autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Jednom kada umre Igor Mandić, bit će već kasno

Autor: Miljenko Jergović / 04.12.2017. 1 Comment

predsmrtni-dnevnikIgor Mandić, ”Predsmrtni dnevnik”, VBZ, 2017.

Jednom kada umre Igor Mandić, bit će već kasno. Ako netko poslije bude istraživao tko je bio i čime se bavio taj čovjek, o čemu je, kad i koliko pisao taj pisac, bit će primoran da započne od kraja i od načina na koji se zemlja u kojoj se rodio i odživi o svoj život opraštala od njega. [Read more…]

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Hrvatska, Igor Mandić, Krleža, Matoš, Miljenko Jergović, Šibenik, VBZ

Oliver Frljić: ”HDZ je uspješno lobotomizirao Hrvate”

Autor: Mirjana Dugandžija / 10.09.2017. Leave a Comment

Oliver Frljić Foto: Pescanik.net

Oliver Frljić
Foto: Pescanik.net

Ime Olivera Frljića trenutno je amblematsko, a jedno od prerijetkih, imena za bunt u hrvatskom kazalištu. Društveni bunt: protiv religijskih devijacija, svačijeg nacionalizma, Katoličke crkve (dobro je poznaje), kapitalizma, siromaštva koje kapitalizam proizvodi, zaslijepljenosti koju kapitalizam proizvodi, homofobije, posljedica kolonijalizma, protiv melankolije, domoljublja, sjećanja i small talka, a bori se još i protiv samoga sebe i vlastitog odrastanja. U Travniku. [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Bog, Ćiro Blažević, Crkva, Družba Isusova, ekumenizam, Filip Latinovicz, Fort Worth, Genda, Goran Stefanovski, HDZ, HOS, Hrvatska, Hrvatska vojska, Jan Lauwers, Katolička crkva, Košić, Matoš, MESS, Mirjana Dugandžija, NDH, Nina Badrić, Oliver Frljić, Pariz, Pleština, Shermin Langhoff, Stefan Kegi, Štrljić, Teksas, Thompson, Valentin Pozaić, Vasja Kovačić, vitez, Zdravka Krstulović, Zoran Đinđić

Vlaho Bogišić: ”Krleža je mjera protustaljinističkog koncepta ljevice”

Autor: Branimira Lazarin / 15.08.2015. Leave a Comment

Vlaho Bogišić Foto: Jovica Drobnjak

Vlaho Bogišić
Foto: Jovica Drobnjak

Opaska uredništva: donosimo razgovor s Vlahom Bogišićem, priređivačem Krležine knjige ”Bela, dijete drago”, pisma Miroslava Krleže voljenoj, koja je objavljena na početku ljeta u izdanju Ljevaka. Razgovor je objavljen u tjedniku Novosti u povodu izlaska knjige ali i povodom Festivala Miroslav Krleže održan početkom srpnja. [Read more…]

Filed Under: INTERVJU Tagged With: Akademija, Bela, biografija, Branimira Lazarin, Budak, Edita Velić, enciklopedija, Festival Miroslav Krleže, Gospić, Gvozda, Hrvati, ideologija, intervju tjedna, Kangrga, komunizam, konfesije, Krleža, ljevica, Matoš, nacionalizam, Novosti, numerologija, Srbi, stalinizam, Tito, Zagreb

Krivotvorenje i izdaja Matoša

Autor: Miljenko Jergović / 21.09.2014. Leave a Comment

Dvaput je Antun Gustav Matoš polazio na put da obiđe bolesnoga prijatelja pisca, a nalazio ga je na mrtvačkome odru. Prvi put, s proljeća 1905, lađom iz Beograda pošao je prema Šapcu da posjeti Janka Veselinovića. “Ali čovjek snuje, Bog odlučuje. Baš kada htjedoh k Janku Veselinoviću u Glogovac (od njeg me rastavljahu tek dva-tri sata puta na kolima), zatekne me vijest o njegovoj smrti. Bijaše mi kao da mi umre otac, jer mi Janko bijaše često i otac i majka, pomažući mi savjetom i djelom u najmučnijim časovima. To je jedini književnik koji me i preko groba zadužio, te žalim da je njegova uspomena tako čista i slavna da je ovaj trofej na posmrtnom mu spomeniku gotovo suvišan.”

 

Tri godine kasnije, ujesen, vlakom je putovao iz Zagreba u Sarajevo. “Došavši da u Sarajevu obiđem S.S.Kranjčevića, nađoh ga na mrtvačkom odru.” Kranjčević je za Matoša “najsjajnija suza ove naše nesrećne zemlje”. “Ubiše ga dvije sile koje Schopenhauer zove neprijateljima ljudske sreće: bol i dosada. Jedini mu sport bijaše govoriti istinu. Već banalnost oko njegove smrti djelovaše tragično. Veliki pjesnici trebali bi sakriti svoju smrt, iščeznuti u elemente kao Empedokle i Shelley, ili barem zvučno pasti kao Byron i Puškin.”

Kranjčević je za Matoša “najsjajnija suza ove naše nesrećne zemlje”. “Ubiše ga dvije sile koje Schopenhauer zove neprijateljima ljudske sreće: bol i dosada. Jedini mu sport bijaše govoriti istinu. Već banalnost oko njegove smrti djelovaše tragično. Veliki pjesnici trebali bi sakriti svoju smrt, iščeznuti u elemente kao Empedokle i Shelley, ili barem zvučno pasti kao Byron i Puškin”

 

A Kranjčević je umro dugo i teško bolestan, u sumračnome unajmljenom stanu, stotinjak koraka od sarajevske tamnice Beledije, u nekoj vrsti doživotnoga hrvatskog progonstva, kojeg je Matoš savršeno svjestan i suživljen s njim: “Bosanska vlada pokaza mu više brige i simpatije od hrvatskog naroda. Na pogrebu ne bijaše zastupana ni Matica hrvatska: jamačno jer joj pokojnik bijaše nekad saradnikom. Kao najvidniji pionir hrvatske kulture u Herceg-Bosni izdahnu mučenik-pjesnik baš u času aneksije čudnim slučajem, u momentu ratne opasnosti, u zlo doba u gladne godine…”

 

U času smrti svoje Veselinović i Kranjčević imali su iste četrdeset i tri godine. Prvome, Matoš bi ljudski dužnim, prema kojemu je, po vlastitom osjećaju, imao nečistu savjest. O “Hajduk Stanku”, najambicioznijem literarnom djelu Veselinovićevu, napisao je poraznu kritiku u kojoj “žali sebe što je morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati tih 456 strana”.

 

Mladom i naprednom, ustvari nadobnudnom, nije mu godila arhaična seljačka epika velikoga mačvanskog pisca. Poslije te kritike nije sedam godina s Jankom Veselinovićem progovorio riječi, pa se slučajno sastaše po Matoševom povratku iz Pariza: “Nađoh ga u jednoj pivnici na Terazijama. Kad opazih kako uvenu i oronu, kad vidjeh tanki vrat i mršave ruke u tog nekada najboljeg mačvanskog ‘đide’, pobratima hajduka Jevđevića i seoskog učitelja, zaplakasmo obojica.” Tako se, srećom po Matoša, izmiriše malo prije Veselinovićeva kraja.

 

Ni Kranjčević mu, zapravo, nije bio estetski po volji. I u nekrologu pod naslovom “U sjeni velikog imena”, izrazito emotivnom i snažnom, jednom od, valjda, najzanesenijih posmrtnih slova u povijesti ovoga jezika, Matoš niže zamjerke pjesniku, sve do onih fundamentalnih: “Kao činovnik, bijaše on savjestan i kao pjesnik. Ma šta se govorilo, njegovo obrazovanje ne bijaše visoko kao njegov talenat. To je jamačno razlog što pisaše samo stihove, jer su najbolji oblik za poluobrazovane ljude.” Ali onda i ovako: “Fantazija mu nije velika, šala mu nije duhovita, filozofija mu je neorginalna, ali snagom svog altruizma i muzikalnošću lapidarnog izraza on je prva naša suvremena literarna snaga, upravo najčišći glas naše savjesti.”

Iako je i sam pravaš, ali još mnogo žešći od Kranjčevića, Matošev doživljaj književnoga i pjesničkog pripadanja onoliko je širi od hrvatske nacije, koliko je širi njegov jezik, i posve prirodno se rasprostire preko cijele srpske književnosti

 

Do ovoga zadnjeg, do naše savjesti, Antunu Gustavu Matošu zapravo je najviše stalo, u Kranjčevićevom, ali i u svim drugim slučajevima. “Prem je počeo kao pravaš i kao politički pravaš osjećao, pjesnik nije popovao u našim političkim terevenkama, jer nije bio društveno slobodan i jer je uvidio da se naše stranke ne bore kao ljudi nego kao klevetnici.”

 

I: “Ako je u pravu idealni kršćanin Pascal, tvrdeći da je ‘bolest prirodno stanje kršćana’, Kranjčević je kršćanin svojim kultom boli, svojom subjektivnošću i svojim moralnim revoltima. Ima izvrsnih kršćana što ne vjeruju, jer kršćanstvo nije samo dogma nego i psiha po kojoj Nietzsche računa u kršćane i mnoge ‘bezbošce’, kao npr. Socijaliste.”

 

I napokon ono što je važno i što govori jednako o Matošu kao i o Kranjčeviću, i o matoševskom konceptu nacionalne književnosti: “Kranjčević je toliko naš, toliko reprezentativan, da nije samo jeka stare hrvatske literature, nego je unatoč izrazitom svom pravaštvu po svojoj poetici i utjecajima, po čistom svom jeziku i narodnom krepkom izrazu isto tako srpski kao i hrvatski pjesnik. Dok je svojom etičnom refleksivnošću još najsličniji Njegošu, plahovitošću svog usamljenog i ogorčenog temperamenta još je najsličniji Đuri Jakšiću.”

 

Tako piše zreli Matoš, u kojem se, pet i pol godina prije njegova kraja, već gnijezdi bolest od koje će umirati i umrijeti u jednakim mukama kao i Kranjčević, ali još mnogo samiji i napušteniji. Iako je i sam pravaš, ali još mnogo žešći od Kranjčevića, Matošev doživljaj književnoga i pjesničkog pripadanja onoliko je širi od hrvatske nacije, koliko je širi njegov jezik, i posve prirodno se rasprostire preko cijele srpske književnosti.

Ne treba Matošu spomenik. Ne treba mu ništa. Ne znamo čita li ga u današnjoj Hrvatskoj tko, ali znamo da ga krivotvore i izdaju kao lažnu banknotu kojom bi da legitimiziraju svoju mržnju prema Srbima. Njega koji bi i Kranjčevića dijelio sa Srbima, a Janko Veselinović mu “često bijaše i otac i majka”

 

Kao i njegova biografija, uostalom, njegov život bijedni, u kojemu ga je samo jedan književnik “preko groba zadužio”, srpski prozaist Janko Veselinović, i u kojemu su postojala samo dva grada: Zagreb koji je bio Matoševa projekcija, hologram, žudnja, i Beograd koji je bio njegova zbilja.

 

Da, potucao se on i po Parizu, a bio je, čitamo to, na nekoliko dana i u Veneciji…

 

O stogodišnjici smrti Antuna Gustava Matoša tumarala je hrvatska ministrica kulture po pariškoj periferiji i predgrađima, e ne bi li namolila kojega tamošnjeg povjerenika i predsjednika mjesne zajednice da joj dozvoli odložiti u kakvom parku spomenik Matošu, onaj genijalni rad Ivana Kožarića. I na kraju joj je, javlja dalekovidnica, jedan i dopustio da to učini. Ali nije to više bio Pariz, nego neka obližnja varošica koja ne obiluje mjedenim niti gvozdenim odljevima, pa se ministrica mogla trijumfalno vratiti u domovinu.

 

Tom spomeniku, međutim, prije je mjesto u Šapcu nego u tom pripariškom dugom selu. A još mnogo prije u Beogradu, pred Dardanelima ili pred bilo kojom drugom skadarlijskom krčmom. Beogradska bi gospoda Matoša dočekala onako kako su ga dočekala i s jeseni 1894, a što bi s njegovim spomenikom činile beogradske barabe, huligani i nacionalisti, to se ionako ne broji. Najgora je, ipak, ravnodušnost, najgori su “bol i dosada”, ti neprijatelji ljudske sreće. Kako mu je bilo u Beogradu? Ovako: “Postao sam čelista, pa novinar, literat. Nije bogznašta.”

 

Ali ne treba Matošu spomenik. Ne treba mu ništa. Ne znamo čita li ga u današnjoj Hrvatskoj tko, ali znamo da ga krivotvore i izdaju kao lažnu banknotu kojom bi da legitimiziraju svoju mržnju prema Srbima. Njega koji bi i Kranjčevića dijelio sa Srbima, a Janko Veselinović mu “često bijaše i otac i majka”.

 

(Prenosimo s autorova portala).

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, autor, Byron, Empedokle, izdavač, Janko Veselinović, knjiga, književnik, književnost, Kranjčević, kultura, Matoš, Miljenko Jergović, osvrt, pisac, portal, Puškin, Schopenhauer, Shelley

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Pomoć stiže sa svih strana

    Pomoć stiže sa svih strana

    novosti
  2. Sve su to naši ljudi

    Sve su to naši ljudi

    vladimir-jurisic
  3. Da mi je još tri metra drva

    Da mi je još tri metra drva

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se