tužila pred američkim sudovima i zahtevala od nje isplatu od 1,5 milijardi dolara. Predsednica Argentine Christina Fernández de Kirchner često svoje protivnike naziva ”lešinarskim fondovima“. I to je prilično neuobičajeno

 

Singer i njegovi saradnici nikada nisu pozajmili nijedan cent Argentini. Oni su samo uoči spektakularnog argentinskog bankrota iz 2001. iskoristili paniku investitora i kupili argentinske državne obveznice na sekundarnom tržištu po ceni od 15 do 20 centi za dolar. Singer i društvo su od samog početka odbijali svaku argentinsku ponudu za refinansiranje dugova inostranih poverilaca.

 

Oni čine tvrdo jezgro takozvanih hold outsa: reč je o poveriocima koji odbijaju svaki otpis dugova i insistiraju na isplati pune nominalne vrednosti obveznica, kamata i kamata na kamate. Izgleda da posle jedanaest godina dugog procesa gospodin Singer za investiciju od 48 miliona dolara može da očekuje pristojnu sumu od 832 miliona dolara, koje je Argentina prema obrazloženju presude dužna da isplati. To bi bio profit od 1600 odsto. Nije loše za jedan hedž fond.

 

Singer je profesionalac koji nije nasumično kupovao sve argentinske obveznice, kupovao je samo one koje je Argentina izdavala u Njujorku, koje glase na dolare, na koje se primenjuje američko pravo i za koje je predviđena nadležnost američkih sudova.

 

Argentina je radila ono što često rade i druge zemlje u razvoju. One izdaju obveznice u dolarima prema međunarodnom, to jest praktično američkom ili (u Evropi rasprostranjenom) britanskom pravu.

 

Takve obveznice su daleko popularnije kod međunarodnih investitora od obveznica izdatih prema nacionalnom pravu zemlje dužnika, jeftinije su i za zemlju izdavaoca jer su kamate niže i lakše se njima trguje u centrima za trgovinu državnim obveznicama u Njujorku i Londonu. Za investitore je važno što mogu da računaju na kamate i isplate bez kursnih rizika i što svoja prava u slučaju bankrota mogu da utuže pred američkim ili britanskim sudovima, a ne pred sudovima države dužnika.

 

U skladu sa ovom praksom borba za argentinske obveznice se vodila pred američkim sudovima. Pošto je argentinska vlada odbijala isplate starih dugova i insistirala na njihovom refinansiranju, Singer & Co. su nastavili sa sudskim procesom. Argentina nije vraćala dugove, i za to je morala da bude kažnjena. Singer je na sve moguće načine pokušavao da zapleni i proda argentinsku imovinu: bilo da je reč o zgradama argentinskih ambasada ili umetničkim delima pozajmljenim muzejima u inostranstvu, a jednom prilikom radilo se i o predsedničkom avionu.

Argentinska predsednica govori o ucenama pred kojima neće da popusti. Njen stav podržava velika većina građana Argentine. Uprkos tome Krichner se našla u veoma neprijatnoj situaciji. Ako nastavi da pregovara sa hedž fondovima, postigne sporazum sa njima i konačno im isplati sumu određenu sudskom presudom, rešiće se jednog problema. Međutim, u tom slučaju joj preti novi talas tužbi

 

Singer je 2. oktobra 2012. učinio neverovatan poduhvat: u luci Tema u Gani je na njegov zahtev zaplenjen argentinski brod ”Libertad“, ponos argentinske mornarice, sve dok međunarodni pomorski sud iz Hamburga nije intervenisao i oslobodio brod iz privremenog zatočeništva.

 

Paul Singer je imao prilične uspehe u sličnim akcijama tokom 90-ih protiv latinoameričkih i afričkih zemalja (Peru i Centralnoafrička republika). Zato je argentinska vlada vrlo dobro znala sa kim se sudi.

 

Argentina je izgubila spor pred prvostepenim i drugostepenim sudom, a onda je i Vrhovni sud SAD odbacio žalbu Argentine. Argentina je do kraja jula morala da plati 1,5 milijardi dolara. Argentinska vlada je izjavila da je spremna za pregovore, ali ne i za isplatu cele sume. Kako bi dodatno povećali pritisak hedž fondovi su nedavno podneli nove tužbe, koje su takođe rešene u njihovu korist.

 

Jedan američki sud je na njihov zahtev zaustavio isplatu 900 miliona dolara kamate argentinskim poveriocima koji su prihvatili otpis dugova sve do ispunjenja zahteva tužilaca. Vrhovni sud SAD je dozvolio hedž fondovima da uz pomoć američkih vlasti sakupe informacije i o argentinskoj imovini u inostranstvu, što je prvi korak u postupku zaplene.

 

Argentinska predsednica govori o ucenama pred kojima neće da popusti. Njen stav podržava velika većina građana Argentine. Uprkos tome Krichner se našla u veoma neprijatnoj situaciji. Ako nastavi da pregovara sa hedž fondovima, postigne sporazum sa njima i konačno im isplati sumu određenu sudskom presudom, rešiće se jednog problema. Međutim, u tom slučaju joj preti novi talas tužbi.

 

Prvo, svi poverioci koji su odbili otpis dugova sada bi tražili punu isplatu pozivajući se na pravo jednakog tretmana. Singerov NML Capital poseduje samo 15 odsto od 11 milijardi dolara vrednih hold out obveznica, koje nisu obuhvaćene programom refinansiranja. Ukoliko Argentina popusti, pravi problemi tek počinju, pred američkim, britanskim i japanskim sudovima.

Kada bi poverioci koji su pristali na otpis dugova zahtevali naknadu štete, Argentina bi morala da isplati 120 milijardi dolara. To bi bio šestostruki iznos argentinskih deviznih rezervi. Uz to bi se i čitava izuzetno mučna akcija otpisa i refinansiranja dugova pokazala uzaludnom. Argentina bi u tom slučaju bila u težoj situaciji nego 2001. Ako Argentina ne plati, onda mora u zakonskom roku da podnese izjavu o nemogućnosti isplate. Rejting agencije i finansijska tržišta će odbijanje isplate protumačiti kao proglašenje bankrota

 

Drugo, time bi se Argentina nepošteno ponela prema poveriocima koji su pristali na otpis dugova. Tako da bi i oni imali pravo na tužbu. Spor sa onima koji su istrajavali na isplati celokupnog duga bi prema preliminarnim procenama argentinskog ministarstva finansija mogao da obuhvati zahteve u visini od 20 milijardi dolara. Tek taj novac Argentina nema.

 

U drugom slučaju, kada bi poverioci koji su pristali na otpis dugova zahtevali naknadu štete, Argentina bi morala da isplati 120 milijardi dolara. To bi bio šestostruki iznos argentinskih deviznih rezervi. Uz to bi se i čitava izuzetno mučna akcija otpisa i refinansiranja dugova pokazala uzaludnom. Argentina bi u tom slučaju bila u težoj situaciji nego 2001.

 

Ako Argentina ne plati, onda mora u zakonskom roku da podnese izjavu o nemogućnosti isplate. Rejting agencije i finansijska tržišta će odbijanje isplate protumačiti kao proglašenje bankrota.

 

Moody’s, Standard and Poor’s i Fitch su argentinske obveznice stavili u kategoriju visoko rizičnih i otvoreno prete da će proglasiti da je Argentina bankrotirala, ukoliko se rešenje uskoro ne pronađe. ”Tehnički nesolventni“ postajete posle izbegavanja plaćanja dospelih kamata. U svakom slučaju, Argentina neće moći da se vrati na finansijska tržišta. Gotovo 13 godina posle bankrota od 100 milijardi dolara iz 2001, ova zemlja se ponovo nalazi nad ponorom. Jedan pogrešan korak izazvaće katastrofu.

 

Slučaj Argentine pokazuje koliko se ravnoteža moći pomerila u korist poverilaca.

 

Od kako se državne obveznice, umesto da se otplaćuju, redovno refinansiraju, to jest zamenjuju novim dugovima, za svaki državni bankrot predviđena je jedna delotvorna sankcija: isključivanje sa međunarodnih finansijskih tržišta, luksuz koji sebi ne može da priušti nijedna zemlja u kapitalističkoj svetskoj ekonomiji.

 

Izgledalo je, barem do nedavno, da je argentinska strategija sa radikalnim otpisom dugova radi izlaska iz finansijske krize bila vrlo uspešna. Argentina se u maju ove godine sporazumela sa Pariškim klubom poverilaca za otplatu starih dugova u visini od 9,7 milijardi dolara u pet godišnjih rata. To je širom sveta protumačeno kao signal skorog povratka Argentine na međunarodna finansijska tržišta.

U svakom slučaju, Argentina neće moći da se vrati na finansijska tržišta. Gotovo 13 godina posle bankrota od 100 milijardi dolara iz 2001, ova zemlja se ponovo nalazi nad ponorom. Jedan pogrešan korak izazvaće katastrofu. Slučaj Argentine pokazuje koliko se ravnoteža moći pomerila u korist poverilaca

 

Pre dve godine, u leto 2012, Kirchner je ponosno izjavila da su posle otpisa dugova iz 2001, 2005 i 2010. preostali dugovi ka zemlji i inostranstvu gotovo u potpunosti isplaćeni i da se uskoro očekuje beg iz dužničkog zatvora. Zaista je rezultat argentinske politike razduživanja bio jasno vidljiv: dugovi prema inostranstvu smanjeni su sa preko 92 odsto BDP u 2001. na samo 8,6 odsto danas. Ukupni državni dug je pao sa 160 odsto BDP na vrhuncu finansijske krize 2001, na sadašnjih nešto manje od 50 odsto. Zahvaljujući pre svega radikalnom otpisu dugova. Poveriocima je rečeno – ili ćete pristati na gubitke ili nećete dobiti ništa. Oni koji su prihvatili ovaj predlog dobili su nove obveznice izdate po argentinskom pravu.

 

To je ostavilo snažan utisak. Goldman Sachs je početkom ove godine bio prva međunarodna velika banka koja je okončala višegodišnje ignorisanje Argentine započevši pregovore o novom kreditu od nekoliko milijardi dolara. Ovo je bio dobar znak pošto Goldman Sachs nije uslovio davanje kredita plaćanjem visokih kamata.

 

Tokom 2010. i 2012, kada je Grčka balansirala na ivici bakrota, Argentina je navođena kao idealan primer uspešne strategije otpisa dugova. Otpisom dugova se može vrlo lako izaći iz krize. Međutim, sada na argentinskom slučaju vidimo kako manjina inostranih poverilaca, koja poseduje manje od jednog procenta obveznica, može da gurne državu dužnika u novu krizu.

 

Singer i njegovi prijatelji su veoma dobro upoznati sa sporazumima o refinansiranju i otpisu dugova. U njima se nalazi jedna klauzula – koja na engleskom glasi Rights Upon Future Offers – i koja sve sporazume o refinansiranju i otpisu dugova proglašava nepromenjivim posle 1. januara 2015. Od ovog dana više nisu mogući novi pregovori. Argentina bi onda mogla nekako da podnese da ovim hedž fondovima isplati 1,5 milijardi dolara. Zato sada obe strane taktiziraju pokušavajući da dobiju na vremenu.

Kompanije mogu da proglase bankrot prema nacionalnom ili čak i međunarodnom pravu, dok se to ne odnosi na države. Bankrot države je uvek međunarodni problem za koji do danas ne postoji odgovarajući sudski postupak. EU može da učini određene korake u tom pravcu

 

Nezavisno od toga kakvu odluku Argentina donese, očekuju se dogoročne posledice na tržištima državnih obveznica. Nijedan investitor u državne obveznice se više neće osećati sigurno, nijedna država više neće biti kredibilan dužnik, dok će svaka vlada dobro razmisliti pre nego što izda obveznice prema američkom pravu. Argentina bi u predstojećem haosu mogla da pokuša da zaustavi isplate i da otkupi preostale obveznice izdate u inostranstvu.

 

Argentina trenutno pokušava da uz podršku grupe G77 problem regulisanja državnih dugova iznese pred međunarodni forum, gde mu je zaista i mesto. Ovim bi na zahtev Argentine trebalo da se bavi i Organizacija američkih država (OAS), sa čim su se složile sve države članice izuzev SAD. Sve one su svesne problema: moć poverilaca, čitaj moć špekulanata, na međunarodnim finansijskim tržištima je veća nego ikada pre.

 

Kompanije mogu da proglase bankrot prema nacionalnom ili čak i međunarodnom pravu, dok se to ne odnosi na države. Bankrot države je uvek međunarodni problem za koji do danas ne postoji odgovarajući sudski postupak. EU može da učini određene korake u tom pravcu. Pregovori o TTIP (Transatlantskom trgovinskom partnerstvu) su idealno mesto za raspravu o finansijskim uslugama, uključujući i pravila koja bi trebalo da urede odnose između država i njihovih poverilaca.

 

Nevladine organizacije su redovno predlagale donošenje međunarodno važećih normi za slučajeve bankrota država, mada je MMF odbacivao ove predloge. Čak se ni EU ne usuđuje da se bavi ovom osetljivom temom.

 

Koliko je ovo važna tema govori i činjenica da se čak i Institut međunarodnih finansija, think-tank Globalnog udruženja finansijske industrije – međunarodne lobističke organizacije velikih banaka, finansijskih fondova i osiguranja – godinama zalaže za donošenje međunarodnih pravila za slučaj državnog bankrota.

 

Izgleda da još uvek nismo naučili lekcije iz poslednje finansijske krize.

 

(Prenosimo s portala Pescanik.net, izvorno objavljeno u Blätter, kolovoz/avgust 2014. Izbor i prijevod Miroslav Marković).

Filed Under: Orbi et populis Tagged With: Argentina, Aurelius Capital Management, autograf.hr, bankrot, Christina Fernández de Kirchner, fond, lešinari, Michael R. Krätke, NML Capital Management, orbi, populis, predsjednica, sud, tužba, zakon

Smanjiti broj ministarstava

Autor: Zoran Daskalović / 07.08.2014. Leave a Comment

U jesenju operaciju ”rebalans proračuna“ ministar financija Boris Lalovac krenuo je najavom da će proračunsku rupu ovaj put morati krpati rezanjem proračunskih rashoda, jer na strani prihoda do daljnjega nema više ovaca za porezno šišanje.

 

Usput je spomenuo kako je zahvaljujući Centralnom obračunu plaća otkrio da u državnim i javnim službama oko 20 tisuća zaposlenih prima neto plaću veću od 10.000 kuna, odnosno prosječno oko 20.000 kuna bruto. Ministar Lalovac uvjeren je da tu ima prostora za smanjenje proračunskih rashoda.

 

Mediji su odmah izračunali da bi 10-postotno smanjenje tih plaća godišnje proračunu uštedjelo oko 40 milijuna kuna, što nije ni jedan posto od procijenjenih 5 milijardi kuna za koliko bi se trebao smanjiti proračunski deficit.

Ako je Lalovac uz podršku Banskih dvora najavom o smanjivanju visokih plaća u državnim i javnim službama želio biračima poslati predizbornu poruku koja godi njihovim ušima, onda je mogao posegnuti za još efektnijim i za proračun barem jednako efikasnim rješenjem. Mogao je, naime, predložiti ukidanje oko trećine od sadašnjih 20 ministarstava

 

U uvjetima kad je proračunu voda došla do grla svaka ušteda je, međutim, dobrodošla, pogotovo kad se u predizbornoj godini biračima šalje poruka da je koalicijska Vlada socijalno osjetljiva pa u korist općeg dobra uzima od onih koji imaju iznad prosječna primanja, a štedi one koji jedva preživljavaju.

 

Ako je Lalovac uz podršku Banskih dvora najavom o smanjivanju visokih plaća u državnim i javnim službama želio biračima poslati predizbornu poruku koja godi njihovim ušima, onda je mogao posegnuti za još efektnijim i za proračun barem jednako efikasnim rješenjem. Mogao je, naime, predložiti ukidanje oko trećine od sadašnjih 20 ministarstava, što bi u proračunskim troškovima za plaće donijelo uštedu barem kao 10-postotno smanjenje svih 20 tisuća neto plaća većih od deset tisuća.

 

Ukidanjem, primjerice, sadašnjih ministarstava uprave, poduzetništva i obrta, zaštite okoliša, branitelja, socijalne skrbi, turizma i regionalnog razvoja i EU fondova i njihovim pripajanjem srodnim ministarstvima ukinulo bi se 7 ministarskih plaća, isto toliko plaća zamjenika ministara, 20 do 30 plaća pomoćnika ministara, oko 70 plaća u kabinetima ministara, značajno bi se smanjio broj posebnih uprava i službi, a time i šefovska mjesta u njima, i tako redom i tako dalje ukinulo bi se do 200 dužnosničkih, šefovskih i savjetničkih radnih mjesta na kojima su bruto plaće u prosjeku tu negdje oko 20.000 kuna.

 

Lako je izračunati da bi proračun samo na tim plaćama godišnje uštedio 48 milijuna kuna.

Uspostavlja se i širi mreža poslova u državnoj upravi kojom je sve kompliciranije upravljati i međuresorski je usklađivati zbog čega se, pogotovo u njezinim političkim i upravljačkim vrhovima pretvara u jednu veliku brbljaonicu u kojoj se puno priča, a malo radi na rješavanju sve brojnijih problema diljem države

 

Usto bi se smanjili i brojni drugi troškovi, od voznog parka, preko posebnih računovodstava do uredskih i drugih troškova koje svojim postojanjem produciraju posebna ministarstva čije poslove mogu bez većih problema preuzeti državne uprave u objedinjenim i okrupnjenim ministarstvima.

 

Ukupne proračunske uštede zapravo je teško ad hoc na papiru izračunati jer posebna ministarstva i ministri već svojom logikom postojanja geometrijskom progresijom generiraju nove poslove i nova radna mjesta na koja se uglavnom zapošljavaju stranački i podobni ljudi, i tako u nedogled.

 

Uspostavlja se i širi mreža poslova u državnoj upravi kojom je sve kompliciranije upravljati i međuresorski je usklađivati zbog čega se, pogotovo u njezinim političkim i upravljačkim vrhovima pretvara u jednu veliku brbljaonicu u kojoj se puno priča, a malo radi na rješavanju sve brojnijih problema diljem države.

 

Zato ako ministar financija Boris Lalovac, a prije svega premijer Zoran Milanović, doista misle ove jeseni započeti s uvođenjem reda u proračunske rashode, onda bi ukidanjem i spajanjem sadašnjih 20 u 13-14 ministarstava uvjerili javnost i birače da su prvo počeli čistiti pred svojim stranačkim pragovima, od glave, a ne od repa, jer rodno mjesto proračunskih troškova je na vrhu, a ne u sredini ili na dnu piramide.

 

(Prenosimo s portala Forum.tm).

Filed Under: Osvrt dana Tagged With: autograf.hr, Banski dvori, Boris Lalovac, EU, Europa, fond, forum.tm, Hrvatska, kuna, Milanović, ministar financija, ministarstva, osvrt, plaća, proračun, rebalans, SDP, Vlada, Zoran Daskalović

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (Kliknite ovdje).
Veliko vam hvala!

Ex libris D. Pilsel

Židovski heretik, nezakonito dijete, buntovnik Isus Krist

Židovski heretik, nezakonito dijete, buntovnik Isus Krist

Piše: Miljenko Jergović

SCRIPTA MANENT

Skica u ledu

...

Zakoni granice

...

Marko Polo – Putovanje koje je promjenilo svijet

...

Putovanje po Istočnoj Europi

...

Zamrznuto vrijeme

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Revizionistička škola Kaptola

    Revizionistička škola Kaptola

    hrvoje-simicevic
  2. Atentat na Mirogoju

    Atentat na Mirogoju

    viktor-ivancic
  3. Roman Leljak u šibenskoj crkvi!

    Roman Leljak u šibenskoj crkvi!

    marko-podrug

Novosti | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Srpsko veče 2019.

    Srpsko veče 2019.

    07.01.2019.
  2. Parastos za žrtve pakračkog kraja

    Parastos za žrtve pakračkog kraja

    31.12.2018.
  3. Tražimo osudu revizionizma

    Tražimo osudu revizionizma

    01.12.2018.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Antifašistička liga RH

  1. 80. godišnjica Kristalne noći: i Hrvatska ima Goebbelsa

    80. godišnjica Kristalne noći: i Hrvatska ima...

    21.11.2018.
  2. Napad na zastupnike SDSS-a je nastavak fašizacije RH

    Napad na zastupnike SDSS-a je nastavak fašizacije...

    28.09.2018.
  3. Poklonili smo se borcima sa Sutjeske

    Poklonili smo se borcima sa Sutjeske

    20.05.2018.

Antifašistička liga RH | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE

potpori redakcija : Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2019 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se