Kraj je kolovoza, sunčan i svijetao, kad svaka stvar u ovoj kotlini, i svaki pogled na nju, kad svaka misao i osjećaj, zadobiju onu potpunu jasnoću mira i saznanja, pa bivaš sretan što si se rodio i živiš upravo tu.
Za stolom si u internom kafeu, na Bogosloviji. Došao si na ručak, kao i svakoga dana otkako je počeo rat, pozvao te je rektor Pero Sudar, kao i neke druge ljude, različitih vjera i pogleda na svijet, da ručavate skupa s profesorima i preostalim osobljem, jer je većina studenata pošla u izbjeglištvo na Brač. I sad bi išao kući, nešto si otpočeo pisati pa da ti ne pobjegne, ali ti se ne da, jer sipa iz minobacača. [Read more…]