novinarstvo s potpisom
Ante Žderić
Prvog svibnja 1886. policija je zapucala na prosvjednike u Chicagu, koji su tražili humanije uvjete rada, osmosatno radno vrijeme i zabranu rada za maloljetnike. Tom prilikom poginulo je šest prosvjednika, a još su trojica osuđena na smrt u sudskom postupku koji je uslijedio. [Read more…]
Branimir Pofuk
Nemamo se mi u Hrvatskoj što iščuđavati nad valom kulture poništavanja (cancel culture) u SAD-u, koja je nedavno dovela u sumnju primjerenost Meštrovićevih Indijanaca u Chicagu. Meni je, recimo, lako zamisliti kako se jednog dana u bliskoj budućnosti sastaje neka urbano nastrojena komisija za zagrebačke spomenike i zaključuje da Meštrovićeva Povijest Hrvata vrijeđa osjećaje i senzbilitet modernih europejski naprednih metropolitanaca. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Goran Stanz / PIXSELL
Nacisti su spaljivali knjige. Iz galerija i depoa izbacivali su djela “izopačene umjetnosti” (Entartete Kunst), one koja nije prikazivala idealizirane bijele figure i idealizirani realistično prikazani svijet.
Staljinisti su u Sovjetskom Savezu crkve pretvarali u žitne ambare, zabranjivali su sakralne motive u umjetnosti, a u posljednjoj fazi i apstrakciju. [Read more…]
Svjetski etos u učionicama – sadržaj za učenje, odrastanje i življenje
Čovječanstvo je u posljednjih stotinu godina napredovalo koracima ”u čizmama od sedam milja” na svim poljima, a pogotovo na polju nauke i tehnologije. Svijet u kome živimo gotovo u potpunosti je postao globalan. S jedne strane je to jako dobro, ali ima i onu drugu, lošiju, stranu. [Read more…]
Kako se političke stranke koje imaju neofašističke elemente, a takve su pravaške stranke i prije svega HSP (Hrvatska stranka prava) u kojoj god da je inačici promatramo, ne mogu pomiriti s političkom realnošću koja kaže da je zbroj glasova svih, ali svih pravaških i ekstremno desnih stranaka ispod 1%, to jest, da faktički ne postoje niti išta znače kada nisu pod kišobranom HDZ-a, onda se služe diverzijama i provokacijama ne bi li privukli malo pozornosti na sebe. [Read more…]
Sjećate li se vremena kada su progresivni drugovi slavili Prvi maj kao praznik rada, a istovremeno se rugali Uskrsu kao pseudo-blagdanu zatucanih vjernika? Danas gospoda slave Uskrs a rugaju se zaostalim proleterima koji bi 1. svibnja htjeli proslaviti dan radničke solidarnosti. Ne znam tko, što i kako danas slavi u Beogradu jer su se pravoslavni Vaskrs i praznik rada ove godine opet kalendarski poklopili. [Read more…]
Ovo je vrijeme neznalica, nespretnjakovića i minusinteligenata. Gledam, slušam i čitam izjave ljudi, i to ljudi na odgovornim i važnim položajima, koji svjedoče o njihovom malom znanju, skromnom iskustvu i nepoznavanju onoga čime se bave. [Read more…]
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
III . Četiri neopozive smjernice (nastavak).
2. Obveza njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka
Bezbrojni ljudi u svim regijama i religijama zalažu se za međusobnu solidarnost, za radin Život i vjerno ispunjavanje svog poziva. Pa ipak, u današnjem svijetu ima beskrajno mnogo gladi, siromaštva i nevolja. Za to nije kriv samo pojedinac.
Često su krive nepravedne društvene strukture. Milijuni ljudi su bez posla, milijuni ljudi iskorištavaju se slabo plaćenim poslom, potisnuti su na rub društva i lišeni svojih životnih mogućnosti.
U mnogim zemljama strašne su razlike između bogatih i siromašnih, između moćnih i bespomoćnih.
U svijetu, u kojem je neobuzdani kapitalizam isto tako kao i totalitarni državni socijalizam isisao i razorio etičke i duhovne vrijednosti, mogla se raširiti želja za bezgraničnim profitom i nesputanom pljačkom, ali i takvo materijalističko shvaćanje prema kojem pojedinac postavlja sve više zahtjeva na državu, a sam nije spreman prihvatiti više obveza.
Ne samo u zemljama u razvoju, nego i u industrijskim zemljama korupcija je postala rak-ranom društva.
A. Ali u velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo smjernicu: ne smiješ krasti! Ili, rečeno afirmativno: ”postupaj pravedno i pošteno!” Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan čovjek nema pravo u bilo kojem obliku krasti od drugoga čovjeka niti prisvajati njegovo vlasništvo kao ni vlasništvo zajednice. Ali i obrnuto, ni jedan čovjek nema pravo koristiti se svojim vlasništvom, ne obazirući se na potrebe društva i planeta Zemlje.
B. Gdje vlada krajnja bijeda, tu se širi bespomoćnost i beznađe, a tu se i krade da bi se preživjelo. Gdje se bezobzirno gomila bogatstvo i povećava moć, tu se kod prikraćenih i potisnutih na rub društva neizbježno javlja osjećaj zavisti, ogorčenosti, smrtonosne mržnje i revolta. A to vodi u začarani krug nasilja i protunasilja. Neka se nitko ne zavarava! Nema svjetskoga mira bez svjetske pravde!
C. Zato bi mladi trebali već u obitelji i u školi učiti da vlasništvo obvezuje, makar bilo i posve malo. Njegova uporaba treba istodobno služiti općem dobru. Samo se tako može izgrađivati pravedan ekonomski poredak.
D. No, da bi se znatnije popravio položaj najsiromašnije milijarde ljudi na ovom planetu, medu kojima posebno žena i djece, treba pravednije urediti strukture svjetske privrede. Individualna dobrotvorna djelatnost i pojedinačni projekti pomoći, koliko god su nužni, nisu dostatni. Da bi došlo do pravedne raspodjele, nužno je sudjelovanje svih država i autoritet međunarodnih organizacija. Kriza zbog zaduženosti i siromaštvo Drugoga svijeta koji se raspada, a pogotovo Trećega svijeta, moraju dovesti do prihvatljivih rješenja za sve strane.
Dakako da su i u budućnosti neizbježni sukobi interesa. U razvijenim zemljama treba svakako razlikovati između nužne i bezgranične potrošnje, između socijalne i nesocijalne uporabe vlasništva, između opravdanog i neopravdanog korištenja prirodnih resursa, između s jedne strane posve kapitalističke, a s druge strane socijalno i ekološki usmjerene tržišne privrede. I zemlje u razvoju trebaju ispitati svoju nacionalnu svijest.
Općenito vrijedi pravilo da se trebamo suprotstavljati – po mogućnosti na nenasilan način – ako vidimo da vlastodršci tlače ljude, da institucije tlače pojedince, da moć potiskuje pravdu.
E. U duhu naših velikih religijskih i etičkih tradicija biti istinski čovječan znači sljedeće:
*Umjesto da zloupotrebljavamo gospodarsku i političku moć u bezobzirnoj borbi za vlast, koristit ćemo je za služenje ljudima. Moramo razvijati duh suosjećanja s patnicima i voditi posebnu brigu za siromašne, invalide, starce, izbjeglice i osamljene.
*Umjesto težnje za moći i politike koja osigurava beskrajnu moć, treba u neizbježnoj suparničkoj borbi vladati uzajamno poštivanje, razumna ravnoteža interesa, volja da posredujemo i da imamo obzira jedni prema drugima.
*Umjesto nezasitne pohlepe za novcem, isticanjem i trošenjem, treba ponovo otkriti smisao za umjerenost i skromnost. Jer čovjek u pohlepi gubi svoju “dušu”, svoju slobodu, svoj spokoj, svoj unutarnji mir, a time i ono što ga čini čovjekom.
(S engleskog preveo prof. dr. Mato Zovkić).
(Nastavlja se).
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
III . Četiri neopozive smjernice
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
II. Osnovni zahtjev: sa svakim čovjekom treba postupati čovječno
Svi smo mi pogrešivi, nesavršeni ljudi sa svojim ograničenjima i nedostacima.
Poznata nam je zbilja Zla. Upravo se zato osjećamo obvezani da zbog dobrobiti čovječanstva izrazimo ono što bi trebalo predstavljati temeljne elemente zajedničke etike za ljude, kako za pojedince tako i za zajednice i organizacije, kako za države tako i za same religije. [Read more…]
