autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svijet bez Arsena bio bi lišen čuda riječi i čuda glazbe

Autor: Goran Matović / 10.12.2022.

Goran Matović
Foto: Ines Novković

Arsene moj,

sjećam se živo našeg prvog susreta 12. studenoga 1975. u gostionici Blato. Sudjelovali smo u programu ”Sjećanje na Tina” u povodu Ujevićeve 20. godišnjice smrti.

Odmah smo sklopili pobratimstvo po Tinu. [Read more…]

Filed Under: SJEĆANJA Tagged With: Arsen Dedić, Blato, Gabi-Arsen, Goran Matović, Tin Ujević, Zagreb

Čudesni Tonko Maroević je bio elitni duh, a boemska duša

Autor: Goran Matović / 04.11.2022.

Goran Matović

Dragi Tonko,

bio si naša divna nestvarnost i čudesan prijatelj. Elitni duh, a boemska duša. Skroman, jednostavan, razigran kao dijete koje se čudi. Vazda s osmijehom koji osvaja. Tvoj veliki sugovornik Borges sa žudnjom piše: Želim da me više pamte kao prijatelja nego kao pjesnika. Znao si biti i prijatelj i pjesnik. [Read more…]

Filed Under: SJEĆANJA Tagged With: Goran Matović, Imotski, Jorge Luis Borges, Mozart, sjećanja, Tin Ujević, Tonko Maroević, Vlado Gotovac

Ulica otpisanih umirovljenika

Autor: Tatjana Gromača / 21.10.2022.

Tatjana Gromača

Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo.

Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje ”pobratimstva lica u Svemiru”, prijazno osmjehivanje i ”blagodarenje” ovoga zajedničkog ljudskog dana kojega proživljavamo, sudjelovanja u njemu. [Read more…]

Filed Under: ZONA SUMRAKA Tagged With: Ivana Brlić Mažuranić, Schiller, Shakespeare, Tatjana Gromača, Tin Ujević, umirovljenici, Zona sumraka

Red i način veličina po mjeri Hrvatske

Autor: Tatjana Gromača / 06.11.2021.

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača

Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine.

On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo najbolje pogoduju njegovom mediokritetskom, trogloditskom ukusu i sveukupnom duhovnom, koncilijarnom dakako, habitusu. [Read more…]

Filed Under: ZONA SUMRAKA Tagged With: Hrvatska, Josip Vaništa, Krleža, narod, Paolo Magelli, Predrag Matvejević, Slavenka Drakulić, Tatjana Gromača, Tin Ujević, Tito, Vesna Parun, Witold Gombrovicz, Zona sumraka

Dom pjesnika je tamo kamo se moramo vratiti, kako god

Autor: Đorđe Matić / 30.04.2018. Leave a Comment

Đorđe Matić

Đorđe Matić

Robert Frost najpopularniji je ako ne i najznačajniji američki pjesnik 20. stoljeća, autor znan i takozvanom običnom svijetu i poeta koji je svoje stihove govorio na Kennedyjevoj inauguraciji. [Read more…]

Filed Under: PRIJE POVRATKA Tagged With: apatrid, Đorđe Matić, Ivan Meštrović, Jay Parini, Josif Brodski, Miloš Crnjanski, Njegoš, Portugal, Robert Frost, Tin Ujević, Vasko Popa

Švicarski kukovi: nitko za nama neće plakati

Autor: Ante Tomić / 05.03.2016. 2 Comments

AUTOGRAF Ante Tomić 4Prkosno podignutog kažiprsta, Šime Đodan je pred prve višestranačke izbore najavio kako će za pet godina Hrvatska biti Švicarska. Prošlo je otad više od pet puta po pet godina, cijelih pet komunističkih petoljetki, i nije se mnogo dobroga u međuvremenu dogodilo. [Read more…]

Filed Under: VLAŠKA POSLA Tagged With: Ante Tomić, Dario Nakić, HDZ, Hrvatska, Ministarstvo zdravlja, Šime Đodan, Švicarska, Švicarski kukovi, Tin Ujević

Knjige za ljeto 2015.

Autor: Miljenko Jergović / 30.07.2015. Leave a Comment

Boris Maruna

Boris Maruna

Svake godine lamentiramo nad drevnim običajem da se uz kupaće gaće i kremu za sunčanje u kofer za more spakira i knjiga. Otkako je presahlo hrvatsko izdavaštvo i poglupila nam javnost, otkako su nekoć veliki zagrebački izdavači počeli pisati sajns fikšn eseje, u kojima najavljuju propast papirnate i procvat elektronske knjige, i otkako su magnetići za frižider nacionalnoj eliti postali mjerilo načitanosti i općeg obrazovanja, pomalo smo u dvojbi koju to knjigu ponijeti sa sobom na more. [Read more…]

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Andrzej Wajda, Bogdan Radica, D. Salinger, Dario Džamonja, Fraktura, Ivo i Slavko Goldstein, izdavči, Javier Cercas, Josip Horvat, Karl Ove Knausgaard, knjige, Miljenko Jergović, more, preporuka, Tin Ujević, William Saroyan

Knjige za ljeto 2015.

Autor: Miljenko Jergović / 23.07.2015. Leave a Comment

Tin UjevićSvake godine lamentiramo nad drevnim običajem da se uz kupaće gaće i kremu za sunčanje u kofer za more spakira i knjiga. Otkako je presahlo hrvatsko izdavaštvo i poglupila nam javnost, otkako su nekoć veliki zagrebački izdavači počeli pisati sajns fikšn eseje, u kojima najavljuju propast papirnate i procvat elektronske knjige, i otkako su magnetići za frižider nacionalnoj eliti postali mjerilo načitanosti i općeg obrazovanja, pomalo smo u dvojbi koju to knjigu ponijeti sa sobom na more. [Read more…]

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Andrzej Wajda, Bogdan Radica, D. Salinger, Dario Džamonja, Fraktura, Ivo i Slavko Goldstein, izdavči, Javier Cercas, Josip Horvat, Karl Ove Knausgaard, knjige, Miljenko Jergović, more, preporuka, Tin Ujević, William Saroyan

Pisac ne napiše najvažniji roman

Autor: Miljenko Jergović / 28.06.2015. Leave a Comment

Godine 1920, u plaćenom novinskom oglasu Miroslav Krleža za sljedeće ljeto najavljuje svoj novi, još i prvi, roman pod naslovom ”Zeleni barjak”. Proći će godina, deset, i šezdeset, on takve knjige neće napisati. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Argentinski roman, Danilo Kiš, Ivo Andrić, Meša Selimović, Miljenko Jergović, Mirko Kovač, Miroslav Krleža, osvrt dana, Tin Ujević

Fama o klanovima

Autor: Milan Vlajčić / 15.02.2014. Leave a Comment

U srpskoj virtuelnoj kulturi, virtuelnoj zato što sve što vredi nastaje mimo sve slabijih i uneređenijih institucija, ima približno tri hiljade pisaca. Tu računam one koji su deo nekog udruženja. A takvim udruženjima ni broja nema. U najstarijem, Udruženju književnika Srbije (poznata šifra: Francuska 7), nahodi se oko dve hiljade članova, ni oni tamo ne znaju ko je sve na spisku, jer se širokogrudo učlanjuje svako ko se dokopa nekog izdavača (a može i sirotinjski samoizdat).

 

Pošto je početkom raspada nekadašnje nam domovine to UKS postalo javna tribina za raspirivanje nacionalne mržnje, odbrane nejači gde kome padne na pamet, oni koji se nisu uključivali u kuću koja do danas udomljuje Međunarodni odbor za istinu o Radovanu Karadžiću (istina je grozna od početka, ali stara ljubav zaborava nema), krajem devedesetih osnovali su Srpsko književno društvo. I u njemu je do danas upisano oko 500 pisaca.

 

Svemu ovome valja dodati Vojvođansko književno društvo, a ima toga još: na jugu Srbije postoji nekoliko regionalnih udruženja i sve to pretenduje da bude svest i savest pismenijeg dela domovine. Kad bi se osmotrila elementarna pismenost, sa proverom znanja iz književnih veština (onih početnih) došlo bi se do poraznog ishoda, ali on se iskazuje i bez te bezbolne ekspertize.

Paradoksalno je da su u nametnutu raspravu pisci i umetnici rado uskakali, jer je bilo lakše seiriti o tome nego o ideološki nepodobnim umetnicima i delima. Još je čudnije da su protiv klanovskih monopola i privilegija najoštrije govorili oni pisci koji su sedeli na odlučujućim pozicijama, od partijskih komiteta do nasleđenih prava iz vremena agitpropovskog svevlašća (pomenimo Ćosića, Daviča, Isakovića, T. Mladenovića, Č. Minderovića; neki od njih su odavno potonuli u zaborav)

 

Kultura koja poseduje više zvaničnih mrčilaca hartije (ili nadahnutih korisnika laptopa) nego čitalaca već samim time pokazuje opasne znake obamrlosti.

 

Pomenuo sam ove sumorne podatke da bih postavio ovu pretpostavku: ako bi neko zatražio da se svi pisci izjasne da li u ovoj kulturi presudnu reč imaju književni klanovi, smeo bih da se kladim da bi devedeset odsto njih zdušno odgovorilo – da! Da klanova nema, onda bi svi oni dobili dostojnije mesto u žirijima (možda uz besplatne stanove), našli bi se među nosiocima književnih nagrada (oko 400, to smo već ranije ustanovili), u književnim čitankama, među književnim delegacijama koje idu na sajmove knjiga, od zagrebačkog Interlibera do frankfurtksog i lajpciškog.

 

Klan, kako to gordo zvuči! Kao da vuče korene iz tajnih, zavereničkih okupljanja, smišljanja kako da se prostre mreža skrivenih uticaja i ostvare viši rangovi, zvanja i prečice za ulazak u istoriju nacionalne književnosti. Priča nije od juče. Već smo počeli da zaboravljamo kako su pedesete i šezdesete proticale u neprekidnim javnim (o zakulisnima da ne podsećam) raspravama o klanovima u našoj kulturi, ali u novije vreme ponovo se začinju narativi o klanovima po principu teorije zavere.

 

Nekoliko puta su mlađi novinari pokušavali da me uvuku u ovu jalovu raspravu. Primetio sam da ni oni, zajedno sa mnom, ne znaju kako to danas izgleda.

 

Vo vremja ono, od sredine pedesetih, debatu o klanovima u našoj kulturi kao o nekoj pošasti podržavala su partijska tela bojeći se paralelnog sistema odlučivanja. Drugi krak partijske strategije neprekidno je vodio ka opanjkavanju elitizmu u kulturi. Big deal, što bi rekli klinci sa Fejsa, jer nešto autentičnog i dobrim delima poduprtog elitizma ne bi smetalo ni onda, pa ni danas.

Danas nema velikih državnih izdavača, mnogo je nagrada, ali malo uglednih. Pošto su pod pritiskom divljeg kapitalizma najpre nastradali ostaci građanskih obzira (uvek su na ovom delu Balkana bili slabašni i krhki, a sad su čisti luksuz po one koji bi se toga držali), ko želi nešto od finansijskih sredstava ili javnih priznanja zna prečice. Neki priznati umetnici bezočno se vezuju za moćne političare i za nekoliko novinara iz uticajnih listova koji će im obezbediti marketinšku podršku (piarovska magluština kao razrađena strategija). I onda se čudimo što na javnoj sceni vlada pometnja i zbunjenost među pismenijim delom građanstva

 

Paradoksalno je da su u nametnutu raspravu pisci i umetnici rado uskakali, jer je bilo lakše seiriti o tome nego o ideološki nepodobnim umetnicima i delima. Još je čudnije da su protiv klanovskih monopola i privilegija najoštrije govorili oni pisci koji su sedeli na odlučujućim pozicijama, od partijskih komiteta do nasleđenih prava iz vremena agitpropovskog svevlašća (pomenimo Ćosića, Daviča, Isakovića, T. Mladenovića, Č. Minderovića; neki od njih su odavno potonuli u zaborav).

 

Tokom šezdesetih javni je stereotip bio da postoje dva moćna klana, jedan oko časopisa Delo, drugi uz Savremenik. Povremeno su buktale oštre polemike sa ideološkim prizvukom, jedni su se pozivali na modernizam, drugi na važnost tradicije i realizma. Ali jedni i drugi su bili dobro raspoređeni oko dveju najznačajnijih izdavačkih kuća – Nolita i Prosvete. I tu je postojalo lepo saglasje: urednici jedne kuće su redovno objavljivali u drugoj, uzajamno i nepogrešno.

 

Ništa čudno, pisci i umetnici vole da se okupljaju, ali ozbiljan problem nastaje kad se pokrenu zakulisne igre oko kulturnih fondova (lova) i raspodele književnih nagrada (a svaka je dobrodošla, od NIN-ove i Zlatnog suncokreta do neke zlatne hrisovulje ili plaštanice).

 

Danas nema velikih državnih izdavača, mnogo je nagrada, ali malo uglednih. Pošto su pod pritiskom divljeg kapitalizma najpre nastradali ostaci građanskih obzira (uvek su na ovom delu Balkana bili slabašni i krhki, a sad su čisti luksuz po one koji bi se toga držali), ko želi nešto od finansijskih sredstava ili javnih priznanja zna prečice. Neki priznati umetnici bezočno se vezuju za moćne političare i za nekoliko novinara iz uticajnih listova koji će im obezbediti marketinšku podršku (piarovska magluština kao razrađena strategija). I onda se čudimo što na javnoj sceni vlada pometnja i zbunjenost među pismenijim delom građanstva.

 

Naša književna nauka i univerzitetska nastava književnosti i dalje se drže umoljčane i stereotipne predstave o međuratnoj književnosti u kojoj je srpska verzija nadrealizma nasrtala na tradicionalne vrednosti koje su ocrtavali harizmatični profesori Bogdan Popović i njegovi trabanti. Negde tridesetih stidljivo se upliće socijalno angažovana književnost (tanušna i onda i sada), dok po strani ostaju zenitisti i večiti nestaško Miloš Crnjanski, koji je otišao na sud po zahtevu Milana Bogdanovića jer je u vreme Obznane, kojom su komunisti stavljeni van zakona, olako krštavao nesimpatične pisce komunistima. Ne baš džentlmenski, jer zbog toga se mogla izgubiti glava.

 

Ali, u to vreme bukte polemike, književna scena je uskomešana kao nikad pre i kasnije.

Beograd je između 1917. i 1943. (to je vremenski raspon) bio deset puta manji nego danas, ali su književne debate, rasprave, manifesti i prizemna prepucavanja prštali na sve strane. U prvoj polovini stoleća primetnu ulogu u srpskom književnom prostoru su imali A. G. Matoš, Tin Ujević i Krleža, koji su značajne godine proveli u blizini hotela Moskva i po skadarlijskim bircuzima

 

O tome postoji neverovatno svedočenje opsežne, trotomne hrestomatije ‘‘Zli volšebnici – polemike i pamfleti“ (izdanje Slovo ljubve, 1983.). U njoj je na približno tri hiljade stranica obuhvaćeno obilje paprenog štiva, rasutog po ondašnjoj štampi, sve ono što je uspeo da iskopa vredni istraživač Gojko Tešić i spasi od zaborava. To trotomno izdanje je brzo nestalo i danas je među najtraženijim edicijama u poznatim antikvarijatima. Uzalud, ko ima, taj ne prodaje.

 

Beograd je između 1917. i 1943. (to je vremenski raspon) bio deset puta manji nego danas, ali su književne debate, rasprave, manifesti i prizemna prepucavanja prštali na sve strane. U prvoj polovini stoleća primetnu ulogu u srpskom književnom prostoru su imali A. G. Matoš, Tin Ujević i Krleža, koji su značajne godine proveli u blizini hotela Moskva i po skadarlijskim bircuzima. Priličan deo te Tešićeve hrestomatije obuhvata i zagrebačku književnu scenu, ali ako ta nesrećna vremena uporedimo sa ovim današnjim (ne manje nesrećnima, samo na drugačiji način), dobijamo poraznu sliku o književnom  životu koji je kao socio-književnu kategoriju uveo dvadesetih godina ruski formalista Jurij Tinjanov.

 

Stigla je nova tehnološka epoha, nestali su uticajni časopisi i izdavači, pisci su sa svojim kompjuterima usamljeniji nego ikad, književna okupljanja deluju prevaziđeno, a kafane kao hramovi kulture (kako je Sveta Lukić hrabro zapisao 1957. u knjizi “Razlozi”) više ne postoje.

 

Pa ipak, porazno je da u poslednjih tridesetak godina nije povedena nijedna uticajnija teorijsko-književna rasprava, polemike su najčešče ad hominem ili merenje repa mrtvom vuku (mrtvom u intelektualno-književnom smislu, pa makar nosio smešnu auru oca nacije).

 

Ako su beogradski nadrealisti predvođeni srpskim papom nadrealizma Markom Ristićem početkom dvadesetih imali nasuprot sebi Zenit, Micića i V. B. Poljanskog, nešto od te intelektualne pometnje bi čovek rado danas prizvao. No književno pleme snom mrtvijem spava. Ima dobrih knjiga, ali kritika, javno mnjenje, kulturna scena su na nižim granama nego ikad u poslednjih stotinjak godina.

 

A ima li danas zlih volšebnika koji bi ostavili bitnije svedočanstvo o epohi?

Filed Under: BEO DIJAGNOZE Tagged With: A.G.Matoš, autograf.hr, Beo-dijagnoze, Ćosić, Davič, Franscuska, Isaković, klanovi, kolumna, Krleža, Milan Vlajčić, Minderović, Mladenović, Moskva, Tin Ujević

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT