Neće se Tomislav Karamarko još dugo zgražavati nad udžbenicima u našim školama koji, po njemu, liče na sve osim na udžbenike. Jer nisu unificirani kao što bi trebali biti. Jer se u njima na pravi način ne verificiraju uloga i djelo doktora Tuđmana. Jer nisu prožeti duhom domoljublja, a domoljublje bi moralo biti posebna nastavna tema unutar koje bi se obrađivao i Domovinski rat. I jer školarci iz njih krivo i površno uče sadržaje o Domovinskom ratu, i to još u dijelu godine kad preopterećenost uzima svoj danak. [Read more…]
Kolindina flota luftmadraca
Već po prvoaprilskom običaju, jedan je internetski portal lansirao lažnjak koji veli da su se šatoraši iz Savske 66 “odvojili” od Republike Hrvatske te osnovali svoju “RH 1991”.
Medijska “podvala” je – kako i inače biva s prvoaprilskim umotvorinama – prozirna, naivna i, s proštenjem, bedasta, a u konkretnom slučaju i posve nemoguća. Zbog grubog kršenja ustavnopravnog poretka i samobitnosti Republike Hrvatske? [Read more…]
Psihoza političkog nadmetanja
Snaga javne riječi posjeduje izrazito sugestivan učinak. Ukoliko pokušamo, i više nego skromno i sažeto, analizirati hrvatski suvremeni, javno-politički narativ, možda je najsvrsishodnije ako za ishodišnu točku postavimo temeljnu političku podjelu na lijeve i desne. Ovdje najprije mislim na dvije najveće političke opcije – SDP i HDZ.
Ona fiktivna opcija centra zapravo služi kao manipulativno izmišljeni međuprostor koji se po potrebi ispunjava lijevim ili desnim dnevno-politikantskim ispraznim obećanjima ovisno o izbornim potrebama; takozvani politički melting pot. [Read more…]
Domovinski će rat biti vic
Nema čovjek mnogo privilegija od života u prevratnička historijska vremena, zapravo – kad se sve zbroji i oduzme – samo je jedna takva: bez veće statističke greške, uz marginu od jedan do tri posto, točno i precizno može rekonstruirati budućnost. Sve ovo dobro nam je odnekud poznato, sve smo već odavno vidjeli, sve znamo. [Read more…]
Nova meta gorčine Glogoškog
Prije više od 20 godina, sredinom veljače 1995., čuo sam se s Đurom Glogoškim nakon što je u novinama objavljen intervju koji smo vodili tjedan dana prije. Bio je presretan. Zahvaljivao je što je napokon u javnost doprla teška situacija u kojoj se nalazi. [Read more…]
Turudić, sudac dragovoljac
Sudac dragovoljac koji posjećuje šator u kojem se okupljaju demonstranti neprijavljenog provjeda, čovjek koji navodno viče na službenicu Ministarstva unutarnjih poslova, jer inzistira da i on mora poštovati pravilo povrata i poništenja starog pasoša kad podiže novi, čovjek koji ne želi novinarima izravno potvrditi nakanu da se nametne HDZ-u za budućeg ministra pravosuđa [Read more…]
Ante i Zoki: morski muk
Ratna stihija u poratnoj Hrvatskoj melje sve pred sobom, uključujući zadnje ostatke smisla. (Pred)prošle je subote bilo osobito uzbudljivo: družina bijesnih šatoraša privremeno se izmjestila iz Savske u Krajišku ulicu, da bi formirala ponosni ljudski štit i uzviknula nekoliko sočnih parola pod prozorima stana premijera Zorana Milanovića, [Read more…]
Turudićeva šatoraška pravda
Pod šatorom, rekao bi Mao, cvjeta tisuću cvjetova. Nakon što su ”riješili” pitanje materijalne baze, napokon artikuliravši svoju ”listu želja Djedu Mrazu”, šatoraši i njihovi politički pokrovitelji prešli su na nadgradnju. [Read more…]
Psihoanaliza Savske 66
Ne možete stranačku vojsku postrojavati na Trgu bana Jelačića, ali možete u Savskoj ulici – to je rezon Ministarstva unutrašnjih poslova u odnosu na pokušaje stranačkih milicija da postanu javni faktor u našem društvu.
Naizgled, MUP ima dvostruki aršin: ministar policije u četvrtak je stranci A-HSP zabranio najavljeno subotnje postrojavanje ‘stranačke vojske“ na Trgu bana Jelačića, dok istovremeno HDZ-u dopušta već višemjesečno postrojavanje ”stranačke vojske“ u Savskoj ulici. Kažemo ”naizgled“, jer to ipak nisu iste stvari, pa je i logično da aršin nije isti.
Za razliku od A-pravaša, HDZ još nije skupio hrabrosti da otvoreno kaže kako se u Savskoj 66 logoruje pod njegovim pokroviteljstvom. U neku ruku, ustaše se iskazuju iskrenijima od demokršćana
Prije svega, A-HSP je otvoreno profašistička stranka, koja to niti ne krije. Njihov čelnik nekidan je pred zgradom Prekršajnog suda u Koprivnici pjevao ustašku koljačku budnicu koja slavi najveći ološ našeg naroda. A pred rečenim Sudom se i našao jer je lani tijekom proslave antifašističkog ustanka u Srbu preko razglasa puštao istu tu koljačku pjesmu.
Dakle, ako se netko pita gdje to paranoični novinari u našoj demokratskoj zemlji vide fašizam – eto mu odgovora. Stoga je i razumljivo objašnjenje ministra policije zbog čega je zabranio ustaško orgijanje na Trgu: ”Taj bi skup uznemirio građane, a i u suprotnosti je sa svim temeljnim vrijednostima.“
S druge strane, premda je evidentno da višemjesečno taborovanje HDZ-ove ”stranačke vojske“ u Savskoj 66 također uznemiruje veliki dio hrvatskih građana, ne može se reći da je u suprotnosti sa svim temeljnim vrijednostima. Štoviše, Domovinski rat – kojeg se u Savskoj 66 brani od navodnih Jugoslavena – sâm po sebi predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti suvremene hrvatske države.
Jedina je ”caka“ što taj Domovinski rat nitko niti ne napada.
Osim toga, za razliku od A-pravaša, HDZ još nije skupio hrabrosti da otvoreno kaže kako se u Savskoj 66 logoruje pod njegovim pokroviteljstvom. U neku ruku, ustaše se iskazuju iskrenijima od demokršćana.
No, ovdje nas ne zanimaju neiskreni ljudi, nego oni koji već mjesecima drežde pod šatorom u Savskoj, iskreno vjerujući da brane Hrvatsku i Domovinski rat od ”četnika“ i ”Jugoslavena“, kao da je opet 1991. godina.
Gledano psihološki, to je beskrajno tužna priča, jer se radi o ljudima kojima je taj navodno nezavršeni rat i danas, punih dvadeset godina nakon njegova kraja, glavni sastojak života. Vremenska perspektiva ovih ljudi je zamrznuta: oni žive u beskonačnom danu koji se ponavlja, Ljeta Gospodnjega 1991
Gledano psihološki, to je beskrajno tužna priča, jer se radi o ljudima kojima je taj navodno nezavršeni rat i danas, punih dvadeset godina nakon njegova kraja, glavni sastojak života. Vremenska perspektiva ovih ljudi je zamrznuta: oni žive u beskonačnom danu koji se ponavlja, Ljeta Gospodnjega 1991.
Indikativan je nekidašnji prizor kad je mladi 30-godišnji Marko Grahovac došao u Savsku da protestira zbog svoje i generacijske bijede, da bi bio dočekan ljutitim pitanjem: ”A koliko si vremena proveo u rovu?“
Iako je bilo očito da je mladić 1991. bio dijete – točnije šestogodišnjak koji, dakle, na početku rata nije bio dozreo ni za osnovnu školu, a kamoli za rov – našao se suočen s pitanjem o svom ratnom putu. Njemu je od 1991. prošlo 24 godine, ali onima koji su mu postavili ratno pitanje jedva da je prošlo 24 minute.
Drugi iskonski prizor kolektivnog PTSP-a odvio se dva dana kasnije, prilikom ”anti-šatorskog“ prosvjeda, kada je policija između dvije antagonističke kolone formirala kordon kako bi spriječila fizičko nasilje. Pojedini ”anti-šatoraši“ povikali su ”Ovo je represija“, a u redovima ”šatoraša“ to su – prema novinskim izvještajima – čuli kao ”Ovo je Srbija“.
Priznajem, taj me auditivni nesporazum podsjetio na kalvariju jedne meni bliske osobe koja je 1991. do zadnjeg dana branila Vukovar i potom prošla višemjesečne torture u logoru Sremska Mitrovica. Malo nakon rata taj se čovjek vozio noću autom iz Zagreba prema Dalmaciji i negdje između Senja i Karlobaga, u nekom momentu onih ubitačnih okuka, odjednom impulzivno skrenuo prema moru: tek je pribranost njegova suvozača, koji je uspio zgrabiti i ispraviti volan, spriječila katastrofu.
”Šta radiš?“ povikao je suvozač. ”Pa zar ih ne vidiš?“ izbezumljeno je vikao vozač. ”Zar ne vidiš ovu ogromnu srpsku zastavu i ove četnike koji se spuštaju prema nama, vidiš koliko ih ima?“ vikao je vozač. ”Sine, nema srpske zastave, nema četnika. Rat je gotov, sine“, uspio je suvozač uvjeriti vozača i ta se vožnja ipak sretno završila.
Savska 66 njihova je ratna čuka, koju moraju držati dok im ne dođe smjena, jer ako je puste, ostaje im jedino povratak u tužnu prazninu u kojoj samo njima vrijeme stoji, dok svima drugima teče. Ako svi odemo u 21. stoljeće, oni će ostati beskrajno usamljeni u svojoj 1991. godini. To je problem koji nije nerješiv
Vratimo se u Savsku 66. Nije problem ako je netko od riječi ”represija“ krivo čuo riječ ”Srbija“. Problem je što mnogi od tih ljudi pod šatorom već 24 godine stalno čuju uzvike ”Ovo je Srbija“. Iako to odavno više nitko ne viče, oni to stalno čuju, u svemu, u svakom potezu svake vlasti koja nije HDZ-ova. Tako se ne može živjeti.
Psihološki se može razumjeti zašto dio branitelja čuje nepostojeća skandiranja i vidi nepostojeće ”četnike“ i ”Jugoslavene“. Zato što je 1991. godina jedino herojsko doba njihovih života, jedino vrijeme kad su istinski živjeli i bili važni.
Savska 66 njihova je ratna čuka, koju moraju držati dok im ne dođe smjena, jer ako je puste, ostaje im jedino povratak u tužnu prazninu u kojoj samo njima vrijeme stoji, dok svima drugima teče. Ako svi odemo u 21. stoljeće, oni će ostati beskrajno usamljeni u svojoj 1991. godini.
To je problem koji nije nerješiv. Ali ”tajanstveni organizatori“ Savske 66 ne doprinose rješenju. Dapače, upravo oni oživljavaju nepostojeće glasove i zastave.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Imaginarij Vrančićeve ere
Omer Rak, ”Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina”, Fraktura, Zaprešić, 2014.
Nova knjiga pisca i esejista Omera Raka “Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina” romaneskna je studija “tajnog” života tog renesansnog izumitelja, filozofa, jezikoslovca i diplomata, i njegove intimne cjeloživotne težnje da pronađe “kamen mudraca”, odnosno “arkanu”, tajnu smisla života i mira među ljudima.
Roman, objavljen u izdanju nakladnika Frakture, strukturiran je u dva usporedna fabularna toka, od kojih je prvi smješten u Vrančićevo doba, a drugi u osvit Domovinskog rata.
“Gledano vremenski, prvi se fabularni tok događa od 1581. do 1617., odnosno od početka službe Fausta Vrančića na praškom dvoru kao tajnika cara Svetoga Rimskog Carstva Rudolfa II. Habsburga, do siječnja 1617., datuma Vrančićeve smrti”, kazao je Rak u razgovoru za Hinu.
Druga priča, koja se razvija usporedno s prvom, događa se u razdoblju od početka travnja do 29. rujna 1991., Dana sv. Mihovila, zaštitnika Grada Šibenika.
Te dvije priče Rak povezuje polazeći od povijesnog zapisa prema kojemu je nepoznati počinitelj 1864. provalio u grobnicu Fausta Vrančića u crkvi sv. Marije u Prvić Luci odakle je, navodno, ne našavši blago, iznio hrpu ispisanih listova papira i razbacao ih po selu. Kako je otprije bilo nepoznato koje je od djela Fausta Vrančića bilo pokopano s njim u grobu, ta je nepoznanica autoru “izvrsno poslužila za okosnicu cijele priče”.
Radnja je temeljena na izvornim historiografskim dokumentima o samom Faustu Vrančiću i njegovoj epohi, kojima je Rak pridodao fikcijsku infrastrukturu fantastike.
Fausta Vrančića, “sveznadara, careva tajnika i intimusa”, predstavio je u romanu kao “hermetičkog adepta” koji se zajedno s carem pokušava domoći “čudesna kamena mudraca, sposobna pomiriti zaraćene elemente”, s nadom da će na taj način donijeti mir svojemu dobu rastrzanom vjerskom nesnošljivošću, ratovima i nemirima
“Prema verziji koju sam iznio u romanu, razbacani Vrančićev rukopis sadržavao je zabilješke koje je vodio tijekom svoje tajničke službe na carskom dvoru, ali i kasnije, sve do svoje smrti”, kazao je pisac.
Fausta Vrančića, “sveznadara, careva tajnika i intimusa”, predstavio je u romanu kao “hermetičkog adepta” koji se zajedno s carem pokušava domoći “čudesna kamena mudraca, sposobna pomiriti zaraćene elemente”, s nadom da će na taj način donijeti mir svojemu dobu rastrzanom vjerskom nesnošljivošću, ratovima i nemirima.
“To je, ukratko, Vrančićeva ‘arkana’ ili tajna koja se postupno otkriva u romanu nizanjem brojnih narativnih i dijaloških elemenata koji je osvjetljavaju i produbljuju u njegovoj vlastitoj intimi i privatnom životu”, pojasnio je autor.
Druga, usporedna priča u romanu počinje se razvijati kada obratom sudbine Vrančićevi hermetički zapisi dospiju u ruke šibenskoga knjigoveže, i to pred sam početak Domovinskog rata u travnju 1991. Čitanje Vrančićeva rukopisa događa se usporedno s pogoršanjem političko-sigurnosne situacije oko Šibenika dok ratni sukobi postaju sve oštriji.
“Jednako kao i Vrančić s Rudolfom II., u vremenskom tjesnacu stiješnjen užasom doba, knjigoveža Gabrijel pokušava iz njegovih spisa odgonetnuti ‘arkanu’ koja će ga odvesti do kamena filozofa s kojim će ‘izmiriti zaraćeno doba'”, kazao je Rak.
Pisac, koji se s Faustom Vrančićem bavio i u svojem nagrađenom dramskom tekstu “Pupak usrid svita” (2002.) te također nagrađenom scenariju za eksperimentalni film “Homo volans” (2008.), ističe kako je riječ o “neobično zanimljivom čovjeku s mnoštvom interesa, koji je živio u neobično dinamičnoj i zanimljivoj epohi”.
Pasionirani istraživač povijesnog simbolizma, Rak se i u svom novom romanu bavi tumačenjem raznih ezoteričnih simbola, zalazeći u alkemijski simbolički imaginarij Vrančićeve ere koji shvaća kao “sveobuhvatno skladište cjelokupne ljudske simboličko-imaginativne predodžbe o svijetu i nama samima”
Sve je to oduvijek bilo “mamac za moje pero”, kazao je Rak, dodajući da je u roman utkao dvije godine danonoćnog rada, te gotovo pet godina strpljivog istraživanja obiju epoha kojima se u njemu bavi.
Pasionirani istraživač povijesnog simbolizma, Rak se i u svom novom romanu bavi tumačenjem raznih ezoteričnih simbola, zalazeći u alkemijski simbolički imaginarij Vrančićeve ere koji shvaća kao “sveobuhvatno skladište cjelokupne ljudske simboličko-imaginativne predodžbe o svijetu i nama samima”.
Rođeni Šibenčanin Omer Rak (1957.), politolog i publicist, nagrađivani je pisac eseja, novinskih osvrta i komentara, radijskih i kazališnih dramskih tekstova. Od proznih tekstova objavio je još “Danilski riton: struktura i simbolika kultne posude iz srednjeg neolitika”, multidisciplinarnu studiju o misterioznom tzv. danilskom ritonu, kultnoj posudi iz prapovijesne danilske kulture, te knjigu izabranih eseja, osvrta i komentara koje je objavljivao u Vjesniku i Novom listu “Stoljeće na početku” (2009.).
Iste je godine njegov “Sablasni šešir” dobio prvu nagradu za najbolji dramski tekst za lutkarsko i dječje kazalište na natječaju ”Mali Marulić” Festivala hrvatske drame za djecu. U travnju 2014. godine u HNK-u Šibenik praizveden je njegov dramski komad za djecu “Malo veliko kvrgavo drvce”.
(HINA).
- « Previous Page
- 1
- …
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- …
- 11
- Next Page »