Silvije Tomašević, ”Papa Franjo – Kako papa nade i nježnosti mijenja Rim, Crkvu i svijet”, Profil, Zagreb, 2014.

 

Da bismo upoznali nekog čovjeka, kaže jedna stara poslovica, s njime moramo pojesti vreću soli ili pak, kako kažu Indijanci, trebamo hodati u njegovim mokasinkama.

 

Ova knjiga nije nastala ni iz zajedničkog obroka soli pape Franje i Silvija Tomaševića ni iz hoda u istim mokasinkama, ali je sasvim sigurno nastala iz takve blizine da joj bezrezervno možemo dati svoje povjerenje.

 

Iz svake rečenice se, naime, ta blizina naprosto nudi. Gotovo da je možemo vidjeti, dirati i mirisati. Stoga je baš ta blizina ovoj knjizi i najbolje svjedočanstvo i najveća preporuka budući da autor prenosi kako riječi, tako i geste i poruke, odnosno nakane i preokupacije, govor tijela i ljudske datosti pape Franje, ali se ne ustručava prenijeti i vlastite dojmove, prosudbe i viđenja u kojima nećemo moći ne primijetiti autorovu, u najmanju ruku, simpatiju prema današnjem Papi.

Ova knjiga nije nastala ni iz zajedničkog obroka soli pape Franje i Silvija Tomaševića ni iz hoda u istim mokasinkama, ali je sasvim sigurno nastala iz takve blizine da joj bezrezervno možemo dati svoje povjerenje. Iz svake rečenice se, naime, ta blizina naprosto nudi. Gotovo da je možemo vidjeti, dirati i mirisati. Stoga je baš ta blizina ovoj knjizi i najbolje svjedočanstvo i najveća preporuka budući da autor prenosi kako riječi, tako i geste i poruke, odnosno nakane i preokupacije, govor tijela i ljudske datosti pape Franje, ali se ne ustručava prenijeti i vlastite dojmove, prosudbe i viđenja u kojima nećemo moći ne primijetiti autorovu, u najmanju ruku, simpatiju prema današnjem Papi

 

Knjiga nas, dakle, upoznaje s papom Franjom iz prve ruke. Autor je dugi niz godina pratio pape, njihove govore, nastupe, putovanja, donošenje odluka, objave pisama ili enciklika, odgovore na novinarska i ina pitanja – bio im je prethodnica, s njima letio u zrakoplovima, osobno se s njima susretao, išao na brojne skupne i privatne audijencije, na primanja za crkvene i državne dužnosnike, sudjelovao u nebrojenim svečanostima kako u Rimu tako i diljem svijeta, doznavao o potezima i namjerama pojedinih papa na najmjerodavnijim mjestima, kao što je primjerice Uredu za tisak Svete Stolice, pa je tijekom godina i sam postao ”vatikanist”, barem kad je u pitanju poznavanje prilika u Vatikanu, odnosno kad je u pitanju uspoređivanje različitih pontifikata.

 

Stoga ova knjiga, koja papu Franju prati u nešto više od godinu dana njegova pontifikata, na osebujan i jedinstven način čitatelja upoznaje s Papinom osobom i djelom, s njegovim prvim potezima, ali i s onim što Papa njima nagovješćuje. Uvjeren sam da će čitatelj na kraju čitanja zaključiti kako je upravo Papina osobnost predstavljena u ovoj knjizi, a koja je duboko impregnirana njegovom nepatvorenom i iskrenom vjerom, na kraju postati njezina temeljna varijabla. Silvije Tomašević to i ne krije. Ne krije, naime i, uvjetno rečeno, svoje oduševljenje ovim ”sasvim drukčijim“ papom.

 

Stoga sadržaj njegove knjige ”Franjo – sasvim drukčiji papa“ u svakom svom detalju i u cijelosti odgovora svome naslovu. Papa Franjo pred nama se pojavljuje u svoj jednostavnosti i jedinstvenosti koja ga preporučuje kao drukčijega u odnosu na sve pape koje smo poznavali: Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla I., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.

 

Gotovo da će nam se učiniti kako papa Franjo od svakoga od njih ima nešto: simpatičnost i neposrednost Ivana XXIII., mudrost i staloženost Pavla VI., smiješak i dobrohotnost Ivana Pavla I., angažiranost, inovativnost i otvorenost Ivana Pavla II. i učenost Benedikta XVI.

 

U ovoj knjizi na više no dobar novinarski način – dakle ilustrativan način prepun činjenica, detalja, slika, citata i usporedbi – čitatelj će upoznati današnjega papu Franju kakvog je možda naslućivao da poznaje čitajući njegove knjige ili knjige o njemu, odnosno čitajući i gledajući o njemu u raznim medijima, no kada dođe do kraja ove knjige sigurno će se složiti s autorom da je ovaj papa zaista drukčiji.

Ova knjiga, koja papu Franju prati u nešto više od godinu dana njegova pontifikata, na osebujan i jedinstven način čitatelja upoznaje s Papinom osobom i djelom, s njegovim prvim potezima, ali i s onim što Papa njima nagovješćuje. Uvjeren sam da će čitatelj na kraju čitanja zaključiti kako je upravo Papina osobnost predstavljena u ovoj knjizi, a koja je duboko impregnirana njegovom nepatvorenom i iskrenom vjerom, na kraju postati njezina temeljna varijabla. Silvije Tomašević to i ne krije. Ne krije, naime i, uvjetno rečeno, svoje oduševljenje ovim ”sasvim drukčijim“ papom

 

Drukčiji je od svojih prethodnika jer je u sebi objedinio sve njih i svakoga ponešto ”popravio“. Osvojit će nas dah te latinske lepršavosti i lakoće koja u isti mah postaje silno zahtjevna kada su u pitanju rubni, siromašni, ugroženi ili pak stradali. Tomašević to bilježi na novinarski uvjerljiv način koji ne trpi višak opisivanja, metaforičnost ili pak emocionalna uzbuđenja –  a kamo li površnost.

 

Iznoseći činjenice on zapravo izriče stav, prenosi uvjerenja i naznačuje nove putove nade i ohrabrenja. Zato je ova knjiga više od novinskih bilješki. Ona je svojevrsni memento na stvarnosti koje ovaj Papa tako nenametljivo, a opet tako snažno i zauzeto stavlja u središte razmišljanja kako same Crkve tako i suvremenih ljudi.

 

U devetnaest poglavlja ove knjige doznat ćemo puno pojedinosti iz Papina života, upoznat ćemo njegov vrijednosni sustav, njegove preokupacije, brige i želje, saznat ćemo pojedinosti koje će nas dirnuti, a gdjekad će nam zaiskriti ili čak zasuziti oči, ali ćemo, osim pape Franje, upoznati i prijašnje pape, ponešto iz njihovih pontifikata što se odnosi na Franjino nasljeđe, njihovo vođenje Opće Crkve, uspjehe i prijepore tih pontifikata.

 

Saznat ćemo zanimljive činjenice i detalje iz života u samom Vatikanu, ponešto o tamošnjim uredima i službama, lobijima i borbama, malverzacijama i sukobima. Upoznat ćemo, nadalje, problematiku svjetske Crkve, saznavati ponešto o mukama i problemima s kojima se Crkva u cijelosti susreće i čime se bavi.

 

No, i nakon svih problema, prijepora ili čak rana uvijek iznova knjiga će nam otkrivati tu jedinstvenu perspektivu vjere i nade koju su pape znale unositi u Crkvu i u svijet. A to se osobito može reći za papu Franju. Ne može se ne vidjeti i ne osjetiti njegov optimizam i radost, njegovu, i unatoč lijepim godinama, zaigranost i mladenački duh. K tome, u knjizi ćemo naći i podosta toga što se odnosi na odnos papa prema Hrvatskoj, našoj Crkvi, povijesti, politici i koječem drugom.

 

To i jest posebna vrijednost ove knjige budući da je piše Hrvat s višedesetljetnim boravkom u Rimu odakle našu crkvenu i društvenu stvarnost vidi kroz prizmu tamošnjih događanja i perspektiva.

No, i nakon svih problema, prijepora ili čak rana uvijek iznova knjiga će nam otkrivati tu jedinstvenu perspektivu vjere i nade koju su pape znale unositi u Crkvu i u svijet. A to se osobito može reći za papu Franju. Ne može se ne vidjeti i ne osjetiti njegov optimizam i radost, njegovu, i unatoč lijepim godinama, zaigranost i mladenački duh. K tome, u knjizi ćemo naći i podosta toga što se odnosi na odnos papa prema Hrvatskoj, našoj Crkvi, povijesti, politici i koječem drugom

 

Knjiga Silvija Tomaševića pisana je s novinarskom i stručnom akribijom, pošteno i odgovorno, sa simpatijom i s onom kritičnošću koja je nužna da bi se bilo vjerodostojno. On ne uljepšava i ne prešućuje, ne prebire – poput, na žalost, nekih crkvenih spisatelja – samo ono afirmativno i pozitivno, već iznosi i ono  problematično, zakulisno, mučno i zlo. Pa ipak, ovaj je pristup lišen zadnjih namjera kakve često susrećemo i ne samo u hrvatskim medijima. Ovdje, naime, nema senzacionalizma.

 

Ne prešućujući probleme Tomašević pošteno iznosi načine, pokušaje, uspjehe i neuspjehe koji se čine kako bi se problemi riješili. Ipak, veći dio ove knjige posvećen je onom pozitivnom, afirmativnom, vrijednom i izgrađujućem – onom što je stvarni prinos, uspjeh i dobitak. A papa Franjo to u cijelosti ostvaruje i svjedoči kao papa i kao čovjek, kao vođa, sluga i učitelj.

 

Zaključno valja reći da će ova knjiga i onim čitateljima koji se razumiju i prate vatikanska zbivanja kao i općenita zbivanja u Katoličkoj crkvi biti od velike koristi budući da na primjeru jednog, za sada zaista kratkog pontifikata, autor iznosi cijeli niz tema, događanja i prilika koje osvjetljava iz neposredne blizine, temeljeći svoje uvide na relevantnim izvorima i biranim prigodama u kojima je sam sudjelovao.

 

Upravo taj osobni pečat snažni je, ali ipak nenametljiv i nepretenciozni biljeg ove knjige. Taj će nas se pristup možda i najviše dojmiti.

 

No, osim poznavatelja Crkve, papâ i Vatikana, ova će knjiga biti sjajno štivo i za nekoga tko to sve nije. Iz nje će se lako moći osvjedočiti o tome koliko su pape ljudi i što je to duhovno i intelektualno što ih pokreće. Moći će ući u jedan svijet koji se katkad, već prema diktatu medijskih jednostranosti, može činiti stranim, dalekim ili nesuvremenim. Moći će pratiti visok stupanj intelektualnih vrijednosti, moralnih vrlina, diplomatskog umijeća i jednostavne čestitost posljednjih papa, a osobito Franje, prvog neeuropljanina koji je svijet osvojio na prepad. Knjiga će čitatelju dati jasan odgovor na pitanje: zašto je papa Franjo proglašen osobom godine i zašto je tako silno popularan, citiran, uvažavan…

Knjiga Silvija Tomaševića pisana je s novinarskom i stručnom akribijom, pošteno i odgovorno, sa simpatijom i s onom kritičnošću koja je nužna da bi se bilo vjerodostojno. On ne uljepšava i ne prešućuje, ne prebire – poput, na žalost, nekih crkvenih spisatelja – samo ono afirmativno i pozitivno, već iznosi i ono  problematično, zakulisno, mučno i zlo. Pa ipak, ovaj je pristup lišen zadnjih namjera kakve često susrećemo i ne samo u hrvatskim medijima. Ovdje, naime, nema senzacionalizma

 

Ova će, dakle, knjiga svakom dobronamjernom čitatelju koji se želi obavijestiti o biti papinske službe i o jednom sasvim konkretnom papi – papi Franji – pružiti više dobrog materijala no što je možda očekivao.

 

I sam sa sigurnošću mogu reći kako mi je ova knjiga više od svih do sada pročitanih o papi Franji odnosno o kradinalu Bergogliu – a pročitao sam ih podosta – paletu raznovrsnosti i jarkih boja pape Franje približila na najbolji način.

 

Čitao sam je kao najuzbudljiviji roman i kao štivo koje me popravlja, potiče i snaži. Čitao sam je s veseljem i zanimanjem, s uzbuđenjem i napetim očekivanjem. Čitao sam je kao netko tko ponovno otkriva blago koje je već otkrio, možda malko zapostavio ili zaboravio – a s ovom je knjigom to blago ponovno isplivalo na površinu.

 

Pa premda sam i sam osjećao da ovaj papa ima nešto posebno, nešto što niti jedan prije njega u takvoj mjeri ili u jednoj osobi nije imao – nakon čitanja uvjeren sam u to još više.

 

Papa Franjo drukčiji je papa – papa za ovo vrijeme i za sva vremena. Papa koji bježi od divinizacija, uklanja se pompama i manipulacijama, traži čovjeka i ne sklanja se od dodira…

 

Papa Franjo čovjek je snažne vjere i snažne ljudskosti. Čovjek jednostavne i neposredne blizine, tople i nježne nazočnosti, sućutne brige i posve predana života. Čovjek vizija i hrabrosti, poduzetnosti i kontemplacije u isti mah. U jednu riječ – Papa kakvog smo samo poželjeti mogli. Sumnjate li u to, pročitajte ovu knjigu pa ćete se uvjeriti sami.

 

(Ovaj je tekst don Anton Šuljić, kao recenzent, pročitao na predstavljanju nove knjige kolege Silvija Tomaševića u knjižari Megastore u Zagrebu u srijedu 24. rujna).