Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova smoglo je snage da se u izjavi za medije desolidarizira sa SAD-om, predsjednikom Trumpom i njegovom objavom o napuštanju međunarodnog ugovora s Iranom o uporabi nuklearne energije u miroljubive svrhe. [Read more…]
Od populizma do ”vječnog fašizma”
Populizam je sve popularniji, ne samo u Europi već i u cijelom svijetu. Svojim antielitističkim stavom, prezirom intelektualaca, odbacivanjem demokracije kao birokratizirane, neefikasne i korumpirane populizam raste kao kvasac. [Read more…]
Esej o vječnom fašizmu
(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo zbog toga što je tema itekako aktualna).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Uliks se vratio u kolijevku civilizacije
More je ”maternica čovječanstva i kolijevka civilizacije”, govorio je Magris, a Matvejević u svom ”Mediteranskom brevijaru” dodao ono presudno: ”Kao da je Mediteran ne samo svijet za sebe nego i središte svijeta…more okruženo zemljom, zemlja oko mora, središnje i more i zemlja… Atlantik ili Pacifik su mora razdaljina, Mediteran je more susjedstva. Jadran more bliskosti…” [Read more…]
Izuzetan kroničar ”nereda u sredini i stanja te sredine”
Milan Gavrović, ”Bolesna vremena”, SNV, Zagreb, 08/2016.
Milan Gavrović je prije šest godina u ovoj istoj dvorani primio nagradu Otokar Keršovani za životno djelo. Izjavio je tada i ponovio u intervjuu objavljenom u knjizi pred vama: nemam nikakvu poruku mladim kolegama. I nakon toga ispisao još koju tisuću stranica. [Read more…]
Predsjednica Grabar-Kitarović u vrtiću
Predsjednica ili prva dama
Nedavno su svi naši dnevnici donijeli vijest o tome kako se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović igrala s djecom u vrtiću, ako se dobro sjećam, na Pagu. Lijepo. Šarmantno. Toplo. I većina njenih drugih programa okrenuta je ”malom čovjeku”. [Read more…]
Ime ruže
Godina je 1327. bogati talijanski samostan pod sumnjom je da skriva heretike u svojim redovima, a situaciju dolazi istražiti fra Vilim od Baskervillea u pratnji svojega vjernog mladog učenika Adsona iz Melka.
Njegov delikatni zadatak naglo zasjeni niz bizarnih smrti, a fra Vilim postaje detektiv koji prikuplja dokaze, [Read more…]
Europa je mrtva. Živio Umberto Eco!
Europa je mrtva! – grafit na polurazrušenoj garaži, negdje u nigdini, blizu entitetske granice, na putu prema Trebinju. Pomišljam da bi to bila sjajna tema za kolumnu Umberta Eca, i da je šteta što se Eco ne vozi ovim krajevima, i nije u prigodi da dešifrira znakove na rubu Europe. [Read more…]
Esej o vječnom fašizmu
(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo u povodu smrti velikoga profesora, pisca i novinara, ali i zbog toga što je tema itekako aktualna).
Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije”. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan dječak. [Read more…]
Eco se nasmijao novinarstvu, politici i samome sebi
Umberto Eco, ”Nulti broj”, Profil, Zagreb, 2015.
“Kao prozni autor, ja sam prilično čudnovat stvor: između osme i petnaeste godine pisao sam priče i romane, da bih im se vratio na pragu pedesete” – piše Umberto Eco u eseju “Kako pišem”, objavljenom u knjizi “O literaturi”. [Read more…]