autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zaustaviti vlak u Hrvatskoj ili Njemačkoj nije isto?

Autor: Radenko Vadanjel / 19.11.2022.

Radenko Vadanjel

U romanu Ranka Marinkovića ”Kiklop”, široj publici poznatijeg po istoimenoj odličnoj ekranizaciji romana Antona Vrdoljaka, glavni junak Melkior Tresić uoči Drugog svjetskog rata (glumi ga Frano Lasić), ponukan i prožet novonastalom anksioznošću, neurotičnim strahom od dolazećeg rata i vlastite egzistencije u njemu, [Read more…]

Filed Under: MIŠOLOVKA Tagged With: Kiklop, Mišolovka, Radenko Vadanjel, Ranko Marinković

Danac, a Balkanac

Autor: Nela Vlašić / 22.12.2020. Leave a Comment

AUTOGRAF Nela VlašićKad bi se barem u cjepivo što iza božićnih blagdana stiže i u Hrvatsku mogao nekako ugraditi gen ili čip s nesputanom radošću i optimizmom jedne od ponajboljih hrvatskih rukometnih reprezentativki Ćamile Mičijević, vjerujem kako bi i najogorčeniji protivnici cijepljenja pristali primiti ga. [Read more…]

Filed Under: POGLED S LIJEVA Tagged With: Ahil, brončana medalja, Ćamila Mičijević, Danska, Jesper Jensen, Katarina Ježić, Kiklop, Nela Vlašić, Nenad Šoštarić, Odisej, Pogled s lijeva, Rukometna reprezentacija

Daša Drndić: Čitatelje je izazivala. Kritičari je obožavali

Autor: Luka Benčić / 07.06.2018. Leave a Comment

Daša Drndić

Daša Drndić

“Ovdje ljudi rijetko se grle kad se sretnu na ulici, rijetko jedan drugog stegnu zdušno. A i što bi se grlili, ionako se stalno sreću. Ništa novo ne dešava se mjesecima, godinama. Netko tu i tamo umre, netko se rodi, netko se doseli, a iseljavaju se oni koji mogu ili moraju. Ne znam znači li to da ovdje nitko nikome ne nedostaje, da ovdje ljudi pate od nedostatka čežnje, pojma nemam, možda ima onih koji za nekim ili nečim čeznu, vjerojatno ima i takvih, pa bilo bi skroz bolesno, skroz nenormalno da ovdje ni jedne takve osobe nema.” [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Belladonna, Daša Drndić, Doppelgänger, Đuro Salaj, EEG, Fran Galović, Holokaust, Ismail Kadare, Ivana Šojat, izbjeglištvo, Jutarnji list, Kamen s neba, Kiklop, Leica format, Luka Benčić, nacizam, Put do subote, rat, Seid Serdarević, Sonnenschein, Totenwande, Vedrana Rudan, Vuk Karadžić, Zoran Ferić, Zrinka Korljan

Kako je Thompson završio među mrziteljima Hrvatske

Autor: Branimir Pofuk / 17.01.2018. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaPrilično sam siguran da bi mi, kao i mnogim drugim gledateljima, promaklo “Ministarstvo ljubavi” emitirano neku večer u programu Hrvatske radiotelevizije, da nije bilo cirkusa koji je oko tog filma Pave Marinkovića povelo nekoliko žena, predstavnica udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja i nekih drugih braniteljskih udruga. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, Domovinski rat, Glembajevi, HRT, Kiklop, Kontrapunkt, ministar, ministarstvo, Ministarstvo ljubavi, SUBNOR, Tomo Medved, trend, Ustav Republike Hrvatske, Vjetar s Dinare

Sonnenschein

Autor: Autograf.hr / 29.08.2016. Leave a Comment

˛ˇLebensborn-djeca, deportacije Židova, logori smrti, pitanje neutralnosti Švicarske u Drugome svjetskome ratu, SS komando-odredi i povijest Gorizije susreću se u romanu Sonnenschein. Daša Drndić napisala je veličanstven roman o velikoj, bolnoj i prešućenoj temi Drugoga svjetskoga rata, o djeci otetoj od roditelja i odgajanoj da postanu arijevci. [Read more…]

Filed Under: SCRIPTA MANENT Tagged With: Daša Drndić, Ellen Elias-Bursać, Fraktura, Fran Galović, Kiklop, Sonnenschein

Adio, druže Zima!

Autor: Drago Pilsel / 13.01.2014. 5 Comments

Prije tjedan dana pogodio me grom. Znam da je moj drug Zdravo Zima cijelu 2013. bio pod silnim pritiskom i stresom jer su ga vrlo ružno ”škartirali iz Novoga lista”, kojem je davao važan ton i kojem je svojim istančanim stilom superiornio dizao kvalitetu, ali sam živio u nadi da će se Zdravko znaći nositi sa izaziovima. Iz podužega pisma koje sam od Zdravka dobio na Badnjak (ja slavim Božić dva puta) izdvajam tu jednu jedinu rečenicu za koju sam bio siguran da ću je možda čuti, ali ne u budnom stanju, ne u javi već u snu, onda kada me tjeraju i proganjaju duhovi onih koji su devedesetih Srbe rešetali iz kalašnjikova ili ih nabijali na kolac: ”Nakon svega, ne preostaje mi drugo nego da svoje aktivnosti na portalu Autograf.hr smatram završenim.”

 

Kako je bilo pročitati tu rečenicu? Tjeskobno. Pluća su mi se stisla, mozak je počeo pulsirati, svladao me nemir, izišao sam na terasu udahnuti svježi zrak, ali nije pomoglo: cijelo to popodne i cijelu tu večer sam se osjećao kao da me vezanog i golog vuku po Trgu bana Jelačića. Znam, Zdravko je bio, kako mi je rekao, u predinfarktnom stanju (taj stres je jebeno opasna stvar), ali meni je moj drug Zima uvijek bio moralna vertikala i kao takav ”neuništiv” i važan oslon.

 

Spavao, naravno, nisam. Ni sutradan. Opustio sam se tek kada su počeli stizati odgovori suradnika kojima sam javio da Zime više nema i da je zamolio da se kaže kako se povlači ”iz osobnih razloga”.

Pluća su mi se stisla, mozak je počeo pulsirati, svladao me nemir, izišao sam na terasu udahnuti svjež zrak, ali nije pomoglo: cijelo to popodne i cijelu tu večer osjećao sam se kao da me vezanog i golog vuku po Trgu bana Jelačića

 

Izdvajam jedno od serijskih odgovora koji su me opustili: ”Drago, što se mene tiče, prvo ću Vam reći da mi je žao što ste na neki način ostali sami u daljnjem razvijanju našega Autografa koji je zbilja, barem za balkanske uvjete, koji su naša realnost, izuzetan poduhvat. S druge strane, odmah ću negirati sama sebe i reći Vam da niste ostali sami. Naime, imate suradnike koji će, vjerujem, cijelim srcem ostati uz Autograf. Evo, ja hoću. Na mene zbilja možete računati jer me tekstovi na portalu zbilja oduševljavaju, a najveća je stvar što naš Autograf ima pluralnost koju nema niti jedan drugi medij na Balkanu. U tome je Autograf zaista revolucionaran…”.

 

Pokušavajući spasiti što se spasiti može, zajedno s onima kojima ne nedostaje smisao za žrtvu i za solidarno življenje, nastaviti ću biti glupim i naivnim jer vjerujem u dobrotu, a razumijem i ljudsku slabost jer razumijem sebe.

 

Ja ću danas, umjesto da trgam halje i umjesto da, još jednom, odgovorim na pitanje koje mi je Zdravko Zima postavio kada sam 27. studenog gostovao na tribini Branimira Pofuka: ”Jesi li ikad požalio što si došao iz Argentine?” (da, požalio sam više puta, odgovorio sam Zimi i ostaloj publici), kazati zašto sam nagovorio Zdravka Zimu da mi se pridruži u osnivanju ovoga portala. Naime, ponovit ću ono što sam napisao (4. ožujka 2013.) kada mu je predstavljena najbolja knjiga koju je do sada objavio, ”Ekstraeseji” (tiskana koncem 2012.), za koju sam se založio i navijao da dobije Kiklop, a što se nije dogodilo i što mi je žao.

 

Ovo što slijedi je, dakle, dokaz da sam o mom dosadašnjem partneru imao najbolje mišljenje ali i moj je memento mori drugu Zdravku Zimi.

 

…U petak je u atriju Muzeja za umjetnost i obrt predstavljena nova knjiga Zdravka Zime ”Ekstraeseji”, objavljena u nakladi Meandarmedije. To mi je povod da ovu kolumnu posvetim kolegi i prijatelju s kojima sam dijelio status kolumnista i komentatora riječkog Novog lista (ja sam to bio do kolovoza 2009., a Zdravko, uz velike muke i ponižavanja koje trpi, to i sada jest (počeo je pisati za taj list, čini mi se 1996., godinu i pol dana nakon mene).

 

Zima je cool lik. Mi se, ono, kužimo, dijelimo muku spoznaje da smo nadareni, a radimo za kikiriki, ali meni je Zima uzor, nešto kao i Inoslav Bešker, jer svojim pisanjem pokazuje visoku razinu razumijevanja književnosti i kulture uopće, širinu i erudiciju. I to su Zimini protuotrovi za bolest našega vremena: kraljevanje mediokriteta i za našu duboko kompromitiranu profesiju.

 

Zima je ponudio svoju definiciju te knjige: ona je njegova autobiografija, u kojoj piše o svome odnosu s književnim intimusima, a preko njih o samome sebi, svome ukusu, senzibilitetu, strastima… Rekao je da se u Joyceu prepoznaje, a da Bernhardta doživljava kao brata blizanca. Njegovi tekstovi ne mogu se nazvati ni komentari ni kolumne, ne bi se mogli nazvati ni studijama, usprkos tome što je u njima puno impozantne erudicije. Oni su nešto doista ekstra.

”…odmah ću negirati sama sebe i reći Vam da niste ostali sami. Naime, imate suradnike koji će, vjerujem, cijelim srcem ostati uz Autograf. Evo, ja hoću. Na mene zbilja možete računati jer me tekstovi na portalu zbilja oduševljavaju, a najveća je stvar što naš Autograf ima pluralnost koju nema niti jedan drugi medij na Balkanu. U tome je Autograf zaista revolucionaran…”

 

Kada se predstavljaju Zimine knjige, često čitamo da je Zdravko Zima legitimni nasljednik Matoša i Tenžere. Zdravko Zima rođen je 1948. u Malinskoj na otoku Krku. Književne kritike, feljtone, eseje i druge radove objavljivao je u svim važnijim hrvatskim listovima i časopisima (”Vjesnik”, ”Start”, ”15 dana”, ”Vijenac”, ”Feral tribune”, ”Republika”, ”Kolo”, ”Forum”, ”Quorum”, ”Mogućnosti”, ”Novi list” itd). Uređivao je u tjedniku „Danas”, časopisu za promociju hrvatske književnosti u inozemstvu ”Bridge”, ”Lettre Internationale” i ”Cicero”.

 

Kritičkim i esejističkim tekstovima predstavljen je u više antologija na hrvatskom i stranim jezicima. Dosad je objavio knjige ”Noćna strana uma” (1990), ”Zvjezdana prašina” (1992), ”Zagreb je kriv za sve” (1993), ”Purgeri u purgatoriju” (1995), ”Porok pisanja” (2000), ”Zimsko ljetovanje” (2001), ”Močvara” (2002), ”Prikazi, prikaze” (2003), ”Gondolijer na Vltavi” (2004) koja mu je donijela nagradgu Kiklop za najbolju knjigu eseja godine, ”Metak u petak” (2005), ”Lovac u labirintu” (2006), ”Život je tabloid” (2007), ”Bordel u plamenu” (2009), ”Adam i Eva u raju” (2012) i ”Ekstraeseji” (2012).

 

Zima je sudjelovao na brojnim književnim skupovima u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Varaždin, Pula, Dubrovnik, München, New Delhi i drugdje). Za svoj rad dobio je više priznanja (nagrada časopisa Gratis, Julije Benešić, Kiklop, M. J. Zagorka, Goranova nagrada). Časopis Relations, koji se bavi promocijom hrvatske književnosti u inozemstvu, objavio je izbor iz Zimina opusa na njemačkom jeziku (dvoboj 1-2/2011.).

 

“Ekstraeseji” objedinjuju pisce kojima je Zima u godinama vlastita stasanja na ovaj ili onaj način plaćao ceh, pisce koji su ga formirali ili deformirali te, napokon, pisce koji su bili i ostali njegova trajna fascinacija.

 

Ako je posrijedi hrvatska književnost, onda se ta konstatacija ponajprije odnosi na Krležu i neka druga imena, iako je Zimin intimni favorit Matoš. Posebnost rukopisa prepoznaje se u paralelnim portretima (Krleža i Freud, Matoš i Tenžera, Krleža i Petrak), kojima su mogući model Plutarhovi “Usporedni životopisi” (Vitae parallelae), što ih je u recentnoj publicističkoj praksi do majstorstva doveo pokojni Zvonimir Berković.

 

Na ljestvici autorovih preferencija povlašteno mjesto pripada također Edvardu Kocbeku (čije djelo Zima najbolje od nas poznaje u Hrvatskoj) i Danilu Kišu. Na kraju, umjesto epiloga, nude se tekstovi o Thomasu Bernhardu i Jamesu Joyceu, piscima kojima se Zima uvijek vraća, podjednako zbog njihova artizma, duboko ucijepljenog osjećaja azilantstva i radikalne pobune protiv svih autoriteta.

 

Od prve do posljednje točke, od Krleže do Joycea, istodobno bliskih i dalekih kao što su bliske i daleke Hrvatska i Irska, Zimini tekstovi osebujan su apel za takvu vrstu razumijevanja koja, zagovarajući nezamjenjivost književnosti, zagovara nezamjenjivost ljudske sudbine. Zato su “Ekstraeseji” uistinu ekstraeseji. Takvi su zbog izabranih imena, načina elaboracije i mozaikalne strukture. Pojedinosti vode prema cjelini, a cjelina prema pojedinostima, zrcaljenim u onome u čemu vrijedi samo jedan, ali presudan kriterij: vrhunsko umijeće pisanja.

 

Izuzetno sam ponosan i počašćen što mogu prijateljevati sa Zdravkom Zimom (nažalost, ne i dijeliti njegov interes za hrvatski nogomet, a posebno njegovu ljubav prema Hajduku), i to zato jer smo se složili da pred sobom imamo šansu da preuzmemo tešku, ali dragocjenu ulogu kojom ćemo pomoći u rekonstruiranju sveukupne javne i intelektualne klime, tog preduvjeta nekog idealnijeg svijeta, u kojem bismo se, kao pojedinci i kao društvo, željeli naći

 

A kada je 2004. dobio Kiklopa za ”Gondolijer na Vltavi”, u obrazloženju smo čitali i ovo:

 

Nova knjiga feljtona Zdravka Zime ”Gondolijer na Vltavi” već svojim naslovom određuje i teme i dileme kojima se autor bavi. Zdravko Zima u svojim feljtonima iznimnom erudicijom i lakim perom spaja naizgled nemoguće – književnost i nogomet, politiku i glazbu, televiziju i povijest. Zbirka feljtona ”Gondolijer na Vltavi” štivo je koje, bez sumnje, pokazuje kako je i danas moguće pisati ozbiljno, bez senzacionalizma o svim temama, a Zdravko Zima se i ovom svojom knjigom pokazuje kao gotovo jedini autor koji u novinskom feljtonu, tom najživljem žanru, uspijeva produbiti i proširiti najbolje stranice hrvatskog feljtonizma od Antuna Gustava Matoša do Veselka Tenžere.

 

Zdravko Zima istovremeno je i pronicljiv analitičar naše svakidašnjice i kozer koji u svojim feljtonima ostvaruje i probuđuje izgubljeni duh Srednje Europe i Mediterana, koji tako volimo prizivati.

 

Bilo bi indiskretno kazati što sve pronalazim zajedničkoga sa Zimom, ali, eto, par sitnica, njegov stric, Ivan (Juan) Žic, živio je i umro u mom rodnom gradu Buenos Airesu, a Zima i ja imamo i zajedničko, češko porijeklo.

 

Elem, osim što vam preporučujem knjigu eseja ”Ekstraeseji” kao nešto možda ponajbolje što je Zima napisao uz, možda neke druge njemu drage knjige kao što je ”Porok pisanja”, želim kazati da se Zdravko Zima ravna prema srcu osluškujući pulsacije unutarnjeg univerzuma. On je to zapravo napisao za Kocbeka kojeg, nažalost, ne poznajemo ni u Hrvatskoj ni u njegovoj Sloveniji, a trebali bismo, jer je to autor, kršćanski humanist i antifašist, koji je ”pokazao inteligenciju i invenciju koje su svojstvene samo najvećima.”

 

Izuzetno sam ponosan i počašćen što mogu prijateljevati sa Zdravkom Zimom (nažalost, ne i dijeliti njegov interes za hrvatski nogomet, a posebno njegovu ljubav prema Hajduku), i to zato jer smo se složili da pred sobom imamo šansu da preuzmemo tešku, ali dragocjenu ulogu kojom ćemo pomoći u rekonstruiranju sveukupne javne i intelektualne klime, tog preduvjeta nekog idealnijeg svijeta, u kojem bismo se, kao pojedinci i kao društvo, željeli naći.

 

Uvijek bih se želio boriti za napredak, za građansku i europsku Hrvatsku, ne tolerirajući nepravdu, suprotstavljajući se demagozima svih vrsta i definirajući svoj novinarski angažman izvan svakog stranačkog ili partikularnog interesa. Zdravko Zima meni i svima drugima pomaže da shvatimo kako zalaganje za pravnu državu implicira borbu protiv privilegija, odanost načelima općeg dobra te senzibiliziranost za siromašne i socijalno deprivirane, pogotovo stoga što su takve i slične vrijednosti posljednjih godina prilično zanemarene.

 

Svi se mi (ako to smijem reći kolegicama i kolegama) moramo svakim danom okrenuti nad vlastitim koracima i zapitati se: jesmo li zavrijedili povjerenje publike? Obavljamo li savjesno naš posao? Zdravko Zima uopće ne treba dvojiti da na takva pitanja dobiva itekako pozitivan odgovor…

 

I, što reći na kraju?

 

Ad multos annos, poštovani kolega i dragi prijatelju! Adio, druže Zima. Ali ne zadugo, ti i ja smo partneri. Čekam tvoj povratak.

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: autograf.hr, Badnjak., Borges, Che Guevara, Democroacia, Drago Pilsel, Ekstraeseji, Julije Benešić, Kiklop, knjiga, kolumna, Leonardo Boff, M. J. Zagorka, Meandarmedija, Zdravko Zima

Živjet ćemo bolje

Autor: autograf.hr / 13.12.2013. Leave a Comment

Živjet ćemo boljeMaja Hrgović autorica je u usponu, i kao novinarka i kao književnica, koja je u studenom 2009. osvojila prvu nagradu Balkanske mreže istraživačkog novinarstva BIRN za novinarsku izuzetnost, a za proznu knjigu “Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo“ dobila je nacionalnu književnu nagradu “Kiklop“ 2010. godine.

 

Što ostane ako skladnom braku oduzmeš tek rođenu bebu, ako oduzmeš dostojanstvo i zdrav razum staroj ženi koja je proživjela rat i prognaništvo, ako oduzmeš obitelj ženi koja je čitav život radila za druge?

 

Smješten u vrelo, sparno mediteransko ljeto, roman “Živjet ćemo bolje” slojevita je priča o metamorfozama jedne obitelji koja posrće pod teretom neprobavljenih ratnih trauma, osobnih fatalnih pogrešaka, uznemirujućih sjećanja na djetinjstvo i nametnute skrbi o nemoćnoj baki.

 

Uspomene nadrastaju stvarnost dok unuka postaje skrbnicom bolesnoj baki, a majka, junakinja-žrtva moderne radne migracije s Balkana, u Italiji čuva starce nekih drugih obitelji.

 

Ovo je proza koja ne želi kod čitatelja stvoriti osjećaj prolazne ugode, već upravo suprotno. Potaknut će ga na razmišljanje i ostaviti u uvjerenju da nije uzalud potrošio svoje čitateljsko vrijeme.

 

Autor: Maja Hrgović

Naslov: Živjet ćemo bolje

Književnost

Broj stranica: 260

Uvez: tvrdi

Godina izdanja: prosinac 2013.

ISBN 9789535779711

Izdavač: Udruga za kulturu i nove medije Arteist

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Filed Under: Moderna vremana info Tagged With: autograf.hr, Balkan, Balkanska mreža, BIRN, Kiklop, knjiga, Maja Hrgović, Moderna vremena, novinarka, Udruga za kulturu i nove medije Arteist, Živjet ćemo bolje

Sudbina pamfleta

Autor: Igor Mandić / 16.10.2013. Leave a Comment

Ima neke gole istine u onome o čemu se nedavno začuđeno zapitala Nives Celzijus u “Globusu” 27. IX. 2013. – naime: “Zašto književna elita smatra da je vrednije književno djelo zbirka nekih nerazumljivih pjesama koju kupi stotinjak ljudi (obitelj i prijatelji) i pročita pokoji kritičar, nego uzbudljivo, čitko erotsko štivo pisano srcem koje obara sve rekorde čitanosti u Hrvata?”

 

 

Pretpostavljam da će se nakon prvog uvodnoga citata namah promeškoljiti kojekakvi lijepodusi, mrgodeći se da kakav je to fakin “oklop” ako u njegov sklop prodire jedna starleta, pjevačica, razglašena zbog svoje naklonosti “loptojurcima”, a koja, premda je obdarena kao seksi ljepotica, svejedno pretendira i da je spisateljica, pa je u “Globusu” predstavljaju kao hrvatsku književnicu…? Zar je važno, reći će se, što o književnim stvarima misli, piše i (ima priliku da) objavljuje polugola ljepotica s “crvenoga tepiha”? Važno je i utoliko što je njen napis u citiranom tjedniku naslovljen kao “Moj obračun s kulturnim licemjerima”, pa je očito da je pukla jedna ćuška, (premda je krležovski “moj obračun” ipak malo previše).

 

 

 U nemogućnosti da ovdje prepričam važnije Pavličićeve ideje i da o ponekoj polemiziram, želio sam samo objediniti dva citirana pamfleta, od kojih jedan dolazi iz nepriznatih pseudoknjiževnih budoara, a drugi se spušta s akademskih visina. Jer, pamfleti kao “pogrdni spisi koji u oštrom obliku ismjehuju određenu pojavu… u političkom ili društvenom životu…” (ELZ) ili pak ismjehuju neku osobu i/ili njeno djelo(vanje)…, ti su i takvi pamfleti znali biti neobično važni u mnogim europskim društveno-književnim sredinama, ali nisu ni kod nas baš sasvim rijetke ptice

 

Zapravo je jedna podcijenjena spisateljica zapletena u besmislenu aferu oko (ne)dodjeljivanja iliti (ne)uručivanja nagrade “Kiklop” (pulskoga Sajma knjiga, još 2008. g.), sad objavila svojevrsni pamflet, koji je u tome žanru, u novijoj povijesti hrvatske tekstualnosti, prvi na temu spolno/rodne diskriminacije! Ali ni po jada da se samo N. Celzijus obrecnula glede “čitanosti” knjiga “u Hrvata” kad je sličnu pomisao mnogo strastvenije i sustavnije razradio, nitko manji, nego naš akademik Pavao Pavličić!

 

 

U svojem “Prijedlogu za ukinuće hrvatske književnosti” (!!??), objavljenom u “Forumu” (br. 4-6, ljeto 2013.) ovaj ugledni, svestrani pisac (pripovjedač, romanopisac, feljtonist, publicist, filmski scenarist…), k tomu i sveučilišni profesor, kao da je na kraju, (ma vraga, još je mlad, rođen 1946.), nakon nebrojeno objavljenih knjiga, odlučio uništiti, u prah smrviti svoju doživotnu igračku: “Postoje tisuće razloga da se hrvatska književnost dokine, a ni jedan razlog da se i dalje održava na životu. Jer, kao prvo, nju nitko ne čita. Dobro je poznato da je prosječna naklada u nas tisuću primjeraka, a i od tih pišljivih tisuću primjeraka dobar dio ostane neprodan. Prosječan Hrvat, kad jednom izađe iz škole, ne uzme više do kraja života u ruke ni jednu hrvatsku knjigu.”

 

 

Pa da ovakve skandalozne pomisli objavljuje mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU-a), to je bilo i jest nepojmljivo, da svi nisu, čini se, na taj opsežan i dobro razrađen tekst odmahnuli rukom, kao da je riječ o skarednoj šali uvaženog akademika ili o pamfletu na koji se ne treba obazirati. Ali, jao pamfletu koji ode ututanj!

 

 

Pavličić je (čak isuviše) temeljito razradio tko sve treba surađivati na uništavanju, ukidanju hrvatske književnosti – pa je tako predvidio što sve moraju napraviti pisci, što kritičari, a što mediji, što žiriji, a što nakladnici i znanstvenici, a napokon i sama država…, tako da sve ode u fakin racku – pa opet ništa, sva Hrvatska “nelijepo hrče”, a budne su jedino starlete!

 

 

U nemogućnosti da ovdje prepričam važnije Pavličićeve ideje i da o ponekoj polemiziram, želio sam samo objediniti dva citirana pamfleta, od kojih jedan dolazi iz nepriznatih pseudoknjiževnih budoara, a drugi se spušta s akademskih visina. Jer, pamfleti kao “pogrdni spisi koji u oštrom obliku ismjehuju određenu pojavu… u političkom ili društvenom životu…” (ELZ) ili pak ismjehuju neku osobu i/ili njeno djelo(vanje)…, ti su i takvi pamfleti znali biti neobično važni u mnogim europskim društveno-književnim sredinama, ali nisu ni kod nas baš sasvim rijetke ptice.

 

 

I zato, ako sam koga zainteresirao, a u svrhu bolje kontekstualizacije Celzijus-Pavličićevih uradaka, pokušat ću sada, ne sasvim poučno, ali navesti po svojem izboru predstavnike ovoga žanra u hrvatskoj tekstualnosti, tako da ga zainteresirani mogu proširivati ili skraćivati.

 

 

Prvi je knjižicu “Pamfleti”, (“knjižica” iliti “libelo” zove se pamflet kad preraste dimenzije “letka”), objavio Bruno Popović, i to 1969. godine. (Dobro je pamtim jer sam i sâm u njoj žestoko izriban!). Slijedi Branimir Glumac s “Kritikom hrvatske književne kritike”, 1982. g., (moja je malenkost ponovno bila objektom!); pa nesretna i već skoro zaboravljena Vesna Parun, s knjigom “Pod muškim kišobranom”, 1987. godine. Onda dolazi vehementni egomanijak Vlado Gotovac i “Moj slučaj” iz 1989. g.; potom nesretno izgubljeni Goran Babić i njegov rad “Bespuća Franje Tuđmana” iz 1992. g.; no najbriljantnija i najžešća pamfletistička knjižica je “Uhvaćen za izraz” Predraga Raosa iz 1995. g.; potom “Tuđman – anatomija neprosvijećenog apsolutizma” Marinka Čulića, iz 1999. g., a u 21. st. bilježimo “Sovu” Nenada Ivankovića, 2004. g.; pa najjezičaviju, najbezobrazniju zbirku pamfleta “Ad hominem” Denisa Kuljiša iz 2006. g.; potom “Iz desne perspektive” Nevena Sesardića, 2012. godina; i na kraju, ne kao šećer, nego kao isprdak, knjižicu Slavena Letice “Mala povijest Velike Srbije”, 2013. godine.

 

 

Dakle, moglo bi se reći da za pamflet, ne samo kao za književni žanr, nego i kao način mišljenja i izlaganja, (kako je to pokušao objediniti već veliki pamfletist Paul-Louis Courier, 1772.-1825., kod nas, nažalost, neprevođen i nepoznat, ali postoji prijevod u Srbiji!), i mi snage i žestokih jezičina imamo. Ali, bojim se, kako sam se uvjerio u višedestljetnoj praksi, da pamfleti kod nas većinom odlaze u vjetar jer je prešućivanje najodvratnija poluga moći u hrvatskoj javnosti, (čitaj i pamti za buduće podmetanje noge, ali ne odgovaraj!).

 

Filed Under: OKLOP OD PAPIRA Tagged With: autograf, Forum, Igor Mandić, Kiklop, knjiga, književnost, nagrada, Nives Celzijus, pamflet, Pavao Pavličić

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT