Siniša Varga je u petak navečer, kao i mnogi drugi “žetončići” prije njega, koji su odjednom krenuli podržavati Plenkovićevu većinu u Saboru stavio točku na svoju imalo ozbiljniju političku karijeru. Aktivno sudjelovanje u legitimaciji prevare – što je svakako sadašnja većina u parlamentu – sve one koji su u tome sudjelovali pretrčavajući iz oporbe u vladajuće redove čini jednostavno političkom robom s odavno isteklim rokom trajanja, dakle njihova imena i prezimena baca daleko od mogućnosti da ikad više imaju ikakvog izbornog kapaciteta. [Read more…]
Ovo nije zemlja sposobnih, nego gladnih lidera
U pojmu besplatno nalaze se svi motivi naših političara. A to znači da kad nekoga može usrećiti besplatan hotel, službeni automobil s vozačem, onda nemamo ljude s vizijom.
Sve je to zbog cateringa. Besplatna hrana, besplatan automobil, besplatna avionska karta, besplatan parking i besplatne knjige za djecu. U pojmu besplatno sadržani su svi motivi. I nema tu velike mudrosti. [Read more…]
Milanovićev put u nepoznato
Premijer Zoran Milanović jako, ali baš jako voli biti na Kvarneru – putuje ondje kad god mu to prilike dozvoljavaju, međutim nikako da nam otkrije zbog čega su mu Rijeka, Krk ili Opatija tako prirasli srcu.
Bilo bi to lijepo znati jer se ta putovanja cestom i zrakom događaju, u pravilu, na naš račun, pa kad mu već plaćamo vikende pokraj mora, red je i da nam objasni zašto to radimo [Read more…]
Priziv savjesti od gume
Kada bi se iz cijele kratke, ali burne hrvatske povijesti na brzinu povadili svi pojedinci koji su se odazvali svojoj savjesti, umjesto političkom trenutku, ne bismo ni približno dobili broj koji se pojavio u zadnje dvije, tri godine. [Read more…]
Ima li smisla smijeniti Vargu?
Novinar građanin zatekao je ministra zdravlja Sinišu Vargu u talijanskom skijalištu u audiju Ministarstva zdravlja, pa se brzo ustanovilo da se Varga sa šoferom provozao od Zagreba do Dolomita i natrag, sve u tri dana. Novinari su se zgrozili objavivši vijest, ali su u isti mah zaključili da Varga nije prekršio zakon, što evocira urbanu legendu o našem čovjeku koji je počinio neko zlodjelo u Švedskoj, pa su ga tamo strpali u ludnicu umjesto u zatvor, jer Šveđani uopće nisu imali zakon koji predviđa kazneno djelo s kojim se mi u Hrvatskoj svakodnevno srećemo.
Točno, Varga nije prekršio zakon, jer korištenje službenog automobila za privatne potrebe državnih dužnosnika uopće nije regulirano zakonima, nego posebnom Vladinom odlukom koja kaže da dužnosnik njegova ranga smije koristiti službeni automobil 24 sata. Isti akt ne propisuje ograničenje tipa “ali ne do vikend-skijališta u Dolomitima i natrag”, jer nije, naravno, samo švedski zakonodavac naivan, nego ni hrvatskom zakonodavcu ne pada na pamet sve što može smisliti i izvesti prosječan hrvatski dužnosnik.
Varga nije prekršio zakon, jer korištenje službenog automobila za privatne potrebe državnih dužnosnika uopće nije regulirano zakonima, nego posebnom Vladinom odlukom koja kaže da dužnosnik njegova ranga smije koristiti službeni automobil 24 sata. Isti akt ne propisuje ograničenje tipa “ali ne do vikend-skijališta u Dolomitima i natrag”, jer nije, naravno, samo švedski zakonodavac naivan, nego ni hrvatskom zakonodavcu ne pada na pamet sve što može smisliti i izvesti prosječan hrvatski dužnosnik
Usput, sve bi te dužnosnike trebalo posmjenjivati baš zato što su uspjeli postići takav stupanj nakaradnosti društva da više nitko ne razlikuje zakone, moral i dobar kućni odgoj i ne razumije da nije samo ministar u Remetincu loš ili iskvaren ministar.
Nemoralna je, za početak, ideja da je ovaj podzakonski akt moguće zloupotrijebiti za vikend-skijanje, dok je njezina realizacija u zemlji u kojoj ljudi kopaju po kontejnerima upravo nakaradno bezobrazna.
Malo je reći da bi Varga zbog ovoga trebao biti smijenjen, umjesto da glumata s vraćanjem novca. Uostalom, to je glupo ponavljati nakon što su neki genijalci iz Vlade već izjavili da je ministrova vožnja do Dolomita “sigurnija sa šoferom” i nakon što je ministar zdravlja iskompromitiran toliko puta da je zbog njega i njegovih incidenata već odavno politički upitan njegov šef koji to tolerira, ne više on sam.
Podsjećamo na činjenicu da je Varga na dužnost stupio u lipnju, da bi već u rujnu javnost bila upoznata sa svim detaljima bizarne odluke Vlade RH da osigura pokroviteljstvo skupu udruge bez jednog jedinog projekta, ali koju je osnovao i godinama vodio Varga. Zbog toga se protiv ministra zdravlja vodi abnormalno dug postupak Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i javnost bi se trebala upitati zašto to toliko traje.
Nadalje, riječ je o čovjeku – jedinom u povijesti – koji je u zdravstveni sustav uveo detektive i tražio da se Ministarstvo zdravlja i HZZO pretresu u potrazi za prislušnim uređajima, pri čemu nikome nije palo na pamet da preispita nebulozna obrazloženja MZ-a po kojima je javni sustav zdravstva meta business intelligence aktivnosti. Nitko nije ni fino zamolio Vargine glasnogovornike da objasne za kolike glupane drže cijelu hrvatsku javnost da nam uvaljuju priču da proizvođači pelena prisluškuju ministra i poslije kuju korporativne planove.
Sve bi te dužnosnike trebalo posmjenjivati baš zato što su uspjeli postići takav stupanj nakaradnosti društva da više nitko ne razlikuje zakone, moral i dobar kućni odgoj i ne razumije da nije samo ministar u Remetincu loš ili iskvaren ministar
Varga je, kako je već dva mjeseca poznato, jednu jedinu sobu u HZZO-u uredio za 1,2 milijuna kuna. Pustimo sad zgražanja nad tolikim hohštaplerajem, jer ovdje pak nije neupitno da nisu prekršeni zakoni. Ako je Marina Lovrić Merzel zatvorena jer je navodno svjesno pogrešno procijenila vrijednost cijele jedne zgrade, kako, molit ćemo lijepo, Varga nije barem saslušan zbog vrijednosti jedne sobe?
Da ne spominjemo angažman PR-agencija za aktivnosti za koje se još nije znalo, narudžbu poslovnog plana za novo osiguravateljsko društvo iz proračuna HZZO-a, nečuvene napade na novinare i tako dalje…
Ako ga Milanović zbog svega ovoga nije smijenio – ne samo to, on se nikad nije ni očitovao o Varginim nestašlucima – zašto bi zbog putovanja, koje je, pritom, višestruko jeftinije od premijerova besmislenog puta u SAD?
Recimo da bi Milanović trebao shvatiti da Vargini skandali nisu samo novinarski slatkiši, već da ukazuju na potpuno devastirajuću neformalnu privatizaciju zdravstvenog sektora i da bi predsjednik Vlade trebao imati toliko snage i časti da to prizna i ispriča se svima. Kolike su šanse za to?
Milanović bi trebao shvatiti da Vargini skandali nisu samo novinarski slatkiši, već da ukazuju na potpuno devastirajuću neformalnu privatizaciju zdravstvenog sektora i da bi predsjednik Vlade trebao imati toliko snage i časti da to prizna i ispriča se svima. Kolike su šanse za to?
Čovjek kojeg šofer Ministarstva vozi na Dolomite isti je čovjek koji je na mala vrata uveo jedinstveno vođenje računa kod poslovnih banaka, tzv. cash pooling (na engleskom zvuči pametnije i zagonetnije), i predstavio ga kao da bi račun kod jedne banke trebao mehanički dovesti do uštede u zdravstvu, a ne samo zarade jedne banke. To je posve nevjerojatno.
Usput, javnost ne zna da je projekt djelomično proveden u KBC-u Rebro iako je ministar financija Boris Lalovac u svibnju napisao i pečatirao da jedinstveni račun državne riznice osigurava učinkovito upravljanje sredstvima državnog proračuna te bi se “isto moglo primijeniti i u zdravstvu”, čime je de facto odbio Varginu ideju.
Nadalje, riječ je o istoj osobi koja je inzistirala na izdvajanju HZZO-a iz riznice (što je, inače, sasvim u redu, jer se hrvatski zdravstveni sustav financira sredstvima iz posebnih doprinosa, a ne iz općih poreza), tvrdeći da će na taj način racionalizirati sustav, iako do tada nije ispunjavao svoju statutarnu obavezu racionalizacije sustava, nadzora i revizije ugovora sa zdravstvenim ustanovama.
Izdvajanje HZZO-a iz riznice na inicijativu osobe koja nije ispunjavala svoje statutarne obaveze, ali je zato trošila novac HZZO-a na panic room i detektive, simptom je vrhunskog političkog cinizma.
Treća važna inicijativa Siniše Varge tek će se pokazati u punom sjaju, no naznake toga što će se događati mogle su se čuti i vidjeti u raznim prezentacijama na nedavnom skupu u organizaciji Udruge poslodavaca u zdravstvu.
Bavljenje interesnim skupinama višeg ranga, dogovori s bankama, darivanje konzultantskih projekata i vožnja do Dolomita u audiju, sve je to rezultat rada jednog te istog uma koji se ne bavi problemima u dostupnosti zdravstvene zaštite, siromaštvom, pravednom funkcionalnošću sistema i rješavanjem stravične korupcije koja guši cijeli javni sektor, već time kako da zdravstveni sektor gurne u još veću krizu, a obespravljenima oduzme još koje pravo
Na veliku žalost svih korisnika zdravstvenog sustava koji je u strašnoj krizi, tamo su se izlagači uglavnom bavili načinom da poboljšaju status liječnika, a ne svih dionika u zdravstvu, i to kroz legalizaciju dosad nelegalne isplate plaće iz kumulativnih radnih odnosa liječnika nastavnika, potvrđivanje prava na dopunski privatni rad liječnicima i statusno unaprjeđenje ravnatelja bolnica u menadžere.
Ovo jasno govori da će se zdravstveni sustav, koji je već izrazito stratificiran tako da šlag kupi elitni medicinski profesorski kadar, još dublje raskoliti na svemoćne medicinske elite i one koji eventualno stižu skrbiti o bolesnima, a moguće je da kolateralni efekt bude i trenutno povećanje plaća privilegiranih usred sveopće ekonomske krize.
Bavljenje interesnim skupinama višeg ranga, dogovori s bankama, darivanje konzultantskih projekata i vožnja do Dolomita u audiju, sve je to rezultat rada jednog te istog uma koji se ne bavi problemima u dostupnosti zdravstvene zaštite, siromaštvom, pravednom funkcionalnošću sistema i rješavanjem stravične korupcije koja guši cijeli javni sektor, već time kako da zdravstveni sektor gurne u još veću krizu, a obespravljenima oduzme još koje pravo.
U takvim razmjerima raspada koji traje već tri godine teško je reći postoje li šanse da Zoran Milanović shvati da mora smijeniti Vargu, bilo zbog putovanja na skijanje ili rezultata u zdravstvu, a još je teže procijeniti kakva bi korist od toga bila.
Milanović i SDP su potrošeni i mi ćemo se najvjerojatnije vrlo brzo boriti s razornim efektima nove vladavine HDZ-a.
No, nekakav bi napredak bio kada bi premijer shvatio da su u Varginu slučaju njegove afere i pristup zdravstvu jedna te ista stvar i da je njegov pulen za ministra zdravstva zloupotrijebio javni sektor na svim zamislivim razinama.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Patkica za Zmajlovićevu kadu
Već mjesecima novine i portali prozivaju ministra ekološkog Mihaela Zmajlovića zbog najavljene selidbe Ministarstva zaštite okoliša i prirode u luksuzno zdanje Zagrebtowera nakon koje će, prema medijskim računicama, državni proračun svake godine trpjeti štetu iskazivu u sedmocifrenom kunskom iznosu. Ministar pak ustrajava na svojoj kalkulaciji koja ga prikazuje kao štedišu što će preseljenjem u fensi-šmensi stakleni toranj srezati postojeće troškove za čak 27 posto.
Novinari se onda uhvate i kalkulatora i kalkulanta, pa izračunaju da bi uštede možda i moglo biti kada bi podaci Ministarstva o troškovima bili cjeloviti, a ne djelomični kakvi već jesu. No, kad se zbroji i ono što se Zmajlovićevim ekspertima za osnovne algebarske operacije učinilo nevrijednim zbrajanja, dođe se do cifre od milijun i pol kuna godišnje, za koliko će troškovi najma prostora i režija biti veći od postojećih.
Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower
Ministar na sve to odvraća brojkom koja se za tričavih 5 milijuna kuna razlikuje od one novinarske, pretvarajući njihov zajedljivi milijun i pol minusa u tri i pol milijuna kuna plusa za državni budžet.
”Ministarstvo trenutno djeluje na čak 11 lokacija, pa je i računica vrlo jednostavna. Preseljenjem štedimo 3,5 milijuna kuna godišnje. Niz je drugih koristi, od troškova radnika koji sada troše na tih 11 lokacija da bi došli na nekakve radne sastanke. Indirektne uštede su još puno veće…”, naglas je računao Mihael Zmajlović prije neka dva tjedna.
Novinari sada jedva čekaju da se ministar vrati iz Milana, gdje sudjeluje na neformalnom sastanku Vijeća ministara za energetiku i okoliš Europske unije, pa da im objasni spada li u te indirektne uštede i kupaonica koja ga čeka na 22. katu njegova budućeg ureda u Zagrebtoweru.
I da im onako iz glave bubne iznos proračunskih kuna što će ih ušparati tom priručnom prostorijom od 13 i pol četvornih metara – a koja je na tlocrtu ureda što ga je objavila Slobodna Dalmacija označena kao ”kupaonica za ministra” – budući da više neće trošiti ni svoje vrijeme ni državni novac na skupe i glupe odlaske s posla do kuće i natrag, samo zato da bi na te ”nekakve radne sastanke” stizao istuširan, osvježen, namirisan i ekološki atestiran.
Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower.
Skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu. Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke
Ti se novinari – o čijem pijetetu prema ministrovoj osobnoj higijeni dovoljno govori naslov ”Zmajlović će voditi ministarstvo iz uredske kade” – zasigurno neće ustručavati ni od pitanja: hoće li se u kupaonicama za ministra i njegova bliskog suradnika prati obraz ili nešto opipljivije?
Nadajmo se da ovo razmetanje Mihaela Zmajlovića higijenskim navikama na račun državne blagajne neće nagnati Zorana Milanovića da potraži novoga ministra ekologije, jer postoji opravdana bojazan da bi nas neki njegov kadar s klupe za ministarske pričuve mogao koštati puno više negoli štediša iz kade.
Jer ako je premijer za novog ministra zdravlja imenovao Sinišu Vargu koji se na prethodnoj dužnosti ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proslavio time što je za rekonstrukciju sobe za sastanke, površine 50 metara četvornih, isprsio sumanutih milijun i 212 tisuća proračunskih kuna, i ako je svojedobno iznudio ostavku Mirelu Holy samo zato što je e-mailom zamolila da jedna žena bude pošteđena otkaza u državnoj firmi, e da bi potom na čelo Ministarstva zaštite okoliša doveo poštenjačinu i antiklijentelističkog arkanđela Mihaela, strah nas je i pomisliti tko bi se u slučaju Zmajlovićeve smjene mogao brčkati u njegovoj kadi.
Strah nas je i pomisliti koliko bi nas koštale uštede novog Milanovićevog džokera, pa eto onako skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu.
Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Na suncu i u sjeni
”Dosljednost je zadnje utočište nemaštovitih”, zapisao je svojedobno Oscar Wilde. Mogao bih se kladiti kako je ta žovijalna misao neobično bliska našemu premijeru. Jer, da je kojim slučajem, umjesto svijeta visoke politike, za svoj poziv izabrao nogomet, Zoran Milanović bi, izvan svake sumnje, uživao u reputaciji fantazista bez premca.
Birajući između dosljednosti i maštovitosti, on se odavno opredijelio za potonju opciju, pa nas već godinama zapanjuje proplamsajima nesputane imaginacije. Hoćete li nekoliko friških primjera? Hajdemo redom…
Njegov tim mjesecima je vrijedno radio na konačnom rješenju problema balastne radne snage u javnom sektoru. Čarobna formula outsourcinga koja je, kao fol, državi trebala donijeti goleme uštede, a čistačicama i domarima cehovski dignitet i profesionalno ispunjenje, pod pritiskom je sindikata i građanskih udruga zamijenjena novim modelom, takozvanim spin-offom.
Kako, primjerice, kritizirati vlast čija je politika neuhvatljiva poput žive? Inicijativu koju danas podvrgnemo nemilosrdnom seciranju, već sutra će netko od ministara još brutalnije otpisati kao sasvim promašenu. Zaludu sve retoričke batine za kojima će posegnuti lajavi novinski kolumnisti ili grintavi oporbenjaci, kada će vladajući sami sebi, koliko sutra, početi udarati šamare još razornije snage
Za ovu je priču zapravo savršeno nebitno što se tom strategijom stvara još jedno megamutant javno poduzeće koje ne samo da ne može ušparati ni jednu jedincatu proračunsku lipu, nego će se, upravo suprotno, pretvoriti u još jedan fiskalni bunar bez dna. Ono što impresionira jest brzina i lakoća odustajanja od koncepta koji se tvrdoglavo i grčevito mjesecima branio kao jedina moguća opcija.
Idemo dalje. Dva dana nakon što je premijer svečano objavio kako je zadatak Siniše Varge, novog ministra zdravlja, nastaviti započete reforme, Ostojićev je zamjenik osvanuo na naslovnim stranicama novina s porukom kako ukida reforme svog prethodnika i master plan bolnica, usvojen na Vladi prije samo sedam dana.
Ali to nije sve! – dodali bi sada gurui televizijske prodaje lonaca s neprijanjajućim dnom. Vedran Mornar, novi šef resora znanosti i prosvjete, već je prvim javnim istupom jasno stavio do znanja kako želi biti ministar diskontinuiteta, naglašavajući kako ima drukčiji stav o Zdravstvenom i Građanskom odgoju od svoga prethodnika, pa, sukladno tome, valjda i od samoga premijera, koji je dvije i pol godine srčano branio Jovanovićev model.
Ukratko, u samo dva dana zbila su se čak tri strateška obrata koja se nitko nije potrudio valjano obrazložiti. A i zašto bi kada odgovor vladajuće garniture nitko nije ni zatražio. Rezignirana javnost davno se pomirila s činjenicom kako je SDP-ova vlast dosljedna samo u nedosljednosti. Jer, nakon svake odlučne objave nove politike, strategije, zakonskog rješenja, makar i simboličnog iskoraka, slijedi još odrješitiji demantij, energičnija negacija, rezolutniji obrat…
Glasno izgovoreno “da” zaglušuje se zvonkim “ne”, zagovor kupa pretvara se u grčevitu obranu špadi, svako “hoćemo” izvrće se u “nećemo”, ono što je danas istina već sutra postaje laž…
Ako se credo ove garniture da sažeti u formulu “Da, ali ne!”, tada je zapravo dokinuta svaka mogućnost kritike. Kabinet koji je u isti mah i na suncu i u sjeni, jer de facto obnaša dvije funkcije – upravlja državom i energična je oporba samome sebi – izmiče svakom naporu racionalne analize. Kako, pobogu, mozgati nad nečim što jest a nije, može ali neće, hoće premda ne dolazi u obzir, treba iako nema šanse…? (…) Kako pogoditi metu koja je tu ali tamo, lijevo iako desno, u središtu a sa strane…?
Što je preostalo od Plana 21? – pitaju se razočarani esdepeovi birači. Najpošteniji odgovor bi glasio: 21 mogućnost odgovora na svaki problem koji iskrsne. Naime, u minule dvije i pol godine Milanovićeva se garnitura nije dohvatila nijednog prijepornog pitanja, a da ga svojim kakit ću-piškit pristupom (oni to vjerojatno zovu multitasking) nije dodatno zakomplicirala.
Imati vlast koja danas srčano brani ono što će već sutra beskompromisno napasti, grozna je vijest za sve porezne obveznike. No zagovor neumornog driblanja i javnosti i sebe samih, nije baš sasvim jalova strategija, kako se to nekima može na prvi pogled učiniti. Metodička nedosljednost donosi, naime, i neke vrlo opipljive koristi.
Kako, primjerice, kritizirati vlast čija je politika neuhvatljiva poput žive? Inicijativu koju danas podvrgnemo nemilosrdnom seciranju, već sutra će netko od ministara još brutalnije otpisati kao sasvim promašenu. Zaludu sve retoričke batine za kojima će posegnuti lajavi novinski kolumnisti ili grintavi oporbenjaci, kada će vladajući sami sebi, koliko sutra, početi udarati šamare još razornije snage.
Ako se credo ove garniture da sažeti u formulu “Da, ali ne!”, tada je zapravo dokinuta svaka mogućnost kritike. Kabinet koji je u isti mah i na suncu i u sjeni, jer de facto obnaša dvije funkcije – upravlja državom i energična je oporba samome sebi – izmiče svakom naporu racionalne analize. Kako, pobogu, mozgati nad nečim što jest a nije, može ali neće, hoće premda ne dolazi u obzir, treba iako nema šanse…?
Utoliko i Milanović ima razloga za zadovoljstvo. Svaka kritika koja mu se eventualno uputi, bit će savršeno promašena. Jer, kako pogoditi metu koja je tu ali tamo, lijevo iako desno, u središtu a sa strane…?
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije)
Visažist Milanović
Izdajice iz “prokletih” resora zdravstva i prosvjete šutirao je u srijedu premijer Milanović, onako na brzaka, svega nekoliko sati prije interkontinentalnog leta u Brazil. Rajka Ostojića i Željka Jovanovića, dva “izdajnika” raskoljenih polutki SDP-a, okarakterizirao je kao umorne, potrošene političare koji su postali predmet mržnje mnogih. Štete imidžu Vlade što grabi prema posljednjoj četvrtini svoga, po svemu sudeći, nepovratno izgubljenog mandata.
Premijer kaže kako mnogo razmišlja o tome kako poboljšati rad Vlade… Mislio je, mislio “od srijede do petka, al’ se nije pomak’o dalje od početka”. Na pamet su mu padale samo smjene! I za smjenama je i posegnuo.
Premijer nam se opet potrudio “urbi et orbi” pokazati što sve ne zna. Plejadi starih “ne znam” – ne znam za nabavku novih automobila, za šogoričin kredit, bratove intervencije, bratićevo zapošljavanje nakon 23 godine mirovine – dodao je i jedno novo. Ovaj puta nam nije znao reći je li novi ministar zdravstva Siniša Varga član SDP-a ili nije – morali su mu novinari šapnuti da jest. Treba ga razumjeti. Žurilo mu se u avion, već je u sebi pjevušio Sevkin ”Brazil”: Ostavi sve, sve teške teme, brige i stres i sve dileme, idemo svi do Južne Amerike
O toj svojoj po tko zna koji puta ničim argumentiranoj odluci, ukoliko se trabunjanje o umoru, Saboru kao sindikalnom odmaralištu za “umirovljene” ministre, skupoj i jeftinoj kozmetici ne smatra dovoljno dobrim argumentom za tako radikalno postupanje, javnost je obavijestio na izvanrednoj konferenciji za novinare. No objašnjenjem tih radikalnih poteza danim pred novinarima ne bi mogao biti zadovoljan ni ministar Maras – jedan od većih obožavatelja lika i djela Zorana Milanovića – a kamoli predstavnici medija koji ni na jedno od pitanja nisu dobili suvisao i argumentiran odgovor.
Nemojte krivo shvatiti, nije bilo nezanimljivo. Opet nam se potrudio “urbi et orbi” pokazati što sve ne zna. Plejadi starih “ne znam” tipa ne znam za nabavku automobila, šogoričin kredit, bratove intervencije, bratićevo zapošljavanje nakon 23 godine mirovine dodao je i jedno novo. Ovaj puta nam premijer nije znao reći je li novi ministar zdravstva Siniša Varga član SDP-a ili nije – morali su mu novinari šapnuti da jest.
Ne, nije Alzheimer. Jednostavno nije smatrao za shodno pripremiti se prije obraćanja novinarima i hrvatskoj javnosti, barem pročitati biografije novih ministara. Mislio je, valjda, da je dovoljno što se ukazao i puno, puno, dvije i pol godine neprekidno razmišljao o tome kako poboljšati rad Vlade.
Treba ga razumjeti. Ipak on ima dalmatinskih gena. Osim toga, žurilo mu se u avion, već je u sebi pjevušio Sevkin ”Brazil”:
Ostavi sve
sve teške teme
brige i stres
i sve dileme
idemo svi do Južne Amerike
Stručnjaku za kozmetiku, visažistu Milanoviću znatno je lakše posegnuti za spomenutom skupom kozmetikom (čitaj: putovanjem na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil),ostaviti sve i malo se relaksirati u društvu predsjednice Dilme Roussef u polusatnom kurtoaznom razgovoru i pogledom na kockaste dresove iz svečane lože, nego se u domovini boriti s grižnjom savjesti dok čita oproštajno pismo i intervju u Jutarnjem dirljivo odanog Željka Jovanovića.
Novinarima je to Milanović jednostavno objasnio: “Ako ideš, ne valja, ako ne ideš, opet ne valja”! Zanimljivo je kako se on uvijek odluči za onu po porezne obveznike skuplju varijantu. Mandat grabi zadnju četvrtinu i misli si: Kad će mi se ponovo pružiti prilika da o tuđem trošku vidim Brazil? Ako bude sreće, podružit će se i sa Severinom…
Novinarima je to Milanović jednostavno objasnio: “Ako ideš, ne valja, ako ne ideš, opet ne valja”. Zanimljivo je kako se on uvijek odluči za onu po porezne obveznike skuplju varijantu. Mandat grabi zadnju četvrtinu i misli si: Kad će mi se ponovo pružiti prilika da o tuđem trošku vidim Brazil? Ako bude sreće, podružit će se i sa Severinom, koja ga je svojevremeno nazvala najljepšim hrvatskim političarom, i preporođen vratiti doma.
Napudrao je, dakle, nos Vladi skupom smjenom trojice ministara u mjesec dana i red je da prikupi malo snage pred skoru sjednicu Glavnog odbora, koja bi, ako ima imalo istine u kuloarskim pričama, mogla ovaj puta njemu raditi o glavi…
Bit će, tvrde kuloari, uskoro materijala za neke nove izvanredne konferencije, a dotad ćemo se, s obzirom na to da i sam premijer veli kako novi ministri (Mornar i Varga) neće unositi promjene u dosadašnji Vladin odnos prema školstvu i zdravstvu, zabavljati nogometom. Onda slijedi ljetna pauza u kojoj će ministar turizma Darko Lorenzin brojati turiste diljem Lijepe Naše, pa potom kampanja za predsjedničke i eto nas začas u 2015. godini kako zaokružujemo umorne i potrošene političare spremne za četverogodišnji odmor u Saboru…
Neće valjda svi biti izdajice, naći će se poneki glas za kozmetičkim promjenama iznurenog i potrošenog premijera; ako nitko drugi, Maras i Jovanović lobirat će za njega.