autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

50 godina: Zagrebačka Biblija je čudo!

Autor: Ivan Golub / 30.09.2018. Leave a Comment

Bonaventura Duda

Bonaventura Duda

(Opaska uredništva: U četvrtak 13. rujna je bila 50. godišnjica izlaska iz tiska Zagrebačke Biblije. Ali se kao službeni datum objave uzima 14. rujna. Tim je povodom u srijedu 26. rujna održan/a simpozij/komemoracija na zagrebačkom Kaptolu u organizaciji Kršćanske sadašnjosti, a u sklopu prvog međunarodnog znanstvenog skupa ”Hrvatski prijevodi Biblije – jezikoslovni i kulturni pristup”, kojeg su od 26. do 28. rujna priredili Odjel za kulturu hrvatskoga jezika Hrvatskoga filološkog društva (HFD) i Katolički bogoslovni fakultet (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Zanimljivo, slabo posjećen skup na koji nije došao niti zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Dapače, Informativna katolička agencija, kojom sada ordinira teološki i crkveno nepismeni novinar Siniša Kovačić, nije objavila niti jedan referat sa tog skupa. Niti sažetke kazanog! Odlučili smo se donijeti članak akademika Ivana Goluba koji je objavljen prije deset godina u Vijencu prilikom obilježavanja 40 godina Zagrebačke Biblije). [Read more…]

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Adalbert Rebić, Ante Kresina, Ante Sekulić, Bartol Kašić, Biblia Slavica, Bonaventura Duda, Božo Kukolja, Branko Brusar, Celestin Tomić, Dino Milinović, Drugi vatikanski koncil, Filibert Gass, Franjo Šeper, Ivan Ev. Šarić, Ivan Golub, Ivan Matija Škarić, Jadranka Brnčić, Jahve, Janko Oberški, Jerko Fućak, JHWH, Josip Bratulić, Josip Silić, Josip Tabak, Jure Kaštelan, Katica Knezović, Kršćanska sadašnjost, Ljudevit Rupčić, Loretana Despot, Marin Srakić, Mario Cifrak, Marko Grčić, Nikola Miličević, Nikola Šop, Olinko Delorko, Petar Katančić, Peter Kuzmič, Šimun Cirenac, Sović, Stipe Botica, Stjepan Hosu, stvarnost, Tomislav Ladan, Ton Smerdel, Vulgata, Zvonimir Mrkonjić

Naše je europsko srce sve tvrđe i tvrđe

Autor: Branimir Pofuk / 11.07.2018. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaKnjiga izlaska donosi jednu od najuzbudljivijih priča u Starom zavjetu, a u cijelini Biblije, odnosno onoga što kršćani nazivaju i smatraju Svetim pismom, ona je protuteža i proročka najava velike sage o Isusu u Novom zavjetu. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Biblija, Bog, Branimir Pofuk, čovječanstvo, Egipat, Europska unija, Isus Krist, Jahve, Jugoslavija, Knjiga Izlaska, Kontrapunkt, Mojsije, politika, Sredozemno more, Stari zavjet

Donijet će se zakon i Hrvati će postati dragi ljudi

Autor: Boris Vlašić / 18.01.2018. Leave a Comment

Boris Vlašić

Boris Vlašić

”Obradovala me je vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta. Ipak mu od srca želim pokoj vječni i da mu Jahve bude milosrdan sudac. Njegovo će mu milosrđe biti jako potrebno obzirom na more laži što ih je (svjesno i namjerno) širio pod krinkom znanstvenog autoriteta. Tim je lažima planski sramotio Hrvatsku i hrvatski narod. Iz Biblije znamo da Jahve mrzi laž (Jahve mrzi lažljivi jezik Izr 6, 16)”, napisao je na internetu jedan svećenik, don Mili Plenković. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Bernard Gršić, Boris Vlašić, Crkva, EK, EU, GONG, HDZ, Hrvati, Jahve, Jelena Eranović, Medved, Mili Plenković, Ministarstvo ljubavi, Mladen Bajić, mržnja, Murganić, narod, Rozalija Bartolić, Slavko Goldstein, Stipe Mesić, svećenik, Vesna Pusić, Željko Glasnović, Zorica Gregurić

Bozanić ne odgovara Goldsteinu jer svećenička kasta ne komunicira

Autor: Anna Maria Grünfelder / 24.11.2017. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderŠutio sam kad su nacisti komuniste zatvarali, jer ja nisam bio komunist.

Šutio sam i kad su se zatvarali sindikalci, jer nisam bio sindikalac.

Šutio sam i kad su lovili Židove, jer ja nisam Židov.

Kad su mene zatvorili, nije više bilo nikoga tko bi mogao progovoriti. [Read more…]

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, Boris Pavelić, Bozanić, Communio et progressio, Crkva, Glas Koncila, Goldstein, Jahve, Martin Niemoeller, Mirko Mataušić, Novi Zavjet, Suzana Peran

Rođendanska čestitka biblijskom ratniku, ustaši Juri Francetiću

Autor: Željko Porobija / 19.07.2016. Leave a Comment

Željko Porobija

Željko Porobija

Ni sam ne mogu vjerovati onome što upravo pišem, ali se po prvi puta u životu se slažem s onim što piše portal moje cijenjene imenjakinje (i tu prestaje sva sličnost) Željke Markić. Sjetili se ljudi da je rođendan jednom od dvojice glavnih likova iz ganga-rap pjesme Evo zore, evo dana, pa mu, sasvim prigodno, posvetili tekst, poslali čestitku preko interneta [Read more…]

Filed Under: A/TEOBLOGIJA Tagged With: a/Teoblogija, Ante Baković, Biblija, Bog, Crkva, David, David Clines, Jahve, Jerihon, Jošua, Jure Francetić, Katolička crkva, Mojsije, Origen, Stari zavjet, Željko Porobija

Od Boga napušteni Hrvati

Autor: Ante Tomić / 25.06.2016. Leave a Comment

AUTOGRAF Ante Tomić 4Ako ste i školovan teolog, često će vas zbunjivati Božje odluke. Nećete primjećivati onu beskrajnu milost i dobrotu koja navodno ravna našim svijetom. Naprotiv, postoji li zaista jedna svemoćna i sveprisutna nevidljiva sila, ona će vam se prije činiti okrutna i zla. [Read more…]

Filed Under: VLAŠKA POSLA Tagged With: Ante Tomić, Bog, Božo Petrov, Grčić, HDZ, Jahve, Maras, most, SDP, sveti Petar, Vlaška posla, Zoran Milanović

Ep koji to nije

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 16.12.2014. Leave a Comment

Exodus 1Na papiru je ideja jamačno izgledala neodoljivo: uzeti biblijsku knjigu Izlaska i pretvoriti je u filmski spektakl onako kako je to nekoć, višekratno, znao raditi Cecil B. DeMille.

 

Ima li uopće spektakularnijeg načina za iskorištavanje današnjih veleuvjerljivih digitalnih efekata? Ako je DeMille 1923. u nijemoj eri i zatim 1956. u punini šestokanalnog zvuka i 70-milimetarskog formata stvorio djela koja su definirala svoje ere Hollywooda, što li se tek može izvesti danas, u vrijeme opće rasprostranjenosti 3D tehnike i IMAX-a?

Manjak etničke raznovrsnosti najmanji je problem filma “Egzodus: Bogovi i kraljevi”, sročenog jednako nespretnog kao što je i nazvan. Nitko ne zna kako su izgledali etniciteti prije tri i pol tisuće godina, a Ridley Scott se ne jednom pokazao više nego spremnim povjeriti uloge primjerenim glumcima

 

Kad je o odabiru redatelja riječ, je li bilo boljega od Ridleyja Scotta? Priča o Mojsiju i Deset zapovijedi djelovala je idealno pozicionirano između Gladijatora, redateljeva najnagrađivanijeg komercijalnog uspjeha, i Kraljevstva nebeskog, zanemarenog u prvotnoj kinodistribuciji, ali otkrivenog u produljenoj verziji na kućnom videu, kako to već kod Scotta počesto biva. Već od samog pojma Scottove vizualizacije DeMilleove građe sigurno su rasle zazubice.

 

Doduše, negdje se dogodio kratki spoj. Egzodus: Bogovi i kraljevi nije suvremena inačica Deset zapovijedi, koliko god da obrađuje iste dijelove Petoknjižja. Nije ni ultrakonzervativni spektakl idealan za pomoć u nastavi vjeronauka. Ako sliči ičemu, onda je to Noa, autorski uživljeno, ali i podosta kontroverzno tumačenje onog malo ranijeg dijela Biblije. A Scott nije ovoj priči pristupio ni kao DeMille ni kao Darren Aronofsky: on nije čak ni vjernik.

 

Pripovijedati priču što leži u temelju svih današnjih velikih monoteističkih religija – mozaičkih religija, nazvanih tako upravo po ovdašnjem protagonistu – bez pripadanja ijednoj od njih možda i jest bio izazov Scottu, odlučnom pronaći čvrstu dramu u njoj. Nakon što je prošla kroz ruke četvorice scenarista, uključujući i najvećeg script-doktora Hollywooda Stevea Zailliana, vjerojatno mu je djelovala tako. Čini se da je smatrao kako može ispričati priču o dva brata koji postaju nesmiljeni suparnici na podlozi biblijske ikonografije i dobiti najbolje od oba svijeta.

Samo, da je u ovoj priči postojao ekvivalent Ghassana Massouda u ulozi Saladina iz “Kraljevstva nebeskog”, imali bismo posla sa stvarno spektakularnim sukobom dviju religija iz kojeg je proizašao svijet kakvog danas poznajemo. Ali u “Egzodusu” nema religija – ni etablirane egipatske, a ni nastajuće hebrejske

 

Samo, Egzodus (kako se film trebao zvati, prije nego što se ispostavilo da prava na taj naslov nisu dostupna) nije ni jedno ni drugo, barem ne u inačici koja je dospjela u kina. Odviše intiman da bi bio očekivani spektakl i odviše raskošan da bi svome intimnom tumačenju dao priliku da preuzme glavnu riječ, ovo je film koji se najvećim dijelom trajanja nalazi u procjepu između tih dviju tendencija – procjepu koji se počesto sklopi nad njim kao razdvojeno Crveno more.

 

Možda taj problem nije bio tako teško uočljiv već od samoga početka. Priča Izlaska hebrejska je legenda, lišena historiografskog i arheološkog utemeljenja, što nije naročito sporno čak ni među zagriženijim biblijskim povjesničarima. Egzodus je pak prikazuje kao povijesnu priču, trudeći se naći psihološko utemeljenje za mesijanstvo Mojsija, te racionalno obrazloženje za ono što u priči jesu i nužno moraju biti čuda. Film nastoji izmiriti neizmirljivo.

 

Exodus 2Scottov pristup dio je šireg problema današnje kinematografije – naše vrijeme kao da ne zna što tvori temelje epskog pripovijedanja, niti ga je voljno prihvatiti kao takvo. Mojsijevo poslanje danas kao da ne može izravno potjecati od Jahve: ono mora biti prikazano kao subjektivno, mistično iskustvo, sa svim potencijalnim dvojbenostima koje iz njega proizlaze.

 

A Mojsijevo predvodništvo ne može biti utemeljeno na Božjem planu za svoj izabran narod, nego uvjetovano nepravdama koje mu Faraon u svojoj djetinjastoj drskosti nanosi. Egzodus je ep koji to nije.

 

Exodus 3To što film donekle još i funkcionira ipak vrijedi pripisati Scottu, razmjerno uživljenom u pričanje svoje nestabilno postavljene priče – te Christianu Baleu. Iako nipošto neće postati ničiji pojam Mojsija, ikonografski jednako zadanog u popularnom poimanju od Michelangela do Charltona Hestona, njegov egipatski vojskovođa koji otkriva da mu je pravo ime Moše u sebi nosi svu onu gorljivost i nepokolebljivost koje odlikuju najbolja Baleova izdanja. Lišen monumentalne potpore Starozavjetnog Boga u glavnoj ulozi, Egzodus je gledljiv uglavnom zbog Balea.

 

Exodus 4To ne vrijedi za inače izvrsnog Joela Edgertona u ulozi Ramzesa II. (Usput, Biblija nikad ne navodi o kojem se faraonu u priči o Izlasku radi, ali čini se da je DeMille bio dovoljan presedan za historiografsko utemeljenje ovog scenarija.) Da je priča barem imala snage utemeljiti staru egipatsku religiju kao nešto istinsko u vremenu i prostoru koji opisuje, pa prikazati način na koji faraon jest bio utjelovljenje boga u kojeg njegovi sljedbenici vjeruju, doista bismo imali posla s bogovima i kraljevima.

 

Exodus 5Ali Ramzes II. ni trenutka nije to: on je razmaženi sin, on je ljubomorni brat, on je ožalošćeni otac – ali ni trenutka nije Faraon s velikim ”F”.

 

Možda jednog dana dobijemo film koji će znati spojiti nespojivo, religijsku i faktičku povijest, sa zanimljivijim tangentama priče o mesiji za čije postojanje nemamo nijednog dokaza – osim činjenice da je zaslužan za oblikovanje cjelokupnog svijeta koji nas okružuje. Zbivanja koja ovdje gledamo nemaju tu svjetotvornu snagu. Budući da ne želi biti mit, a ne može biti povijest, film Egzodus: Bogovi i kraljevi ostaje samo dokaz da je za epski spektakl ipak potrebno više od sastavnica koje dobro izgledaju na papiru.

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: 3D, autograf.hr, Bog, Cecil B. DeMille, Charlton Heston, CSI, Darren Aronofsky, Egipat, Egzodus, EP, film, Ghassan Massoud, gladijator, Hollywood, IMAX, Jahve, kralj, Mojsije, Multiplex, Ridley Scott, Saladin, Vladimir C. Sever

Mesijanska subverzija (3)

Autor: Boris Gunjević / 12.01.2014. Leave a Comment

Potrebno je ponovo naglasiti da je Markov tekst kružna pripovijest koja se sastoji od dva dijela, to jest dva konstitutivna pripovjedna elementa koji se može usporediti sa dvije knjige. Prvi je dio Mk 1.1-8.7.

 

Drugi dio odnosi se na ostatak Evanđelja (Mk 8:8-16:8). Točka obrata cijelog teksta nalazi se u dijelu od Mk 8:22-8:29, koje je ujedno i prijelomni događaj Markove priče o Isusu. Raspravljajući na putu s učenicima, Isus im se obraća prvo uvodnim (Mk 8:27) onda i prijelomnim pitanjem: ”Za koga me vi držite?” (Mk 8:29) U Markovu tekstu to pitanje se odnosi na nas čitatelje. Što mi čitatelji mislimo tko je Isus? Svaki odgovor koji ponudimo ujedno je obvezujući, s time da ne možemo ne odgovoriti na pitanje. Ukoliko ne znamo odgovoriti na to pitanje, moramo nastaviti ići putem učeništva sve dok ne dođemo do odgovora, budući da je priča sastavljena kružno.

 

Francios Lareulle ”izumitelj” ne-filozofije doslovno mi je pomogao pri čitanju Markova Evanđelja. Laruelle mi je predložio model takozvane mobius vrpce. U Markovu tekstu mobius vrpcu trebalo je podvostručiti. Dvostruka mobius vrpca povezala bi ne samo dva dijela Markove pripovijesti o Isusu nego, prije svega, taj bi model pomogao odgovoriti na pitanje koje je upućeno čitateljima. Takva vrpca bi svojom omotanošću vodila čitatelja i praktikanta (učenika) iz eksteriornosti u interiornosti i onda ponovo u eksteriornost. Kružnost dvostruke vrpce koju je predložio Laruelle na najjednostavniji način objašnjava poruku Markova Evanđelja upućenu čitatelju.

”Za koga me vi držite?” (Mk 8:29) U Markovu tekstu to se pitanje odnosi na nas čitatelje. Što mi čitatelji mislimo tko je Isus? Svaki odgovor koji ponudimo ujedno je obvezujući, s time da ne možemo ne odgovoriti na pitanje. Ukoliko ne znamo odgovoriti na to pitanje, moramo nastaviti ići putem učeništva

 

Tada dozva narod (ochlos – mnoštvo) i svoje učenike te im reče: ”Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko naime hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga. Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život? Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grešnim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima.” (Mk 8:34.-38)

 

Isusov ”antitrijumfalan” ulazak u Jeruzalem događa se unutar takva narativnog okvira. S margine društva, to jest s periferije Judeje, Marko na neobičan i imaginativan način opisuje Isusov ulazak u središte moći. Put radikalnog učeništva ide od pustinje koju ne nadzire nitko, preko ruralnih poganskih toponima sve do centra moći u Jeruzalemu, u kojem vlada urbana elita različitih provenijencija.

 

Marko nas, ne skrivajući ironiju, želi uvjeriti da Božju prisutnost nećemo susresti u jeruzalemskom hramu (koji je za svakog Židova jamac Božje prisutnosti među narodom), nego se Boga susreće u pustinji. Rekli bismo da je pustinja povlašteno mjesto radikalnog učeništva u kojoj na jedan specifičan apokaliptički način počinje i sam tekst.

 

Marko nam ukazuje na specifičan, premda ambivalentan toponim pustinje. Pustinja je mjesto prisile, tjeskobe, izgnanstva i, prije svega, mjesto kušnje, zato o njoj i imamo vrlo malo pozitivnih iskaza. To je teško mjesto, igralište zlih duhova i demona na kojem moramo odgovoriti na samo jedno pitanje: kako preživjeti?

Marko nam ukazuje na specifičan, premda ambivalentan toponim pustinje. Pustinja je mjesto prisile, tjeskobe, izgnanstva i prije svega mjesto kušnje, zato o njoj i imamo vrlo malo pozitivnih iskaza. To je teško mjesto, igralište zlih duhova i demona na kojem moramo odgovoriti na samo jedno pitanje: kako preživjeti?

 

No pustinja je prostor tišine i mira koji je udaljen od gradske buke i civilizacije. U pustinji nema borbe za prostor, nema konflikta kao u gradu, a što je dosta bitno naglasiti, pustinja nudi vrstu zaštite jer se prekidaju sve društvene veze i tjelesne potrebe smanjene su na minimum. U ”pustinju” odlazimo kako bi se odvojili od grada i od njegova ”kompleksnog i urbanog” stila života.

 

Marko nas opominje da moramo usvojiti primordijalnu mesijansku praksu ispovijedanja grijeha koja na paradoksalan način započinje u pustinji, budući da je pustinja jedino povlašteno mjesto susreta s Bogom. No, u isto vrijeme, pustinja je prostor koji je potrebno napustiti kako bismo se mogli ideološki konfrontirati s elitnim centrima moći koji iz grada tlače sirotinju na marginama društva. Marko to putovanje u centar moći opisuje na lucidan i ”pomalo” dekonstruktivistički način.

 

U Markovu slučaju dekonstrukciju bi trebalo shvatiti kao specifičnu strategiju čitanja koja u sumnju dovodi svaku privilegiranu strukturalnu taksonomiju na način da u čitanje uvodi nove razlike, tragove i nadopune. Dekonstrukcija inzistira na rubnom nesvodivu ostatku koji generira heterogenost inzistirajući na otklonima, citatima, komentarima, parodijama. Napose, dekonstrukciju bi u ovom slučaju trebalo shvatiti kao alat koji u pitanje dovodi čitanje koje za sebe tvrdi da je povlašteno. Shvaćena na takav način, dekonstrukcija u Markovu slučaju može biti oblik političke strategije.

 

Ustrajat ću na tvrdnji da Marko pisanjem vlastita teksta dekonstruira mesijanski scenarij tako što ne želi potvrditi ni jednu verziju židovskog mesijanizma, a da u isto vrijeme u potpunosti ne odbacuje mesijanski diskurs, nego ga na indirektan način potvrđuje. Myers točno primjećuje da Marko sve protivnike Božjeg kraljevstva opisuje ironično i zajedljivo, zapravo karikaturalno te nam nudi ”…politički crtić koji, da bi bio učinkovit, u isto vrijeme mora biti pretjeran i nepogrešivo prepoznatljiv.” (C. Myers, Binding the Strong Man, 107).

Marko portretira učenike kao one koji su zaprepašteni, tjeskobni i koji se boje. Učenici su ti koji ne znaju, ne mogu i neće. Oni nemaju vjere i ne prepoznaju put radikalnog učeništva (Mk 10.32). Isusov groteskni ulazak u Jeruzalem na jedan specifičan način ima terapeutsko pedagošku funkciju koja je namijenjena učenicima

 

Jednako tako Marko portretira učenike kao one koji su zaprepašteni, tjeskobni i koji se boje. Učenici su ti koji ne znaju, ne mogu i neće. Oni nemaju vjere i ne prepoznaju put radikalnog učeništva (Mk 10.32). Isusov groteskni ulazak u Jeruzalem na jedan specifičan način ima terapeutsko pedagošku funkciju koja je namijenjena učenicima.

 

Jasno je da trenuci određene nervoze, neizvjesnosti i treme najbolje ”iscjeljuje” iznenadni napad smijeha u formi neke jezične dosjetke ili vica. Dobro tempiran vic javno uprizoren može nam posredovati iznenadni obrat koji nam daje potpuno novi uvid u stanje stvari. Upravo je takav obrat bio potreban učenicima u situaciji u koju su bili gurnuti. Parodijski obrat Isusova uličnog teatra De Certeau naziva svakodnevnim praksama otpora, a Sloterdijk ga opisuje kao kinizam.

 

Jedan neočekivani kinički rez može konstituirati potpuno novu viziju nas samih koju do tog obrata nismo mogli vidjeti, budući da smo bili opsjednuti vlastitim fobijama i fiksacijama. To je ono što je Isus učinio svojim ”karnevalskim” ulaskom u grad ujahavši u Jeruzalem na mladu magarcu. Bio je to pokušaj da se na sarkastičan način parodira mesijanska titula koja na simboličkoj razini reprezentira kompleksni sustav moći. Istovremeno, to je bio pedagoški način da svoje učenike rastereti teškog bremena anksioznosti.

 

Za sve one koji žele nasljedovati Isusa, Marko ne nudi instant rješenja jer u političkom kaosu ”izvanrednog stanja”  između 66. i 70. god. u kojem se zatekla Markova interpretativna zajednica, takva rješenja nisu moguća. Marko nas pored svega želi zbuniti svojom intertekstualnom strategijom koja uvelike podsjeća na ono što Bahtin opisuje kao konstrukt polufolklornih književnih oblika parodijskog i satiričnog karaktera nazvanog karnevalizacija.

Marko želi resimbolizirati takvu eshatologiju i staviti je u sadašnji kontekst građanskog rata kojem kao pisac svjedoči. Isus šalje dvojicu učenika da pripreme njegov ulazak u Jeruzalem što je praktična taktika solidarnosti na putu u riskantnu i subverzivnu akciju

 

U Markovu slučaju, intertekstualnost, razumijevamo kao tekstualnu analizu koja postavlja pitanja o različitoj međupovezanosti unutar različitih tekstova koji korespondiraju sa specifičnom ”materijalnom produkcijom značenja” unutar različitih interpretativnih zajednica koje stoje ”iza” samog teksta.

 

Isus zajedno s učenicima dolazi do predgrađa Jeruzalema, do Betanije na Maslinskoj gori koja je mesijanski toponim i heterotopija buduće apokaliptične bitke između Božjeg naroda i neprijateljskih naroda. ”Gle, dolazi dan Jahvin kada će se podijeliti plijen usred tebe. (2) I sabrat ću sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest će grad, opljačkati kuće i silovati žene.

 

Polovina će grada otići u izgnanstvo, ali ostatak neće biti istrijebljen iz grada. (3) Tada će Jahve izaći i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. (4) Noge će mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. (5) Dolina Gore moje bit će ispunjena od Goe pa do Jasola i bit će zakrčena kao što je bila zakrčena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada će doći Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.” (Zah.14:1-5)

 

Dakako da Marko želi resimbolizirati takvu eshatologiju i staviti je u sadašnji kontekst građanskog rata kojem kao pisac svjedoči. Isus šalje dvojicu učenika da pripreme njegov ulazak u Jeruzalem, što je praktična taktika solidarnosti na putu u riskantnu i subverzivnu akciju.

 

Marko želi pokazati da nisu samo sikarioti, zeloti te drugi politički i revolucionarni pokreti imali razgranatu mrežu jataka i pomagača, nego pokazuje kako je i sam Isusov kolektiv bio dobro organiziran u Jeruzalemskom centru moći. Isusov ulazak u Jeruzalem Marko pokušava pokazati s najvećom mogućom ironijom, dovodeći do apsurda bilo koji oblik mesijanskog trijumfalizma, što ga je očekivalo porobljeno pučanstvo željno slobode.

 

(Nastavlja se)

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abraham, Boris Gunjević, C. Myers, Evanđelje, Francios Lareulle, Isus, Jahve, Jeruzalem, Marko, Mesija, mobius vrpca, ochlos

Abrahamov blagoslov (5)

Autor: Giorgio Grlj / 01.12.2013. Leave a Comment

Nadam se da sam u prethodna četiri nastavka uspio pokazati kako ni riječ dana Abrahamu, a posebice ne ona koja je došla po utjelovljenoj Riječi – Isusu iz Nazareta, ne isključuje i ne favorizira ni jednog čovjeka, ni jedan narod u Božjem spasenjskom planu. Naprotiv, još će Izaija u četiri poznate pjesme o Sluzi Jahvinu (u kome se Isus prepoznavao) reći: ”Premalo je da … vratiš Ostatak Izraelov … nego ću te postaviti da spas moj do na kraj zemlje doneseš” (Iz 49.6), a Petar, u kući rimskog okupatorskog vojnika, reče: ”Sad vidim da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu mio onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno” (Djela 10.34,35).

 

Kako onda pojedine skupine kršćana ”navijaju” za Izraelce, a protiv Palestinaca? Jedini odgovor je da im je to kukavičje jaje podmetnuto kroz jedan teološki sustav koji se ne temelji na nauku Pisma – dispenzacionalizam. Povijest je samo jedna. Ne postoji jedna povijest za Crkvu, a druga za Izrael. Postoji jedna Božja nakana za ovaj svijet. Da bi ostvario svoj plan, Bog se uvijek koristio ljudima. Kršćani vjeruju da se proročka riječ o ”Sluzi po kome će se Božja volja ispuniti” (Iz 53.10) u punini ostvarila u Isusu iz Nazareta.

Zašto pojedine skupine kršćana ”navijaju” za Izraelce, a protiv Palestinaca? Jedini odgovor je da im je to kukavičje jaje podmetnuto kroz jedan teološki sustav koji se ne temelji na nauku Pisma – dispenzacionalizam. Povijest je samo jedna. Ne postoji jedna povijest za Crkvu, a druga za Izrael. Postoji jedna Božja nakana za ovaj svijet

 

U njemu povijest Židova i ”pogana” postaje jednom poviješću. Razdvajanje te povijesti, kako to čini dispenzacionalizam, predstavlja gaženje Kristove žrtve na križu, znači poništiti doseg Novoga saveza koji je Boga stajao žrtve Njegova Sina. To znači ne prepoznati koliko se duboka i korijenita promjena zbila na križu. Taj ”ne-narod” (pogani, tj. mi) nije postao nešto malo dražim Bogu, već je postao punopravnim članom Božjega domaćinstva. Bog ne voli ništa manje Palestince ili Hrvate nego što voli Židove.

 

Što to konkretno znači za kršćane, ne samo one koji poput tzv. mesijanskih kršćana žive u Palestini (to su Židovi koji su u Isusu iz Nazareta prepoznali očekivanog Mesiju), već i za sve nas rasijane širom svijeta?

 

Budući da je pomirenje ključna odrednica Isusove misije, odatle proizlazi i misija njegovih sljedbenika koji ne mogu biti navijačka skupina jedne strane, već agenti pomirenja među zavađenom braćom, no dispenzacionalizam s podvojenom poviješću ne uspijeva u svoj vidokrug uključiti i Palestince.

 

Baš to, aktivno zauzimanje za mir i pomirenje jest ono što krasi rad mojih prijatelja u Izraelu, okupljenih u ”Službi pomirenja – Musalaha”. ”Uzmemo deset Izraelaca i deset Palestinaca, zajašimo deve, odemo u pustinju na deset dana i vratimo se kao prijatelji”, kazuje Salim Munayer, osnivač Musalahe. Riječ je o palestinskom kršćaninu, oženjenom Britankom, koji se neumorno zalaže za mir i pomirenje među zavađenim stranama čiji se radikali zalažu za ”konačno rješenje” pitanja onih na drugoj strani. Iako mu njegova životna priča daje pravo na radikalizam svake vrste, on za razliku od nas, promatrača sa Zapada, ne navija ”za svoje”, već kao svoje prepoznaje sve ljude koji, neovisno o etničkoj pripadnosti, pristaju na prijateljstvo. Svoju dirljivu životnu priču dijeli s nama na: vimeo.com.

Treba li onda ”navijati” za Palestince protiv Izraelaca? Zajedno s Pavlom kažemo: ”Nipošto!” U poznatom tekstu u poslanici Rimljanima (9-11 poglavlje), Pavao raspravlja o statusu Izraela (u odnosu na ”pogane”) koji je većinom odbio prepoznati Isusovo mesijanstvo, što je nekima (poslije u kršćanskoj povijesti i te kako prisutno) poslužilo kao, recimo to suvremenim rječnikom, podloga za antisemitizam

 

Država Izrael trebala bi potpadati pod međunarodni pravni poredak i nikad zbog nekog ”višeg prava” koje bi joj pripadalo kao ”Božjemu narodu” nije izuzeta iz obveze njegova poštovanja. Rušenje kuća, sječa maslina, zatvaranje vode, pretvaranje Zapadne obale u razmrvljeni teritorij premrežen koridorima koje Palestinci prelaze uz specijalne propusnice kako bi, primjerice, iz Betlehema došli u Aman u Jordanu, jer na Ben Gurion aerodrom u Tel Avivu nemaju pravo pristupa, život u izbjegličkim logorima, zid – taj strašni i ponižavajući zid koji nije odijelio samo suprotstavljene narode, već i obitelji Palestinaca, nekažnjeno ubijanje najsofisticiranijim oružjem… dugačak je popis onoga za što bi svaka država na svijetu i te kako odgovarala.

 

I dok možemo razumjeti da ekonomski moćan ”svjetski policajac” izvozi demokraciju uništavajući pritom tisućljetne civilizacije i stare države, Izrael si, ako se za ponovno zauzimanje zemlje iz koje je izbivao više od 1800 godina, poziva na obećanja stara oko 4800 godina ne može dopustiti gore pobrojeno. Ah, da, ne poziva se na to onaj sekularni Izrael. Njemu je dovoljna vojna premoć. Tim obećanjima pojedini kršćani opravdavaju bolne stvari koje se događaju Palestincima. Uz obećanja, ponovimo to, idu i obveze. Ne, mesijanska se država ne prepoznaje po teroru. ”Bit ćeš blagoslov narodima” rečeno je Abrahamu.

 

Treba li onda ”navijati” za Palestince protiv Izraelaca? Zajedno s Pavlom kažemo: ”Nipošto!” U poznatom tekstu u poslanici Rimljanima (9-11 poglavlje), Pavao raspravlja o statusu Izraela (u odnosu na ”pogane”), koji je većinom odbio prepoznati Isusovo mesijanstvo, što je nekima (poslije u kršćanskoj povijesti i te kako prisutno) poslužilo kao, recimo to suvremenim rječnikom, podloga za antisemitizam. Da malo parafraziram Pavla: to što se ljudi poput Palestinca Salima, nadahnuti duhom Isusa iz Nazareta pokazuju kao Božji i ljudski prijatelji, ne umanjuje nadu da će jednoga dana taj duh prijateljevanja zahvatiti i one koji se u ovom trenutku moraju braniti zidom jer neljudski uvjeti u kojima žive obespravljeni potiču radikalizme i terorizam.

 

Tko zna, ne bi li izostanak na religiji utemeljene potpore jednoj strani, a umjesto toga inzistiranje na dijalogu i poštovanju međunarodnog prava bio veći doprinos mirovnom procesu na Bliskome istoku od svih navijanja ”za naše”?

 

(Kraj feljtona. Giorgio Grlj je baptistički pastor u Rijeci i predsjednik Protestantskog evanđeoskog vijeća u RH – PEV).

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abraham, Abrahamova djeca, antisemitizam, autograf.hr, Bog, Crkva, Giorgio Grlj, Isus, Izrael, Jahve, Nazaret, Palestina, Protestantsko evanđeosko vijeće

Abrahamov blagoslov (2)

Autor: Giorgio Grlj / 03.11.2013. Leave a Comment

Osam zapisa Božjih objava čovjeku po imenu Abram/Abraham, ocu vjere Židova, kršćana i muslimana, nalazimo u ”Knjizi Postanka” od 12. do 23. poglavlja. Aramejac Abram prvi je poziv primio u današnjem Iraku:

 

Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati. (12. 1-3)

 

Obećano mu je da će od njega nastati veliki narod, sam će biti blagoslov svim plemenima na zemlji i da će blagoslov ili prokletstvo ”drugih” prema narodu ovisiti o njihovu odnosu prema njemu. U prvoj objavi još nema naznake o zaposjednuću zemlje. Nalazimo je poslije:

 

Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek (13.14-17). I još: Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: ‘Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata.’ (15 pogl.)

 

Granice ove ”obećane” zemlje daleko nadilaze granice Izraela u bilo kojemu vremenskom razdoblju. Daleko je Nil od Eufrata. Abrahamu je obećana zemlja deset naroda. Polaganje prava na istu zemlju uvijek vodi sukobu. No ipak kod Abrahama ne nalazimo takve osvajačke aspiracije. Ne da ne ratuje za zemlju već, kad se nađe u prilici, prepušta bolju zemlju Lotu. Zato bi se ovo ”dajem zemlju” moglo razumjeti i drugačije, a ne samo u terminima ratovanja i genocida.

Valja zapaziti: Abram je Aramejac. Kad on to i kako postaje Židov? Ako se išta tom čovjeku može pridati kao pridjev, to je ”vjernik” ili ”otac vjere”. Nije ”nacionalnost” to što ga određuje, već baš vjera. Vjera u jednoga Boga – Jahvu. Cijeli njegov život, koji je trebao poslužiti kao model življenja njegovim nasljednicima, bio je velika vježba povjerenja

  

Jer, ne smetnimo to s uma, od Abrahama se traži da i sam bude blagoslov na temelju blagoslova koji je primio. Dakle, da bude instrument blagoslivljanja, a ne uzrok frustracija i smrti što ratovanje i genocidno istrebljivanje uvijek izazivaju.

 

A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; nećeš se više zvati Abram – već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. (17. 1-22)

 

Riječ je o mnogim narodima. Potpunije razumijevanje ovako kompleksnog proročanstva, bar za nas kršćane, nije moguće bez uvida apostola Pavla na temelju djela Isusa Krista, ali o tome u jednom od sljedećih nastavaka. Shvatljivo bi bilo da bude blagoslov jednom velikom narodu (što Židovi, brojno, nikad nisu bili u povijesti), ali mnogi narodi? Koji su ti?

 

Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. I od sina tvoje sluškinje (Išmaela) podići ću velik narod, jer je tvoj potomak. (21. 12-13)

 

Olako se preskače Išmaela. U ”Postanku” (17, 9-14) nalaže se obrezanje kao znak Božjeg saveza s Abrahamom i njegovim potomcima. Prvi je obrezan Išmael. Izaka još 14 godina nije bilo pošto je Išmael postao dionikom Saveza. Danas je u bilo kojem pravnom sustavu sasvim neprihvatljivo dati nasljedno pravo starijemu samo zato što je stariji. Ovdje je obrnuto: unatoč i tadašnjim običajima, cjelokupno se nasljedstvo daje mlađemu. Može postojati razlika između vrijednosti nasljeđa, ali pravo štiti od ljudske samovolje i one koji ne bi nekom oporukom bili potpuno isključeni. Može li se na temelju spisa koji nastade pred nekoliko tisuća godina u drugačijim društvenim okolnostima potpuno obespraviti jedan narod?

 

”Postanak” (25. 12-15) izravno navodi sinove Išmaelove, čime postaje očito da se ostvarilo obećanje kako će i od sluškinjina sina nastati velik, bratski narod. Narod od istoga oca. Je li riječ o Arapima? Mati mu je bila Egipćanka. Neuobičajeno je, doduše, da se prvorođenca potpuno zanemaruje, ali to je shvatljivo jer je Hagara bila sluškinja, pa iako je Abrahamov sin, Išmael je u drugome planu. Svakako, biblijski pisac nakon ovih naznaka više nije zainteresiran za Išmaela i njegove nasljednike, osim što se donosi iscrpna genealogija u ”Postanku” (25, 12-18). Palestinci će danas reći: ”Priznajemo prvenstvo Izakovih sinova, odnosno Izraela, ali zar mi, sinovi Išmaelovi, zbog njihova prvenstva moramo biti istrijebljeni?”

 

Zaključno se može reći: Aramejac je pozvan da se iz dalekoga svijeta zaputi u jednu drugu zemlju koja će mu pripasti. Valja zapaziti: Abram je Aramejac. Kad on to i kako postaje Židov? Ako se išta tom čovjeku može pridati kao pridjev, to je ”vjernik” ili ”otac vjere”. Nije ”nacionalnost” to što ga određuje, već baš vjera. Vjera u jednoga Boga – Jahvu.

 

Cijeli njegov život, koji je trebao poslužiti kao model življenja njegovim nasljednicima, bio je velika vježba povjerenja. Sve to kulminira u zahtjevu da žrtvuje svoga sina, kojega je dobio u starosti. Čak i pred takvom kušnjom vjere Abraham ne posustaje i zato dobiva priznanje i obećanje se ostvaruje po Izaku. Obećanje je trostruko: a) dobit ćeš zemlju, b) od tebe će nastati narod i c) tobom će se blagoslivljati svi narodi.

Židovi su, kao Abrahamovo potomstvo, počevši od ulaska u zemlju nakon robovanja u Egiptu pa sve do novog ulaska nakon Drugoga svjetskog rata, bili sve samo ne blagoslov za narode koji su ondje živjeli. Treći je dio jednoga blagoslova jednostavno zanemaren

 

Gledano iz perspektive onih koji po genetici polažu pravo na zemlju, prva dva obećanja čine se prihvatljivima, a treći dio jednoga blagoslova lako se previdi. Abrahamovo potomstvo ima zadatak, a on proistječe iz privilegija, a taj je da svojom egzistencijom blagoslivlja sve narode svijeta. Čak i kad ne bi priznali Isusa kao agenta tog blagoslova za sve narode (kao što i ne priznaju), sinovi Izraelovi morali bi držati na umu ovo: vi ćete biti blagoslov.

 

Židovi su, kao Abrahamovo potomstvo, počevši od ulaska u zemlju nakon robovanja u Egiptu pa sve do novog ulaska nakon Drugoga svjetskog rata, bili sve samo ne blagoslov za narode koji su ondje živjeli. Treći je dio jednoga blagoslova jednostavno zanemaren.

 

No mene kao sljedbenika Isusa Krista zanima što o toj problematici govori Novi zavjet, a on to čini tako što starozavjetne tekstove interpretira u svjetlu Isusa i njegova djela. Što, dakle, kazuje Novi zavjet o Abrahamovu blagoslovu?

 

(Nastavlja se)

 

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abraham, Aramejci, Isus Krist, Jahve, Novi Zavjet

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT