Pojam salonske ljevice već je poprilično poznat široj javnosti, već i ptice na grani znaju da se salonskoj ljevici spočitava puko teoretiziranje nauštrb djelovanja u području stvarnih problema koje ljudi, napose radnici i radnice, svakodnevno žive. Kažu da se salonska ljevica bavi sama sobom. [Read more…]
Promjena paradigmi: od geocentričnoga do evolucijskoga kozmosa
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice).
Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, što ne samo da jest bitno jedno krilo njegova poslanja, nego bi trebala biti i prirodna posljedica promjene svijesti koja nam se događa. [Read more…]
Promjena paradigmi: od geocentričnoga do evolucijskoga kozmosa
Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, što ne samo da jest bitno jedno krilo njegova poslanja, nego bi trebala biti i prirodna posljedica promjene svijesti koja nam se događa. [Read more…]
Blizu točke poslije koje više nema povratka
Na ivici stojimo još od ”konačnog rješenja”. Gledamo u vlastito lice suočeni s onim za što smo kadri učiniti jedni drugima prelazeći točku u kojoj se još možemo zvati ljudima. Kroz našu povijest prelazi nezacijeljena pukotina i širi se. Gledamo i pravimo se da ne vidimo. [Read more…]
Autentičan glas ljudskosti
”Gospođa dr. sc. Olga Carević autentičan je glas ljudskosti (…) Ostala je uvijek ono što je u srcu bila i jest: promicateljica istinskog humanizma (…) Nikada joj se nećemo moći dovoljno odužiti.”
Ivo Josipović.
Olga Carević, “Snaga prijateljstva – Izbor tekstova objavljenih od 1990. do 2014.”, Udruga Žene u Domovinskom ratu, Zagreb, 12/2014. [Read more…]
Svjetska etika (9)
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
- Promjena svijesti
Sva povijesna iskustva pokazuju da se naša Zemlja ne može promijeniti nabolje bez promjene svijesti pojedinaca i javnosti. [Read more…]
Svjetska etika (6)
DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI
Parlament svjetskih religija
Chicago, 4. rujna 1993.
***
III . Četiri neopozive smjernice (nastavak).
2. Obveza njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka
Bezbrojni ljudi u svim regijama i religijama zalažu se za međusobnu solidarnost, za radin Život i vjerno ispunjavanje svog poziva. Pa ipak, u današnjem svijetu ima beskrajno mnogo gladi, siromaštva i nevolja. Za to nije kriv samo pojedinac.
Ni jedan čovjek nema pravo u bilo kojem obliku krasti od drugoga čovjeka niti prisvajati njegovo vlasništvo kao ni vlasništvo zajednice. Ali i obrnuto, ni jedan čovjek nema pravo koristiti se svojim vlasništvom, ne obazirući se na potrebe društva i planeta Zemlje
Često su krive nepravedne društvene strukture. Milijuni ljudi su bez posla, milijuni ljudi iskorištavaju se slabo plaćenim poslom, potisnuti su na rub društva i lišeni svojih životnih mogućnosti.
U mnogim zemljama strašne su razlike između bogatih i siromašnih, između moćnih i bespomoćnih.
U svijetu, u kojem je neobuzdani kapitalizam isto tako kao i totalitarni državni socijalizam isisao i razorio etičke i duhovne vrijednosti, mogla se raširiti želja za bezgraničnim profitom i nesputanom pljačkom, ali i takvo materijalističko shvaćanje prema kojem pojedinac postavlja sve više zahtjeva na državu, a sam nije spreman prihvatiti više obveza.
Ne samo u zemljama u razvoju, nego i u industrijskim zemljama korupcija je postala rak-ranom društva.
A. Ali u velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo smjernicu: ne smiješ krasti! Ili, rečeno afirmativno: ”postupaj pravedno i pošteno!” Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan čovjek nema pravo u bilo kojem obliku krasti od drugoga čovjeka niti prisvajati njegovo vlasništvo kao ni vlasništvo zajednice. Ali i obrnuto, ni jedan čovjek nema pravo koristiti se svojim vlasništvom, ne obazirući se na potrebe društva i planeta Zemlje.
B. Gdje vlada krajnja bijeda, tu se širi bespomoćnost i beznađe, a tu se i krade da bi se preživjelo. Gdje se bezobzirno gomila bogatstvo i povećava moć, tu se kod prikraćenih i potisnutih na rub društva neizbježno javlja osjećaj zavisti, ogorčenosti, smrtonosne mržnje i revolta. A to vodi u začarani krug nasilja i protunasilja. Neka se nitko ne zavarava! Nema svjetskoga mira bez svjetske pravde!
Da bi se znatnije popravio položaj najsiromašnije milijarde ljudi na ovom planetu, medu kojima posebno žena i djece, treba pravednije urediti strukture svjetske privrede. Individualna dobrotvorna djelatnost i pojedinačni projekti pomoći, koliko god su nužni, nisu dostatni
C. Zato bi mladi trebali već u obitelji i u školi učiti da vlasništvo obvezuje, makar bilo i posve malo. Njegova uporaba treba istodobno služiti općem dobru. Samo se tako može izgrađivati pravedan ekonomski poredak.
D. No, da bi se znatnije popravio položaj najsiromašnije milijarde ljudi na ovom planetu, medu kojima posebno žena i djece, treba pravednije urediti strukture svjetske privrede. Individualna dobrotvorna djelatnost i pojedinačni projekti pomoći, koliko god su nužni, nisu dostatni. Da bi došlo do pravedne raspodjele, nužno je sudjelovanje svih država i autoritet međunarodnih organizacija. Kriza zbog zaduženosti i siromaštvo Drugoga svijeta koji se raspada, a pogotovo Trećega svijeta, moraju dovesti do prihvatljivih rješenja za sve strane.
Dakako da su i u budućnosti neizbježni sukobi interesa. U razvijenim zemljama treba svakako razlikovati između nužne i bezgranične potrošnje, između socijalne i nesocijalne uporabe vlasništva, između opravdanog i neopravdanog korištenja prirodnih resursa, između s jedne strane posve kapitalističke, a s druge strane socijalno i ekološki usmjerene tržišne privrede. I zemlje u razvoju trebaju ispitati svoju nacionalnu svijest.
Općenito vrijedi pravilo da se trebamo suprotstavljati – po mogućnosti na nenasilan način – ako vidimo da vlastodršci tlače ljude, da institucije tlače pojedince, da moć potiskuje pravdu.
E. U duhu naših velikih religijskih i etičkih tradicija biti istinski čovječan znači sljedeće:
*Umjesto da zloupotrebljavamo gospodarsku i političku moć u bezobzirnoj borbi za vlast, koristit ćemo je za služenje ljudima. Moramo razvijati duh suosjećanja s patnicima i voditi posebnu brigu za siromašne, invalide, starce, izbjeglice i osamljene.
Umjesto da zloupotrebljavamo gospodarsku i političku moć u bezobzirnoj borbi za vlast, koristit ćemo je za služenje ljudima. Moramo razvijati duh suosjećanja s patnicima i voditi posebnu brigu za siromašne, invalide, starce, izbjeglice i osamljene
*Umjesto težnje za moći i politike koja osigurava beskrajnu moć, treba u neizbježnoj suparničkoj borbi vladati uzajamno poštivanje, razumna ravnoteža interesa, volja da posredujemo i da imamo obzira jedni prema drugima.
*Umjesto nezasitne pohlepe za novcem, isticanjem i trošenjem, treba ponovo otkriti smisao za umjerenost i skromnost. Jer čovjek u pohlepi gubi svoju “dušu”, svoju slobodu, svoj spokoj, svoj unutarnji mir, a time i ono što ga čini čovjekom.
(S engleskog preveo prof. dr. Mato Zovkić).
(Nastavlja se).
Ivo Josipović: ”Nisam imao podršku u vodstvu SDP-a”
Zajedno s autoriziranim intervjuom, Ivo Josipović poslao je, kako je napisao, i nekoliko prijedloga za naslove. Na primjer, ”Propali predsjednik o svojim nebuloznim planovima”. Zatim, ”Josipović kao kugina kuća, sam i napušten, ni supruga više ne kuha ručak”. Onda, ”Josipović na zid stavio Milanovićevu sliku i gađa je pikadom, drhte mu ruke od PTSP-ja pa ne pogađa”. Ili, ”Bahato odbio Milanovićevuponudu da bude zamjenik šefa partijske ćelije u Špičkovini”. [Read more…]
Patkica za Zmajlovićevu kadu
Već mjesecima novine i portali prozivaju ministra ekološkog Mihaela Zmajlovića zbog najavljene selidbe Ministarstva zaštite okoliša i prirode u luksuzno zdanje Zagrebtowera nakon koje će, prema medijskim računicama, državni proračun svake godine trpjeti štetu iskazivu u sedmocifrenom kunskom iznosu. Ministar pak ustrajava na svojoj kalkulaciji koja ga prikazuje kao štedišu što će preseljenjem u fensi-šmensi stakleni toranj srezati postojeće troškove za čak 27 posto.
Novinari se onda uhvate i kalkulatora i kalkulanta, pa izračunaju da bi uštede možda i moglo biti kada bi podaci Ministarstva o troškovima bili cjeloviti, a ne djelomični kakvi već jesu. No, kad se zbroji i ono što se Zmajlovićevim ekspertima za osnovne algebarske operacije učinilo nevrijednim zbrajanja, dođe se do cifre od milijun i pol kuna godišnje, za koliko će troškovi najma prostora i režija biti veći od postojećih.
Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower
Ministar na sve to odvraća brojkom koja se za tričavih 5 milijuna kuna razlikuje od one novinarske, pretvarajući njihov zajedljivi milijun i pol minusa u tri i pol milijuna kuna plusa za državni budžet.
”Ministarstvo trenutno djeluje na čak 11 lokacija, pa je i računica vrlo jednostavna. Preseljenjem štedimo 3,5 milijuna kuna godišnje. Niz je drugih koristi, od troškova radnika koji sada troše na tih 11 lokacija da bi došli na nekakve radne sastanke. Indirektne uštede su još puno veće…”, naglas je računao Mihael Zmajlović prije neka dva tjedna.
Novinari sada jedva čekaju da se ministar vrati iz Milana, gdje sudjeluje na neformalnom sastanku Vijeća ministara za energetiku i okoliš Europske unije, pa da im objasni spada li u te indirektne uštede i kupaonica koja ga čeka na 22. katu njegova budućeg ureda u Zagrebtoweru.
I da im onako iz glave bubne iznos proračunskih kuna što će ih ušparati tom priručnom prostorijom od 13 i pol četvornih metara – a koja je na tlocrtu ureda što ga je objavila Slobodna Dalmacija označena kao ”kupaonica za ministra” – budući da više neće trošiti ni svoje vrijeme ni državni novac na skupe i glupe odlaske s posla do kuće i natrag, samo zato da bi na te ”nekakve radne sastanke” stizao istuširan, osvježen, namirisan i ekološki atestiran.
Među novinarima ima i onih koje posebno intrigira podatak da će, osim Zmajlovića, svoju kadu u Zagrebtoweru imati i Sven Miller, direktor Fonda za zaštitu okoliša, koji se prije dolaska na tu državnu funkciju nije bavio nikakvom ekologijom, izuzev što bi katkad bacio smeće u kontejner. I kojemu je jedina referentna veza s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode to što je prije uhljebljenja u Zmajlovićevu timu bio direktor tvrtki koje su financirale i gradile – hajde, pogodite! – Zagrebtower.
Skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu. Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke
Ti se novinari – o čijem pijetetu prema ministrovoj osobnoj higijeni dovoljno govori naslov ”Zmajlović će voditi ministarstvo iz uredske kade” – zasigurno neće ustručavati ni od pitanja: hoće li se u kupaonicama za ministra i njegova bliskog suradnika prati obraz ili nešto opipljivije?
Nadajmo se da ovo razmetanje Mihaela Zmajlovića higijenskim navikama na račun državne blagajne neće nagnati Zorana Milanovića da potraži novoga ministra ekologije, jer postoji opravdana bojazan da bi nas neki njegov kadar s klupe za ministarske pričuve mogao koštati puno više negoli štediša iz kade.
Jer ako je premijer za novog ministra zdravlja imenovao Sinišu Vargu koji se na prethodnoj dužnosti ravnatelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proslavio time što je za rekonstrukciju sobe za sastanke, površine 50 metara četvornih, isprsio sumanutih milijun i 212 tisuća proračunskih kuna, i ako je svojedobno iznudio ostavku Mirelu Holy samo zato što je e-mailom zamolila da jedna žena bude pošteđena otkaza u državnoj firmi, e da bi potom na čelo Ministarstva zaštite okoliša doveo poštenjačinu i antiklijentelističkog arkanđela Mihaela, strah nas je i pomisliti tko bi se u slučaju Zmajlovićeve smjene mogao brčkati u njegovoj kadi.
Strah nas je i pomisliti koliko bi nas koštale uštede novog Milanovićevog džokera, pa eto onako skromno računamo kako bi manja šteta bila da premijer iz proračuna izdvoji 20 kuna pa Zmajloviću kupi gumenu patkicu za kadu.
Tako bi i ministar ekologije napokon dobio nekoga tko bi mu bespogovorno vjerovao kada, bućkajući se, kvakvačući i praveći mjehuriće, krene govoriti kako su sve te priče o njegovoj rastrošnosti – obične novinarske patke.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
O energetskoj sigurnosti, ekologiji i prometu u EU
Ovaj tjedan se u Bukureštu održava Dunavski forum na kojem će se okupiti predstavnici Europske komisije i zemalja koje sudjeluju u tom makroregionalnom projektu, dok u Bruxellesu zbog blagdana Svih svetih nema najavljenih događaja.
Povjerenik za regionalnu politiku Johannes Hahn i rumunjski premijer Victor Ponta bit će domaćini ovogodišnjeg Dunavskog foruma, koji se u ponedjeljak i utorak održava u Bukureštu. Na tom okupljanju razgovarat će se o provedbi EU-ove Dunavske strategije u toj makroregiji u nizu područja: od energetske sigurnosti, ekologije, prometa do gospodarske konkuretnosti.
Dunavska makroregija obuhvaća ukupno 14 zemalja, devet od kojih su članice EU-a ‒ Hrvatska, Austrija, Mađarska, Njemačka, Češka, Slovačka, Slovenija, Bugarska i Rumunjska ‒ te pet zemalja izvan EU-a: Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Ukrajina i Moldova.
Dunavska straategija je pokrenuta u travnju 2011. kako bi EU što bolje koordinirala svoje politike u toj makroregiji.
Hina