novinarstvo s potpisom
Slobodan Šnajder
U samo dva mjeseca poznati dramatičar i publicist, dugogodišnji autor novolistovske kolumne ”Opasne veze” Slobodan Šnajder dobio je pet iznimno značajnih književnih nagrada koje nose imena velikana ovih prostora – Meše Selimovića, Mirka Kovača, Petra Kočića, Radomira Konstantinovića i jedinu domovinsku – Tportalovu. [Read more…]
Naslovnica tjednika Novosti – Alem Ćurin
Neprofitni mediji okupljeni u Mreži emancipacije (E-net) traže od Vlade i Hrvatskog sabora prepoznavanje novinarstva kao javnog dobra te osiguravanje sustavne zakonodavno-institucionalne potpore medijima i novinarskom radu kako bi se spriječilo daljnje urušavanje medijskog sustava u Republici Hrvatskoj. [Read more…]
Ivica Grčar
Središnje mjesto za prikupljanje podataka o građanima i stvaranje raznih registra umjesto obavještajnih službi i nekadašnje Udbe postalo je Ministarstvo financija, uz Finu kao paradržavnu službu, ”naše banke u stranom vlasništvu”, odvjetnike, računovođe, knjigovođe, revizore i ostale doušnike u Republici Hrvatskoj. [Read more…]
Luka Ostojić Foto: Oslobodjenje.ba
(Opaska uredništva: Razgovor s izvršnim urednikom dvotjednika za kulturu ”Zarez”, a koji je pod naslovom ”Svi permanentno paničare” objavljen u ”Novostima”, donosimo kao oblik podrške tom važnom mediju koji je nepravedno žigosan čak i iz djela tzv. medija za pitanja civilnoga društva kakav je portal H-Alter koji se pak specijalizirao u cipelarenju kolegica i kolega). [Read more…]
Kakva je uloga građana u demokratskoj državi? Osnovci i srednjoškolci s nastave građanskog odgoja i obrazovanja kao iz topa: “Brinuti se za svoje interese; poštivati vladine odluke; informirati se o društvenim zbivanjima.“ Samo 14 posto uzdanica demokracije znade točan odgovor: uloga građana u demokratskoj državi je nadziranje djelovanja vlasti!
Više je od grozne spoznaja da trećina učenika ne vidi diktaturu u opisu: ‘‘Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast.“
Nedvojbeno, katastrofalan rezultat iz osnove demokratske/građanske pismenosti u zemlji veličine pola Londona, koja se uporno u svijetu prenemaže svojom visokom demokratskom zauzetošću. Katastrofalno i za skupinu ”avangardnih” pripadnika stručnih i znanstvenih institucija te udruga tzv. civilnog društva, kojoj su osobito porasla pedagoška krila dolaskom Kukuriku koalicije na vlast. Napokon je dobila zeleno svjetlo in vivo iskušati sve svoje (pre)odgojiteljske zamisli u školskoj 2012./13. godini.
Katastrofalan je to rezultat i za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) zajedno s ministrom Željkom Jovanovićem i njegovom Agencijom za odgoj i obrazovanje, koji su bili čvrsta logistika rečenoj skupini pod vodstvom prof. dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Istraživanje prvih postignuća u tom pedagoškom pokusu, predstavljeno ovih dana u Vukovaru na ”konferenciji potpore sustavnom i kvalitetnom uvođenju građanskog obrazovanja” pod proročanskim nazivom ”Znam, razmišljam, sudjelujem”, zlokobno odjekuje kao – ne znam, ne razmišljam, ne sudjelujem.
Građanska je nastava pokazala kako se djeci i mladeži živo fućka za ”nadziranje djelovanja vlasti” kad iz osobnog iskustva bolje od svojih učitelja i prof. dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš znaju kako već 23 godine ni sam Svevišnji nije kadar ”građanski nadzirati” hrvatsku vlast: desnu, lijevu ili udrobljeno miješanu!
Te mlade glave dnevno susreću tisuće depresivno razorenih ljudi na rubu gladi, bez posla, s blokiranim računima, pod ovrhama, otresite birokrate na svakom šalteru, ratne profitere, kriminalne gazde koji mrcvare roditelje kao u praskozorje industrijske revolucije, drogu i alkohol, jedva punoljetne vršnjake u bijesnim jurilicama…
Među tim jadom, koji je odavno tročetvrtinski zagazio u siromaštvo i beznađe, prepunio burze rada i stvorio sramotne gužve oko kontejnera sa smećem, nalaze i svoje roditelje, rođake, susjede… Sve te nesretne građane koji od danas do sutra balansiraju na samom rubu ljudskog dostojanstva ne šiša za suhu šljivu ni njihov vijećnik u mjesnom odboru, a kamoli politički posvećene glave s obiju strana Markova trga.
I onda će toj mladosti, još neiskvarenoj prepariranom demokracijom i utopističkim građanskim vrijednostima, već od pelena svjesnoj u kakvoj državi živi i s kim na vlasti ima posla, doći gospođa Spajić-Vrkaš sa svojim izvrsno plaćenim ”kozmopolitskim” društvom i docirati o građanskoj državi u kojoj je vlast samo servis za ostvarivanje narodne volje.
Dođe mu to kao nastava vjeronauka na kojoj časna sestra ne zna odgovoriti ni na mudra pitanja bistre dječice. ”Časna Jelena, vjerujem da je Bog stvorio i nas i sve oko nas, sve što postoji, ali – tko je stvorio Boga?” – pita sitna djevojčica s kikama a la Pipi Duga Čarapa, a lice časne vjeroučiteljice u hipu raspali neprirodna vatra: ”Djeco, uskoro će zvono! Pomolimo se prije kraja sata. Oče naš koji jesi na nebesima…”
Autor ovih redaka, ne budi zloguki prorok, lani je u velikoj analizi u dvotjedniku za kulturu Zarezu najavio pedagoški (i politički!) krah nastave građanskog (pre)odgoja, nad čijim se negativnim pokazateljima sada zgražaju i sami autori projekta. Ideja o građanskoj izobrazbi u školama, kao takva, nije nešto loše. Tu nastavu imaju mnoge zemlje u svijetu. Zašto je i Hrvatska ne bi opredmetila odgovarajućim kurikulom, ali na moderan način i ne, inatljivo, kao zamjenu za vjeronauk? Makar mu, realno, nije mjesto u svjetovnoj školi.
Korisnije je uvesti informatiku i engleski jezik od prvog razreda osmoljetke, a poslije religijsku kulturu kako bi i onima ”na kojima budućnost ostaje” bilo u životu sasvim prirodno što se razni ljudi mole ”raznim bogovima” u raznim hramovima. I što se neki uopće ne mole, i ne moraju ako neće. Iznimna je dragocjenost živjeti u miru i toleranciji, jer su različitosti bogatstvo, sreća ovog svijeta, a ne krimen zbog kojega treba mrziti drukčije od sebe i prolijevati krv kad se iz mraka oglasi ratna truba.
Građanska nastava nema naglasak na odgoju, nego na biflanju činjenica s jednog (lijevog!) ideološkog izvora. To ne smije u školama biti nastavni predmet kao matematika, fizika, biologija itd. koji će se za ocjenu austrougarski predavati ex cathedra, nego životni sadržaj za terensku nastavu radioničkog tipa.
Autori projekta uletjeli su s građanskim kurikulom u totalno nepripremljene škole, među učitelje deprimirane kresanjem plaća, svjetonazorski i politički podijeljene, bez metodičko-didaktičke potpore, priručnika i udžbenika, bez primjerene korelacije građanskog sa srodnim nastavnim predmetima i sl.
Nastavnici nisu stručno pripremljeni za novi izazov, jer su trodnevni treninzi na Sljemenu i u Tuheljskim toplicama neodgovorna improvizacija. Gradivo nije primjereno učeničkoj dobi. Recimo, dijete po završetku četvrtog razreda osmoljetke mora znati najvažnije institucije lokalne vlasti i njihove ovlasti, što je potpuna glupost, jer se njihov ustroj često mijenja. To ne znaju ni mnogi njihovi učitelji niti trebaju znati. Još je veća budalaština tražiti od desetogodišnjaka da razumije značenje slobode mišljenja i izražavanja te opravdane razloge ograničenja te slobode. To je enigma i studentima filozofije i prava.
Dijete u četvrtom razredu morat će razumjeti da pripadnici različitih kultura mogu imati različite stavove o istoj temi. Ma, nije vrag! I tri Hrvata imaju bar sedam stavova o istoj temi, pa što!? Mališa mora znati i što je poduzetnost, razlikovati oblike poduzetnosti koji pridonose dobrobiti zajednice od onih koji joj štete. Sličnih bezvezarija ima još, pa bi skupina boljih psihijatara morala stati u zaštitu djece i mladeži prije njihova ulaska u takav građanski inkubator.
Na kraju sedmog razreda učenik mora poznavati Ustav! Zašto 13-godišnjak mora poznavati Ustav, a saborski zastupnik, pa čak i visoki državni dužnosnik ili šef velike političke stranke – ne mora!?
Svršeni osnovac mora znati i što je politička ideologija i opisati je kroz povijest, što je društvena isključenost i što je tržišno natjecanje te razlikovati njegove pozitivne i negativne strane. Njegov dvije godine stariji kolega, srednjoškolac, dobit će jedinicu, ako ne zna ovlasti Vijeća ministara EU-a, Europskog parlamenta, Europskog vijeća i Europske komisije, odnosno ne zna odrediti pojam i oblike kapitala, novca, ulogu banaka i kredita, pojam i svrhu burze, dionice i obveznice…
Među masno plaćene hrvatske europarlamentarce može, recimo, političarka koja ne zna ni engleski, ali adolescent ne može do pozitivne ocjene, ako naizust ne izrecitira samu Unijinu birokratsku dušu!
Ministar Jovanović smatra građanski predmet ”jednim od najvažnijih događaja u mandatu ovog ministarstva”, jer će ”unaprijediti poduzetnički duh, razviti u djece bolje shvaćanje samoga sebe, ali i društva, bolje korištenje zakona te će se djeca već od osnovne škole educirati za borbu protiv korupcije”. Zar liječnik može vjerovati u takvo što!? Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović također je uoči uvođenja građanske nastave rekao da će se time ”eliminirati negativne pojavnosti u odnosu na uvažavanje različitosti i razvijati kod učenika samosvijest i odgovornost da budu odgovorni i aktivni sudionici društva”.
Sada Filipović opet valja nebuloze: ”Ne zabrinjava toliko što učenici ne poznaju osnovne pojmove što je građanin i demokracija, nego više to što naši mladi u temeljnim vrednotama, poput tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih i tuđih vrednota, nisu na razini na kojoj bi trebali biti kao građani suvremene demokratske države.” Građanski (pre)odgoj ”promašio je ceo fudbal”!
A žali se i profesorica Spajić-Vrkaš: od 104 učenika četvrtog razreda pučke škole samo ih je šest znalo što znači biti građanin. Većina ih tvrdi da je to čovjek koji živi u gradu! Najnesnosnije škripi znanje iz politike i građanskih prava. Trećina učenika je čvrsto uvjerena da ljudska prava vjernika jamči – Biblija! Jedva svaki četvrti zna da se ljudska prava štite Ustavom.
Da se nije išlo grlom u jagode s pedagoški nedopečenim i lijevo ideološki prenapregnutim građanskim predmetom, prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš ne bi se danas imala petlje žaliti (komu?) da je samo ”10 posto nastavnika i profesora dobilo na fakultetima obrazovanje iz građanskog odgoja ili mirovnog obrazovanja, samo se trećina usavršavala bez ičije pomoći, a stručno i organizirano usavršavanje prošlo je samo 40 posto nastavnika”. Gospođa je to morala znati prije uvođenja kurikula, a ministar Jovanović nije ga smio dopustiti ni pokusno, jer nije bilo ni minimalnih uvjeta.
Desna politička opcija i ”Crkva u Hrvata”, koji su zbog svojih ideoloških i svjetonazorskih razloga otpočetka bili žestoko protiv građanske nastave – likuju: ”Ha, jesmo li vas upozoravali!? Eto vam sada.”
Francoise Sagan bi rekla: ”Dobar dan, tugo” i pobjegla glavom bez obzira i od škole u kojoj djeca uče biti diktatori i prije no što dorastu do pučkoškolske svjedodžbe i od zemlje u kojoj je takva škola moguća!
”Kada govorimo o pritiscima, kritikama ili napadima, akteri s kulturne scene često zauzimaju neku vrstu ‘rezervne’ pozicije kao da nisu dio te scene, kao da problemi ili uspjesi tog područja nisu i njihovi”, rekla je ministrica kulture Andrea Zlatar u intervjuu u novome broju magazina Objektiv o kritikama na njezin dosadašnji rad.
”Mnogo je pozitivnih reakcija na ono što radim sa svojim timom u Ministarstvu kulture pa ne mogu prihvatiti dojam o neprestanim napadima. No oni su svakodnevni dio posla i poticaji su im raznoliki – oni simplificirano politički, naprosto što pripadam korpusu drukčije političke opcije, a ima onih koji se ne slažu s inzistiranjem na poštovanju zakona i zakonskih propisa i procedura”, izajvila je Andrea Zlatar.
Ministrica je naglasila da je kultura konfliktna sama po sebi pa rasprave ne treba doživljavati kao napad, ali tvrdi da bi osobno voljela da u njima dominiraju argumenti, a ne često površni vrijednosni sudovi. Na pitanje nije li kultura svojim djelovanjem kritika vlasti, odgovorila je: ”Umjetnički izričaji svojim propitivanjem i kritikom svakako jesu snažan korektiv vlasti u usko političkom smislu, ali ga i mijenjaju i unapređuju. Prostor kulture je i najpolitičniji prostor djelovanja, kao što je i prostor subverzije, poticaj na drukčije mišljenje, na drukčiji kut gledanja. Upravo stoga, djelovanje u kulturi u najširem smislu, ima iznimno snažan utjecaj na sve ostale segmente naših života, ali toliko i veću odgovornost.”
Ministricu se često prozivalo radi mogućeg sukoba interesa zbog nepravodobnoga prijenosa udjela u nakladniku neprofitnog dvotjednika Zarez. Objasnila je kako joj je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba odredilo propisanu financijsku mjeru, ustvrdivši kako nikomu nije pogodovala niti je stekla ikakvu osobnu materijalnu korist.
Dio javnosti napadao ju je i da se u Ministarstvu okružila osobnom klikom te da ne želi čuti nikakva druga mišljenja. ”Kao i svi drugi ministri, izabrala sam šestero najbližih suradnika na poslovima zamjenika, pomoćnika i savjetnika i oni su, logično, i moji najbliži suradnici. Po svojim interesima, stručnim znanjima, dosadašnjim karijerama i iskustvima, pa čak i svjetonazorima, riječ je o vrlo različitim osobama koje bi bilo vrlo teško podvesti pod značenje riječi klika”, rekla je ministrica za Objektiv.
U razgovoru je pojasnila i što se događa s hrvatskom kulturom nakon ulaska u Europsku uniju, novcem iz europskih fondova i državnom proračunu za kulturu. Izjavila je da je Hrvatskoj dostupan novac iz tzv. strukturnih fondova te da ministarstvo slijedi tri glavna projekta.
Prvi je obnova baštine, ali s promijenjenim načinima upravljanja, kako bi bila dostupna svima i koji moraju potaknuti razvoj lokalne zajednice. Drugi je projekt razvoj ljudskih resursa, a treći razvoj i pozicioniranje kreativnih industrija. Naglasila je kako inicijativa mora doći s lokalne razine, što nužno upućuje na suradnju.
Nabrojila je strategije koje poduzima za razvoj kulture u zemlji, odgovorila je što je napravila u polovici svoga mandata te što još planira učiniti. Tako je najavila da kulturnjake čeka donošenje sveobuhvatne medijske strategije, diversifikacija izvora financiranja, povećanje umjetničke i medijske proizvodnje te osnivanje Nacionalnoga centra za knjigu.
