Islamska zajednica u Hrvatskoj obilježava 100. obljetnicu otkako je Hrvatski sabor (27. travnja 1916.) donio odluku kojom je islam prepoznat kao jedna od ravnopravnih religija. Samo je jedna zemlja u Europi koja se može pohvaliti tradicijom duljom od ove koju imamo u Hrvatskoj, a to je Austrija. [Read more…]
Bog nas poziva: prihvatimo izbjeglice!
(Opaska uredništva: Zbog nekršćanskog i neciviliziranog, štoviše, brutalnog napada glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića na izbjeglice u cjelini donosimo još jednom apel vjerskih poglavara u RH o izbjegličkoj krizi kojeg smo objavili u rubrici Odjeci).
APEL VJERSKIH PREDSTAVNIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA POMOĆ IZBJEGLICAMA
Poštovani sugrađani,
Dragi vjernici!
Svjedoci smo velike neopisivo bolne humanitarne krize. Milijuni su prognani iz svojih domova u Siriji i u Iraku. [Read more…]
Papa Franjo u Sarajevu (15)
(Opaska uredništva: U ovom feljtonu donosimo sve izrečene i planirane službene i druge govore s državnog i apostolskog putovanja pape Franje Bosni i Hercegovini, odnosno Sarajevu, 6. lipnja 2015.).
Govor pape Franje na ekumenskom i međureligijskom susretu [Read more…]
Pružimo pomoć izbjeglicama i institucijama koje za njih skrbe
Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Justitia et pax o važnosti međunarodne zaštite izbjeglica i kršćanskoj solidarnosti u njihovom zbrinjavanju
1.Posljednjih mjeseci svjedoci smo kretanja velikog broja izbjeglica s područja Bliskoga istoka, posebno iz ratom i nemirima zahvaćenih Sirije, Iraka i Afganistana. Dio njih, kroz tzv. europsku jugoistočnu rutu, ovih je dana stigao i dalje pristiže i u Republiku Hrvatsku. Stanje u Republici Hrvatskoj, osobito na državnim granicama i mjestima uz granicu, ocjenjujemo ozbiljnim, a sasvim je izvjesno da će, zbog razmjera izbjegličke krize kao i zbog odnosa nekih susjednih država prema ovome problemu, u razmjerno kratkome vremenu i naša zemlja biti u još većoj mjeri izravno pogođena ovom humanitarnom krizom.
Kao i svaki puta dosad, izražavamo spremnost da i u ovoj humanitarnoj krizi, koja se s izbjegličkim valom počela prelijevati preko hrvatskih granica, zajedno s nadležnim državnim tijelima, drugim Crkvama i vjerskim zajednicama te domaćim i međunarodnim humanitarnim organizacijama, pomognemo unesrećenim ljudima koji su bez mogućnosti izbora morali napustiti svoj dom i domovinu u potrazi za sigurnošću i zaštitom
Nažalost, strateška promišljanja o stvarnim uzrocima i načinima rješavanja ove krize dosad su uglavnom izostala, kako na državnoj tako i na europskoj i međunarodnoj razini, premda je prihvat i briga za izbjeglice u prvome redu odgovornost država i Vlada, odnosno mjerodavnih državnih tijela.
Kao i svaki puta dosad, izražavamo spremnost da i u ovoj humanitarnoj krizi, koja se s izbjegličkim valom počela prelijevati preko hrvatskih granica, zajedno s nadležnim državnim tijelima, drugim Crkvama i vjerskim zajednicama te domaćim i međunarodnim humanitarnim organizacijama, pomognemo unesrećenim ljudima koji su bez mogućnosti izbora morali napustiti svoj dom i domovinu u potrazi za sigurnošću i zaštitom.
2.Pomoć i zaštita osoba s izbjegličkim statusom nije samo iskaz dobre volje država, već i njihova pozitivna međunarodna obveza sukladno Konvenciji o pravnom položaju izbjeglica iz 1951. godine (i Protokolu iz 1967. godine). Prema tom međunarodnom ugovoru, izbjeglicom se ima smatrati svaka osoba koja se nalazi izvan zemlje koje je državljanin, zbog opravdanog straha od progona zbog rase, vjeroispovijesti, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog uvjerenja i nemoguće joj je da se koristi, ili se zbog straha ne želi koristiti, zaštitom zemlje iz koje dolazi.
Pomoć i zaštita koju države moraju osigurati izbjeglicama ne ograničava se tek na nužni smještaj već mora obuhvatiti svu potrebnu zdravstvenu, psihološku, pravnu i inu pomoć. S obzirom da, zbog nestabilnosti područja iz kojeg dolaze, za većinu izbjeglica nije moguć njihov dragovoljni povratak u države podrijetla, nužno je razraditi modele njihove lokalne integracije ili preseljenja u treće države. Pritom je potrebno posebno voditi računa o potrebama spajanja obitelji.
Neprihvatljive su politike i prakse koje su u suprotnosti s načelima kršćanske solidarnosti, strogim normama međunarodnog prava i duhom otvaranja granica i zbližavanja ljudi u Europi bez granica. To se u prvom redu odnosi na zabranu protjerivanja izbjeglica i njihovog vraćanja u države iz kojih su izbjegle i u kojima prijeti opasnost njihovom životu i slobodama (načelo non-refoulement), kao i tzv. kolektivna protjerivanja stranaca (collective expulsions of aliens)
3.U tom vidu neprihvatljive su politike i prakse koje su u suprotnosti s načelima kršćanske solidarnosti, strogim normama međunarodnog prava i duhom otvaranja granica i zbližavanja ljudi u Europi bez granica. To se u prvom redu odnosi na zabranu protjerivanja izbjeglica i njihovog vraćanja u države iz kojih su izbjegle i u kojima prijeti opasnost njihovom životu i slobodama (načelo non-refoulement), kao i tzv. kolektivna protjerivanja stranaca (collective expulsions of aliens).
Ocjenjujemo neprimjerenim i prakse potpunog zatvaranja granica te afirmaciju koncepcija strogog kažnjavanja izbjeglica zbog nedopuštenih prelazaka preko državnih granica. Smatramo kako takve mjere, osim što nisu i neće biti učinkovite u smislu smanjenja priljeva izbjeglica prema Europi, nisu niti pravedne jer se usmjeravaju na kažnjavanje nedužnih, a potiču i djelovanje organiziranog kriminaliteta koji se pod takvim uvjetima u većoj mjeri uključuje u krijumčarenje osoba, na što ukazuje i papa Franjo u enciklici „Hvaljen budi” (Laudato si, 197), a što dovodi do patnje i strašnih tragedija pa i pogibije izbjeglica, čemu smo nažalost svjedoci posljednjih mjeseci i godina.
4.Države, dakako, imaju pravo na zaštitu svojih granica, kao i dužnost zajamčiti sigurnost i poštivanje prava svim osobama koje se nalaze na području pod njihovom jurisdikcijom. Međutim, to ne smije doći u koliziju s pozitivnim obvezama pomoći i zaštite osobama s izbjegličkim statusom.
S obzirom da izbjeglice kao posebno osjetljiva kategorija ljudi (zbog nepoznavanja jezika, lokalnih običaja i kulture, neimaštine i financijske nužde i sl.) lako mogu postati žrtvama trgovanja ljudima radi iskorištavanja (za prisilni rad, prosjačenje, prostituciju i sl.), potrebno je poboljšati sustav identifikacije kada je riječ o izbjeglicama koje prelaze državnu granicu, tražiteljima azila ili azilantima i osobama kojima je zajamčena supsidijarna zaštita. Propusti i manjkavosti sustava u tom smislu neće značiti samo povredu pozitivne obveze države na zaštitu od ropstva već i nijekanje temeljnih postulata humanosti i kršćanskog čovjekoljublja koji osuđuju svako podjarmljivanje i porobljavanje čovjeka.
Ocjenjujemo neprimjerenim i prakse potpunog zatvaranja granica te afirmaciju koncepcija strogog kažnjavanja izbjeglica zbog nedopuštenih prelazaka preko državnih granica. Smatramo kako takve mjere, osim što nisu i neće biti učinkovite u smislu smanjenja priljeva izbjeglica prema Europi, nisu niti pravedne jer se usmjeravaju na kažnjavanje nedužnih, a potiču i djelovanje organiziranog kriminaliteta koji se pod takvim uvjetima u većoj mjeri uključuje u krijumčarenje osoba
5.Na ratovima i nemirima ugroženim i opustošenim područjima Bliskog istoka stradali su i još uvijek stradavaju milijuni ljudi, među kojima je i veliki broj pripadnika nacionalnih i vjerskih manjina. Među njima je i veliki broj kršćana koji su izloženi ubijanjima i masovnim progonima.
Podsjećamo na trajnu opredijeljenost Katoličke crkve i Svetog Oca za uspostavu pravde i mira kao i na zaštitu kršćana te očuvanje kršćanskih civilizacijskih vrijednosti, kako na području Bliskog istoka koje se s pravom smatra ”kolijevkom kršćanstva”, tako i na područjima u koja su naša braća i sestre izbjegli. No, uvjetovanje pomoći i pružanja zaštite izbjeglicama na temelju njihove vjerske pripadnosti bilo bi u suprotnosti ne samo s načelom nediskriminacije izbjeglica po međunarodnom pravu, već i s temeljnim postulatima kršćanstva.
6.Kad je u pitanju pružanje pomoći ljudima u potrebi, Sveto pismo ne ostavlja prostor za različita tumačenja: ”Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospodin Bog vaš.” (Lev 19, 33-34).
I sam Isus Krist nedvosmisleno nas je poučio kad je na pitanje: “Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?”, odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Usp. Mt 25, 37-40).
I sam Isus Krist nedvosmisleno nas je poučio kad je na pitanje: “Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?”, odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Usp. Mt 25, 37-40)
U tome duhu, kao i u duhu višekratnih javnih poziva Svetoga Oca i nedavnoga Apela vjerskih predstavnika u Republici Hrvatskoj za pomoć izbjeglicama, i mi pozivamo i vjernike i druge ljude dobre volje da, u okviru svojih mogućnosti, riječju i djelom, pruže pomoć izbjeglicama i institucijama koje za njih skrbe. Istodobno potičemo i međunarodnu zajednicu da učini sve što je u njenoj moći kako bi se u ratom opustošenim krajevima Azije i Afrike, ali i drugdje u svijetu, uspostavio pravedan mir i poboljšali životni uvjeti te tako uklonili uzroci izbjegličke krize.
Apeliramo i na vodstvo Europske unije i europskih zemalja da u humanitarnoj krizi kojoj smo svjedoci pokažu toliko potrebnu djelotvornu solidarnost kako s izbjeglicama, tako i sa zemljama koje podnose teret aktualne izbjegličke krize.
U Zagrebu, 18. rujna 2015.
mons. Vjekoslav Huzjak,
biskup bjelovarsko-križevački,
predsjednik Komisije HBK Justitia et pax
Dugujemo zahvalnost proreformskim komunistima
Bila mi je čast osobno poznavati i povremeno se družiti (on bi predložio da kažem prijateljevati) s pjesnikom i političarom Anđelkom Runjićem. Njegova ovotjedna smrt me je podsjetila na naše razgovore o nužnosti i kušnjama pluralizacije društvene zajednice i o dalekosežnom značaju protestantske reformacije ne samo za kršćanstvo nego i kulturu i društveno uređenje Europe. [Read more…]
Bog nas poziva: prihvatimo izbjeglice!
APEL VJERSKIH PREDSTAVNIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA POMOĆ IZBJEGLICAMA
Poštovani sugrađani,
Dragi vjernici!
Svjedoci smo velike neopisivo bolne humanitarne krize. Milijuni su prognani iz svojih domova u Siriji i u Iraku. [Read more…]
Ka dijalogu – bez straha
Vjerske zajednice i poticanje međureligijskog i unutar društvenog dijaloga s ciljem promocije mira i stabilnosti
Potporu za suradnji i komunikaciji s drugim i drugačijim nalazimo u vjeri islam, kao pretpostavku međusobnog upoznavanja i razumijevanja, te razmjeni dobara među ljudima i narodima.
Pluralizam je prirodan tok stvari i životna potreba temeljem koje su ljudi sami po sebi različiti u jeziku, rasi, kulturi, vjeri, životnim navikama, što je u stvari, kozmička zakonitost, pa je razlikovanje među ljudima u mišljenju i vjeri objektivna realnost. [Read more…]
Škropljenje Kolindina šekreta
Škropljenje Ureda predsjednice Republike Hrvatske, što je obavljeno prvog dana mandata Kolinde Grabar Kitarović, prošlo je bez odgovarajućih reakcija, što je čudno, jer se radi o grubom kršenju ustava RH i načela odvojenosti crkve i države. [Read more…]
U povodu Međunarodnog dana tolerancije
Opća skupština Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve članice Ujedinjenih naroda na obilježavanje 16. studenoga kao Međunarodnog dana tolerancije, dana koji nas podsjeća na poštovanje i prihvaćanje drugačijih od nas u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.
Tolerancija je poštovanje i prihvaćanje bogatstva različitosti u našim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da je riječ o razlikama u političkom uvjerenju ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama.
Od velike je važnosti i doticaj i suživot s pripadnicima različitih manjinskih skupina – pripadnicima nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, ali i osobito ranjivim skupinama kao što su osobe s invaliditetom ili beskućnici
Međunarodni dan tolerancije povod je i za podsjećanje na brojne međunarodne dokumente iz područja ljudskih prava, uključujući Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida i brojne druge, koji ne promiču toleranciju samo kao moralnu obavezu već kao politički i pravni preduvjet za razvoj kulture mira uz priznavanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Jedno od osnovnih oruđa u borbi protiv predrasuda i težnji k tolerantnijem društvu, ali i našem osobnom razvoju jest znanje. Učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Od velike je važnosti i doticaj i suživot s pripadnicima različitih manjinskih skupina – pripadnicima nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, LGBT populacije, ali i osobito ranjivim skupinama kao što su osobe s invaliditetom ili beskućnici.
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju i to što hrvatsko društvo na više razina postaje raznolikije, daju nam jedinstvenu priliku da postanemo tolerantniji prema različitostima i ”netolerantni” prema diskriminaciji. To istodobno ne znači gubitak vlastitog identiteta, već upravo suprotno – njegovanje vlastitih posebnosti podrazumijeva se kao preduvjet poštovanja drugih i drugačijih.
Prije svega želimo podsjetiti na nedavne događaje u Vukovaru i neprihvatljive izjave i postupke koji su ih pratili, ali i istaknuti kako su prava i slobode svih građana i građanki Hrvatske zajamčene Ustavom i zakonima te ih je potrebno poštovati, ali i još važnije – stvarati okruženje u kojemu se poštuju bez prisile
Aktualni događaji u društvu i javnom prostoru koji se tiču ostvarivanja prava manjina pokazuju nam koliko je nesnošljivost u Hrvatskoj rasprostranjena i koliko još moramo raditi na tome da postanemo tolerantnije društvo.
Neprihvatljivo i diskriminatorno izražavanje prilično je rašireno, prenošeno različitim medijima i u različitim kontekstima – na internetu, nogometnim utakmicama, u govoru javnih osoba… Te manifestacije nesnošljivosti i diskriminatornoga govora odnose se ponajviše na pripadnike manjina i odraz su isto tako diskriminatornih stavova koji koče ostvarivanje njihovih prava.
Ovdje prije svega želimo podsjetiti na nedavne događaje u Vukovaru i neprihvatljive izjave i postupke koji su ih pratili, ali i istaknuti kako su prava i slobode svih građana i građanki Hrvatske zajamčene Ustavom i zakonima te ih je potrebno poštovati, ali i još važnije – stvarati okruženje u kojemu se poštuju bez prisile.
Upozoravati na neprihvatljivosti diskriminatornoga govora, znači nastojati stvarati upravo takvo okruženje, što je cilj čijemu postizanju želimo pridonijeti. Pri tome svrha nije onemogućiti izražavanje nečijeg mišljenja ili stava, ili pak učiniti diskriminatorne stavove nevidljivima javnosti a da ih i dalje ima u svakidašnjem postupanju i komunikaciji pojedinaca, već mijenjati svijest ljudi upozoravajući na vrijednosti ključne za ravnopravan i miran suživot. Tolerancija je svakako jedna od njih – možda i najvažnija.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović
Vjerske zajednice u RH za antigay referendum
Na stranicama Protestantskog evanđeoskog vijeća u RH objavljena je cjelovita izjava donesena u okviru Devetoga međureligijskoga susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, koji se dogodio u utorak 12. studenoga 2013. u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, gdje je održan i simpozij na temu “Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica”.
Židovi, kršćani više konfesija i muslimani podupiru referendum za brak, a protiv prava gay manjina jer time žele ”zaštititi najslabije u našem društvu, a to su djeca, jer djeca trebaju obitelj kao prirodni najbolji ambijent za odrastanje i rast u zrelosti i osobnosti”.
Izražavaju uvjerenje ”da se radi o referendumu koji je presedan za Hrvatsku”, ističući ”da je važno da vjernici, a tako se izjašnjava velika većina građana Republike Hrvatske, imaju priliku donijeti objektivnu, informiranu i slobodnu odluku o referendumskome pitanju”.
Podržavaju ”sva nastojanja države koja su u korist obitelji i njezine zaštite. S obzirom na novi Obiteljski zakon, zalažemo se da pri njegovu donošenju, kao prvo i temeljno načelo, bude zaštita braka i obitelji”.
Apeliraju ”na sva tijela i sve vjernike” u njihovim vjerskim zajednicama ”da nastave, u okviru svojih mogućnosti, još cjelovitije pružati pomoć, usluge i sadržaje koji pridonose stabilizaciji braka i obitelji, kako vjerničkim obiteljima, tako i svima drugima”.
Nadaju se ”da će hrvatska javnost ta nastojanja prepoznati kao pozitivna” uz molbu ”da ona budu primjereno vrednovana od strane institucija lokalne, županijske i državne vlasti. Zajednički cilj svih sastavnica našeg društva jest kvalitetna obiteljska i populacijska strategija, kojom bi se stvaralo prijateljsko ozračje za obitelji i sustavnije planiralo daljnje korake u cilju njihove zaštite i očuvanja”.
Pozivaju vjernike svojih zajednica ”da svojim osobnim djelovanjem i zalaganjem još intenzivnije daju svoj doprinos zaštiti i očuvanju braka i obitelji, prije svega osnažujući obitelji konkretnom pomoći i potičući ih da preuzimaju svoju društvenu ulogu te tako utječu na svoju budućnost”.
Svjesni da je Bog onaj koji je ustanovio brak i obitelj, povjeravaju svoja nastojanja ”Njegovu vodstvu” pozivajući vjernike svojih vjerskih zajednica i sve društvene sastavnice i čimbenike, da se svi zajedno, još predanije i sustavnije zauzimaju oko dobra braka i obitelji u Hrvatskoj.