autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Povijest osobe sveta je povijest

Autor: Jadranka Brnčić / 11.09.2016. Leave a Comment

jadranka brncic 2(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog sprječenosti autorice).

Kada je u Parizu upoznao mentalno hendikepirane osobe, Jean Vanier (1928) bio je ganut njihovom jednostavnošću, gostoprimstvom, njihovom čežnjom za ljudskim kontaktom. A onda, kada se pobliže upoznao s njihovim svijetom, šokiralo ga je otkriće koliko je, s jedne strane, u bolnicama, lječilištima i domovima za hendikepirane osobe prisutno nasilja i grubosti, no istodobno koliko je, s druge strane, u tim osobama prisutna Božja blizina koja je i njemu otkrila njegovu vlastitu nasilnost i grubost. [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Arka, autograf.hr, Bog, bolnica, Crkva, duša, hendikep, Hrvatska, invalid, Jadranka Brnčić, Jean Vanier, kolumna, kršćani, papa Franjo, Parrhēsia, psihijatar, religija, smrt, Svjetlo, teologija, tijelo, vjera, zajednice

Sheratonske reforme

Autor: Nela Vlašić / 08.01.2016. Leave a Comment

AUTOGRAF Nela VlašićOd novogodišnje noći sam pod temperaturom. Ujutro imam shizofrenih 37,2 dok navečer usprkos svim čudima farmaceutske industrije, antipireticima, paracetamolima, sirupima, kapima, septoletama, rehidramiksima, evo već tjedan dana skače iznad 38 stupnjeva. Doktorica mi je pospajala blagdane, a kod njezine zamjene vlada krkljanac k’o pred Sheratonom, pa sam samo pogledala čekaonicu napunjenu ovakvima poput mene i odustala. I tako znam što bi mi rekla: C vitamin, puno tekućine i odmaranja… [Read more…]

Filed Under: POGLED S LIJEVA Tagged With: akademik, Grmoja, HDZ, Karamarko, Kardashians, mandatar, most, Nacionalno vijeće, Nela Vlašić, Petrov, Pogled s lijeva, psihijatar, Ranko Ostojić, Sheraton

Drukčiji pogled na branitelje

Autor: Jagna Pogačnik / 08.01.2015. Leave a Comment

Jom Kippur OVITAK.inddBlagdan pomirenja i pokajanja Jom Kipur stoji kao simbol u naslovu novog romana osječke književnice Ivane Šojat Kuči koja se od “Unterstadta” nadalje, u književnom smislu, bori s utvarama prošlosti, ratova i traumama pojedinaca. “Jom Kipur” tematski je blizak prethodnom romanu “Ničiji sinovi” u kojem je kroz dvoglasnu priču o bračnom životu načela temu svakodnevice razvojačenih branitelja u kojoj se neke davne slike utapaju u alkoholu i besmislu koji razaraju brakove, obitelji, na kraju krajeva i pojedinca samoga, u prenesenom, ali i doslovnom značenju.

 

Novi roman preuzima tematiku i strukturu u kojoj se sučeljavaju dvije osobnosti, ovaj put iz pozicije pripovjedača u 3. licu koji nam donosi priču o gospodinu Matijeviću i doktoru Romiću. Matijević je bivši branitelj koji je u nježnim godinama prošao užase vukovarske bojišnice i logora Stajićevo, a Romić psihijatar s kojim razgovara u bolnici.

“Jom Kipur” kompleksan je roman koji osim glavnih donosi i vrlo indikativnu i zanimljivu galeriju likova, ali prije svega potiče čitatelja na razmišljanje o temi koja je naznačena već naslovom, čak i na revidiranje vlastitih stavova ili uvriježenih istina

 

No, ono što je važno istaknuti (i pohvaliti) promjena je vizure iz koje se promatra braniteljska tematika, a o njoj su nam do sada u svojoj prozi svjedočili mnogi autori, poput S. Bukovac, R. Međurečana, pa i same Šojat Kuči. Matijević, naime, nije tipičan lik branitelja, njegova svakodnevica nije ispunjena alkoholom, kladionicama, obiteljskim nasiljem i suicidalnim mislima.

 

Istina, u bolnici se našao nakon što je “pukao” na javnom skupu na kojem je prepoznao retoriku nasilja, nacionalne netrpeljivosti i nepravde za koje sam najbolje zna kako mogu završiti, svoj je stan “opremio” isječcima krvavog nasilja sa svih strana svijeta, obilježavaju ga brojni neriješeni i traumatični obiteljski odnosi, no njegov je problem, ako tako možemo reći, podignut na višu, gotovo filozofsku, svakako i religijsku razinu.

 

U razgovorima s psihijatrom, koji je podjednako glavni lik ovoga romana i nosi svoju traumu onoga “drugog” i “drukčijeg”, usvojenog sina s nerazriješenim brojnim pitanjima prošlosti, Matijević će se prije svega baviti pitanjima krivnje, oprosta, žrtve i krvnika. Šojat Kuči kao i uvijek inzistira na vrlo detaljnoj rekonstrukciji događaja koji su njezine likove doveli do stanja u kojem ih zatičemo, svojevrsnoj faktografiji slavonske, prije svega vukovarske dionice Domovinskog rata.

Ono što je važno istaknuti (i pohvaliti) promjena je vizure iz koje se promatra braniteljska tematika, a o njoj su nam do sada u svojoj prozi svjedočili mnogi autori, poput S. Bukovac, R. Međurečana, pa i same Šojat Kuči. Matijević, naime, nije tipičan lik branitelja…

 

No, naglasak nije na tome, premda je to kontekst bez kojeg se ne može, već na kompleksnom ulaženju u aspekte zla koje se Matijeviću ukazuje na javi i u snu i o kojem konstantno razmišlja, zbog čega je cijela priča odmaknuta od lokalnog i podignuta na univerzalnu razinu.

 

S jedne strane rješavaju se privatni demoni koji onemogućavaju funkcioniranje u svakodnevici, a s druge pitanja na koja čovjek, umjetnost, literatura pokušava pronaći odgovore od samih početaka svoga postojanja.

 

Istovremeno s pacijentovom ispovijedi i njegov psihijatar doživljava razvoj i promjene, na što ga na posredan način navodi lucidno pacijentovo promišljanje, a među njima se razvija neobična, ali ne prenaglašena i patetična blikost.

 

Doktor Romić, kojeg je kao dječaka romskog podrijetla usvojila uštogljena i ne baš topla zagrebačka obitelj, ipak je donekle ostao u drugom planu, nešto nedorađeniji, premda je njegova trauma i njezino razrješavanje odmacima, pomacima i bijegovima, jednako potentna i zanimljiva tema.

Šojat Kuči kao i uvijek inzistira na vrlo detaljnoj rekonstrukciji događaja koji su njezine likove doveli do stanja u kojem ih zatičemo, svojevrsnoj faktografiji slavonske, prije svega vukovarske dionice Domovinskog rata

 

U romanu se, dakle, u lokalno obojanom prostoru postavljaju pitanja pojedinčeve slobode, odnosa prema ideologijama, mogućnostima izbora i sl., zbog čega roman nadilazi svoju polazišnu temu i uranja u kompleksne slojeve promišljanja, ali se srećom u njima ne gubi, nego uspijeva priču logično posložiti, u epskom zamahu koji ionako pripovjedačkom temperamentu ove autorice najviše odgovara.

 

“Jom Kipur” kompleksan je roman koji osim glavnih donosi i vrlo indikativnu i zanimljivu galeriju likova, ali prije svega potiče čitatelja na razmišljanje o temi koja je naznačena već naslovom, čak i na revidiranje vlastitih stavova ili uvriježenih istina.

 

Ono što se bi se tom romanu plemenite teme moglo prigovoriti jesu mjestimično umjetni, dugački, dramatski dijalozi kojima nedostaje spontanosti i ono što sam već povodom “Ničijih sinova” nazvala mjestimičnom “prenapisanošću”.

 

No, iskorak iz klišejiziranog prikaza branitelja, korak naprijed unutar vlastita opusa i hrabrost suočavanja s vrlo složenom i “skliskom” tematikom, nadoknađuje sve tehničke nedostatke i “Jom Kipur” čini romanom koji bi trebali pročitati ne samo oni koji se posredno ili neposredno bave ovom temom.

 

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: autograf.hr, autor, bolnica, branitelji, galerija, Ivana Šojat Kuči, izdavač, Jagna Pogačnik, Jom Kipur, Jutarnji list, lektira, misao, portal, psihijatar, R. Međurečan, roman, S. Bukovac, suicid, trauma, Unterstadt, vojnik

Osobe s poteškoćama

Autor: Jadranka Brnčić / 12.11.2014. Leave a Comment

Kada je u Parizu upoznao mentalno hendikepirane osobe, Jean Vanier (1928) bio je ganut njihovom jednostavnošću, gostoprimstvom, njihovom čežnjom za ljudskim kontaktom. A onda, kada se pobliže upoznao s njihovim svijetom, šokiralo ga je otkriće koliko je, s jedne strane, u bolnicama, lječilištima i domovima za hendikepirane osobe prisutno nasilja i grubosti, no istodobno koliko je, s druge strane, u tim osobama prisutna Božja blizina koja je i njemu otkrila njegovu vlastitu nasilnost i grubost. [Read more…]

Filed Under: PARRHēSIA Tagged With: Arka, autograf.hr, Bog, bolnica, Crkva, duša, hendikep, Hrvatska, invalid, Jadranka Brnčić, Jean Vanier, kolumna, kršćani, papa Franjo, Parrhēsia, psihijatar, religija, smrt, Svjetlo, teologija, tijelo, vjera, zajednice

Politika i ludilo

Autor: Nela Vlašić / 21.02.2014. Leave a Comment

Krajem protekloga tjedna, čini mi se da je to bila subota, otvoren je na četvrtom programu HRT-a problem o kojemu se u nas, ali i u drugim europskim zemljama, uglavnom šuti. O. K. šutnja je, moguće, prejaka riječ – progovara se o njemu na stručnim skupovima psihijatara i pravnika, ali o tome javnost zna vrlo malo ili gotovo ništa. Riječ je o psihijatrijskim dijagnozama koje “počinitelja amnestiraju” od eventualne kazne zatvora za počinjeno nedjelo, ali zato nalažu obavezno liječenje u nekoj od ustanova zatvorenog tipa.

 

Svi koji su gledali Sanju Sarnavku, Tončicu Čeljusku te prilog o krimenu Marka Franciškovića morali su se zapitati jesu li tom čovjeku prekršena ljudska prava, je li riječ o ludilu ili politici?

 

No, krenimo redom. Francišković je bio kandidat na lokalnim izborima za zagrebačku skupštinu. Ogorčeni je protivnik članstva Hrvatske u EU. Radikalni desničar koji se zalaže za ponovno uvođenje smrtne kazne i za to da nepošteni i korumpirani političari čiste minska polja diljem Lijepe naše, itd., itd.

Dio ljudi voli proroke i malo ih zanima imaju li mesijanske ideje uporište u realnosti. Sve vrijeme stoga Franciškovićeve pristaše tvrde kako, s obzirom na to da je došao u sukob s ministrom unutarnjih poslova, kod njega nije riječ o duševnome poremećaju, već o staljinističkom obračunu lijeve vlasti s političkim neistomišljenikom. Optužuju da je psihijatrija ponovo stavljena u funkciju politike

 

U kolovozu 2013. nakon degutantne prepiske na Facebooku s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem biva uhapšen. Sjećate se, Francišković je ministru prepričao svoj navodni san u kojemu ga vidi obješenog o stup na kojem je bila podignuta europska zastava, a narod nakon toga pije, slavi Ostojićevo vješanje.

 

Čini mi se potpuno opravdano da je san protumačen kao moguća prijetnja smrću i Francišković završava sanjajući iza rešetaka, a ubrzo nakon toga i na liječenju u Svetošimunskoj. Dijagnoza je teška, stigmatizirajuća – paranoidna šizofrenija koju prate mesijanske ideje.

 

Ali dio ljudi voli proroke i malo ih zanima imaju li mesijanske ideje uporište u realnosti. Sve vrijeme stoga Franciškovićeve pristaše tvrde kako, s obzirom na to da je došao u sukob s ministrom unutarnjih poslova, kod njega nije riječ o duševnome poremećaju, već o staljinističkom obračunu lijeve vlasti s političkim neistomišljenikom.

 

Optužuju da je psihijatrija ponovo stavljena u funkciju politike. S desno orijentiranih portala i foruma, nakon priloga na HRT 4, u srijedu su osvanuli zahtjevi za ostavkom ministra Ranka Ostojića – a po forumima se mediji prozivaju za strah i sluganstvo, nedopustivu, višemjesečnu šutnju o slučaju Francišković. Pristaše, dakle, tvrde da je riječ o paranoidnoj politici, ne o ludilu sanjača…

 

Psihijatri šute. Optužbe doživljavaju vjerojatno kao još jedno zadiranje u liječničku autonomiju i privatnost njihova pacijenta, kao nedopustivu skandalizaciju teške bolesti.

 

Sanju Sarnavku iz Kuće ljudskih prava o ovome slučaju izvijestili su roditelji nakon što je Francišković iz zatvorske bolnice nedavno premješten na forenzički odjel u Popovači, jer je navodno još uvijek psihotičan i nadalje ima mesijanske ideje.

Nisam sljedbenik pola stoljeća starog antipsihijatrijskog pokreta, mada su mi sve druge šezdesetosmaške ideje bliske i drage. Ne mislim da je ludilo mit. Smatram, jednostavno, da psihijatrijska represija u službi državnoga ustroja, bez obzira na njezin legalitet i stručni legitimitet, zaslužuje ozbiljniji tretman i stalan medijski nadzor, čak i kad je riječ o čovjeku poput Marka Franciškovića, čije su ideje mnogima do gadljivosti strane i s kojima se, treba li to uopće govoriti, duboko ne slažem

 

Logičan je strah i zabrinutost roditelja koji očito sumnjaju u ispravnost odluke da se njihova sina nakon pet, šest mjeseci liječenja premješta u Popovaču. U tome da je psihotičan na Vladu Sanja Sarnavka ne vidi ništa neuobičajeno (a tko nije, veli ona u emisiji HRT-a), a mesijanske ideje, znamo svi, ima na stotine njih slobodnošetajućih.

 

Našalila se, ova borkinja za ljudska prava i dostojanstvo psihijatrijskih pacijenata i na svoj račun, rekavši da ona, ako ikad završi na psihijatriji, neće biti puštena do kraja života. No, šalu na stranu, jer do smijeha zasigurno nije onima iza psihijatrijske brave.

 

Mene, a vjerujem i vas, nervira činjenica da se o pravima psihijatrijskih bolesnika u nas progovara samo kroz medijski “atraktivne” primjere javnih uglednika (supruge vlasnika medija, žene suca ili, evo, desničara koji socijaldemokratskog ministra želi skratiti za glavu). Nekako mi je ružno da se prava te kategorije bolesnika uvijek boje žutim, pa sam svjesno izignorirala luckasti umjetnički performens laburista s gaćama o štapu i mikrofonu i kolumnu na Dan socijalne pravde odlučila posvetiti dijagnozom obespravljenim ljudima.

 

Nisam sljedbenik pola stoljeća starog antipsihijatrijskog pokreta, mada su mi sve druge šezdesetosmaške ideje bliske i drage. Ne mislim da je ludilo mit. Smatram, jednostavno, da psihijatrijska represija u službi državnoga ustroja, bez obzira na njezin legalitet i stručni legitimitet, zaslužuje ozbiljniji tretman i stalan medijski nadzor, čak i kad je riječ o čovjeku poput Marka Franciškovića, čije su ideje mnogima do gadljivosti strane i s kojima se, treba li to uopće govoriti, duboko ne slažem.

 

Znam, psihijatri će reći da drugi psihotični, paranoidni pacijenti koji opasnost vide u žutim mravima ili svemircima nikoga osim njih ne zanimaju i da po zatvorenim odjelima mogu trunuti mjesecima i godinama a da ih ni rodbina ne posjeti. Ali čim slučaj ima bilo kakve veze s tajkunima, sucima, politikom, psihijatri i psihijatrija se optužuju za manipulaciju, nasilje, prisilno hospitaliziranje – sumnja se kako su njihova vještačenja i dijagnoze ludila u službi politike.

Mene, a vjerujem i vas, nervira činjenica da se o pravima psihijatrijskih bolesnika u nas progovara samo kroz medijski “atraktivne” primjere javnih uglednika (supruge vlasnika medija, žene suca…). Nekako mi je ružno da se prava te kategorije bolesnika uvijek boje žutim, pa sam svjesno izignorirala luckasti umjetnički performens laburista s gaćama o štapu…

 

Kažu da su im zalud sva objašnjenja da na duševni poremećaj nitko nije imun, pa ni mladi desničari, da obolijevaju neobrazovani i obrazovani, siromašni i moćni, poznati i nepoznati te da su zatvoreni psihijatrijski odjeli često potrebni upravo da bolesnik ne ugrozi sebe, okolinu ili pak ogorčena okolina njega. Misle da novinari svojim senzacionalističkim pisanjem narušavaju tako potrebno povjerenje srodnika pacijenata u njihovu neovisnost i stručnost.

 

Mada ni oni ne spore pravo rodbine i roditelja da se žale na prinudno liječenje, nerijetko će upozoriti da je liječenje dugotrajno i neizvjesno, te svako neodgovorno uplitanje medicinskih laika može narušiti krhku ravnotežu povjerenja pacijenta i njegovog terapeuta i stvar vratiti na početak.

 

No, psihijatrijski odjeli pod ključem, uz zatvore, jedini su legalni oblik lišavanja slobode mentalno oboljelih ljudi i kao što zdravi zatvorenici imaju pravo na neovisni nadzor institucija u kojima služe kaznu za učinjeno zlodjelo, i ustanove zatvorenoga tipa u koje bivaju smještani duševno oboljeli morale bi kontinuirano biti kontrolirane, a dijagnoze i uvjeti liječenja u njima podlijegati neovisnom stručnom nadzoru, koji bi onda u ovakvim slučajevima mogao promptno reagirati i presuditi ima li osnova sumnji da se politika umiješala u dijagnozu ili je to tek tlapnja onih koji Franciškovićevu bolest koriste kao oružje protiv vladajućih…

 

Je li riječ o ludilu vlasti ili oponenata. Hoće li gaće na štapu ponijeti ministar unutarnjih poslova ili pristaše Franciškovića.

 

Kako bilo da bilo, Havajska deklaracija, donesena još davne 1977. godine, obavezuje i hrvatske psihijatre da u trenutku nestanka razloga za prinudno liječenje od prinude oslobode pacijenta i hospitalizaciju iza brave zamijene liječenjem na otvorenom odjelu ili ambulantnim tretmanom. Činjenica da je netko u bolesnom stanju duševnoga rastrojstva uputio prijetnju ministru, a ne recimo punici ili susjedu, ne bi smjela utjecati na odluku psihijatra o potrebnoj duljini liječenja. Politika koja zahtijeva suprotno s pravom se može nazvati paranoidnom.

Filed Under: POGLED S LIJEVA Tagged With: autograf.hr, EU, Forum, HRT, Hrvatska, kolumna, Marko Francišković, Nela Vlašić, Ostojić, Pogled s lijeva, politika, portal, psihijatar, Sanja Sarnavka, Tončica Čeljuska, Vlada

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT