Kažu da ovakve kiše i povodnji nisu upamćeni otkad postoje meteorološka i hidrološka mjerenja na našim prostorima. Nemamo razloga ne vjerovati. Na to samo, po holivudski, možemo reći – priroda uzvraća udarac! Tako je bilo i lani s vrućinama, sušama, požarima. Od nekih smo čelnika Srpske pravoslavne crkve ovaj put, međutim, dobili objašnjenje da nam se to događa zbog izopačenosti svijeta, gay-populacije i sl. Božja kazna!

 

I od poneke starije muslimanke posredstvom kamera javnog bh. rtv-servisa čuli smo da je to “Alahova volja i ništa drugo”. I eto, sve je jasno. Gotovo nigdje se ne spominje ljudski faktor, nigdje objektivirane ljudske krivnje. Čovjekov je udio u svemu tome nepostojeći, osim kao mogući ili stvarni (biblijski) grijeh “seksualne izopačenosti”, nakon čega slijedi kazna onoga tko tog čovjeka obilato nadvisuje. Opći potop zbog biblijskog grijeha!

 

Ali što je sa stvarnim ljudskim faktorom koji je neodgovornim odnosom prema prirodi stvorio drugu vrstu Bibliji nepoznate krivnje? Što je čovjek sve učinio nečinjenjem ili krivim činjenjem da spriječi ili barem drastično ublaži katastrofalne posljedice? E, tu ni jedan jedini put nismo čuli nijedan racionalan, analitički ili (samo)optužujući glas. Ili da, ipak jedan!

Ali što je sa stvarnim ljudskim faktorom koji je neodgovornim odnosom prema prirodi stvorio drugu vrstu Bibliji nepoznate krivnje? Što je čovjek sve učinio nečinjenjem ili krivim činjenjem da spriječi ili barem drastično ublaži katastrofalne posljedice? E, tu ni jedan jedini put nismo čuli nijedan racionalan, dakle (samo)optužujući glas

 

Kad je u nekom od programa javnog rtv-servisa rečeno da je Vlada RS odobrila iz svojih sredstava dva milijuna maraka za pomoć ugoženom stanovništvu iz nekog je mjesta, novinar ili tko već rekao: ‘‘Pola sredstava iz te pomoći bilo je dovoljno da se urade nasipi i zaštita od poplava, ali se ništa nije učinilo nakon, također katastrofalnih, poplava 2010.“ I to je bilo sve!

 

Slično smo čuli i prošlog ljeta za vrijeme velikih požara, slično smo čuli i kod paljevine državnih institucija u Sarajevu u veljači ove godine, slično i za vrijeme velikih suša, to isto smo čuli za vrijeme poplava u Hercegovini prošle godine… Uvijek nešto nedostaje: vatrogasnih vozila, vatrogasnih ljestava, vatrogasnih maski, helikoptera, kanadera, čamaca za spašavanje ili druge opreme…

 

Uvijek nedostaje regulacije nekih potoka i rijeka, čišćenja odvoda i šahtova, uvijek nedostaje nekih malih nasipa, uvijek nedostaje kvalitetnih infrastrukturnih rješenja. Jer, samo da smo očistili odvodne kanale, samo da smo regulirali vodotoke, samo da smo očistitli odvodne propuste ispod cesta i pruga, katastrofa bi se izbjegla, štete bi bile neusporedivo manje…

 

I, eto, tako živi onaj tko se uvijek i jedino bavi posljedicama. Mi smo ambijent kao stvoren za doktoriranje na temu ”Lament nad posljedicama. Živjela naknadna pamet”. No, ni od naknadne pameti nitko ništa ne nauči, jer se misli ovako: Ako je sad bila poplava kakva nije zapamćena u 120 godina, neće opet dogodine. A što će dogodine biti suše ili požara, ma nema veze, o tome ćemo kad dođe na red ili poslije izbora, o tome će netko drugi…

I, eto, tako živi onaj tko se uvijek i jedino bavi posljedicama. Mi smo ambijent kao stvoren za doktoriranje na temu ”Lament nad posljedicama. Živjela naknadna pamet”. No ni od naknadne pameti nitko ništa ne nauči, jer se misli ovako: Ako je sad bila poplava kakva nije zapamćena u 120 godina, neće opet dogodine. A što će dogodine biti suše ili požara, ma nema veze, o tome ćemo kad dođe na red ili poslije izbora, o tome će netko drugi…

 

A ako tada ne bude racionalnog opravdanja, ispalit će se neka religijsko-fatalistička misao tipa ”Božja volja” ili ”ne može se protiv prirode” i ”opet, Jovo nanovo”!

 

A ima li u svemu tome nečije krivnje zbog neviđene bespravne gradnje? A ima li u svemu tome nečije krivnje zbog silne neplanske sječe šume, pljačke i neviđene devastacije bosanskih šuma? Zbog čega se i za najmanjih kiša pokrene na stotine klizišta? Zbog čega je nestalo na stotine izvora? Ima li u svemu tome neplanski i nenamjenski potrošenoga silnog novca koji svi mi kroz razna davanja dajemo i za vode i za šume?

 

Tko to trpi i tolerira, čak stimulira neplanske gradnje po Sarajevu ili oko naših gradova zbog kojih s prvom kišom kuće ili cijela naselja završe pod zemljom, tko to i zašto gleda kako devet rijeka u Sarajevskom polju svake godine potopi na tisuće kuća? Zna se. Netko tko poslije narod tješi: ”Hvala Alahu da nema ljudskih žrtava”!

 

Da, djeca šumara i građevinskih inspektora voze džipove, a po sirotinju ili dođe ili ne dođe pokoji čamac ili helikopter za spasavanje… Pa ni taj čamac ili helikopter nije naš, nego slovenski, hrvatski, ruski, američki…

 

Ako su Japanci sarajevskom gradskom prijevozu donirali tolike autobuse i kombibuse, ako su Sarajevu europski gradovi donirali svoje otpisane tramvaje, ako su drugi donirali vozila hitne pomoći, Turci izgradili bolnicu, Austrijanci platili obnovu Vijećnice, Grci zgradu Vlade, Norvežani zgradu Parlamenta… – gdje je naš novac? Što smo to mi uradili s našim novcem?

 

Ako u Meki, u srcu pustinje, kako piše jedan ovdašnji hadžija, dva milijuna ljudi u svakom trenutku ima vode u izobilju, kako to i zašto nama u Sarajevu, koje je svo na vodi i čak se hvalimo time, i dan-danas Vodovod u svim godišnjim dobima provodi redukcije u vodosnabdijevanju? U što to ide naš novac?

Treba li podsjetiti koliko je 1945. Njemačka bila porušena? Sravnjena sa zemljom? Pa ipak, 1956. kancelar Adenauer u Rimu nudi besplatne karte za vlak svim Talijanima koji su bili spremni otići na rad u Njemačku, a već 1964. s oduševljenjem je u Njemačkoj dočekan milijunti gastarbajter… A to je baš 19 godina nakon rata, kao kod nas nakon Daytona… Ne, nemojte mi reći: “Ah, to su Nijemci”, jer tada, ne zaboravite, postoji i druga njemačka država – DDR!

 

Ako već plaćamo pri registraciji automobila i dio za održavanje cesta, zar se moramo po centru glavnog grada jedne europske države voziti po rupama? I tako dalje, i tako dalje…

 

Mnogo pitanja i sva se tiču posljedica, jer se nitko ne bavi uzrocima, nitko planskim vođenjem bilo čega, počev od domaćinstva do vrha neke društvene zajednice…

 

Razumljivo je da ovako katastrofični dani izazivaju velike riječi tipa: Bog, Priroda, Sudbina, Kataklizma, tako podesne za naš vjerničko-podanički mentalitet, ali pitam se hoće li ikad itko pitati one koje je birao u svojoj zemlji na odgovorne dužnosti: Što su, na primjer, učinili u 19 godina od Daytona u ovom ili onom segmentu ako već nisu mogli cjelovito urediti jedno društvo i državu? Dokad će rat biti alibi za sve, dokad će se sve pravdati ratom? Dokad će se svaka nesposobnost, neznanje i svaka kriminalna pljačka pravdati ratom?

 

Treba li podsjetiti koliko je 1945. Njemačka bila porušena? Sravnjena sa zemljom? Pa ipak, 1956. kancelar Adenauer u Rimu nudi besplatne karte za vlak svim Talijanima koji su bili spremni otići na rad u Njemačku, a već 1964. s oduševljenjem je u Njemačkoj dočekan milijunti gastarbajter… A to je baš 19 godina nakon rata, kao kod nas nakon Daytona… Ne, nemojte mi reći: ”Ah, to su Nijemci”, jer tada, ne zaboravite, postoji i druga njemačka država – DDR! Pa?

 

Neće baš biti da je za sve kriv rat i naši vanjski i unutarnji neprijatelji… Ima tu i mentalitetnog i civilizacijskog, ali daleko više onoga što proizvode državnici, ljudi s idejom, vizijom, ljudi snažne personalnosti u bilo čemu čime se bave… Koji znaju, misle, planiraju, ostvaruju i povijest ih pamti… Naravno, postoje i oni drugi…

Kod nas, izgleda, ne samo da se nismo pomaknuli od naslijeđenog orijentalnog fatalizma, lijenosti, apatičnosti, korumpiranosti nego smo im se vjernički i podanički vratili svim tim našim postkomunističkim, a ustvari predmodernim rekristijanizacijama i reislamizacijama… Mi se hvalimo sa 600 obnovljenih vjerskih objekata, a nigdje ni s kilometrom reguliranog vodotoka, s kilometrom nasipa ili odvodnog kanala u, evo na primjer, Sarajevskom polju…

 

A, već i svaki učenik prvoga razreda medicinske škole zna da je uvijek jeftinija prevencija od liječenja bolesti, tj. od otklanjanja posljedica… Jer, nije samo poplava – zlo.

 

Uz tisuće odrona, nestale kuće, gospodarske zgrade, ceste, mostove, izgubljen stočni fond, naplavine smeća, uništenu poljoprivredu tek dolaze opasnosti od brojnih uginulih životinja, pomjerenih minskih polja, dugoročne opasnosti od bolesti najrazličitijih vrsta ako se ne provede cjelovita i temeljita dezinfekcija i deratizacija, a to je posao za gotovo trećinu države… I vrlo zahtjevan i iznimno skup. I opet, naravno, tek i samo – bavljenje posljedicama!

 

Kod nas, izgleda, ne samo da se nismo pomaknuli od naslijeđenog orijentalnog fatalizma, lijenosti, apatičnosti, korumpiranosti nego smo im se vjernički i podanički vratili svim tim našim postkomunističkim, a ustvari predmodernim, tobožnjim rekristijanizacijama i reislamizacijama… Mi se hvalimo sa 600 obnovljenih vjerskih objekata, a nigdje ni s kilometrom reguliranog vodotoka, s kilometrom nasipa ili odvodnog kanala u evo, na primjer, Sarajevskom polju…

 

A i zašto bismo kad će sve zlo koje se narodu dogodi ionako biti ”Božje davanje” i ”mirenje sa sudbinom”!? Da, to je onaj robovsko-podanički mentalitet koji Primo Levi u svom logorskom žargonu, imenujući apatične logoraše, zove ”muslimani”. Nimalo slučajno da vlastite sulogornike Židove, apatične logoraše, naziva – muslimanima?! Funkcionalan stereotip!

 

E, pa eto, zato mi ni 19 godina nakon rata nemamo ništa riješeno, a Adenauer i slični su… Zato je valjda jedino u BiH od svih europskih zemalja i moguće čuti ljude na odgovornim funkcijama da za sve živo kažu ”ako Bog da” i ”hvala Bogu”: Hvala Bogu, pobijedili smo na izborima; ako Bog da, usvojit ćemo budžet; hvala Bogu, voda se povlači u korita; ako Bog da, lokalizirat ćemo požar; hvala Bogu, riješili smo i to… Tako ”hvala Bogu” i ”ako Bog da” postaje politički nadomjestak za sve neznanje, sve neuvažavanje struke, sve nepoštivanje zakona, za sav kriminal…

 

Ako Bog da, i ovaj će nam put pomoći MMF i, hvala Bogu, nećemo to mi vraćati, nego naši unuci…