Kad se poziva na činjenice i na brojke
Ovaj naš ozbiljan, vrli zapadnjački svijet
Što nam govori kad prosjek godina života
Koji ljudi negdje dostignu bude tek 25 [Read more…]
Lennon: glad za suvremenom glazbom – paradnog je karaktera
Smirili su se medijski duhovi, utihnuli zli jezici, ali i dobre kritike i prvi utisci. Euforija oko praizvedbe opere ”Lennon” skladatelja Ive Josipovića i libretistice Marine Biti – za dva je tjedna zaboravljena. Pomama za kartom više postala je prošlost i kada djelo bude sljedeće sezone stavljeno na redovan repertoar HNK-a u Zagrebu – bit će ulaznica i za poklanjanje! [Read more…]
Društvo savršenstva
Kakve sve gluposti čovjek piše, kakvim je sve glupostima opsjednut, i o njima razmišlja, u potpunosti ispuštajući iz vida ono bitno. Ono bitno se posve zaobilazi, sve što se radi u životu je na jedan način zaobilaženje onog bitnog, bitno nije stavljeno u fokus, iz nakane da se netko ne uvrijedi. [Read more…]
Đurine gladne godine
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Dosta riječi, potrebna su djela da se pobijedi glad!
To nije samo još jedan dan u kojem se zadovoljimo prikupljanjem podataka ili zadovoljimo svoju znatiželju, nego moramo osjetiti bol u savjesti, napisao je Papa glavnom ravnatelju FAO-a Joseu Grazianu da Silvi i potaknuo: Zbog gladi, potrebe, tjeskobe i nade milijuna osoba kojima svakodnevno nedostaje kruh, moramo pretvoriti u osobnu patnju ono što se događa u svijetu i udvostručiti svoje napore kako ne bi nikom, ni količinom ni kvalitetom, nedostajala potrebna hrana, prenosi Vatican News. [Read more…]
Svjetska etika (3)
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
NAČELA SVJETSKE ETIKE
Naš svijet prolazi kroz temeljnu krizu, krizu svjetske privrede, svjetske ekonomije, svjetske ekologije i svjetske politike. Posvuda se ljudi žale na odsutnost velike vizije, na užasnu gomilu neriješenih problema, na političku paraliziranost, na blijeda politička vodstva, koja nemaju dovoljno uvida u stvarnost, a još manje predviđaju budućnost, i općenito, na premalo smisla za opće dobro. [Read more…]
Pravo na pobunu
Pobunjeni narod u Bosni digao je glas protiv svojih političara, protiv sve većeg siromaštva, korupcije, manipulacije nacionalističkih elita. Ubrzo je došao protivudar onih koji svoju vlast i svoje privilegije upravo zasnivaju na takvom stanju stvari.
Protesti u Bosni pokazali su koliko su na prostorima bivše Jugoslavije još prisutne aveti prošlosti, kako vlastodršci, kada osete da su njihova moć i vlast u opasnosti, začas pokrenu mantru o nacionalnoj ugroženosti pozivajući na homogenizaciju po osnovi etničke pripadnosti, prizivajući ratoborni nacionalizam i stare, uvek prisutne priče o različitim teorijama zavere.
Sa pravom piše jedan od učesnika u demonstracijama književnik Faruk Šehić kako je osnovna karakteristika protesta “nadetnički socijalni bunt“, jer “nemoguće je ugušiti pravo ljudi na to da iskazuju svoje građanske slobode“, “oni koji nemaju ništa, ništa ne mogu da izgube“. Ljudi su pobedili svoj strah, a upravo je to bilo ono što je zaplašilo političare, ne samo u Federaciji nego i u Republici Srpskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori…
Kao odgovor na pobunu i nezadovoljstvo izvučeni su stari stereotipi i još starije predrasude o “zavjeri mudžahedina, Srba i Evropske unije“, “o zavjeri stranih lobija i hrvatskih političara da se stvori treći entitet i razbije BiH“, “zavjeri bošnjačkih lidera da se ukinu kantoni i Hrvati pretvore u manjinu“. O “zavjeri Valentina Inzka, EUFOR-a, Al-Jazeere, CNN-a i Bošnjaka za unitarizaciju države i nestanak Republike Srpske“. Spomenuta je i “zavjera Fahrudina Radončića da se obračuna sa političkim neprijateljima”, a istovremeno i zavjera Bakira Izetbegovića da diskredituje i uništi svoga glavnog rivala.
Demonstracije pokrenute u većim gradovima Bosne usmerene su protiv gladi i bede jednako kao i protiv glomazne, parazitske administracije, protiv neodržive, neefikasne države i njenih korumpiranih političara. Ta pobuna ograničenog delovanja, ako ćemo iskreno, nema mnogo izgleda na uspeh. Kao što se već događalo, “neposredna demokratija“ samo stvara iluzije da se nešto može učiniti
Svakako jedna od najbizarnijih, a sigurno i najbudalastijih optužbi o zaveri došla je iz Republike Srpske. Oni, navodno imaju “provjerene podatke da novac za finansiranje protesta u FBiH dolazi iz Fonda Nataše Kandić, te da nije stigao direktno u Sarajevo, nego preko njene kancelarije u Beogradu“.
Istovremeno, Milanović žuri u Mostar, a Vučić u Beogradu prima Dodika. Teme njihovih razgovora ostaju skrivene za javnost.
Ove u neku ruku histerične reakcije političara, kao i panika koja ih je zahvatila, pokazuju kako se preko Bosne i Hercegovine prelamaju različiti interesi i da je BiH zapravo ogledalo zbivanja na prostorima nekadašnje Jugoslavije.
Na primeru Bosne i Hercegovine potvrđuje se ili propada uverenje da li mogu ili ne mogu da na jednom prostoru žive, sarađuju i opstanu građani različitih nacionalnosti, vera i ubeđenja. To je takođe važan ispit za međunarodnu zajednicu. Da li Evropa zaista razume koji su problemi u BiH i Balkan u celini, koliko je njena pomoć delotvorna, da li je birokratija evropskih institucija progutala dobre namere udruženih evropskih naroda?
Osiromašena, obogaljena Bosna i Hercegovina postala je paradigma za ostale balkanske narode, izigrane i obmanute u neuspeloj tranziciji koja je, u celini gledano, obavljena na pljačkaški način sa rezultatima koji su doveli do opšteg pada životnog standarda, povećanja nezaposlenosti, siromaštva i urušavanja ionako skromnih ekonomija.
Demonstracije pokrenute u većim gradovima Bosne usmerene su protiv gladi i bede jednako kao i protiv glomazne, parazitske administracije, protiv neodržive, neefikasne države i njenih korumpiranih političara. Ta pobuna ograničenog delovanja, ako ćemo iskreno, nema mnogo izgleda na uspeh. Kao što se već događalo, “neposredna demokratija“ samo stvara iluzije da se nešto može učiniti. Obično se pretvara u svoju suprotnost. “Plenumi“ su više časovi društvene terapije gde svako može nešto reći o svome jadu. Smenjene i opozvane političare naslediće isti takvi ili još gori.
Ako sadašnja pobuna doprinese porastu osećanja solidarnosti bez obzira na sve ostale podele, onda je bosanska pobuna već donela jedan važan rezultat. Treba se bojati samo da će političari i njihove lojalne, poslušne elite učiniti sve da razlike povećaju, ispoljenu solidarnost uguše, a svako nezadovoljstvo proglase državnim udarom. I još jednom ugase tračak svetla u ‘‘balkanskoj krčmi“
Institucije se mogu rušiti ili menjati stvaranjem drugačijih, delotvornijih, novih institucija, a to je teško izvesti bez moćnih i jakih sindikata, bez dobro organizovanih nevladinih organizacija, podrške uticajnih intelektualaca, oformljenog javnog mnjenja i, uz sve to, snažne podrške međunarodne zajednice. Sve ono čega u ovome času nema i što je u okolnostima kakve su, teško naprečac stvoriti.
Ali klica pobune je bačena i to je prvi važan korak. Pobune protiv nasilja na ulicama u Novom Sadu i Nišu direktno ili indirektno inspirisane su demonstracijama u Bosni. Korupcija je dostigla ogromne razmere. Nasilje takođe. U velikoj meri korumpirani su oni koji treba da se obračunavaju sa korupcijom, nasilju se ne suprotstavljaju oni koji su dužni da ga sprečavaju.
Sudije su blagonaklone prema nasilnicima, oslobađaju ubice i kriminalce ili ih osuđuju na minimalne kazne, policajci diluju drogu, bave se iznudama i sarađuju sa uličnim bandama. Moral državnih institucija i u njima zaposlenih na najnižoj je razini. Kada se jednom upadne u to živo blato državnog i političkog nemorala, jedino preostalo osećanje stanovnika jedne zemlje jeste osećanje nemoći i beznađa. A izlaz iz takvog osećanja bespomoćnosti jeste nepristajanje na vlast koja je deo problema, a ne rešenja.
U takvim turbulentnim vremenima neophodna je solidarnost ugroženih.
Solidarnost koja ne priznaje etničke, nacionalne i verske granice. Od toga naročito strepe vladajuće političke elite. Pošto su zagubljene sve druge ideologije ostao je samo nacionalizam kao ideologija. A u to spada i zagovaranje deobe Bosne i Hercegovine na tri zasebne države po etničkom principu, što bi na kraju, uz moguće nove ratne sukobe, vodilo stvaranju etnički čistih država na Balkanu.
Ako sadašnja pobuna doprinese porastu osećanja solidarnosti bez obzira na sve ostale podele, onda je bosanska pobuna već donela jedan važan rezultat.
Treba se bojati samo da će političari i njihove lojalne, poslušne elite, učiniti sve da razlike povećaju, ispoljenu solidarnost uguše, a svako nezadovoljstvo proglase državnim udarom. I još jednom ugase tračak svetla u ‘‘balkanskoj krčmi“.
U Europi gladuje 43 milijuna ljudi
Iako je broj gladnih u svijetu u ovoj godini smanjen za 26 milijuna, borba sa nastavlja. Jedna studija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca kritizira europske reakcije na ekonomsku krizu.
Annita Underlin je direktorica Europske zone Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a urazgovoru za Deutsche Welle iznosi šokantne podatke.
DW: U istraživanju se kaže: ”Dok drugi kontinenti uspješno smanjuju siromaštvo, Europa svoje povećava”. Također se kaže kako će se dugoročne posljedice mjera štednje ostati i nakon oporavka gospodarstva. Koje su to posljedice?
Annitta Underlin: Prije svega vidimo da siromašni postaju još siromašniji. Susrećemo se s ”novim siromasima” koji se do sada nikada u svom životu nisu obratili Crvenom križu i zatražili pomoć. Unutar ”novih siromaha” posebno nas brine sve veći broj mladih koji su bez posla. U nekim europskim zemljama i do 60 posto mladih je bez posla. Također smo zabrinuti i za dugoročne posljedice na području zdravstva i socijalne zaštite. Studija je pokazala da se zemlje, koje u svojim budžetima u vrijeme krize nisu smanjivale izdatke za ova dva sektora, brže oporavljaju od krize. Brine nas što vlade za ove područja planiraju sve manje novca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također nam je pokazala da se paralaleno s vrhuncom krize povećao i broj samoubojstava. Dugoročni učinak koji kriza ima na obitelj i djecu također je zabrinjavajući.
DW: Kažete da je najlošiji učinak, uz direktne probleme, kao što je broj ljudi koji se Crvenom križu obraća za pomoć, velika nesigurnost u tradicionalnoj srednjoj klasi.
Annitta Underlin: U pojedinim zemljama smanjuje se srednja klasa. Srbija je primjerice, u dobrim vremenima uspjela izgraditi srednju klasu. Danas se taj sloj stanovništva smanjuje. Neki su čak i ispod granice siromaštva. Mađarska je također dosta pogođena krizom. Prema rezultatima istraživanja dokazano je da 80 posto srednje klase mjesečno troši svu svoju zaradu. To znači da ne mogu štedjeti kako bi kupiti novi hladnjak ako se stari pokvari, ili djetetu platili neko putovanje sa školom. Primjetan je rast troškova života, ali novac koji ljudi imaju na raspolaganju jednostvo ih više ne pokriva.
DW: Mnoge iznenađuje to, kako je navedeno u vašoj studiji, da ozbiljne posljedice krize ne osjećaju samo krizne zemlje na jugu Europe i Irska. Navodno su i uspješne europske zemlje, kao što je Njemačka, pogođene krizom.
Annitta Underlin: Ozbiljnije je nego što mislimo. U Njemačkoj se promijenila kompletna društvena struktura. Većina novih radnih mjesta u Njemačkoj je na ograničeno vrijeme. To znači da radnici imaju ograničene ugovore. Također od Crvenog križa u Njemačkoj znamo da ljudi, koji se tamo obraćaju za pomoć imaju mjesečna primanja. Međutim, ta primanja nisu dovoljna da plate mjesečne troškove, poput struje ili osnovnih životnih namirnica. Zato se radi preživljavanja obraćaju za pomoć.
DW: Povećanje osobne nesigurnosti i smanjenje životnog standarda u Europi mogli bi dovesti do socijalnih nemira i povećanja ekstremizma. Kada je po vašem mišljenju dostignuta točka kada se može reći – više nema povratka?
Annitta Underlin: Imamo dvije kategorije ljudi. Jedna kategorija su oni koji sjede kod kuće i koji se srame reći da nemaju sredstava za životne troškove. Jedan dio te grupe ljudi primjećujemo kada pogledamo sve veći broj samoubojstava. Druga grupa ljudi su mlade osobe koje izlaze na ulice kako bi podigle svoj glas. Ako 60 posto mladih za završenom školom i dalje nema posao, tada je jasno da će ta grupa ljudi biti sumnjičava. Zbog toga želimo potaknuti vlade da poduzmu ozbiljne mjere. Inače ćemo osjećati dugoročne posljedice. Godine 2009. proveli smo prvu studiju u vrijeme ekonomske krize. I tada smo ispitivanja proveli u istim zemljama kao i danas. Ako se osvrnemo unazad, vidimo da nitko od nas nije vjerovao da će se kriza zadržati tako drugo. Mislili smo da će se brže završiti, a 2009. godine niko od nas nije mogao zamisliti da će danas 3,5 milijuna Europljana dobivati hranu od Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Mi nismo jedini koji dijelimo hranu; 43 milijuna Europljana dnevno nema dovoljno hrane, 18 milijuna dobiva pomoć koju financira EU. Kriza se uvukla u svako životno područje: u obitelj, društvo, vladu – u čitavu Europu.
Prenosimo s portala Deutsche Welle (Nina Haase / Mehmed Smajić)