Moguće je da se ključna razlika između sadašnjega vođe HDZ-a i velikoga političkog uzora tiče njihovih ranijih života: Franjo Tuđman je Hrvatsku nastojao organizirati kao vojnu kasarnu, dok je Tomislav Karamarko ima namjeru pretvoriti u policijsku stanicu. Može doista biti da mladalački izbori imaju sudbinske domete i poput kletve utječu na kasniji razvoj karijere: jednom general, uvijek general; jednom policajac, uvijek policajac; jednom budala, uvijek hadezeovac. [Read more…]
Neoboljševika poput Karamarka nema sve do Bjelorusije
Šteta što ova kampanja ne traje malo dulje, puno bi naučili. Možda ne odveć o tome kako argumentirano raspravljati i zemlju učiniti ugodnijim mjestom za život i rad; kako implementirati demokratske uzuse, produbiti toleranciju prema različitostima i demonstrirati humanistički europski duh, ali povijest – živu povijest – apsolvirali bi i najtupaviji, čak i oni bez ijednoga razreda pučke škole. [Read more…]
Hrvatska dramska zajednica
Bože, u kakvom smo mraku mi u Rijeci živjeli sve do prošlotjednog dolaska Tomislava Karamarka. U crnom, kara mraku. Iz njega nas je, Bogu hvala, izbavio – tko drugi do naš Tomica. Pritom nas je, kao što je i red, podučio kako naše riječko Hrvatsko narodno kazalište Ivana plemenitog Zajca u posljednje vrijeme nije ni hrvatsko, ni narodno, a bit će ni plemenito te da će se njegovim dolaskom na vlast, pogađate, to stubokom izmijeniti. [Read more…]
Tko će Kolindi dati vritnjak?
Naravno da su izbori pred vratima, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović itekako bitna poluga u HDZ-ovoj izbornoj kampanji, no što je previše, previše je. Jer gospođa predsjednica ovih je dana radila nešto što nije samo nepristojno, nediplomatsko, već i – ako ćete – posve neprimjereno funkciji koju obnaša: opanjkavala je Vladu na tuđem gostujućem terenu te stala na stranu posve drugačiju od one za koju se zalaže službena (hrvatska) vanjska politika. [Read more…]
Pokrenut je novi medijski linč: ne radimo ”Kontra Oluju”
Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Saši Lekoviću
Poštovani gospodine Leković,
5. kolovoza će u riječkom HNK pet žena različitih nacionalnosti ispričati svoje ratne priče. [Read more…]
Zastave na krovu HNK? Da!
U vedrim i bistrim večerima ranog ljeta, kad su dani najduži, na zagrebačkom Trgu maršala Tita pred sumrak se događaju čudesne stvari. Nova kuća u kojoj nastaje i živi glazba, Muzička akademija, na zapadnoj je strani trga. Njezino pročelje, okrenuto prema istoku, stoga rano ostaje u sjeni. Ipak, u predvečerje se velike staklene plohe zapale. Muzejski, školski, fakultetski i kazališni prozori dobacuju se preko trga sunčevim ognjem. [Read more…]
Bogu hvala na Mesiću i Frljiću
Oduševio me u ponedjeljak na predstavljanju Antifašističke lige u Rijeci, što je u foajeu HNK Ivana pl. Zajca prethodila briljantnoj, ovacijama ispraćenoj ”Trilogiji o fašizmu” Olivera Frljića. Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić, obraćajući se Riječanima koji su na Dan antifašizma dupkom ispunili foaje, oštro je osudio politikantstvo s oltara. Posebno je apostrofirao sisačkoga biskupa i njegove izjave o tome kako je vlast nenarodna i zločinačka, a ipak od te i takve vlasti, veli Mesić, uzima novac… [Read more…]
O “izlascima” zagrebačkog HNK
Uoči nove dramske premijere zagrebačkog HNK koja će se održati u Kineskom paviljonu na Velesajmu, a koju intendantica D. Vrgoč pobjedonosno najavljuje kao izlazak iz “matične zgrade” u prostor “devastiranog Velesajma koji sam po sebi generira sjećanje na ono vrijeme obilja, entuzijazma i nekog kontroliranog zajedništva za koje nam se danas čini da je zauvijek prošlo” (Jutarnji list, 2. 4.), vrijedi podsjetiti na prebogatu tradiciju sličnih “izlazaka” koje su pokretali mnogi njezini prethodnici (uključivši i aktualnog ravnatelja Opere) čega ona kao da nije svjesna. [Read more…]
Moć oprosta, moć kazališta
Niko Marinović je tajkun. Bio je preko mora, a porijeklo njegova bogatstva je mutno. Kruže priče o nekakvim rudnicima u kojima su ljudi, i to naši ljudi, stradavali ko muhe. Ženama im ne bi nitko ni javio da su ostale udovice. Niko Marinović svoju životnu filozofiju pjevuši kao veselu pjesmicu: koga na svom putu spazi, on ga zgazi. [Read more…]
Frljićeva samopromocija
Pogledao sam predstavu ”Hrvatsko glumište” HNK Ivana pl. Zajca Olivera Frljića i Marina Blaževića i moram reći da me jako, ali baš jako razočarala. Umjetnički.
Nisam od onih koji imaju previše predrasuda i prihvatio bih kritiku pa i kad je neopravdana kad bi to Gesamtkunstwerk nudio – ali on ga ne nudi. A niti ovo može biti taj Gesamtkunstwerk jer je riječ o gotovo skorojevićarenju.
Riječ je o predstavi koja je, to se ne dade sakriti, sklepana na brzaka. Nedostaje joj daha, onog umjetničkog erosa koji bi mogao iznijeti i kritiku i svjetonazorski novum ili pak kakav oblik umjetničke inovacije
Vrijeđanje kršćanskih simbola – da, ima ga. Ima vrlo mnogo nategnutih i jeftinih slika. Tekstualno – apsolutna nula.
Ima tu, naravno, i nekih jačih slika i poruka, ali ono što me najviše razočaralo jest, barem kako ja shvaćam umjetnost, izostanak istinske umjetnosti i umjetničke ekspresije. Nema je…
Predstava je u dramskoj i umjetničkoj artikulaciji ostala nepovezana, smušena, nedorečena i impotentna. Ništa u njoj nije suvislo povezano osim napadne želje za provokacijom.
Dobro, ako ćemo provokaciju podvesti pod umjetnost tada to netko treba tako i nazvati. Ja to nisam spreman tako shvatiti niti mi pada na pamet to tako prihvatiti.
Riječ je o predstavi koja je, to se ne dade sakriti, sklepana na brzaka. Nedostaje joj daha, onog umjetničkog erosa koji bi mogao iznijeti i kritiku i svjetonazorski novum ili pak kakav oblik umjetničke inovacije.
Ono što redatelj želi jest da se priča o njemu i njegovim akcijama, da je stalno u središtu pozornosti. To nazovimo svojim imenom: riječ je o političkom ili politikantskom marketingu
Ovako ostalo je sve na nekoj nesuvisloj provokativnoj i blasfemnoj matrici koja ne bi bila dostojna ni trećerazrednog kazališta.
Kad nakon predstave ne znaš što bi o njoj mislio, to je dovoljno da je ignoriraš. A mislim da ovakve uratke naprosto treba ignorirati…
Ono što redatelj želi jest da se priča o njemu i njegovim akcijama, da je stalno u središtu pozornosti. To nazovimo svojim imenom: riječ je o političkom ili politikantskom marketingu.
U spomenutoj predstavi umjetnost je izgubila bitku s tim i takvim marketingom. O tome se radi…
(Komentar Antona Šuljića je objavljen na Facebook zidu riječkog urednika i teologa Zorana Grozdanova).
- « Previous Page
- 1
- …
- 4
- 5
- 6
- 7
- 8
- Next Page »