Tijelo pamti. Kada smo puni snage trčali po snijegu Velebita, naiskap popili pola litre kiselog vina, bančili i ne spavali, radili noću. Sve to ostavilo je traga. [Read more…]
Jürgen Moltmann: Probleme čovječanstva ne mogu riješiti nacije
Ključne probleme čovječanstva – bombu, klimatske promjene, migracije – ne mogu riješiti nacije, nego samo međunarodne organizacije, i to naročito nevladine, izjavio je sinoč u Zagrebu protestantski teolog Jürgen Moltmann, jedan od najuglednijih i najutjecajnijih teologa današnjice. [Read more…]
Hrvatska laž: Kako je Stipe Mesić postao “opasni neprijatelj”
”Ako treba, lagat ću za Hrvatsku”, ”Mi trebamo govoriti hrvatsku istinu”, dva su od milijun bisera koja su za zakletvu Tuđmanu ispjevale novinarske perjanice devedesetih, udarivši šlagvort koji ne prestaje. Štoviše, ditiramb o laganju kao vrhuncu ljubavne domoljubne lirike doživljava ovih dana vrhunac ne samo u medijskoj euforiji, već i na društvenim mrežama. [Read more…]
Molimo za Crkvu, molimo za papu Franju
Da se biskupi, svećenici i laici ne slažu oko interpretacija sadržaja vjere koju ispovijedaju, nije novina u povijesti Katoličke crkve. [Read more…]
Istina
Roman Istina (Totta, 2010.) mlade finske književnice Riikke Pulkkinen (1980.), osim u Finskoj, gdje je ušao u finale najprestižnije finske književne nagrade (Finlandia), postigao je i velik međunarodni uspjeh (preveden je na 17 jezika). Kritičari diljem svijeta osobito su pohvalili njezin psihološki precizan i poetičan stil, duboku karakterizaciju likova te odmak od melodramatičnosti. [Read more…]
Ni milosrđe više nije što je nekad bilo
Milosrđe ili Istina, ona s velikim “I”, dakle Istina vjere, grudobran vjerskog nauka? Papa Frane – kako mu i jest u opisu radnog mjesta – ne dopušta da to bude dilema ovog zasjedanja Biskupske sinode. On mora htjeti da bude “i-i”, a ne “ili-ili”.
Zato se svi sinodski oci i svi njihovi glasonoše trude, na sva usta, naglašavati kako ne postoji podjela, nego samo razlike u naglascima, kako smo “konzervativce” i “progresiste” izmislili mi po medijima, da bismo lakše prodali našu robu, a oni već znaju kako će, kroz otvorenu raspravu, doći do suglasja.
Kako?
Nikakvim pogađanjem, nikakvim kompromisom, Sinoda nije parlament, lijepo je eksplicirao papa Bergoglio, pozvavši ih da se otvore Duhu svetome ne bi li ih nadahnuo i prosvijetlio.
Kvaka je u tome što Papi nije u opisu radnog mjesta da čeka hoće li i kako će Duh sveti nadahnuti biskupe. Duha svetoga interpretira u posljednjoj instanci sâm Papa, koji bio da bio, na njega se odnosi i primjenjuje stara maksima “Roma locuta, causa finita” (Rim je rekao svoje, spor je završen), koju nam je zavještao sv. Augustin, a mi ne znamo je li je skovao ili ju je citirao iz još starijega, carskog izvora.
Sinodski oci imaju svu slobodu u sastavljanju završnog dokumenta koji će izglasati, članak po članak, u subotu 24 listopada, predzadnjeg dana zasjedanja. Taj dokument je, u načelu, namijenjen samo Papinim očima – ali je Frane i lani, pri završetku izvanrednog zasjedanja o istoj temi, odlučio da Završni dokument bude objavljen, sav i odmah. Pokazao je i tom prilikom da je za punu transparentnost, za koju su se izjasnili, uostalom, i kardinali neposredno prije ulaska u konklav u kojemu su ga izabrali za papu
Sinodski oci imaju svu slobodu u sastavljanju završnog dokumenta koji će izglasati, članak po članak, u subotu 24 listopada, predzadnjeg dana zasjedanja.
Taj dokument je, u načelu, namijenjen samo Papinim očima – ali je Frane i lani, pri završetku izvanrednog zasjedanja o istoj temi, odlučio da Završni dokument bude objavljen, sav i odmah. Pokazao je i tom prilikom da je za punu transparentnost, za koju su se izjasnili, uostalom, i kardinali neposredno prije ulaska u konklav u kojemu su ga izabrali za papu.
Ipak, ni objavljen, Završni dokument nije sam po sebi obavezujući ni za biskupske konferencije, ni za biskupe, ni za vjernike. Njegova eventualna snaga je samo u njegovoj uvjerljivosti, ne u autoritetu.
Autoritet ima Papa. I ima svu slobodu u odabiru časa i sadržaja Postsinodske pobudnice kojom će, koristeći iz Završnog dokumenta ono što smatra potrebnim, sâm rezimirati tok i rezultate zasjedanja Biskupske sinode. On će, dakle, a ne samo glasanje, odvagnuti što je rezultat nadahnuća i prosvjetljenja Duha svetoga, a što eventualnih “rasudbi i predrasuda” pojedinih sinodskih otaca, na što je upozorio u početku.
Iskustvo nas uči u svih ovih pedeset godina od završetka Drugoga vatikanskog koncila i objavljivanja njegovih prijelomnih dokumenata, preko svih enciklika, ekshortacija, apostolskih pisama i inih dokumenata, da nije presudno što piše, nego za što postoje volja, spremnost i snaga da se provede.
U svakodnevnom govoru znamo reći “nije Sveto pismo” ako želimo naznačiti da se nečega ne moramo držati doslovno – ali, zaboga, ta tko se uopće drži i Svetog pisma od korica do korica?
Po medijima smo dočekali istupe pape Frane o milosrđu, socijalnim stremljenjima, novcu, odnosno okolišu, kao revoluciju – a onda je samo malo pomnija potraga pokazala da on zaista nije rekao ništa što već nisu rekli njegovi pusti prethodnici, od Pija XI do sv. Ivana Pavla II
Po medijima smo dočekali istupe pape Frane o milosrđu, socijalnim stremljenjima, novcu, odnosno okolišu, kao revoluciju – a onda je samo malo pomnija potraga pokazala da on zaista nije rekao ništa što već nisu rekli njegovi pusti prethodnici, od Pija XI do sv. Ivana Pavla II.
Pa zašto nam se to onda učinilo tako novim, svježim, čak prevratničkim? Ama zbog jednostavnog razloga: što je većina tih stavova – poput osuda sebičnosti financijskog kapitala koje je Pio XI iznosio prije 80 i kusur godina – ostala mrtvo slovo na požutjelu papiru.
Dogma (vjerska Istina koju je Bog objavio – kako vjeruju i smatraju vjernici) ne mijenja se evo već 1985 godina, otkako je u Jeruzalemu raspet Isus iz Nazareta. Doktrina (vjerski nauk) u bitnome nije modificirana od Tridentskog koncila. Ali ni koncept milosrđa, barem u Isusovu nauku, nije izmijenjen tih istih 1985 godina – pa je svejedno bilo razdoblja kada se smatralo milosrdnim heretika spaliti i tako spasiti njegovu dušu za život vječni, a sad se ista ta Crkva užasava nad smrtnom kaznom i za najgoreg zločinca.
Teza da valja osuditi grijeh a ne grešnika na snazi je dva milenija, a nije prošla godina da neki grešnik nije razapet na stup srama.
Pitanje je i što je uistinu milosrđe, ne samo u katoličkom, pa ni samo u vjerskom obzoru.
Je li dovoljna jedna milosrdna gesta da se iskupi nemilosrdan život?
Je li dovoljna jedna milosrdna gesta da se iskupi nemilosrdan život? Je li dovoljno milosrdno obećati 1000 eura po djetetu pošto je sebično uništen sustav neposredne dječje zaštite bez kojega se odrasli sve teže usuđuju imati djecu? Je li dovoljno uplatiti mjesečno 30 eura fondu Save the Children i tako se iskupiti za sve što smo na Sjeveru oduzeli onima s Juga do te mjere da hrle amo kao lemuri, makar se podavili u Mediteranu? Je li dopustivo laćati se milosrđa da bismo izbjegli solidarnost?
Je li dovoljno milosrdno obećati 1000 eura po djetetu pošto je sebično uništen sustav neposredne dječje zaštite bez kojega se odrasli sve teže usuđuju imati djecu?
Je li dovoljno uplatiti mjesečno 30 eura fondu Save the Children i tako se iskupiti za sve što smo na Sjeveru oduzeli onima s Juga do te mjere da hrle amo kao lemuri, makar se podavili u Mediteranu?
Je li dopustivo laćati se milosrđa da bismo izbjegli solidarnost?
Fraze se ponavljaju, nije ih problem izreći, pitanje je koliko se izriču da budu putovođe, a koliko da budu opravdanje da je i to rečeno, eto, molim, jeste li zadovoljni?
Doseg ove Sinode, kao i svakog proroštva, razabrat ćemo tek po plodovima. Suvremenici jedva da razabiru namjeru.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Solidarnošću protiv HDZ-ove histerije
Dobro je rekao ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić da je proteklih dana u Hrvatskoj na djelu “stožer za histeriju” na čelu s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. ”On je došao na lice mjesta misleći vjerojatno da može i dalje podmetati nogu. Neka se obrati svojim prijateljima Orbanu, Vulinu, Miloševićevim pionirima s kojima zajedno produciraju ovakvu histeriju. To je ista ekipa. Ti bi silom, žicom i oružjem pokušali riješiti stvar”, ustvrdio je ministar. [Read more…]
Rekvijem za B92 – Mali esej o nepotrebnoj prošlosti
U dnu jedne od kutija u mojoj biblioteci, u kojima čuvam sopstvenu nepotrebnu prošlost, nalaze se i tri kasete koje sam u jesen devedeset prve doneo iz Beograda. Obične su to plastične crne TDK audio-kasete, na kakve sam sa fotoreporterom i vozačem Maganjom tih dana snimao ”muziku za rat”, slažući dva puta po trideset minuta Stivija Rej Vona i Vilija Nelsona, da nam devedesete po balkanskim drumovima brže prođu. [Read more…]
Predizborne istine i laži
Ima nešto naizgled kontradiktorno u sezoni parlamentarnih izbora.
U vrijeme kad sa svih strana pljušte nerealna obećanja davana s figom u džepu, dok svi muljaju, podlo podmeću protivnicima, glume domoljublje i socijalnu osjetljivost ili naprosto lažu čim zinu – pred očima potencijalnih glasača postupno se otkriva istina. [Read more…]
Stepinac je tolerirao genocid, jesmo li mi bolji od njega?
U razgovoru pape Franje s njegovim dobrim prijateljem rabinom Abrahamom Skorkom, vođenim 2010. dok je Jorge Mario Bergoglio još bio nadbiskupom Buenos Airesa (naravno, i kardinal), a koji se može i kod nas pročitati u obliku knjige (”O nebu i o zemlji”, Jorge Bergoglio i Abraham Skorka, VBZ, Zagreb, srpanj 2013., str. 74) Papa kaže, odgovarajući na argument rabina Skorke, da Svjetski židovski kongres traži da se otvore Vatikanski arhivi i da se on s tim slaže. [Read more…]