U subotu, 23. svibnja 2015., u San Salvadoru Katolička crkva je službeno blaženim proglasila nadbiskupa Óscara Romera kao mučenika, čovjeka koji je zbog svoga zauzimanja za siromašne i obespravljene ubijen prije 35 godina, točnije u nedjelju 23. ožujka 1980. Ubijen je nakon čitanja liste počinjenih zločina, ali i imena počinitelja i njihovih žrtava. A činio je to uvijek nakon svoje nedjeljne propovijedi. [Read more…]
Ka dijalogu – bez straha
Vjerske zajednice i poticanje međureligijskog i unutar društvenog dijaloga s ciljem promocije mira i stabilnosti
Potporu za suradnji i komunikaciji s drugim i drugačijim nalazimo u vjeri islam, kao pretpostavku međusobnog upoznavanja i razumijevanja, te razmjeni dobara među ljudima i narodima.
Pluralizam je prirodan tok stvari i životna potreba temeljem koje su ljudi sami po sebi različiti u jeziku, rasi, kulturi, vjeri, životnim navikama, što je u stvari, kozmička zakonitost, pa je razlikovanje među ljudima u mišljenju i vjeri objektivna realnost. [Read more…]
Crkva nije politička stranka
”Katolik se ‘mora’ baviti politikom hrabro služeći općem dobru, i ne prepuštajući se iskušenju korupcije. Naprotiv, ničemu ne služi osnivanje stranke u kojoj su isključivo katolici”, stajalište je pape Franje koje je izrazio na susretu s članovima Zajednice kršćanskoga života i Misionarske lige talijanskih studenata, odnosno kršćanskoga pokreta mladih koji se bavi odgojem za dragovoljstvo.
Podsjetimo, oba ta tijela djeluju pod okriljem Družbe Isusove. U Dvorani Pavao VI. papa je Franjo u srijedu 29. Travnja odgovarao na pitanja nazočne mladeži, kojih je bilo oko 5000, o brojnim temama iz društvenoga i crkvenog života. [Read more…]
Nenasilna tradicija Uskrsloga
”Što vi s tim nenasiljem možete konkretno učiniti? Jeste li slijepi, zar ne vidite zločine u Ukrajini, opasnost svirepog nasilja u Siriji koje nam prijeti? Zar nije jasno k’o dan da nam je jedini spas u obrani vojnom silom?”
Takva nas pitanja susreću kada zagovaramo odricanje od nasilja. I dobro je dok nas susreću, dok u direktnoj komunikaciji razgovaramo. Iz tih dobronamjernih pitanja osjeća se nemoć, koju i sami osjećamo, zbog nasilja u svijetu koji nas okružuje.
Na slična pitanja o nasilju odgovorila je njemačka bibličarka Louise Schottroff, preminula prije dva mjeseca: ”Pa ipak, čula sam da je Isus uskrsnuo”. U njezinu IPAK čitamo trag nenasilne poruke Uskrsloga. Na ovom IPAK Uskrsa temelji se kršćanska nenasilna tradicija.
Točno je: vidimo zlo i osjećamo strah da nas nasilje ne savlada. Na pitanje što ćemo s tim nasiljem držimo se čvrsto vijesti da se IPAK zbio jedan događaj, sasvim drugačiji od nasilja koje nam prijeti, a taj događaj zovemo uskrsnuće.
Upravo taj događaj trebamo uzeti kao polazište u otporu prema nasilju, jer nam on omogućuje da ne oponašamo nasilje, nego da – koliko god to izgledalo neobično, nesvakidašnje i čudno – djelujemo IPAK iz jedne druge snage: iz snage znanja da je jedan ispred nas prošao ispit nasilja na nenasilan način.
Kada nas pitaju što mislimo o Ukrajini, kako konkretno riješiti Siriju i što s terorizmom Islamske države, mi pitamo: Gdje su u našoj Crkvi prostori pristajanja na rizik uskrsnuća? Gdje smo to mi kršćani spremni radije umrijeti nego nanositi zlo, radije pretrpjeti križ nego osuditi iz pozicije moći? Gdje smo spremni izložiti se krećući putem Golgote, za koji vjerujemo da nas vodi u uskrsno jutro?
Nije posegnuo ni za oružjem, ni za bogatstvom, ni za privilegijima.
Ako nije on, zašto mi posežemo za oružjem, zašto mislimo da ćemo zgrnutim kapitalom učiniti nešto dobro za ljude i zašto ne nastavimo kresati privilegije kako je počeo papa Franjo simboličnom zamjenom zlatnih za željezne križeve?
Možda jedan od razloga leži u riziku, riziku uskrsnuća koje povezujemo s rizikom nenasilja.
Bezuvjetno odricanje od nasilja prvi je korak ka nenasilnom djelovanju. Ono ne računa s batinom u pričuvi (ako nenasilna sredstva zakažu) i odriče se prava na nasilnu obranu.
Nenasilje ne priznaje nasilju pravo da bude pravedno.
Ako igdje imamo primjer takva nenasilja, onda je to za kršćane Isusov put muke. Ako je itko bio pravedan i mogao odgovoriti pravednim na nepravedno nasilje, onda je to mogao Isus Krist, ali on to IPAK nije učinio, nego je dopustio da ga objese na križ.
U Velikom tjednu proaktivno obnavljamo sjećanje na Kristovu muku i smrt. Proaktivno znači da ne komemoriramo prošlost, nego da proučavamo Isusovu muku i smrt kao svoju sadašnjost: sjećamo se danas da bismo nasljedovali Krista u kojeg smo povjerovali.
Koliko smo kao kršćani svjesni da smo time pristali da i mi budemo obješeni na križ, a sve uz rizik uskrsnuća, dakle uz nesigurnost, premda vjerujući da ćemo i mi uskrsnuti?
Nismo mi proganjani kršćani kojima će odsjeći glave – toga se u ovim krajevima zacijelo ne bojimo – ali jesmo pozvani ljubiti neprijatelje, a time umire naš svijet pravednih žrtava rata. Jer, IPAK se nadamo u pravdu uskrsnuća.
Tko je od nas radije ušao u rizik ljubavi prema neprijatelju i odupro se utjecaju okoline koja kaže da neprijatelja treba uništiti?
Tko je to u svojoj svakodnevnici spreman trpjeti smrt svojih svjetonazorskih očekivanja i odreći se privilegija većine?
Iako smo u Hrvatskoj većinom katolici, u BiH većinom vjernici, tko od nas zbog dijaloga pristaje na ravnopravnost odustajući od prilike da snagom većine dominira?
Tko od nas kao vjernik/ca trpi jer mu je muž, brat ili prijatelj gay te samim time što je prijatelj i sam ulazi u gladijatorsku arenu javnosti u kojoj svjetina viče: ”Ubij pedera!”? A ta je svjetina pokrštena.
Bezuvjetno odricanje od nasilja prvi je korak ka nenasilnom djelovanju. Ono ne računa s batinom u pričuvi (ako nenasilna sredstva zakažu) i odriče se prava na nasilnu obranu. Nenasilje ne priznaje nasilju pravo da bude pravedno. Ako igdje imamo primjer takva nenasilja, onda je to za kršćane Isusov put muke
Tko se od nas srami što pokrštena svjetina viče: ”Ubij!”? Nije li tomu slično: ”Razapni!”?
Tko pristaje mučiti se prihvaćajući raspad svoje slike svijeta zato što netko odudara od te slike?
Tko prihvaća rastavljene kao sebi ravnopravne?
Tko vjeruje da u očima drugoga svijetli ono nešto Božje i da ga zato ne može osuditi?
To su naša pitanja nenasilja. Tu je naša Ukrajina i naša Sirija.
Nenasilna tradicija Uskrsloga plod je muke koja nema tržišnu vrijednost. Ona je zabadava. Ludost, piše sv. Pavao. A nije li upravo ta situacija prilika za rizik uskrsnuća?
Zato, kada nas pitaju što mislimo o Ukrajini, kako konkretno riješiti Siriju i što s terorizmom Islamske države, mi pitamo: Gdje su u našoj Crkvi prostori pristajanja na rizik uskrsnuća?
Gdje smo to mi kršćani spremni radije umrijeti nego nanositi zlo, radije pretrpjeti križ nego osuditi iz pozicije moći?
Gdje smo spremni izložiti se krećući putem Golgote, za koji vjerujemo da nas vodi u uskrsno jutro?
(Tekst je prvotno objavljen u broju za travanj 2015. u franjevačkom mjesečniku Svjetlo riječi, ali ga po želji autora ovdje donosimo u necenzuriranom obliku).
Sarajevski ”Oče naš”
Oče naš! … Oče ljudi, oče naroda! Oče svih naroda koji nastavaju ovaj svijet! Oče naroda Europe, naroda Balkana! Oče naroda koji pripadaju obitelji Južnih Slavena! Oče naš!… Ja, Rimski biskup, prvi papa Slaven, padam na koljena pred tobom i vapijem: ”Od kuge, glada i rata – oslobodi nas!“… [Read more…]
Istina Uskrsa nije utopija
USKRSNA PORUKA NADBISKUPA ZAGREBAČKOGA
KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA
Draga braćo i sestre!
1. Cijeli se Veliki tjedan može promatrati u svjetlu dvaju velikih predanja. Tu je u prvom redu Isusovo predanje. Isus se predaje. On potpuno daje sebe iz ljubavi prema čovjeku i iz vjernosti nebeskomu Otcu. Istodobno tu je i Isus koji je izdan, predan od čovjeka iz sebičnosti i nevjernosti. [Read more…]
Nisam crkveni gospodar
(Iz nastupnoga govora mons. dr. fra Ivice Petanjka, biskupa krčkog, katedrala u Krku, 22. ožujka 2015).
U ono vrijeme i za sva vremena, jer je riječ Gospodina našega Isusa Krista vječna, stoji zapisano: “Ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist” (Mt 23, 8-10). [Read more…]
Globalizacija ravnodušnosti
Draga braćo i sestre,
korizma je vrijeme obnove za Crkvu, zajednice i pojedine vjernike. To je nadasve “vrijeme milosti” (2 Kor 6, 2). Bog od nas ne traži ništa što nam već prije nije dao: “Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi” (1 Iv 4, 19). [Read more…]
Sekularizam pomaže Crkvi
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, na poziv zahumsko-hercegovačkog i primorskog episkopa Grigorija Durića, sudjelovao je u petak, 6. veljače na otvorenju simpozija “Teologija u javnoj sferi”, koji je organiziran u sklopu proslave eparhijske slave sv. Ignacija Bogonosca u Trebinju. [Read more…]
Treći svjetski rat na rate
Dobro došli, i svima vam hvala na prihvaćanju poziva na razgovor o ogromnim socijalnim problemima današnjice, jer upravo vi patite od nepravde i isključenosti. Ovaj susret je važan znak: dolazite kako bi pred Bogom, Crkvom i narodima govorili o stvarnosti koja se prečesto gura pod tepih: siromašni ne trpe samo nepravdu, već se protiv nje bore! [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 23
- 24
- 25
- 26
- 27
- …
- 29
- Next Page »