Poznati glumac za ”Novosti” govori o svojoj borbi protiv svih nacionalizama, filmskom i kazališnom radu te ljubavi prema nogometu: Otpočetka sam bio protiv rata i svih nacionalizama koji su ga proizveli. A danas me, eto, opet prozivaju da baš ja iznova govorim o uzrocima i posljedicama rata i da me ponovno razvlače po novinama, izvrćući moje riječi i proglašavajući me neprijateljem. Pa dokle tako?! [Read more…]
Reći ću vam: Tihomir Ladišić je agresor, Rade Šerbedžija žrtva!
Bilo je, kažu, jednom vrijeme da se nije smjelo kazati da si Hrvat. Jednako se tako, tvrde, nije smjelo ići na vjeronauk i na misu. Ja, doduše, ne znam kad je to vrijeme bilo jer su moji otvoreno ispovijedali svoju hrvatsku narodnost, krstili se, ispovijedali, pričešćivali, krizmali i ženili u crkvi, postili na Veliki petak, slavili Uskrs i Božić, a ako je tkogod naš umro, na grob bi mu stavili križ. [Read more…]
Umro je Sir Neville Marriner, dirigent zbog kojeg smo bolji ljudi
Čovjek je kao trava, okreneš se, osuši se i već ga nema. Ova jednostavna biblijska i univerzalna žalobna konstatacija o ljudskoj prolaznosti, tako divno uglazbljena u Brahmsovom Njemačkom requiemu, vrijedi za većinu nas smrtnika. [Read more…]
Mira Furlan: ”Ustaštvo se rehabilitira još od 1991.”
Nakon uloge Medeje u predstavi Teatra Ulysses 2002. godine na Brijunima, Mira Furlan proljetos je u riječkom HNK-u na poziv bivšeg intendanta Olivera Frljića odigrala ulogu antičke junakinje Kasandre u istoimenoj predstavi u režiji Nade Kokotović. Nekadašnja zvijezda jugoslavenskog i hrvatskog glumišta već dvadeset i pet godina sa suprugom, redateljem Goranom Gajićem, i sinom živi u Los Angelesu, kuda je 1991. emigrirala. [Read more…]
Državni neprijatelj
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora).
Obitelj Udovički – Šerbedžija ne poznam osobno. Točnije, upoznala sam ih i svakom zasebno stisnula ruku na dva događaja. Lenku mi je predstavila Rajna Miloš neposredno prije predstave koju je radila s radnicama Kamenskog na terasi opatijskoga Hotela Adiatic, dok sam Radu nakratko pozdravila na prijemu riječkog Društva hrvatsko srpskog prijateljstva, gdje je zajedno s Oliverom Baljak uzvanicima govorio stihove. [Read more…]
Rade Šerbedžija: Stranac – Izabrane pjesme
Pisana između ekstraliterarnih toposa Zagreba, Beograda, Ljubljane, Londona, Moskve, Provanse… i literarnih i artističkih persona Vladimira Majakovskog, Arsena Dedića, Danila Kiša, Žike Pavlovića, Edvarda Muncha… ali i njegove nuklearne obitelji, Šerbedžijina knjiga je knjiga o ratu, žrtvi, o novim počecima kojima nisu prethodila iskustvena ni egzistencijalna dovršenja. [Read more…]
Državni neprijatelj
Obitelj Udovički – Šerbedžija ne poznam osobno. Točnije, upoznala sam ih i svakom zasebno stisnula ruku na dva događaja. Lenku mi je predstavila Rajna Miloš neposredno prije predstave koju je radila s radnicama Kamenskog na terasi opatijskoga Hotela Adiatic, dok sam Radu nakratko pozdravila na prijemu riječkog Društva hrvatsko srpskog prijateljstva, gdje je zajedno s Oliverom Baljak uzvanicima govorio stihove. [Read more…]
Rade Šerbedžija: ”Ja znam da sam pravedan pred Bogom”
Piše: Dragan Grozdanić
Posljednjih se mjeseci digla hajka protiv vas: nakon napada tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara uputili ste prosvjedno pismo “Jutarnjem listu” u kojem opovrgavate navode filmskog kritičara Jurice Pavičića da ste film “Dezerter” 1992. snimali u razrušenom Vukovaru. S portala seebiz.eu upućeno vam je pak otvoreno pismo u kojem tvrde da, između ostalog, odbijate prihvatiti Vukovar kao simbol hrvatske žrtve. Što nam o tome možete reći?
Ne želim više govoriti o tome, odgovarati na ta pitanja: stotinu puta sam u raznim novinama demantirao takve glasine i laži, i nikome ništa. Laž je postala istina u ovim našim zemljama; pa ipak se nadam da većina ljudi ne vjeruje u te horor priče. Ali da nježno ponovim: iz Zagreba sam otišao u proljeće 1990., u Suboticu gdje sam sreo svoju sadašnju ženu. S Lenkom sam živio u Beogradu, boravili smo u Sarajevu, preko ljeta u Hvaru. Početkom 1990-ih učestvovali smo na brojnim demonstracijama protiv Miloševićevog režima, što potvrđuju moji intervjui i pisma javnosti u to vrijeme. [Read more…]
Stradun iznad Straduna
Velika se kulturološka buka digla oko nekog bogataškog vjenčanja u Dubrovniku. Bogataši, valjda iz Amerike, zakupili su većinu dubrovačkih kulturnih institucija, od palače Sponza preko dubrovačkog Kazališta Marina Držića do tvrđave Lovrijenac. Iznajmili su oni i Lokrum, koji je također zaštićena baština. Za golemu većinu tih dolarskih aristokrata u Hrvatskoj nitko nikada nije čuo.
Vidjeli smo ih prvi, a lako moguće i zadnji put. Nije točno poznato ni koliko su kulturne institucije dobile novca za iznajmljivanje svojih javnih prostora, čija osnovna namjena ipak nije glumljenje svadbenih kulisa. Pri tome valja reći da se tu ne radi samo o fizičkom iznajmljivanju prostora na određeno vrijeme nego i na komercijalno korištenje fotografija i videa snimljenih u tim prostorima na neodređeno vrijeme.
Netko bi s pravom mogao zamijetiti da je puno bolje da se Lovrijenac reklamira nekom dobrom Shakespeareovom predstavom, u kojoj bi mogli igrati hrvatski glumački internacionalci kao što su to Zrinka Cvitešić, Mira Furlan, Goran Višnjić, Rade Šerbedžija, Goran Navojec…
Naravno, sve je to dobrodošla, možda čak i besplatna turistička reklama, ali netko bi s pravom mogao zamijetiti da je puno bolje da se Lovrijenac reklamira nekom dobrom Shakespeareovom predstavom, u kojoj bi mogli igrati hrvatski glumački internacionalci kao što su to Zrinka Cvitešić, Mira Furlan, Goran Višnjić, Rade Šerbedžija, Goran Navojec…
Već vidim atraktivnu podjelu “Hamleta”, “Kralja Leara”, zašto ne i “Romea i Julije”. Takva bi podjela možda privukla i strane medije i u svakom bi slučaju kulturološki bila opravdanija od reklamiranja dubrovačkih starina s pomoću nekog uvoznog bjelosvjetskog svadberaja.
No, u isto vrijeme kada se hrvatske kulturne institucije u vrijeme kriznog budžetskog financiranja tjeraju na preživljavanje, štednju, kresanje programa, smanjenje honorara, otkazivanje premijera, možda je ipak nekorektno toliko se čuditi njihovim pokušajima da im na račun kapne koja gotovinska uplata. Uostalom, ova je država već odavno Dubrovnik pretvorila u turističku kulisu za kruzerski, masovni turizam.
U Dubrovnik se goste ubacuje kao brojlere na kokošju farmu. Nikako im se ne nudi kvalitetna ponuda jer za kvalitetu tu jednostavno nema vremena. U uzavrelu kamenu ljepoticu ubacuju se na samo nekoliko sati.
I povjesničari umjetnosti i konzervatori dobro znaju da nije isto gledati Dubrovnik sa Srđa na kojem se nalazi tek tvrđava Imperijal (doduše, uz zgradu žičare) ili gledati Dubrovnik iz nekakvog umjetno stvorenog Straduna kakav je svojedobno izgrađen na Babinom kuku. Ali graditi Stradun iznad Straduna, pa to je puno gore od bogataške svadbe u ložama dubrovačkog kazališta
Onda jure zidinama, crkvama, vijugaju uličicama i trgovima, piju vodu iz Onofrijeve česme, možda se, ako imaju sreće, negdje uspiju i olakšati i polizati kuglu-dvije skupog sladoleda. A sada će ova ista država gradu Dubrovniku omogućiti da se na njega pljucka s platoa Srđa, gdje je u planu gradnja nekakvih stiliziranih zgradurina zakamufliranih golfom.
Kao što su ne tako davno na grad sasvim konkretno pljuckali okupatori iz raspomamljenog susjedstva, sada će pljuckati bogataši kojima će se kao vrhunac dubrovačke ponude nuditi filmska kulisa, prijestolje iz “Igre prijestolja” na koje se može i sjesti.
I kada su se nadležne službe UNESCO-a počele raspitivati za tu nekontroliranu gradnju na Srđu, onda je za cijelu tu međunarodnu zavrzlamu dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić optužio cinkare iz samoga grada Dubrovnika.
Ali ti cinkari jako dobro znaju da grad Dubrovnik svoju jedinstvenu ljepotu može zadržati samo u ovoj sadašnjoj metafizičkoj borbi s neizgrađenim Srđom iznad sebe. I povjesničari umjetnosti i konzervatori dobro znaju da nije isto gledati Dubrovnik sa Srđa na kojem se nalazi tek tvrđava Imperijal (doduše, uz zgradu žičare) ili gledati Dubrovnik iz nekakvog umjetno stvorenog Straduna kakav je svojedobno izgrađen na Babinom kuku. Ali graditi Stradun iznad Straduna, pa to je puno gore od bogataške svadbe u ložama dubrovačkog kazališta.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
RADE ŠERBEDŽIJA
svjetina Radu Šerbedžiju razvlači po kaljuži
uživa u situaciji da pjesnika izjednačuje sa sobom
s njihove strane
svođenje umjetnika na svoju razinu
najviše je što se može postići
nije im poso jalov
u jednom kratkom trenutku
dok se Šerbedžija brani
dok kao umjetnik ništa ne znači
svi su isti
i napadač i žrtva
i lovac i lovina
blato po svima
u raspodjeli uloga Rade ipak bolje prolazi
svaka nova uloga
svaka nova pjesma
izmješta ga u iluziju vječnosti
mjesto gdje svjetina ne zalazi
nema pristupa
ŽIVOJIN PAVLOVIĆ
Još malo o Šerbedžiji. Optužili su ga da je sa Žikom Pavlovićem snimao film u okupiranom Vukovaru. Šerbedžija se brani kako zna, a Pavlović se kao mrtav čovjek braniti ne može. Međutim nije zgoreg prisjetiti se njegovih riječi zapisanih još 1987.
‘‘Na Balkanu se još čuju halaci jurišnika i smrt se smatra najvećom vrednošću. Život, ljudski život, na Balkanu kao da je prolazna i ružna pojava koje se treba što pre otresti. Radost, radoznalost, raznolikost, obilje – sve to ljude na Balkanu više razdražuje no što veseli i oni, očas zahvaćeni rušilačkim bezumljem,uništavaju sa sladostrašćem sve što je stvorilo ljudsko trajanje, pa i sam život, a i sebe.
Otud pod ovim podnebljem ne može začeti nikakva druga tradicija do tradicija razaranja i smrti.
Življenje na Balkanu odvija se bez iluzikja. I bez pogleda. Ni u prošlost. Ni u budućnost.
Življenje na Balkanu nije život; ono je slučajnost.“
—–PJESME—–
SAMOĆA
vozi se sa ženom
žena
sređuje kosu
otvara pretinac
gleda se u štitniku za sunce
nervozno pocupkuje nogom
zatim uzima mobitel
na kojem ništa ne piše
odlaže ga na stranu
cokće kao što cokće Mišo Kovač
uzima torbicu
traži nepostojeće stvari
maže ruke s kremom
mijenja stanice na radiju
ti nikako ne možeš biti sama sa sobom
pita je
ne mogu odgovara
NAOPAKA
o njoj je mogao puno toga reći
zla i naopaka
dodijava mu, isljeđuje svaki njegov korak
u stanju je satima braniti neku svoju teoriju
samo kako bi potvrdila nadmoć
ne dozvoljava ničije mišljenje
ustrajava u besmislica i silno je okupirana
stvarima, njihovim položajem u dnevnoj sobi
i uopće stvarima
nema joj se snage oduprijeti
u mladosti je pokušavao
danas odustao
nema svađa u staračkom domu
zla žena polaže pravo na njegov život
još od dana
kada mu je kao djetetu
cijepala loše napisane zadaće
lomila češalj
raščešljavajući njegovu gustu crnu kosu
mrzi
i češalj i nju
nju puno više
ona njega voli
- « Previous Page
- 1
- …
- 3
- 4
- 5