Priča o stvaranju u Bibliji i nije tek priča o stvaranju, nego i o – odvajanju. Svjetlost je odvojena na dan i noć, nebeski svod na kopno i vode, živa bića na ona koja plivaju, gmižu, hodaju ili lete. Ljudska bića razdvojena su od životinja, muškarac od žene, tijelo od duše, intelekt od inteligencije, užitak od radosti, vrijeme od prostora. Riječju: čovjek od Zemlje i od Stvoritelja. [Read more…]
Na hotlineu s Dizajnerom!
Scientia est potentia! Znanje je moć. Istina, premda je ponekad bolje ne znati. Ne mislim naravno na klasično znanje ili vještine što ih tokom života stječemo na ovaj ili onaj način – školovanjem, radom, iskustvom. Riječ je o poplavi, ma što poplavi, tsunamiju informacija od kojih bivamo bolesni i mi i društvo oko nas. [Read more…]
Revolucionarna etida
Etida, instrumentalna skladba namijenjena vježbanju određenih tehničkih elemenata, u djelima je nekih skladatelja postala puno više, vrhunsko umjetničko djelo. Među najpoznatijim etidama koje su se izdigle daleko iznad razine tehničkih vježbi i postale dio najprestižnijeg umjetničkog repertoara su Chopinove klavirske etide.
Jedna od njih, ona koja nosi naziv ”Revolucionarna“ (br. 12. Op. 10) posebno mi je draga. Chopin ju je skladao 1831. godine kao romantičarski homage ustanku Poljaka protiv Rusije koji je slomljen bombardiranjem Varšave. Posvećena je velikom Franzu Lisztu, njegovu blisku prijatelju. [Read more…]
Mjesečev meridijan
Jedan od naših najvažnijih suvremenih pisaca, Edo Popović, u svom novom romanu “Mjesečev meridijan” pokušava pokazati koliko je zapravo malo potrebno za spokojan život, puno manje nego što bismo mogli pomisliti. [Read more…]
Provest ću potrebne reforme
Obraćam se ovim pismom hrvatskoj javnosti tjedan prije izbora. Želim ponuditi odgovore na dva pitanja:
Tko u Hrvatskoj stvarno nudi promjene?
Zašto nam ne treba neko apstraktno zajedništvo, nego zajedništvo snaga za promjene?
U ovako teškoj krizi važno je koji će program dobiti podršku većine naših građana. To će biti i politička i simbolička poruka u kojem smjeru ide Hrvatska. Važna je pobjeda programa koji rješava stvarne probleme građana i države.
Ali što su stvarni problemi Hrvatske? Tko je gdje bio 1941. ili 1945.? Čija bista stoji na Pantovčaku? Ta su pitanja namjerno podmetnuta da se kampanja pretvori u politički cirkus.
Obraćam se javnosti i naciji s molbom da se okrenemo pravim društvenim problemima. Hrvatsku opterećuje pet velikih tema koje su u temelju svih drugih problema, posebno ekonomske stagnacije, nezaposlenosti, siromaštva, znanstvenog i tehnološkog zaostajanja, nekonkurentnosti
Obraćam se javnosti i naciji s molbom da se okrenemo pravim društvenim problemima. Hrvatsku opterećuje pet velikih tema koje su u temelju svih drugih problema, posebno ekonomske stagnacije, nezaposlenosti, siromaštva, znanstvenog i tehnološkog zaostajanja, nekonkurentnosti.
1. Otuđenost i bahatost elita. Političke elite same sebe nedemokratski biraju u strankama i na izborima.
2. Rascjepkana i centralizirana država. Hrvatska je podijeljena u gotovo 600 teritorijalnih jedinica. Ima najviše plaćenih političara na tisuću stanovnika u Europi.
3. Zakrčenost sustava. Vlada, sudovi i odvjetništva nemaju jasne uloge.
4. Nejednakosti i kriminal. Državni sustav proizvodi nepravdu, nejednakost i kriminal.
5. Trošenje budućnosti i život na kredit. Ne stvara se nova vrijednost i rast društvenog proizvoda. Živimo na kredit i trošimo resurse budućih generacija.
Dobro je ako se slažemo u odgovoru na pitanje što su stvarni problemi zemlje. Ali to nije dovoljno. Ako se godinama samo konstatira loše stanje, onda raste nemoć i bijes. Odgovorne političke vođe moraju ponuditi, realna i ponekad teška rješenja. Ta smo rješenja, posebno strukturne reforme odgađali puna dva i pol desetljeća: osamnaest godina vlasti HDZ-a i sedam SDP-a.
Kad nisu vlade provele strukturne reforme učinit ću to ja. Sukladno ustavnim ovlastima predsjednika, predlažem novi Ustav kao temeljni pravni akt kojim se definiraju najvažnije reforme u našem društvu. Evo koje su glavne promjene koje su pretpostavka društvenog i gospodarskog razvoja:
Dobro je ako se slažemo u odgovoru na pitanje što su stvarni problemi zemlje. Ali to nije dovoljno. Ako se godinama samo konstatira loše stanje, onda raste nemoć i bijes. Odgovorne političke vođe moraju ponuditi, realna i ponekad teška rješenja. Ta smo rješenja, posebno strukturne reforme odgađali puna dva i pol desetljeća: osamnaest godina vlasti HDZ-a i sedam SDP-a. Kad nisu vlade provele strukturne reforme učinit ću to ja
1. Pošten izborni sustav
Hrvatski izborni sustav je nepošten i nedemokratski. Nema nikakve demokracije u strankama. Izborni sustav podržava izbor mačaka iz političkih vreća. Novi ustav će to zabraniti i promijeniti. Političari pod službenim istragama odmah će morati vratiti mandate. Birati ćemo zastupnike “imenom i prezimenom” koji će odgovarati građanima a ne stranačkim šefovima. Zastupnici u Saboru kucat će na vaša vrata čitav mandat a ne samo jednom u četiri godine. Građani će konačno slobodno odlučiti tko su novi ljudi koji trebaju Hrvatskoj.
2. Hrvatska snažnih regija (primjer Slavonije)
Hrvatsku treba decentralizirati i stvoriti snažne regije. Slavonija i Istra su odlični primjeri. Može li Slavonija izići iz siromaštva? Može li ovako usitnjena povlačiti dovoljno sredstva iz EU? Zašto je previše činovnika koji ne mogu iz prireza osigurati sami sebi plaću? Mogu li se Slavonci osjećati kao ravnopravni i ponosni građani? Ne mogu jer im to ne daju.
Isto vrijedi za Istrijane, Dalmatince, Primorce, Zagorce, Međimurce, Podravce, Gorane… Stranke koje su javno ustale protiv Hrvatske regija zapravo ne žele ukinuti bazu svoga financiranja. Stranka im je ispred regije i države. Zbog toga je u Ustavu potrebna promjena odredbi koje određuju da su županije temelj regionalne samouprave. Stvorimo Hrvatsku snažnih regija u Europi regija. Slavoniju kao regiju koja upravlja financijama, institucijama, europskim fondovima – ponosna povijesna hrvatska regija. Pet do osam regija, jednako snažnih i vitalnih, temelj su ekonomskog oporavka i štedljive a ne rasipne države.
3. Ravnoteža vlasti i funkcionalnost institucija
Država to su njene institucije. U Hrvatskoj se Vlada, sudovi, državna odvjetništva i druge institucije države često nalaze u međusobnoj blokadi. Nemaju dovoljno ovlasti ili one nisu dovoljno jasne niti na razini države niti na razini županija i općina. Moj prijedlog Ustava definirat će uloge glavnih institucija, ali i mjesnih, lokalnih i područnih i napraviti ih neovisnim, efikasnim i odgovornim. Institucije države moraju služiti građanima, a ne same sebi.
4. Jednakost šansi, pravednost i poštenje
Hrvatsku treba decentralizirati i stvoriti snažne regije. Slavonija i Istra su odlični primjeri. Može li Slavonija izići iz siromaštva? Može li ovako usitnjena povlačiti dovoljno sredstva iz EU? Zašto je previše činovnika koji ne mogu iz prireza osigurati sami sebi plaću? Mogu li se Slavonci osjećati kao ravnopravni i ponosni građani? Ne mogu jer im to ne daju. Isto vrijedi za Istrijane, Dalmatince, Primorce, Zagorce, Međimurce, Podravce, Gorane…
Novim ustavnim uređenjem države smanjit će se broj političara i povećati njihova odgovornost, izgraditi jača socijalna država koja je u stanju boriti se protiv siromaštva, što je ključno za Hrvatsku da smanji iseljavanje mladih ljudi trbuhom za kruhom.
Novi Ustav neće mijenjati povijesne temelje, naročito tu naglašavam važnost i značaj branitelja i Domovinskog rata, ali i ostale životno važne vrijednosti moraju se naći u temelju Ustava: politička kultura i demokratičnost, socijalna pravednost i ekološka odgovornost. Posebice je značajna socijalna pravednost jer se tiče svih građana i država mora pokazati humanost u postupanju prema njima.
Kreditni sustav i pljačka državnih poduzeća doveli su stotine tisuća ljudi u situaciju da su ostali bez posla. Ljudi ne mogu vraćati kredite i spojiti kraj s krajem od mjeseca do mjeseca. Sustav mora biti pošten i pravedan prema životima građana. Stvaramo tržišnu ekonomiju, ali najviše društvene vrijednosti nisu na prodaju.
Čuvamo nacionalne vrijednosti, a ljude stavljamo u istu poziciju u natjecanju sposobnosti i rada. Podsjećam da je na moj prijedlog u Ustav unesena odredba o nezastarijevanju kriminala. Istrage protiv pljački ne prestaju i nemaju vremenskih ograničenja. Sva velika uhićenja kriminalaca dogodila su se u mom mandatu, i ne odnose se samo na ministre, nego i na župane, gradonačelnike i tajkune koji su u ratu i poslije rata krali i otimali tuđe.
5. Kraj života na kredit
Od kraja Domovinskog rata hrvatske su vlade do danas sve probleme financiranja razvoja rješavale kreditima i povećanjem duga. To su radile i županije i općine, te javna poduzeća. Građani su iskorišteni i prevareni kreditnim ponudama s nepoštenim klauzulama – najbrutalnije su bile one kod kredita u švicarskim francima. Doživljavaju dramu ovrha.
U ožujku 2013., pokrenuo sam mjere za oprost duga koje stupaju na snagu za deset dana. Od petnaestog siječnja oprašta se dug do 25.000 kuna za 60.000 najugroženijih građana naše zemlje. U 20 mjera koje sam predložio Vladi, nalazi se ključ za olakšanje dužničke krize građana. Jedna od njih je i izmjena Ovršnog zakona na način da se ne može provesti ovrha nad stanom koji je jedini stambeni prostor dužnika/obitelji, a koji vrijednošću ne prelazi propisani minimalni standard stanovanja.
Na svim velikim temama moja protukandidatkinja i njena stranka izvor su problema, a ne rješenje. Aktualno vodstvo HDZ-a protiv je svake od pet važnih reformi. HDZ je protiv hrvatske regija, protiv preferencijalnog glasovanja, protiv izbora zastupnika imenom i prezimenom, protiv oštrog rezanja teritorijalne i nacionalne birokracije, protiv ustavne kontrole deficita i zaduživanja, protiv konstitucionalne ekonomije. HDZ je našao predsjedničku kandidatkinju za obranu interesa i snaga prošlosti koji Hrvatsku drže u krizi
Moj je prijedlog i da kamata, kad dosegne glavnicu, prestane teći. Zatražio sam i da se zakonski predvide slučajevi u kojima se dužnik ne može deložirati, te da Hrvatska narodna banka kao neovisni regulator preuzme nadzor nad formiranjem kamatne stope uvažavajući i životni standard i prirodu bankarskog posla. Pozvao sam među tim mjerama i dobrostojeće tvrtke i građane na osnivanje Fonda solidarnosti koji bi podupirao socijalne projekte za nužnu pomoć u slučaju siromaštva građanima koji su pali u dužničku krizu.
Nećemo na tome stati. U novom Ustavu jasno će se ograničiti visina fiskalnog deficita. To je jedini način da se pobjede političke elite koje stalno podilaze javnosti i dugom plaćaju političke glasove. Od početka krize proračuni na svim razinama države rastu dok nacionalni proizvod pada, bez obzira koja stranka bila na vlasti. To je dokaz da ne trebamo mijenjati samo političare i stranke. Moramo mijenjati sustav. Konstitucionalna ekonomija je prokušano rješenje za krizu sustava i odgovornosti političkih elita kojom možemo potaknuti ekonomski rast.
ZAKLJUČAK
Na svim ovim velikim temama moja protukandidatkinja i njena stranka izvor su problema, a ne riješenje. Aktualno vodstvo HDZ-a protiv je svake od pet važnih reformi. HDZ je protiv hrvatske regija, protiv preferencijalnog glasovanja, protiv izbora zastupnika imenom i prezimenom, protiv oštrog rezanja teritorijalne i nacionalne birokracije, protiv ustavne kontrole deficita i zaduživanja, protiv konstitucionalne ekonomije. HDZ je našao predsjedničku kandidatkinju za obranu interesa i snaga prošlosti koji Hrvatsku drže u krizi.
Smatram da teške političke i ekonomske reforme moramo provesti odmah u 2015. godini. Svi znamo da nam iz postaje odlazi posljednji vlak. Još stignemo krenuti putem oporavaka i rasta. Ali, Hrvatska mora snažno i odlučno provesti reforme.
Budemo li odlučni bit ćemo nagrađeni jer upravo su reforme karta za budućnost. Stvorit ćemo uređenu europsku državu sa snažnom socijalno-tržišnom ekonomijom. Vratit ćemo ekonomski rast. U državi će biti više poduzetnika, obrazovanih mladih ljudi i znanstvenika. Bit će upola manje plaćenih političara. Sami ćemo riješiti svoje probleme bez međunarodnih tutora. Sačuvat ćemo teško stečenu samostalnost naše Hrvatske.
Razmislite još jednom tko nam stvarno nudi promjene i zajedništvo.
S poštovanjem,
Ivo Josipović
(Prenosimo s portala josipovic.net).
Hrvati – fuck off!
Na splitski aerodrom Resnik, pričaju novinarima još vidno uzbuđeni očevici, u utorak je sletio neidentificirani leteći objekt. Suprotno uvriježenoj science-fiction ikonografiji, ovaj nije bio oblika letećeg tanjura: sa dva mlazna motora na velikim krilima više je sličio klasičnom putničkom avionu.
Pače, ovako odoka – iz kontrolnog tornja – lako bi ga se moglo zamijeniti s Boeingom 757-200, samo što ovaj leteći Boeing nije imao nikakvih oznaka. Bio je, kako je i red s neidentificiranim letećim objektima, dosta neidentificiran.
Objekt su, dakako, vrlo brzo okružili pripadnici Hrvatske vojske, policija je udaljavala znatiželjno mnoštvo, a nakon nekoliko dugačkih minuta iščekivanja iz objekta se konačno pojavilo i nekoliko vanzemaljaca – pravih, pravcatih dvonogih humanoida s tamnim naočalama i neobičnim sitnim slušalicama u ušima.
Bio je to veliki trenutak za ljudsku vrstu. Pukovnik Hrvatske vojske istupio je i prišao korak-dva s desnom rukom podignutom u tradicionalnu gestu mira. – Dolazimo kao prijatelji – rekao je hrvatski časnik. – Zapravo, hm, oni dolaze – oprezno ga je iza leđa ispravio dočasnik. – Mi ih više dočekujemo. – Dobro, to se tako kaže – lecnuo se časnik, pa se opet obratio vanzemaljcima. – Ispričavam se, dobro došli na Zemlju. – Fuck off – kratko je na tečnom engleskom odgovorio visoki humanoid, očito glavni među njima
Bio je to veliki trenutak za ljudsku vrstu. Pukovnik Hrvatske vojske istupio je i prišao korak-dva s desnom rukom podignutom u tradicionalnu gestu mira.
– Dolazimo kao prijatelji – rekao je hrvatski časnik.
– Zapravo, hm, oni dolaze – oprezno ga je iza leđa ispravio dočasnik. – Mi ih više dočekujemo.
– Dobro, to se tako kaže – lecnuo se časnik, pa se opet obratio vanzemaljcima. – Ispričavam se, dobro došli na Zemlju.
– Fuck off – kratko je na tečnom engleskom odgovorio visoki humanoid, očito glavni među njima.
Dalje znamo: uskoro se saznalo da neidentificirani leteći objekt u obliku Boeinga 757-200 zapravo i jest Boeing 757-200, prerađeni putnički avion u vlasništvu CIA-e, zrakoplovne kompanije iz Sjedinjenih Država koja se bavi pružanjem usluga što se ne odbijaju.
Puna dva dana veliki je bijeli CIA-in avion bio parkiran na Resniku, nitko živ nije znao tko je i što točno bilo u njemu, nitko nije znao zašto je uopće sletio u Split, nitko se nije usudio ni pitati.
Pripadnici slavne Hrvatske vojske i policije važno su se vrzmali splitskim aerodromom i vješto se pravili da ne vide pedesetmetarsku zvijer nasred piste.
Tri stotine milijardi dolara Pentagon je ulupao u sofisticiranu stealth tehnologiju i razvoj nevidljivog lovca F-117 Nighthawk, a u Splitu se sasvim slučajno otkrilo da je i obični, trideset godina stari Boeing nevidljiv radarima i ljudskom oku.
Dvjesto kuna kanta bijelog Jupola, trideset kuna limenka školskih tempera, pet-šest kanti Jupola i jedna kutija tempera sasvim je dovoljno da mu se prebojaju sve oznake i na repu nacrta mala američku zastavica – zajedno s rukama nije Pentagon koštalo više od dvjesto dolara – i odjednom nitko živ u Hrvatskoj ne vidi stotinu šesnaest tona teški avion.
Zanimljiva je ta stvar, to što spominje gospodin ministar – onaj, kako se zove, sad ga je spomenuo, u vezi američkih polovnih kamiona kao zaloga obrane… – da, suverenitet Republike Hrvatske. Ne znam, naime, jesam li dobro shvatio koncept državnog suvereniteta, ali za jednu nezavisnu, samostalnu i suverenu zemlju, Republiku Hrvatsku se zapanjujuće malo pita
– Koji avion? – odgovara onda onaj pukovnik Hrvatske vojske znatiželjnim novinarima, sve pridržavajući šapku i nadglasavajući se sa snažnim Rolls-Royceovim motorima iza leđa.
Saznali smo tako da nevidljivi Boeing 757-200 nije prvi put u Splitu: agenti CIA-e, uglavnom, već godinama švrljaju po Hrvatskoj kao da im je ćaćina, nitko ih ni za što ne pita, nikome ni za što ne odgovaraju.
Pitate li premijera ili ministra obrane, samo će vam kratko reći da je to naš strateški interes, i da je svaki polovni vojni kamion što su nam ga poklonili osvjedočeni američki prijatelji zalog obrane suvereniteta Republike Hrvatske.
– Ne kamion, nego avion! – ispravit ćete ih onda glasno.
– Koji avion? – odgovorit će ministar obrane, sve se nadglasavajući sa snažnim Rolls-Royceovim motorima iza leđa.
Zanimljiva je ta stvar, to što spominje gospodin ministar – onaj, kako se zove, sad ga je spomenuo, u vezi američkih polovnih kamiona kao zaloga obrane… – da, suverenitet Republike Hrvatske.
Ne znam, naime, jesam li dobro shvatio koncept državnog suvereniteta, ali za jednu nezavisnu, samostalnu i suverenu zemlju, Republiku Hrvatsku se zapanjujuće malo pita.
Nekidan, recimo, premijer i Vlada donijeli plan štednje, sve su lijepo pobrojili, zbrojili, oduzeli i na koncu prepisali učisto na komad trgovačkog papira, a onda im Europska komisija glatko odbila plan.
Bliži se, eto, povijesni trideseti svibnja, nekadašnji slavni Dan državnosti, već dvadeset četvrti otkako su Hrvati na konstitutivnoj sjednici prvog višestranačkog Sabora čvrsto stali svoji na svoje, odlučni da se više nikada za hrvatsku unutarnju stvar ne pita Beograd. Je li dakle bilo uzalud? Naravno da nije: ni nakon dvadeset četiri godine Beograd se ne pita za hrvatsku unutarnju stvar. Zapravo, Beograd se još jedini ne pita. Dobro, i Zagreb
Bruxelles, kažu, nije zadovoljan. Malo prije toga, čitali ste u novinama, mađarski MOL odlučio prodati svoj udio u Ini, pa sjeo pregovarati s Rusima, kao da nas nema. Hrvatska se vlada malo pobunila, ima ona svoj plan, treba i njoj novac – ipak je Ina hrvatska nacionalna naftna industrija – ali Mađari ih glatko odbili.
Prije toga, opet, novine objavile kako je izgubljeni rat u Afganstanu Hrvatsku do sad koštao stotinu milijuna eura. Mi s Afganistanom, naravno, nemamo ništa – a i stotinu milijuna eura Liniću bi sada došlo kao budali šamar – ali ispalo je da to moramo jer tako kaže NATO.
Hrvatska vlada dosjetila se onda te pare nekako uzeti od Crkve, pa stala pisati Zakon o financijskom poslovanju neprofitnih udruga, ali biskupi ih glatko odbili. Po ugovoru s Vatikanom, posjećaju oni, Crkva hrvatskoj državi ne mora plaćati porez.
Postoji li dakle išta u ovoj državi za što se pita Hrvate?
Jebemtisve, pa hrvatska se država ne može obračunati niti sa Zdravkom Mamićem, jer ne da Uefa!
Bliži se, eto, povijesni trideseti svibnja, nekadašnji slavni Dan državnosti, već dvadeset četvrti otkako su Hrvati na konstitutivnoj sjednici prvog višestranačkog Sabora čvrsto stali svoji na svoje, odlučni da se više nikada za hrvatsku unutarnju stvar ne pita Beograd. Je li dakle bilo uzalud? Naravno da nije: ni nakon dvadeset četiri godine Beograd se ne pita za hrvatsku unutarnju stvar. Zapravo, Beograd se još jedini ne pita. Dobro, i Zagreb.
Četvrt vijeka kasnije, za unutarnje stvari slavne nezavisne i suverene Republike Hrvatske pitaju se Bruxelles, Strasbourg i Budimpešta, Međunarodni monetarni fond, Vatikan i NATO. A oni pažljivo slušaju pitanje, značajno klimaju glavom, pa samo kratko odgovore:
– Fuck off.
(Prenosimo s portala Slobodna Dalmacije)
Vi niste gadget
Autor ove knjige poznati je američki umjetnik i računalni veteran iz Silikonske doline, utemeljitelj koncepta virtualne stvarnosti, Jaron Lanier.
Riječi u ovoj knjizi, predviđa on, čitat će automati ili otupjele gomile ljudi koje se odavno više ne ponašaju kao pojedinci, da bi ih na kraju, samljevene, kopirane i provučene kroz internetske pretraživače, brzi i aljkavi čitatelji saželi u površne i netočne članke nalik onima s Wikipedije. Umjesto da računala i internet budu moćna sredstva za učenje, Lanier smatra da oni svoje korisnike sve više pretvaraju u gomilu otuđenih, anonimnih jedinki ugrađenih u golemi, sveobuhvatni um-košnicu, nalik na čudovišni koncept iz znanstvenofantastičnih priča, za koji danas ne vrijede ni moralni ni građanski zakoni.
Ljudi konzumacijom interneta, a naročito društvenih mreža, počeli su zanemarivati sebe u realnoj verziji te se prilagođavaju umjetno dizajniranom digitalnom modelu samih sebe.
Košnica nasumce preslaguje fragmente tuđih umjetničkih izraza koji se mogu skinuti besplatno online i tako uništava izvorna djela – tisak, televiziju i glazbu – dok maše parolama o slobodi izražavanja i informacija proizvodeći bezličnu kašu trivijalnog sadržaja i glazbu koja se nije bitno promijenila već dvadeset godina. Jedina izvorna djela koja uskoro možemo očekivati na internetu bit će – reklame.
Kako oblikovati tehnologiju tako da se prilagodi potrebama kulture, a odbaciti shvaćanje prema kojem tehnologija oblikuje nas ključna je premisa ove neporecivo važne knjige.
Naslov: Vi niste gadget
Autor: Jaron Lanier
Prevela: Ljiljana Novković
Publicistika
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 248
Uvez: meki
ISBN 9789533162102
Izdavač: Algoritam
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
