
Alen Kristić
U islamskoj je tradiciji od samih početaka nazočna svijest o čovjekovoj odgovornosti za prirodu, koja je prema islamskom shvaćanju mjesto na kojem se očituje božanski život.
Kao što se kuranske rečenice nazivaju ajetima odnosno znakovima, tako i Kur’an prirodne fenomene naziva ajetima odnosno znakovima. Dakle, i ajeti Kur’ana i ajeti prirode upućuju na postojanje Boga, pa se na temelju toga u islamskoj tradiciji govori o ”prirodi kao Kur’anu koji šuti” i ”Kur’anu kao prirodi koja govori”.[i] [Read more…]