novinarstvo s potpisom
Ivan Zidarević
Zvanično smo ušli u sezonu ”kiselih krastavaca”. U pitanju je fenomen odsustva bilo kakvih političkih, društvenih i kulturnih zbivanja (iako se čini da su svi koji mogu trenutno u štrajku) što medijima omogućava da se dodatno bave trivijalnim momentima, žuto ka žućem, u ovoj našoj prokletoj avliji. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Damjan Tadić – CROPIX
Kada s nekim razgovaram o propasti Agrokora – o čemu se, bezbeli, suzdržavam pisati, ali ne samo zato što sam fakat slab u ekonomiji, nego prvenstveno zato što o Ivici Todoriću nisam pisao ni u vrijeme kada se o njemu nije smjelo ružno pisati – dakle, kada onako usput, na jutarnjem čaju ili pri susjedskom ćaskanju u liftu, progovorim koju u Agrokoru, Gazdi i Familiji, to činim iz pozicije redovnog kupca u nekoliko Konzumovih i Tisak-medijinih dućana. [Read more…]
Miljenko Jergović
Foto: Damjan Tadić – CROPIX
Ako je Ivica Todorić dijete hrvatske desnice i ako je Agrokor desni epifenomen, tada je Neven Antičević dijete hrvatske ljevice, najprije one izvaninstitucionalne, kulturne i književne, a onda i institucionalne, čim se našla na vlasti. [Read more…]
Tahar Ben Jelloun suvremeni je marokanski pisac i pjesnik, koji je za jezik svoga pisanja izabrao francuski, iako mu je arapski materinji a tematske opsesije njegovih djela vezane su za prostor Maroka i živote marokanskih iseljenika. Dobitnik je niza uglednih književnih nagrada, od Dublin Award i Prix Ulysse, do najnovije – Ordena legije časti, koji mu je uručio predsjednik Sarkozy. [Read more…]
Jerko Bakotin, ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, Algoritam, Zagreb, 2015.
Publiciranje svojih zapisa s putovanja po stranim zemljama sadrži u sebi neke staromodne elemente, osim ako se putnik ne odluči iskustva uobličiti u neke propulzivnije forme. Može se potencijalni autor orijentirati recimo na tzv. znanstveni diskurs i napisati serioznu monografiju o zemlji koju je obašao. Ako se putovanja žele eksploatirati u drugom ključu, onda se može okrenuti snimanju i pisanju turističkih bedekera, pa tako postati drugi Michael Palin ili pisati za ”Lonely Planet”. [Read more…]
Hrvoje Jurić profesor je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pjesnik, urednik koji se primarno bavi praktičkom filozofijom, etikom i bioetikom, ali u područja njegova znanstvenog i stručnog interesa također spadaju filozofija tehnike, filozofija prirode, filozofija medija, filozofijska hermeneutika, feministička i rodna teorija, te socijalno-politička problematika.
Zbirka ‘‘Uglavnom pridjevi“ donosi deset ciklusa poetskih crtica i pjesama. Sam naslov zbirke kao da priznaje da ono bitno ovim pjesmama izmiče, ali, isto tako, da se oko pokušaja dosezanja toga bitnoga nastoji i da se od toga svaka umjetnost i svaki život sastoji. Već pogled na neke od naslova “pjesama” (Život, Uznesenje, Ljepota, Transsuptancijalizacija) potvrdit će filozofske preokupacije autora i pokazati da je Hrvoje Jurić pjesnik izišao iz filozofije, ili obrnuto.
Upisana u mnoge tradicije, zbirka je prošivena citatima, posvetama, ali i kripto-navodima, imaginarnim zemljopisom, dakle, svijet mogućnosti je tretiran kao ravnopravna građa.
Uglavnom, krećući od svakodnevnog u kojemu učas sine univerzalno, Jurić piše ponekad posežući i za tipičnim haiku motivima (vrabac, kapljica, cvijet). Kao što i sam ističe ‘‘na tekstualnoj razini, to znači da mi je kao građa pjesme ravnopravno i ono što sam izrudario iz svog iskustva, i ono što sam domislio sam, kao prvi put, i ono što sam svjesno ili nesvjesno pokupio od drugih, dakle, i tuđe ideje i tuđe slike i tuđi tekstovi.“
Naslov: Uglavnom pridjevi
Autor: Hrvoje Jurić
Književnost
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 140
Uvez: meki
ISBN 9789533167589
Izdavač: Algoritam
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Autor ove knjige poznati je američki umjetnik i računalni veteran iz Silikonske doline, utemeljitelj koncepta virtualne stvarnosti, Jaron Lanier.
Riječi u ovoj knjizi, predviđa on, čitat će automati ili otupjele gomile ljudi koje se odavno više ne ponašaju kao pojedinci, da bi ih na kraju, samljevene, kopirane i provučene kroz internetske pretraživače, brzi i aljkavi čitatelji saželi u površne i netočne članke nalik onima s Wikipedije. Umjesto da računala i internet budu moćna sredstva za učenje, Lanier smatra da oni svoje korisnike sve više pretvaraju u gomilu otuđenih, anonimnih jedinki ugrađenih u golemi, sveobuhvatni um-košnicu, nalik na čudovišni koncept iz znanstvenofantastičnih priča, za koji danas ne vrijede ni moralni ni građanski zakoni.
Ljudi konzumacijom interneta, a naročito društvenih mreža, počeli su zanemarivati sebe u realnoj verziji te se prilagođavaju umjetno dizajniranom digitalnom modelu samih sebe.
Košnica nasumce preslaguje fragmente tuđih umjetničkih izraza koji se mogu skinuti besplatno online i tako uništava izvorna djela – tisak, televiziju i glazbu – dok maše parolama o slobodi izražavanja i informacija proizvodeći bezličnu kašu trivijalnog sadržaja i glazbu koja se nije bitno promijenila već dvadeset godina. Jedina izvorna djela koja uskoro možemo očekivati na internetu bit će – reklame.
Kako oblikovati tehnologiju tako da se prilagodi potrebama kulture, a odbaciti shvaćanje prema kojem tehnologija oblikuje nas ključna je premisa ove neporecivo važne knjige.
Naslov: Vi niste gadget
Autor: Jaron Lanier
Prevela: Ljiljana Novković
Publicistika
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 248
Uvez: meki
ISBN 9789533162102
Izdavač: Algoritam
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Fotografija kao medij često se shvaća kao nešto objektivno i pouzdano, čisti dokument. Ta, naizgled objektivna ”priroda” fotografije čini fotografiju najpodobnijom za manipulacije, jer fotografiji je najlakše povjerovati i na nju se zdravorazumski pozvati. Ne samo u ratu, ali u ratu posebno, fotografija je idealno oružje za galvaniziranje i manipulaciju masama, za formiranje uvjerenja po volji manipulatora.
Knjiga Sandre Vitaljić dotiče se različitih slikovitih manipulacija ratnom fotografijom kroz povijest, komentira i inovacije digitalizirane fotografije, a posebno se osvrće na manipulacije fotografijama tijekom ratova proizašlih iz raspada Jugoslavije.
Autorica s posebnom pažnjom ispisuje poglavlja koja problematiziraju pornografske moduse reprezentacije, estetizaciju, galerizaciju i muzealizaciju prizora s ratišta, kao i trajni proces reproduciranja kulturalnih, tj. rodnih, klasnih i etničkih stereotipa posredstvom ratne, odnosno dokumentarne fotografije. Istodobno, ova knjiga postavlja ključno pitanje o vjerodostojnosti fotografskih slika u funkciji dokumenta.
Knjiga donosi i analitički tekst – autoričin praški doktorat koji je za ovu priliku temeljito prerađen – ekskluzivni intervjui s 10-ak istaknutih ratnih fotografa i bogatstvo ilustracija od 200-tinjak fotografija i reprodukcija novinskih stranica i snimaka.
Autor: Sandra Vitaljić
Naslov: Rat slikama: Suvremena ratna fotografija
Publicistika
Broj stranica: 268
Uvez: meki
Godina izdanja: studeni 2013.
ISBN 9789533166629
Izdavač: Algoritam
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Sandra Vitaljić, fotografkinja i izvanredna profesorica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, predstavila je u četvrtak u Novinarskom domu svoju vrlo zanimljivu knjigu “Rat slikama – suvremena ratna fotografija” u izdanju Algoritma.
Knjiga ima 300 kartica analitičkog teksta i oko 200 fotografija i reprodukcija novinskih stranica i snimki, a izdavač je reklamira kao “knjigu koja ne mijenja povijest, nego njezinu interpretaciju”. U njoj autorica razmatra zloupotrebu ratnih fotografija kroz povijest, a posebno se bavi manipulacijom fotografijama tijekom ratova nakon raspada Jugoslavije.
Potvrđuje da fotografija može biti opasno oružje, posebno u ratu. Odnosno prikazuje kako se fotografijama manipuliralo masama i stvarao neprijatelj, ali i kako su se s pomoću fotografija zbijali vlastiti redovi.
Sandra Vitaljić poznata je kao fotografkinja koju zanimaju kontroverzne teme. Bavila se tako temama genocida i ratnih stradanja (“Neplodna tla”) te nacionalnog identiteta (“Proud to be Croat”). Svojedobno je izložila i seriju fotografija ”Voljena”, koja je nastala nakon dugogodišnjega praćenja novinskih napisa i policijskih izvješća o ubojstvima u partnerskim vezama. Fotografije su prikazivale ozljede na tijelima i organima žena.
Knjiga “Rat slikama – suvremena ratna fotografija” podijeljena je na nekoliko poglavlja, a posebno su zanimljiva tri – ratna fotografija i mediji, trofejne fotografije te dio o etici fotožurnalizma. U poglavlju o ratnoj fotografiji analizira hrvatske i srpske medije, koji su potaknuli eskalaciju političkoga sukoba u rat i pojačavali ratnu psihozu. Govori i o neprikazivanju slika silovanja u javnosti, iako su masovna ratna silovanja žena, pogotovo Bošnjakinja, bila dio vojne strategije u ratu u bivšoj Jugoslaviji.
U poglavlju o trofejnim fotografijama u središtu su pozornosti fotografije i videosnimke koje su snimili sami vojnici, zlostavljači ili egzekutori u ratovima na području bivše Jugoslavije, ali i na drugim bojištima. Tako Sandra Vitaljić komentira fotografije koje su američki vojnici snimili u zatvoru Abu Ghraib te na taj način “pretvarali sam čin snimanja u alat za ponižavanje i mučenje žrtava”.
U poglavlju o etici fotožurnalizma bavi se mitom o istinitosti fotografije te analizira odgovornost fotografa u digitalnim manipulacijama i snimanju insceniranih situacija. A posebna se osvrće na prikazivanje ratnih žrtava.
Na kraju knjige “Rat slikama – suvremena ratna fotografija” objavljeni su i ekskluzivni razgovori s desetak vrsnih ratnih fotografa koji su snimali rat i ratne posljedice na području bivše Jugoslavije. Govore o okolnostima u kojima su fotografi u to vrijeme radili, s kakvim su se izazovima nosili te što danas misle o svemu tome.
Autorica na kraju uvodnog teksta upozorava čitatelje da ilustracije uz tekst “sadržavaju uznemirujuće fotografije i eksplicitne prikaze nasilja”.
O tom opsežnom djelu nastalom na temelju autoričina doktorskog rada na praškoj Akademiji za film i TV (FAMU) govorili su teoretičarka Leonida Kovač, pisac i novinar Emir Imamović Pirke, ratni fotoreporter Saša Kralj, urednik izdanja Kruno Lokotar te sama autorica Sandra Vitaljić.
Caffe bar ”U dvorištu”, u Žerjavićevoj ulici 7 u Zagrebu, bio je u srijedu poprište nesvakidašnje tribine. Urednik izdavačke kuće ”Algoritam” Kruno Lokotar predstavio je knjige dvojice mladih autora – Envera Krivca i Filipa Žganjera. Za zbirku pripovijedaka ”Ništa za pisati kući o” Enver Krivac (rođen 1976. u Ravnoj Gori u Gorskom Kotaru) dobio je nagradu ”Prozak”, dok je Filip Žganjer (rođen 1993. u Zagrebu) dobio nagradu ”Na vrh jezika” za zbirku stihova ”Skok preko kože”. Obje knjige tiskala je ove godine nakladnička kuća ”Algoritam”, što je važno i zbog toga jer su posrijedi rijetke ako ne i jedine preostale nagrade koji promoviraju nove autore.
O onome što piše Enver Krivac govorio je Kristian Novak, a pripovijetke iz nagrađene zbirke čitao je sam autor. Filip Žganjer, student anglistike i komparatistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, odgovarao je na pitanja moderatora tribine Krune Lokotara i čitao stihove iz svoje knjige ”Skok preko kože”.
U drugom dijelu tribine, u raspravi o tretmanu kulture u hrvatskim medijima, sudjelovali su književni kritičar Zdravko Zima i televizijska novinarka Koraljka Kirinčić. Zima je naglasio da je ignoriranje književne kritike jedna od neizbježnih posljedica ukidanja kriterija na svim razinama, dok je Koraljka Kirinčić svjedočila kako se taj problem manifestira na televiziji. Zaključci sudionika tribine nisu bili ružičasti, ali s obzirom na pustoš koja vlada na našoj medijskoj sceni, sva je prilika da drukčiji nisu mogli ni biti.