
Branko Mijić
Davor Bernardić pobjednik je ovih izbora iako je u sučevoj nadoknadi prilikom prebrojavanja glasova SDP dobio četvrti mandat u EU parlamentu i izjednačio se s HDZ-om po broju zastupnika! [Read more…]
novinarstvo s potpisom
Autor: Branko Mijić / Leave a Comment
Branko Mijić
Davor Bernardić pobjednik je ovih izbora iako je u sučevoj nadoknadi prilikom prebrojavanja glasova SDP dobio četvrti mandat u EU parlamentu i izjednačio se s HDZ-om po broju zastupnika! [Read more…]
Autor: Jurica Pavičić / Leave a Comment
Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list
Svašta smo mi, treba reći, u ovoj zemlji doživjeli. Doživjeli smo Ivana Milasa u Saboru. Doživjeli smo Tuđmanov zlaćani kanape. Doživjeli smo pukovnika Željka Glasnovića, doživjeli Billa Clintona koji na Plesu razgledava Račića i Kraljevića u blatnjavim čizmama. Doživjeli smo glupe vlasti i lopovske vlasti, glupe opozicije i manje glupe opozicije. Doživjeli smo puno dobrog i lošeg, dane rijetkog ponosa, i one duge, mučne periode kad si se mjesecima budio s osjećajem beznadnog poniženja. [Read more…]
Autor: Ivanka Toma / Leave a Comment
Ivanka Toma
Odlaskom Mosta u opoziciju, ulaskom HNS-a u Vladu i njegovim istodobnim raspadom nipošto nisu završila preslagivanja u Saboru. Nekoliko je indikatora koji ukazuju da će do kraja mandata Devetog saziva Sabora (ako tanka većina koja podržava premijera Andreja Plenkovića izdrži do kraja) biti vrlo živo. [Read more…]
Autor: Jurica Pavičić / Leave a Comment
Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list
Za početak, ne bi bilo zgorega prisjetiti se nekih prijesnih, očevidnih činjenica.
U Zagrebu, su održane neofašističke demonstracije u kojima se izvikivalo nacistički slogan i pozivalo na protjerivanje jedne nacionalne manjine. [Read more…]
Autor: Boris Dežulović / Leave a Comment
Boris Dežulović
Viđali smo već takve stvari u hrvatskoj povijesti, nađe se sa stoljeća na stoljeće skupina ambicioznih nezadovoljnika u kakvoj zagorskoj kleti ili nekoj dalmatinskoj konobi, pa frustrirana katastrofalnim stanjem hrvatske države u rukama velikih igrača – vazda u iste dvije ruke – ponudi Hrvatima famozni Treći put. [Read more…]
Autor: Andrej Šimić / Leave a Comment
Jednom kada reformski procesi započnu nadilaziti opseg koji je zadan nacrtom i idejama ishodišne baze, oni prestaju biti reformski i postaju revolucionarni.
Ekonomski modeli koje nudi današnji SDP negiraju supstancu od koje su lijeve ideje i ideali sačinjeni. Iluzorno je kada sebe nazivaju ljevicom. [Read more…]
Autor: Sandra Bartolović / Leave a Comment
“U vrhu Kukuriku-koalicije više nema nikakve dileme: njihova Vlada bit će politička, sastavljena isključivo od vodećih stranačkih dužnosnika koji su dobili povjerenje građana na parlamentarnim izborima i u njoj neće biti takozvanih izvanstranačkih stručnjaka.
Lider SDP-a i Kukuriku koalicije Zoran Milanović, tvrde upućeni, najviše insistira na takvom konceptu Vlade. Da će nova Vlada biti politička potvrdio je u razgovoru za Globus i Neven Mimica, koji je autor reforme državne uprave. ‘Ali politička Vlada ne znači nestručna Vlada’, pojašnjavaju u SDP-u. Ministri će biti utjecajni, odnosno politički jaki stranački dužnosnici koji će znati funkcionalno posložiti svoj resor i organizirati svoj tim, i to na način da taj tim može i zna provoditi politiku i program na temelju kojega je osvojena vlast. A premijer i njegov ured trebali bi biti uključeni u sve važne Vladine projekte.
Koncept političke Vlade ovoga je puta očito izabran i zbog odgovornosti koja se očekuje od ministara te zbog povjerenja koje će morati postojati između premijera i ministara” – suština je to teksta što ga je neposredno nakon izborne pobjede Kukuriku koalicije početkom prosinca 2011. godine objavio tjednik Globus. Kako tekst potpisuje novinar, koji je danas glasnogovornik Vlade, nema mjesta ni najmanjoj sumnji da je pisan rukom “visokog izvora” osobno.
I kasnije je u mandatu premijer Milanović više puta naglašavao da je njegova Vlada politička, sa snažnim političkim osobnostima na čelu ministarstava, s punom autonomijom u radu. Vrijeme, a još više rezultati, pokazali su, međutim, kako nema riječi ni o političkoj ni o stručnoj, a ponajmanje sposobnoj, kompetentnoj i uspješnoj Vladi. Vjerojatno će zazvučati blasfemično, no u pitanju je Vlada naspram koje ismijavani kabinet Jadranke Kosor danas izgleda kao televizor u boji.
Dakle, vodi nas politička Vlada pa pogledajmo koji to giganti političke misli i djela u njoj sjede. Premijer Milanović već je nadugačko i naširoko opjevan, i još dugo će biti nadahnuće, pa ćemo ga ovom prilikom preskočiti. Nedavno je, nakon poraza na europarlamentarnim izborima, kazao da i ne pomišlja na ostavku, jer bi to bila izdaja budući da je izabran da Vladu vodi četiri godine te da ostavka nije način na koji on razmišlja. Malo kome je jasan način na koji premijer razmišlja, no svi su načisto da tome poslu nije dorastao. I lako što tako razmišljaju opozicija i javnost, ali kada mu isto to poruči polovica vlastite stranke, mudar bi se čovjek zamislio.
Pa kada je premijer potpuno zalutao u sfere koje su daleko iznad njegovih kapaciteta i potencijala, ali i interesa, očito nema nekog posebnog razloga ni da mu ministri budu bogznašto.
“Utjecajni, politički jaki stranački dužnosnici”, kako je Globus ekstatično opisivao buduće Milanovićeve ministre, danas su eonima daleko od tada iscrtavanog profila poželjnog člana Kukuriku-vlade. Posebno nakon što je Milanovićev kabinet do danas, što vlastitom voljom, što višom silom, a što ćudljivošću prvog ministra, napustilo osmero ministara, od kojih većina čak i jest imala ponešto političke osobnosti – od Linića i Čačića do Holy i Komadine.
Današnja Vlada, sa snažnom deprivacijom političke raskoši, rasuta je vojska gotovo položenog oružja, napola podignute bijele zastave, a na okupu je drži samo halapljiva želja za još godinom dana moći i povlastica. Političara od formata, imena i ugleda, ni za lijek. Rezultata, jasno je i njima samima, biti neće.
Prva potpredsjednica Vlade, HNS-ovka Vesna Pusić čelnica je stranke koja tek gdjekad, greškom valjda, nakratko uspije pomoliti nos iznad dva posto. To narodnjake ipak nije spriječilo da na unosnim sinekurama uhljebe sve što nosi stranačku iskaznicu. I u tome je sva politička veličina i dosljednost HNS-a.
Što bi čovjek uopće trebao misliti o Vladi u kojoj je Milanka Opačić potpredsjednica? Čitav život društveno-politička radnica iz, da upotrijebimo premijerov kategorijalni aparat, trećeg ešalona, koja vlastitog političkog stava do sada nikad ni o čemu nije imala prije nego što ga je šef izrekao. Radno mjesto oduvijek, naravno, Markov trg, a je li na kućnom broju 2 ili 6, potpuno je nevažno sve dok se udvornički klima glavom i gorljivo plješće glavnome.
Ni s potpredsjednikom za gospodarstvo Brankom Grčićem nismo osvojili jackpot. Izmožden mukama po softveru i u vječnoj brizi nad postojanošću frizure, važno mu je samo dočekati petak. Jer, to znači ili štekat na rivi ili partiju tenisa. Nepodijeljenu je sućut izazvao nedavnom skoro oduševljenom izjavom da bi za njega odlazak s mjesta potpredsjednika značilo rasterećenje, ali sreću još nije dočekao. Milanović za sada u takozvanoj rekonstrukciji nije uspio nikoga uhvatiti lasom na ulici i privesti ga na to radno mjesto. Grčić će još morati patiti.
Ranko Ostojić, koji čak ni za svoje matične, splitske SDP-ovce nije relevantna politička figura, na mjesto potpredsjednika Vlade postavljen je da bi se bavio isključivo ulaskom Hrvatske u schengenski režim. Skoro pa se tinta potpisa na imenovanju nije ni sasušila, a već mu je premijer taj jedini potpredsjednički posao oduzeo i Schengen u potpunosti premjestio u svoju nadležnost. Ministar je to i potpredsjednik kojemu, zajedno s njegovim predsjednikom, nikako nije jasno što je sporno u tome da bude podstanar u stanu novinskog izdavača i vlasnika EPH Nine Pavića.
Politički kuloari šuškaju da je Milanović proljetos, valjda u trenutku očaja (ili rastrojstva), potpredsjedničko mjesto u Banskim dvorima nudio čak i Nikici Gabriću, što je ovaj ipak odbio.
U političkoj Vladi Zorana Milanovića mjesto su našli i političari od formata poput Mihaela Zmajlovića, Siniše Hajdaša Dončića, Gordana Marasa, Arsena Bauka i Ante Kotromanovića, čija se svaka s pažnjom sluša i smjerno slijedi. Poseban zgoditak svakako je Tihomir Jakovina, kojega je Milanović “otkrio” na nekakvom okruglom stolu i tom političkom Kolosu dao u ruke poljoprivredu cijele države, iako ovaj sirotan nije bio u stanju voditi i spasiti ni vlastitu seosku poljoprivrednu apoteku. Ogrezlog u sukobima interesa, odrekli su ga se i brojni bliski suradnici koji su vrlo brzo od njega pobjegli glavom bez obzira.
Ministra branitelja Predraga Matića politička će povijest pamtiti po važnim i vlažnim snovima o Claudiji Schiffer i selfijima s Brangelinom. Čovjek je očito groupie slavnog para i ne propušta priliku za fotku i autogram.
Među novim akvizicijama ne možeš odlučiti čijoj bi se političkoj mudrosti, viziji i autoritetu prije priklonio. Onoj “stranačkog” ministra zdravlja Siniše Varge za čiji smo PTSP od bolničkog brijanja međunožja saznali i prije nego što smo mu ime uspjeli upamtiti, ili nestranačkog ministra obrazovanja i znanosti Vedrana Mornara, koji se “ne bi mogao pogledati u ogledalo da je odbio premijerovu ponudu” i odmah pohitao na Kaptol po mišljenje o zdravstvenom i građanskom odgoju. Iz njegova prvog javnog nastupa na matičnom saborskom odboru nije bilo jasno je li riječ o kandidatu za ministra ili mladomisniku.
Osim vlastitih, sebičnih interesa koji ih još uvijek poput amalgama vežu i drže na okupu, ovu Vladu na životu održava i tek nekolicina zabludjelih, rijetkih hagiografa i medijskih snajperista.
Suprotno najavama prije početka mandata, Milanovićeva Vlada nikako nije “politička, sastavljena isključivo od vodećih stranačkih dužnosnika koji su dobili povjerenje građana na parlamentarnim izborima”. Nije to politička Vlada, ni Vlada eksperata. Vlada je to političkih marginalaca, anonimaca, pikzibnera, slinavaca i klimavaca, lako zamjenjivih kada bi tko pristojan htio imati posla s Milanovićem, koji se zubima i noktima drže za još ovo malo vlasti i privilegija što im je preostalo jer znaju da takva Kairosova čuperka za njih nadohvat ruke više nema.
(Prenosimo s portala forum.tm).
Autor: Đurđica Klancir / Leave a Comment
Karamarko je pobijedio, ali ne tako jako kako je priželjkivao, a Milanović nije izgubio tako jako kako su mnogi očekivali. Glasači su u srazu dviju najjačih koalicija pokazali da žele promisliti i o novim mogućnostima iako ostaju u istom idejnom i ideološkom sklopu: zato se Milanoviću dogodila Holy, ali i Karamarku – Kujundžić. U drugoj dimenziji izbora, onoj unutarstranačkoj, Milanović je ipak doživio potpun debakl. Birači SDP-a u SDP-u vole Tonina Piculu.
Nisu ovo u Hrvatskoj bili samo obični izbori za 11 zastupnika u EU parlamentu. Bio je to jedinstven hrvatski koktel nekoliko vrsta izbora: EU izbora, pretparlamentarnih izbora, ali i – unutarstranačkih izbora.
Oni koji se spremaju u Bruxelles dostojanstveno su se trudili držati europskih tema, spominjali su se milijuni eura i sudbonosne teme o kojima će odlučivati oni koji odlaze u EU parlament, ali iz dana u dan vrela je čežnja o pravom odmjeravanju snaga na domaćoj političkoj bojišnici. Sve one ankete, sve strelice koje su jednima išle gore, a drugima dolje, sva obreckavanja o tome da je sva ta statistika ništa u usporedbi sa stvarnošću, 25. svibnja doista su se pretvorile u stvarnost.
Kakav Mimica, kakav Plenković, bio je to fajt Milanovića i Karamarka, zatim Milanovića i Picule, Kukuriku tabora i Holy, ali i Kujundžića i Karamarka, bio je to pokušaj Laburista da se odlučnije pozicioniraju na sceni i da Nikica Gabrić dokaže da su glasači zapazili njegov ”treći put”.
Zoran Milanović ostao je dosljedan do kraja, minorizirao je značenje ovih izbora i kada je izašao na biralište. Za Josipa Leku ovi su izbori bili ”prijelomni”, za predsjednika Josipovića ”izuzetno važni”, a premijer Zoran Milanović mrštio se pred kamerama u potrazi za gotovo podcjenjivačkom kvalifikacijom. Na kraju je protisnuo riječ: ”relevantni”. Ovo je za njega nešto kao ”poluvrijeme” i zna da će ”neke političke opcije malo profitirati na protestnim glasovima”.
Pripremao se, dakle, Zoran Milanović na crni scenarij. Znao je da ne može biti dobro i tješio se već unaprijed da je to samo poluvrijeme, da su to manje važni izbori. Sve je još više uzavrelo uoči objave službenih rezultata, kada se zavrtjela glasina o svega tri mandata za Kukuriku listu, izgledalo je to kao debakl. Ali onda je ipak bilo: četiri mjesta.
Ako je HDZ-ova lista dobila najviše, a Kukuriku lista četiri mjesta, je li to – debakl? Ne, u srazu s Karamarkom, Milanović nije doživio velik fijasko. Kukuriku lista i nije prošla tako loše kako se očekivalo u najcrnjim scenarijima. Ali je zato Zoran Milanović doživio težak poraz u drugoj dimenziji naših neobičnih koktel izbora: u unutarstranačkom odmjeravanju snaga pregazio ga je Tonino Picula. Milanović to u svojem prvom postizbornom obraćanju javnosti nije ni spomenuo, čak mu je bilo lakše čestitati Mireli Holy nego prokomentirati fantastičan uzlet Tonina Picule.
U postocima, Karamarkova kombinacija jest trijumfalno pobijedila Milanovićevu kombinaciju, ali niti Karamarko nema razloga za euforiju: najjača zvijezda njegove liste i ovaj je puta bila Ruža Tomašić iz radikalno desnog HSP-a Ante Starčević, a značajno je zablistala i Marijana Petir, HSS-ovka.
Tomislav Karamarko sa svojim ugušenim HDZ-ovcima nije uspio nadvladati te dvije jake osobnosti, i ovi izbori koje on predstavlja kao uvertiru u naredne HDZ-ove pobjede zapravo ga moraju natjerati na ozbiljno unutarstranačko i idejno pospremanje stranke. HDZ sa svojim koalicijskim partnerima ima snagu mobiliziranja velike glasačke mašinerije, ali on mora i HDZ jasnije odrediti te pustiti da se definira nova generacija HDZ-ovih političara. Ljudi s osobnošću, koji se usuđuju govoriti. Karamarkov HDZ i dalje je previše nejasan i neodređen.
Kao što je Milanovićev SDP dobio najjačeg konkurenta u stranci koju predvodi bivša SDP-ova političarka Mirela Holy, tako je i Karamarkov HDZ dobio ozbiljnog takmaca u koalicijskom sklopu koji predvodi bivši HDZ-ovac Milan Kujundžić.
Kujundžić, HDZ-ov odmetnik, sigurno je privukao i dio HDZ-ovih birača, a ako nastavi nesmiljeno kritizirati način na koji Karamarko vodi HDZ, on sigurno postaje snaga koja može podrivati velike HDZ-ove planove.
Nakon ovih izbora, bili oni predizbori za parlamentarne, bili samo ”poluvrijeme”, jedno je sigurno: nagrižena je dominacija dviju velikih političkih partija. Za SDP je bilo mnogo znakova da je ozbiljno poljuljan, izgledalo je da propada, ali za HDZ se činilo da jače raste. Ali nije. HDZ nije ubrao tako moćnu pobjedu o kakvoj je sanjao Karamarko.
A SDP je pak pokazao da ne propada tako lako. Kukuriku lista je unatoč svemu, unatoč svim pogreškama Kukuriku vlade, još uvijek ubrala solidan rezultat.
U srazu s Karamarkom SDP nije doživio opak poraz. Ali s lijeva ga je napala Mirela Holy, i ozbiljno ranila.
Zoran Milanović kao da je bio spreman za to. Imao je spremnu kurtoaznu rečenicu. No ne bi to bio Milanović da i tu nije bilo podbadanja: zadivio se uspjehu Oraha, jer je, eto, Mirela Holy to postigla – bez ikakve stranačke infrastrukture. Naglasio je u slavljeničkom trenutku Mirele Holy da ona zapravo nema stranku za velike i dugoročne okršaje. A onda se povukao. Nije prokomentirao činjenicu da su glasači Kukuriku liste tako dramatično jako poručili da im je najbolji u ponudi – Tonino Picula. A ne ”njegov” Mimica.
Da onaj kojeg zadnjih tjedana predstavljaju kao mogućeg novog lidera novog SDP-a uživa fascinantnu popularnost među glasačima. Da mu to glasači koji su nekad njega birali sada poručuju da su im lik i djelo Tonina Picule draži, bolji, prihvatljiviji od njega.
Dragutin Lesar je podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke jer ovi su izbori pokazali da mukotrpan stranački rad Laburista glasači nisu prepoznali kao kvalitetu za koju treba glasati. Postupio je kao odgovoran predsjednik stranke.
Nikica Gabrić je uzalud ukucao milijune u svoj pokušaj političkog proboja. Nije uspio, ne vide ga glasači.
Ali ni Lesar ni Gabrić nisu najveći gubitnici ovih izbora. Ipak je to Milanović. Glasači, ta masa nevidljivih ljudi, ponizili su ga jače nego što to mogu ikakvi pravi unutarstranački izbori jer su mu poručili da je njima najdraži profil SDP-ovog političara Tonino Picula.
Milanović još uvijek drži stranku, i većinu u Saboru, ali sada ima pred sobom, crno na bijelo, dokaz da glasači ne žele njega, kao političara, kao lidera stranke. To više nisu unutarstranačka podmetanja i grupiranja u kojima nema posve nevinih, to je upozorenje pred kojim se odgovorni političar više ne može sakrivati.
(Prenosimo sa tportala).