U galeriji MORH-a “Zvonimir” u Zagrebu, u sklopu obilježavanja 20. obljetnice akcije ”Oluja” otvorena je izložba “Hrvatski ratni plakat u Domovinskom ratu”, izvijestio je Večernji list u ponedjeljak. Tom je prilikom ministar obrane Ante Kotromanović kazao: ”Dobro je da se svi podsjetimo da Hrvatska niti je željela rat, niti je tražila rat. A dobila je jedan brutalan rat. Sada smo pogledali te plakate koji su nas stvarno vratili u sjećanje od Vukovara do Dubrovnika”. [Read more…]
Raščistimo to oko ”Oluje”
Četvrt stoljeća nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, bilo bi dobro podsjetiti se nekih od parola s kojima je stranka Franje Tuđmana ušla u predizbornu utrku, da bi iz nje izašla kao pobjednica. Sve je tada, naime, bilo usredotočeno na tezu da “Hrvatska nije svoja”, pa se obećavalo da ćemo “sami odlučiti o svojoj sudbini”, da će “hrvatska lisnica biti u hrvatskom džepu”, ali i da će “hrvatska puška biti na hrvatskome ramenu”. [Read more…]
Sukob koji neće donijeti puno dobrog
Hrvatsko-slovenski odnosi ulaze u još jednu od svojih “najgorih” faza, kakvih je dosad bilo mnogo, i ni iz jedne nisu uspjeli izaći.
Prvo je Slovenija svojim referendumom o nezavisnosti (u prosincu 1990.) praktički napustila ideju o konfederaciji (koju je Hrvatska tada još zagovarala) i Hrvatsku time natjerala da također organizira referendum (u svibnju 1991.), a onda istog dana kad i Slovenija (25.6.1991.) proglasi nezavisnost, iako Hrvatska to nije htjela i za to nije bila spremna, jer je znala za posljedice. [Read more…]
Paradirajte u svoja četiri zida
U posljednjih godinu i više dana gotovo da i nije bilo dana u kojem neki od hrvatskih medija nije ekskluzivno i senzacionalno otkrio primjere državne rastrošnosti pa ih svojim čitateljima, gledateljima i slušateljima servirao uz tezu da imamo političare koje naprosto nije briga što će se s Hrvatskom dogoditi i koliko će lijepa naša domovina potonuti u dugove, političare koji ne rade ništa drugo nego po čitave dane smišljaju na kakve se sve nepotrebne gluposti mogu potrošiti državni novac. [Read more…]
Najveći uspjeh Vlade Zorana Milanovića
Najveći uspjeh Vlade Zorana Milanovića objavljen je prije nekoliko dana. Objavio ga je Općinski sud u Sesvetama kada je životnoj partnerici biološke majke dodijelio skrb nad djetetom. U Hrvatskoj se prvi put dogodilo da je istospolni partner biološkog roditelja dobio skrbništvo.
Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola na snazi je nešto više od godinu dana, ali se tek nakon ove sudske odluke može reći da je potpuno zaživio. [Read more…]
Umjesto ”Mir vama”, ”Rat nama”
Očito su zastave pod kojima su dosad vodili rat protiv legalno izabrane vlasti jako olinjale. Nakon što je HDZ ovladao Vukovarom, čekićarski ustanak protiv ćirilice naglo je zamukao, više nema smisla.
Bojna protiv jugoslavena, programatska parola pod kojom je šator na Savskoj ustoličen, nekako se nije primila. Preočito je da nema veze sa stvarnošću. [Read more…]
Čista zemlja
Hrvatskoj je sve spremno za početak velikih higijenskih radova. ”Došlo je vrijeme za čistu Hrvatsku”, rekla je nekadašnja miss Hrvatske Anica Kovač, supruga fudbalera Roberta K., brata selektora hrvatske nogometne reprezentacije Nike K. Gospođa Kovač to je izjavila dajući u subotu (2. svibnja, op.ur.) potporu prosvjednicima i Thompsonovim obožavateljima okupljenim na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, pod parolom ”100 % za Hrvatsku”, gdje se zateklo i nešto stopostotnih ratnih zločinaca, poput Darija Kordića i Branimira Glavaša. [Read more…]
Zašto ipak ne mrzim Tita?
Počinjem pisati ovaj komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popodne tog 4. svibnja 1980., umro drug Tito.
Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, trideset i pete godišnjice smrti Josipa Broza meni se nameće sljedeća tema: imamo li danas, 35 godina nakon njegove smrti, više ili manje nego za Titova vremena? [Read more…]
Dopizditi i dokurčiti
Negdje pri dnu lijevoga stupca na 46. stranici ”Rječnika šatrovačkog govora” što ga je sačinio Tomislav Sabljak, a 1981. godine u biblioteci ”Globus” objavili ljubljanski i zagrebački nakladnici ČGP Delo i OOUR Globus – izdavačka djelatnost, smjestio se glagol ”dopizditi” s pripadajućim tumačenjem ”dozlogrditi, dozlojaditi”. U istom stupcu, nešto poviše spomenutoga glagola, nalazi se i glagol ”dokurčiti” s dvojakim značenjem – ”dokučiti (nešto); dozlojaditi”.
Negdje pri dnu lijevoga stupca na 46. stranici ”Rječnika šatrovačkog govora” što ga je sačinio Tomislav Sabljak, a 1981. godine u biblioteci ”Globus” objavili ljubljanski i zagrebački nakladnici ČGP Delo i OOUR Globus – izdavačka djelatnost, smjestio se glagol ”dopizditi” s pripadajućim tumačenjem ”dozlogrditi, dozlojaditi”. U istom stupcu, nešto poviše spomenutoga glagola, nalazi se i glagol ”dokurčiti” s dvojakim značenjem – ”dokučiti (nešto); dozlojaditi”
Rečeni su glagoli dobili svoje zasluženo mjesto i u ”Hrvatskom enciklopedijskom rječniku” što su ga priredili prof. dr. Vladimir Anić, prof. dr. Ranko Matasović, prof. dr. Ivo Pranjković, dr. Dunja Brozović Rončević, prof. dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, mr. Ljiljana Jojić i Ljiljana Cikota, a 2003. godine objavio zagrebački Novi Liber: ”dopizditi (komu, čemu) svrš. (prez. -im, pril. pr. -ivši, prid. rad. dopizdio) žarg. vulg. dodijati (dopizdilo mu je)” i ”dokurčiti (komu) svrš. (prez. dokurčim, pril. pr. -ivši, prid. rad. dokurčio) žarg. vulg. popeti se na glavu komu; dodijati, smučiti se, dosaditi”.
Ukoliko barem jedan od ova dva glagola iskazuje kako na vas utječe svakodnevno nametanje priče o odnosu Franje Tuđmana prema Josipu Brozu Titu, vrijeme je da odustanete od čitanja ovoga teksta prije no što u njemu bude citirana izjava akademika Ivana Aralice novinaru Večernjeg lista: ”Tuđmanov odnos prema Titu bio je uvijek negativan.” I prije no što budete zamoljeni da tu izjavu zapamtite u cijelosti, s posebnim naglaskom na riječ ”uvijek”.
A kad već niste odustali, budite tako ljubazni da spomenute glagole iz hrvatskoga šatrovačkog i enciklopedijskog vokabulara ne koristite ni kada pročitate nastavak akademikova glagoljanja:
”Samo neupućen čovjek može misliti da je Tuđman pozitivno mislio o Titu. Tuđmanov stav prema Titu najbolje se vidi u njegovim dnevničkim zapisima. Mnogi Tuđmanovi ”tumači” uopće nisu pročitali ono što je napisao.
Tamo bi našli da je Tuđman najviše zamjerao Titu što je vodeći narodnooslobodilačku borbu iznevjerio težnje Hrvata. Tuđman je smatrao da je morao izvući veću samostalnost za Hrvatsku nego što je bila jugoslavenska federacija.
Da bi sačuvao svoj položaj na razini Jugoslavije, Tito je izdao vitalne interese hrvatskog naroda. Zato je danas smiješno govoriti da je Tuđman imao pozitivno mišljenje o Titu.”
Ne posežite za tim zlosretnim glagolima ni kada pročitate akademikov odgovor na novinarsko pitanje da li bi Tuđman uklonio Titovu bistu s Pantovčaka: ”Ma apsolutno. On ni o čemu nije govorio nego o tome kada će ga izbaciti van”
Ne posežite za tim zlosretnim glagolima ni kada pročitate akademikov odgovor na novinarsko pitanje da li bi Tuđman uklonio Titovu bistu s Pantovčaka: ”Ma apsolutno. On ni o čemu nije govorio nego o tome kada će ga izbaciti van.”
Sada, molim vas, primite najdublju ispriku što ću akademikove tvrdnje o ”uvijek negativnom odnosu Tuđmana prema Titu” potkrijepiti navodima iz tako nepouzdanih izvora kao što su knjige samoga Franje Tuđmana. U jednoj od njih, objavljenoj pod naslovom ”Stvaranje socijalističke Jugoslavije” (Naprijed, Zagreb, 1960.), na 33. stranici stoji:
”U ličnosti Josipa Broza Tita narodi Jugoslavije našli su takvog općejugoslavenskog vođu, u kome su bile sublimirane sve nacionalne i revolucionarne težnje, sve pozitivne tradicije i progresivne revolucionarne društveno-političke tendencije, koji je u potpunosti shvaćao interese Jugoslavije kao cjeline i svakog njenog naroda posebice…”.
Treba li nastavljati s tom Titu netitrajućom kobasičetinom od rečenice ili možemo na sljedeću, nešto jezgrovitiju: ”Jednom riječju, narodi Jugoslavije, u tom najsudbonosnijem času svoje historije imali su takva općenarodnog vođu i velikog čovjeka, kakav se pojavljuje samo u prijelomno doba pojedinih naroda i historije uopće.”
U predgovoru monografiji ”Tito u Hrvatskoj 1945-1961” (Epoha, Zagreb, 1962.) neustrašivi i intelektualno nepotkupljivi Franjo Tuđman piše ono što se akademici u današnjoj Hrvatskoj boje i pročitati:
”Svojom politikom, koja je u nuklearnoj mori jedini putokaz prevladavanja blokovskog bespuća i daljeg društvenog progresa, Tito je dosljedni internacionalist i veliki humanist, pravi čovjek socijalizma i onog suvremenog svijeta koji lomi sve konzervativne okove na putu u neobretene društvene i nove kozmičke prostore.
Pustimo da to kaže sam Franjo Tuđman: ”Ovo izdanje predstavlja ne samo svjedočanstvo o neprekidnom živom dodiru druga Tita s našom Narodnom republikom već i o nama samima”
Jedna od osnovnih a vjerojatno i najsadržajnijih značajki Titove ličnosti kao partijskog i općenarodnog vođe i tribuna, političara i državnika jest ljepota sklada njegovih riječi i djela.”
A kako bi i posljednjem akademiku bilo jasno u kolikoj se mjeri s tom ljepotom uskladio autor predgovora, pustimo da to kaže sam Franjo Tuđman: ”Ovo izdanje predstavlja ne samo svjedočanstvo o neprekidnom živom dodiru druga Tita s našom Narodnom republikom već i o nama samima.”
Dalo bi se navesti još nebrojeno sličnih, iskrenih i ubojitih riječi kojima je Tuđman nedvosmisleno iskazivao svoj ”uvijek negativni odnos prema Titu”, ali je vrijeme da se zaustavimo. Prije nego što nam doglagole i Tuđmanov Tito i Titov Tuđman.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Kolinda ništa ne zna
Samo je desetak dana prošlo otkako je Kolinda Grabar-Kitarović preuzela predsjedničku dužnost i u normalnim bi okolnostima prerano bilo analizirati početak njezinog mandata. Ali, s obzirom na to da se oko nje stalno nešto događa, to i nije teška zadaća.
Kolinda Grabar-Kitarović je, primjerice, nastavila pokazivati sklonost laganju, što upućuje da onih nekoliko slučajeva u kampanji nisu bili tek trenutačna slabost.
Predsjednica, nažalost, djeluje kao da su je zaobišle sve važne knjige ovog svijeta, kao da nikad nije pročitala ništa iz područja povijesti, političke filozofije, sociologije, konstitucionalizma, ekonomije… Znanje Kolinde Grabar-Kitarović o modernoj liberalnoj demokraciji zapanjujuće je oskudno
Nadalje, predsjedničino ponašanje potvrđuje da joj nedostaje temeljni politički refleks, pa tako istovremeno priča o Hrvatskoj bez podjela i sastaje se s prosvjednicima protiv Vlade, a onda je najavljena kao govornica na HDZ-ovom skupu o gospodarstvu. Iskusniji političar sigurno si ne bi dopustio takve vrišteće kontradikcije.
Međutim, Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj je karijeri, u domovini i inozemstvu, obavljala pretežno činovničke poslove i nije naučila politički razmišljati.
Posljedica su toga i činjenice da u svega nekoliko sati razmaka traži ostavku Vlade i predlaže dnevni red njezine sjednice, te da šalje Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti nekih članaka Ovršnog zakona, a onda dva dana kasnije premijeru Zoranu Milanoviću piše da ne misli da su te odredbe protuustavne.
No, unatoč tim i niz drugih stvari, predsjednica zapravo ne ostavlja dojam zločeste osobe. Ona, čini se, doista silno želi da svima u Hrvatskoj bude bolje i kao da iskreno vjeruje u svoje parole o zajedništvu.
Ali, njezini postupci otkrivaju da ne posjeduje osnovna znanja potrebna za obnašanje vlasti, pa makar i dužnosti uglavnom protokolarnog karaktera, kakva je u Hrvatskoj predsjednička. A to ne može prikriti zahvaljujući političkom instinktu, što je, recimo, uspijevalo Stjepanu Mesiću.
Predsjednica, nažalost, djeluje kao da su je zaobišle sve važne knjige ovog svijeta, kao da nikad nije pročitala ništa iz područja povijesti, političke filozofije, sociologije, konstitucionalizma, ekonomije… Znanje Kolinde Grabar-Kitarović o modernoj liberalnoj demokraciji zapanjujuće je oskudno.
Čak ni Tuđman nije za isti stol s najvišim predstavnicima svjetovne vlasti pozivao još i kardinala Franju Kuharića. I za njega je sekularna država bila određena vrijednost. Kolinda Grabar-Kitarović je, dovodeći projekt zajedništva do apsurda, otišla i ispod Tuđmanove razine
Samo se tako može tumačiti njezina upravo nevjerojatna ideja da bi ona, premijer, predsjednik Sabora, predsjednica Ustavnog suda i crkveni velikodostojnici trebali zajednički rješavati zahtjeve branitelja iz Savske 66.
I jedan Franjo Tuđman, čovjek koji je odrastao na marksističkoj literaturi, bio je zagovornik jedinstva vlasti. Pokojni predsjednik također je smatrao da svi u zemlji, uključujući i sudove, moraju provoditi državnu politiku kreiranu na Pantovčaku.
Ali, čak ni Tuđman nije za isti stol s najvišim predstavnicima svjetovne vlasti pozivao još i kardinala Franju Kuharića. I za njega je sekularna država bila određena vrijednost.
Kolinda Grabar-Kitarović je, dovodeći projekt zajedništva do apsurda, otišla i ispod Tuđmanove razine. Sastanak kakav je ona inicirala ovog tjedna moguć je danas u jako malom broju zemalja, poput Irana ili možda Saudijske Arabije.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
- « Previous Page
- 1
- …
- 24
- 25
- 26
- 27
- 28
- 29
- Next Page »