Zagrebačku policiju u predstojeću nedjelju čeka vrlo zahtjevan radni dan, koji bi mnogi vjerojatno željeli preskočiti. Već u samom startu dovoljno je to što se na Maksimiru održava derbi Dinamo – Hajduk, koji je uvijek događaj visokog rizika, a prema sigurnosnim procjenama ovaj je put rizik od nereda još veći. Pa se stoga i odlučilo da se utakmica održi u inače nestandardnome, neobičnom terminu: počet će u 15 sati. S obzirom na golemu količinu uzavrelih strasti u državi, a i tradicionalno rivalstvo Bad Blue Boysa i Torcide te moguće tučnjave, policija se naveliko priprema za moguće sukobe, dapače, interna je procjena da bi doista moglo biti vrlo ”vruće”…
U isto vrijeme građani će izlaziti na birališta, a izborne šutnje u vezi s ovim referendumom nema, što znači da bilo tko može, ne na samim biralištima, ali u njihovoj blizini, otvoreno agitirati ZA i PROTIV. Podsjetimo, zadnji je put država bila ovako podijeljena, čini nam se ipak nešto blaže, prije tri godine, kada su sindikati, uz otvorenu potporu tadašnje oporbe, SDP-a, prikupljali potpise za referendum o Zakonu o radu te prikupili više od 800 000 potpisa. Vladajući je HDZ za tu prigodu, iako je bio protiv te velike sindikalne akcije, iz proračuna izdvojio 170 milijuna kuna, no taj se referendum nikada nije održao, a tada je i počela pucati kakva-takva sloga među sindikatima. Koji su upravo od tada posvađani i razjedinjeni kao rakova djeca.
Dakle, i tada su se građani podijelili na dvije strane, praktički se gledali neprijateljski, no više je to bio rezultat političke borbe između HDZ-a, za kojega se već naslućivalo da će na predstojećim izborima izgubiti vlast, i nadiruće Kukuriku koalicije, koja je samo čekala da dođe na tu istu vlast, a pritom se nije puno morala ni potruditi. Danas, nakon tri godine, situacija je mnogo dramatičnija, a država opasno razjedinjena.
Na pitanju ZA ili PROTIV izašle su na vidjelo, kako je očito, sve naše mržnje, različitosti, destrukcije, zavađena, opljačkana i siromašna Hrvatska, koja se guši u vlastitom jadu. Mnogi možda nisu shvatili da je predstojeći referendum civilizacijsko pitanje, a ne samo pitanje je li brak zajednica žene i muškarca ili i nekih drugih kombinacija. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a i potpredsjednica Vlade, sjajno je opisala našu nemoć: ”Prema važećim zakonima RH, ako na referendum izađe samo deset ljudi i šest glasa ZA, referendum će biti valjan i prvi put ćemo u hrvatski Ustav unijeti diskriminaciju. Osramotit ćemo Hrvatsku i pobijedit će oni koji su razbili Kolonu sjećanja u Vukovaru”…
Doista, još se nismo ni oporavili od tuge i skandala koji smo doživjeli 18. studenoga, na obljetnici pada Vukovara, kada je doslovce pokušan državni udar, a državnom vrhu zapriječen ulazak u Kolonu sjećanja, a već se krenulo u nove bitke mržnjom povezane s referendumom.
Nažalost, sada na vidjelo izlaze zaista dramatične činjenice, koje upozoravaju da Hrvatska ulazi u zonu visokog rizika. Naime, odmah nakon užasa na vukovarskoj obljetnici predsjednik države Josipović izjavio je kako će preispitati ulogu sigurnosnih službi u cijelome tom pretužnom događaju jer je bilo evidentno da je na djelu bila dobro izrežirana predstava u organizaciji opasnih, ali i opskurnih krugova, koja je mogla završiti i pogubno. Srećom, državni je vrh reagirao iznimno mudro i mirno te tako poremetio planove upravo onih koji i jesu željeli isprovocirati incidente.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara imao je najmanje tri rezervne opcije ako blokada državnog vrha kod bolnice na Dan sjećanja ne uspije. Da su se premijer Zoran Milanović, predsjednik države Ivo Josipović i šef Sabora Josip Leko uspjeli sa službenom kolonom probiti do Memorijalnoga groblja žrtava Domovinskog rata, organizirani redari Stožera blokirali bi im prilaz groblju.
Nadalje, piše SD, detaljno su razrađene i varijante za povratak: prva opcija bila je sprečavanje njihova odlaska s groblja; druga je uključivala blokadu pristupa do njihovih službenih automobila i organiziranu salvu zvižduka koja je trebala pratiti čitavu scenu. To su samo neki od do sada nepoznatih detalja koje je Slobodna otkrila pokušavajući rekonstruirati događaje što su prethodili blokadi službene kolone u Vukovaru.
U razgovorima s izvorima u samome Stožeru, članovima braniteljskih udruga, nekolicinom oporbenih političara iz Slavonije i sudionicima Kolone sjećanja Slobodnoj je potvrđeno da je HDZ bio duboko uključen u pripreme Stožera za blokadu državnog vrha u Vukovaru….
Ivo Josipović i kao vrhovni zapovjednik vojske, ne samo kao predsjednik države, još čeka izvješće SOA-e, ali pitanje je hoće li ono biti ”frizirano” nakon što se saznalo da je dio njezinih obavještajaca znao za pripremanje blokade, ali o tome nisu nikoga izvijestili. No Josipović zacijelo neće tek tako odustati od tog vrlo važnog izvješća, koje će baciti pravo svjetlo na nedavne događaje u Vukovaru.
Koliko je situacija u državi ozbiljna, potvrđuju i stalni okršaji u Hrvatskom saboru, ali i vrlo znakovit govor što ga je u petak održao, u svom dramatičnom stilu, nezavisni zastupnik Damir Kajin. ”Hrvatska danas nije ugrožena izvana, od Srbije, Slovenije, Italije, ona je ugrožena iznutra i danas građani ili su na braniku institucija i ustavnih vrijednosti, ili su uz te pučiste”, poručio je on.
Optužio je HDZ da izaziva kaos te da ”politikom što gore – to bolje želi doći na vlast”. Pozivajući se na spomenuti tekst u Slobodnoj Dalmaciji o “četiri plana urote protiv državnoga vrha”, ustvrdio je da se na Dan sjećanja u Vukovaru, kad je vrh vlasti bio spriječen sudjelovati u Koloni sjećanja, dogodio “pokušaj puzajućeg puča”. I još je kazao: “Ovako nije bilo 2001.”, uz poruku kako je ”jasno tko ruši, tko destruira, izaziva kaos i politikom što gore – to bolje želi doći na vlast”.
Nažalost, iako je Kajin sklon baš takvim, često teatralnim i preuveličanim nastupima, ovoga je petka u parlamentu izrekao ono što vidi velik dio građana, sada već prilično uplašenih, zbunjenih i rezigniranih. U strahu od svakoga sljedećeg dana, otkaza, neimaštine, nemogućnosti plaćanja režija i kredita, u sveopćem moralnom rasulu, pokušava im se usaditi i dodatni strah. Upravo ono protiv čega se trebamo boriti jer strah paralizira ljude, samim time i cijelo društvo. Strah rađa daljnje strahote i pogoduje razvijanju vrlo opasnih pokreta i ideologija. Upravo je zato referendum u nedjelju mnogo više od samog pitanja što je to brak.
