autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Na Balkanu je lakše ući u rat nego postići mir

Autor: Božo Rudež / 18.02.2022.

Vjekoslav Perica, ”Pomirenje i posljednji dani”, Biblioteka XX VEK, Beograd, 2021., 184 str.

Tako počinje svoju novu knjigu (”Pomirenje i posljednji dani”) Vjekoslav Perica, hrvatski povjesničar s američkom adresom od 1991., koja se nedavno pojavila u uglednoj Biblioteci XX vek. [Read more…]

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: Biblioteka XX vek, Božo Rudež, Ivan Čolović, Pomirenje i posljednji dani, Vjekoslav Perića

Atavističko krdo na agori

Autor: Milan Rakovac / 27.11.2021.

Milan Rakovac

Milan Rakovac

I propio san trdo napensa ča da van pišen, moji ljubi ”zamejci”: lipa, čovična reportaža iz ”Istre nan materine” (by Franci), ter blizu su fešte – ”abolirani” Dan Republike, Advent, pak je najmilija ”sveta Lucija prahce ubija” itd.

Potle čuda vrimena san načinija Giro d’Istria, ma vero lipo: Rika-Fiume, Pazin, Pula-Pola-Pulj, samanj libri. Ma vero pura milina. Ma mi nje prisilo. A ”krivi” su najveć Srbijanci i Slovienci i njihova artistična conquista Istre… [Read more…]

Filed Under: RUBNI ZAPISI Tagged With: Boris A. Novak, Dubravka Stojanović, Goran Vojnović, Ivan Čolović, Milan Rakovac, Mladen Dolar, Rubni zapisi, Tone Stojko, Zrinka Vrabec Mojzeš

Mogu li se Hrvati i Srbi prestati mrziti?

Autor: Dražen Lalić / 18.01.2019. Leave a Comment

Dražen Lalić Foto: Novi list

Dražen Lalić
Foto: Novi list

Mali narodi imaju sve malo, osim mržnje – oporo je ustvrdio Željko Senečić krajem 2014. u jednom od svojih osebujnih novinskih tekstova. I u prošloj godini, koja je počela smrću toga stvaratelja renesansnih nagnuća (djelovao je kao scenograf, redatelj, slikar…), međuetnička mržnja je kod nas i naših susjeda intenzivno pokazivala svoje ružno, ali nekima blisko lice. [Read more…]

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Arsen Dedić, Dražen Lalić, EU, Filip Šovagović, Gordana Gadžić, Hladno pivo, HNK Rijeka, Hrvatska, Igor Štimac, Ilirska Bistrica, Ivan Čolović, Ivan Rakitić, Jelšani, John Hughson, Maribor, Matjaž Kek, Max Jurčić, Mile Kekin, Monteno, mržnja, nacionalizam, narcizam, Novak Đoković, rat, Robert Prosinečki, Sigmund Freud, šovinizam, Srbija, Vučković, Željko Senečić

Jeziv Tuđmanov kip kao spomenik frustriranom i promašenom društvu

Autor: Jurica Pavičić / 11.12.2018. 1 Comment

Jurica Pavičić Foto: Jutarnji list

Jurica Pavičić
Foto: Jutarnji list

Rat je, naučio nas je von Clausewitz, nastavak politike drugim sredstvima. Ali, kao nastavak politike, rat ima jedno nezgodno svojstvo. Naime, rat u nekom trenutku neizbježno prestane. A kada rat prestane i kada politiku treba nastaviti, umjesto drugih sredstava potrebna su vam ona treća. Tada ne scenu stupaju – spomenici. [Read more…]

Filed Under: OSVRT Tagged With: Bandić, Emir Kusturica, Franjo Tuđman, Hrvatska, Ivan Čolović, Jasna Galjer, Jurica Pavičić, Kerum, Kuzma Kovačić, Meštrović, rat, Skopje, von Clausewitz, Zagreb

Sretan ti Božić i ne boj se, mala, draga, hrabra Srbenko

Autor: Branimir Pofuk / 05.12.2018. Leave a Comment

Branimir Pofuk aa“S njima skupa ni na rajska vrata, nema sloge Srba i Hrvata“, kaže jedan guslarski stih. Lijepo je tim desetercem beogradski etnolog, antropolog Ivan Čolović neki dan u Zagrebu, na tribini pod naslovom “Anatomija hrvatsko-srpske mržnje“, poentirao tvrdnju da sama kultura, kojom se guslarski nacionalisti služe, demantira njihove tvrdnje o dubokoj podijeljenosti, ukorijenjenoj i neiskorjenjivoj mržnji između naših naroda koji, valjda osim te mržnje, nemaju ništa zajedničko. [Read more…]

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Ante Pavelić, Bog, Božić, Branimir Pofuk, Drago Roksandić, Ivan Čolović, Kontrapunkt, mitropolit Porfirije, nebo, raj, Renato Matić, Srbenka, zec, Željko Krušelj

Pitam KGK i Vučića: Vjerujete li u identitet utemeljen na mržnji?

Autor: Drago Pilsel / 12.02.2018. Leave a Comment

DRAGO PILSELDanas nam u dvodnevni pohod stiže predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Pozvala ga je, navodno iznenada, usred galame o Jasenovcu, kolegica Kolinda Grabar-Kitarović. Kažem navodno, jer se ovaj susret pripremao duže. Berlin, Washington i Bruxelles prisilili su KGK da ubrza proceduru, [Read more…]

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Aleksandar Vučić, demokracija, Drago Pilsel, Francuska, HBK, Hitler, Hrvatska, Ivan Čolović, Kolinda Grabar Kitarović, Nikolaj Berdjajev, Njemačka, Srbija, Washington

Izdavački red i jad

Autor: Milan Vlajčić / 09.10.2014. Leave a Comment

Sredinom sedamdesetih prošlog veka posećivao sam London, stizalo se lako, nije bila potrebna viza, a od novinarske plate sam mogao da dva puta godišnje izdvojim za avionsku kartu. Sve me je zanimalo; London je, kako je pisao S. Johnson, uvek povod da se razmišlja o slatkoći života u svetskoj metropoli. Knjižare na svakom koraku, od čuvenog Foylesa na nekoliko spratova do manjih, udobnih knjižara, uvek sa foteljama da se sedne i prelistava knjiga.

 

Uđem u jednu blizu prometnog Oxford Streeta, malo uvučena i ne baš na udaru prolaznika i namernika. Privuklo me što je ispred naziva knjižare stajala sintagma Publishing House from 1886. Knjižara je delovala vrlo skromno, ali dovoljno elegantno. U sebi sam pomislio: baš da vidim da li još uvek nešto objavljuju. Niko me sa vrata ne presreće pitanjem: šta želite, kao u mom gradu, a kad im kažeš tek da vidiš reakciju, ovaj nedužni mladi svet (koji radi za banku, kako se to kaže u žargonu) ostane u čudu. Prošetam po knjižari, birane knjige složene po vrstama: crime, fiction, non-fiction, modern, film, music…

 

Izbor knjiga sužen, ali vrlo znalački probran. Uzmem jednu, pitam starijeg gospodina iza pulta da li mogu da sednem i prelistavam, a on sa srdačnim osmehom: ”Ma, molim vas!”

A ko je vlasnik? To sam ja, kaže nasmejani čovek, nastavljam ono što je započeo moj deda. Upitah: ”A gde stoje vaša izdanja”, on mi pokaže jednu izdvojenu policu sa približno tri stotina knjiga. Zavirih u naslove, uglavnom meni nepoznati autori, nikakvo čudo. Da bih održao konverzaciju: ”Koje je vaše najstarije izdanje?” Sav radostan, ovaj čovek skromno obučen no gospodskog ponašanja izvadi jednu knjigu, objavljenu još 1910. godine, roman nepoznatog (barem meni!) imena

 

Odaberem dve knjige za kupovinu i rešim da upitam ono što me je kopkalo. Vi ste odista i izdavač? On pomalo pogođeno. ”Na sreću jesmo!” Izvinim se i kažem da sam stranac, uzgred i književni kritičar, a on meni: ”Nema razloga izvinjenju, čini nam čast da se neko raspituje o nama”. I doznam, to je porodična tradicija, poslednjih godina objave nekoliko knjiga godišnje, po ličnom ukusu vlasnika. A ko je vlasnik? ”To sam ja”, kaže nasmejani čovek, ”nastavljam ono što je započeo moj deda”. Upitah: ”A gde stoje vaša izdanja?”, on mi pokaže jednu izdvojenu policu sa približno tri stotina knjiga.

 

Zavirih u naslove, uglavnom meni nepoznati autori, nikakvo čudo. Da bih održao konverzaciju: ”Koje je vaše najstarije izdanje?”. Sav radostan, ovaj čovek skromno obučen no gospodskog ponašanja izvadi jednu knjigu, objavljenu još 1910. godine, roman nepoznatog (barem meni!) imena.

 

Upitah: ”I vi još imate ovo izdanje”, a on: ”Naravno”. Rekoh: ”Mogu li da kupim ovu knjigu?”, a on mi ozareno reče: ”Izvinjavam se, ne, jer nam je to poslednji primerak, služi nam kao dokaz porodičnog ponosa, ali ako izaberete bilo koju drugu knjigu iz srodnog godišta, vaša je!”

 

Zašto mi se ovaj susret urezao u pamćenje svojim višestrukim kulturološkim značenjem? Tih dana sam prvi put otkrio novi pojam slow-seller, koji u ozbiljnu kulturu vraća poimanje dostojanstva knjige kao nezamenljivog stuba civilizacije novog doba. Slow-seller, eto reči zbog koje će se nabrati čela jezičkih čistunaca. Ovaj soj kulturnih pregalaca nije svestan da posle čišćenja jezika mogu da uslede i neka opasnija čišćenja. No to je u ovom trenu sporedna tema.

 

Ne sumnjam da će ovaj pojam poslužiti kao još jedan u nizu ubedljivih dokaza o opasnom ekološkom zagađenju našeg jezika. Pa ipak, nije bilo druge: da sam hteo da ga preskočim, morao bih da prećutim koliko mi je uživanja donelo čitanje članka engleskog književnog kritičara Godfreyja Smitha u novogodišnjem Sunday Timesu (za 1978.).

Ako vladavina bestselerskih lista u masovnoj kulturi treba da nagovesti koje knjige narod hoće, konkurencija za slow-listu bi valjda značila trku ka naslovu najnepotrebnije i najsuvišnije knjige na svetu. Smithova osnovna teza se oštro suprotstavlja ovako uprošćenom zaključku: pošto je naveo desetak naslova koji neodoljivo pobuđuju smeh, autor ukazuje da svaki od njih ima neku svrhu, smera na nekog čitaoca, krije hranu za nečiju radoznalost. Slow-selleri postoje, ali se ne mogu rangirati za razliku od best–sellera

 

Verovatno iznerviran poplavom bestselerskih lista i tabelama ”najboljih” knjiga, koje se po pravilu prekomerno javljaju na prelazu jedne godine u drugu, Smith je napisao novinski esej pod naslovom ”Slow-selleri 77”. Pokušao je da načini listu knjiga koje zaobilaze liste best-sellera. Što bi rekli Rusi, naoborot!

 

Ako vladavina bestselerskih lista u masovnoj kulturi treba da nagovesti koje knjige narod hoće, konkurencija za slow-listu bi valjda značila trku ka naslovu najnepotrebnije i najsuvišnije knjige na svetu. Smithova osnovna teza se oštro suprotstavlja ovako uprošćenom zaključku: pošto je naveo desetak naslova koji neodoljivo pobuđuju smeh, autor ukazuje da svaki od njih ima neku svrhu, smera na nekog čitaoca, krije hranu za nečiju radoznalost.

 

Slow-selleri postoje ali se ne mogu rangirati za razliku od best-sellera. Pritom Godfrey Smith navodi zanimljiv podatak: godišnje se na stolove kulturne rubrike ovog lista sruči poplava od oko 15 hiljada knjiga. Uz najbolju volju i najveći trud tek vrlo mali deo tih knjiga doživi recenziju i kritički osvrt.

 

Da li nam termin slow-seller nešto pomaže kad danas razmišljamo o našim književnim i izdavačkim prilikama? Živimo u kulturi u kojoj se poodavno pokazalo da liste bestselera sastavlja ko stigne, bez ikakve proverljive metodologije, osim da zbuni ono malo ozbiljnih čitalaca što je preostalo oko nas.

 

Kome bi sastavljanje lista slow-sellera nešto govorilo ako ni samim izdavačima ne bi ponudilo nešto novo. Niko se ovde ne bavi proučavanjem knjižarskog tržišta (spala knjiga na dva slova!) niti ispitivanjem knjižarske i bibliotečke publike.

 

Većina izdavačkih kuća radi u gerilskim, underground uslovima, ne vole da daju podatke o prođi knjiga, pogotovu ne o knjigama savremenih domaćih pisaca koji još nisu ušli u čitanke i antologije. Uostalom, ni ovo poslednje pomenuto ne pomaže mnogo. Sem nekoliko starijih pesnika epsko-nacionalne inspiracije, svi ostali, ako i objave novu knjigu, nemaju pristup u knjižare. Autori će biti srećni ako na vas nalete i stave vam u ruke svoje novo delce.

Ali ne, sad je na čelu tela koje je skrojilo neka nakaradna pravila po kojima će izdavačima biti dodeljen prostor za izlaganje i prodaju. Merilo je broj knjiga, što znači da će tajkunske kuće sa gomilama trash-izdanja imati povlašćeno mesto. Drugo merilo, o kojem je dotični govorio na TV ST B, ozbiljnim tonom kao da je našao formulu za lečenje ebole, jeste broj zaposlenih u preduzeću

 

U međuvremenu se dogodila još jedna tehnološka revolucija koja je izmenila način štampanja knjiga. Digitalne mašine sklapaju knjigu za pola minuta (okvirno), tako da je izbegnuto skladištenje knjiga u velikim tiražima. Kad se naruči knjiga preko svetske distributivne mreže Amazon, tog trenutka se u dogovoru sa prvobitnim izdavačem doštampava primerak. Ove nove mašine odgovaraju velikim izdavačima, dok manji, a naši su u toj zoni, još računaju na štampu klasične tehnologije i predviđenog tiraža u jednom cugu.

 

Kao i obično, u ovo doba godine, pred 69. tradicionalni međunarodni Sajam knjiga u Beogradu (26. oktobar – 2. novembar) zavladala je opšta nervoza sa elementima histerije. Promenjen je organizator, udruženja izdavača su sada samo nemi posmatrači u odlučivanju načina ulaska u sajamske prostore.

 

Grad je uzeo sve u svoje ruke, oduzeo organizaciju Kulturnom centru Beograda, postavljeni su novi ljudi koji poslednjih godina žare i pale kako im se prohte. Novi predsednik saveta sajma ili upravnog odbora, ko će znati šta se kako zove, je dr. Zoran Avramović, koji je kratko, do dolaska novog ministra kulture Ivana Tasovca, bio izvršni sekretar u Ministarstvu kulture i odmah se proslavio sramotnom knjigom o rodoljupcima i srbomrscima, ponudivši u ovoj drugoj kategoriji spisak pisaca za odstrel: Radomir Konstantinović, Biljana Srbljanović i slični, prva imena naše kulture.

 

Posebna sramota za ovog naučnika je što nije obratio pažnju da posle Sterijine gorke satire ”Rodoljupci” ovaj pojam u našoj kulturi ima samo pogubno, negativno značenje, kao oznaka za ljude koji preko noći presvlače partijske košulje, bez ikakvih etičkih ubeđenja. Da li je čudno što je stvari postavio naopako? Ne, jer je to vladajući trend. Kakva doslednost, kakvi bakrači! Onda je u javnosti ismejan i najuren iz Ministarstva.

 

Ali ne, sad je na čelu tela koje je skrojilo neka nakaradna pravila po kojima će izdavačima biti dodeljen prostor za izlaganje i prodaju. Merilo je broj knjiga, što znači da će tajkunske kuće sa gomilama trash-izdanja imati povlašćeno mesto. Drugo merilo, o kojem je dotični govorio na TV ST B, ozbiljnim tonom kao da je našao formulu za lečenje ebole, jeste broj zaposlenih u preduzeću. Kakvo je to merilo?

Kaže ovaj silnik, uputili smo pisma autorima da otkupe svoje knjige. Nažalost, Schopenhauer, Nietzsche, Hanna Arendt, D. H. Lawrence, pomenimo samo neke, trenutno su odsutni. To ih ne opravdava. Ljušić se ponaša kao brižni domaćin koji ne trpi rasipništvo. Ali Glasnik je državno preduzeće, sa povlašćenim monopolskim položajem. Ako je privatni izdavač Laguna poklonio 5 hiljada knjiga u humanitarnoj akciji za oštećene biblioteke u nedavnim nedaćama, zašto Glasnik ne bi unesrećenoj biblioteci u Obrenovcu, a takvih ima koliko hoćete, ustupio makar prevedene knjige? A Basara i njegovi srpski sapatnici će preživeti ovaj udar. Neće biti poslednji

 

To znači da niz malih izdavača u čijoj ekipi rade dvoje-troje, kao što su Kov (Vršac), Karpos (Loznica), XX vek (Ivan Čolović), Gradac (Branko Kukić), Agora (Nenad Šaponja), imaju sreću da se nađu po nekim budžacima. Dok će starlete, splavuše, voditeljke najgnusnijih reality-showa u glavnom, reprezantivnom delu hale deliti autograme i pokazivati silikonske umetke sluđenoj publici.

 

Gledali smo sve to zapanjeni i uglavnom pomireni. Može im se! Pobunio se mali izdavač, izvrsna kuća Rende koja vodi računa o najboljim piscima sa ex-yugo područja. Dobili su mesto u samom uglu, pored ulaska u sajamski toalet. Osetili su se povređeni. Razumem ih. Ali, da ne ispadnem cinik, to je odlično mesto da je neko primeti jer će stotinak hiljada posetilaca barem jednom tokom posete sajmu proći pored vas i možda zagledati šta nudite. Taj marketing i PR niko ne može da plati. Ozbiljno mislim, bez zezanja.

 

Za manje od godinu dana jedna od najznačajnijih izdavačkih kuća u zemlji – Službeni glasnik – spao je na najniže grane. Dolazak novog direktora Radoša Ljušića (promenio čovek partijski dres preko noći i odmah nagrađen, vešt neki čova) odmah se proslavio smenivanjem 5-6 najznačajnijih urednika koji pod ovom šljivom postoje.

 

Ali, ovaj Herkul (to je onaj helenski junak koji je očistio Augijeve štale) rešio je potom da se otarasi oko 200 knjiga, jer je pronašao rupu u zakonu (teška rabota, nema šta) na osnovu koje te knjige moraju da odu u rastur, stari papir, otpad, to ćemo brzo videti. Nije shvatio da klauzula o zaštiti autorskih prava ne podrazumeva da valja kazniti i knjige kao kulturna dobra. Neko lepo reče, on njih tretira kao jetrenu paštetu.

 

Kaže ovaj silnik ”Uputili smo pisma autorima da otkupe svoje knjige”. Nažalost, Schopenhauer, Nietzsche, Hanna Arendt, D. H. Lawrence, pomenimo samo neke, trenutno su odsutni. To ih ne opravdava. Ljušić se ponaša kao brižni domaćin koji ne trpi rasipništvo.

 

Ali Glasnik je državno preduzeće sa povlašćenim monopolskim položajem. Ako je privatni izdavač Laguna poklonio 5 hiljada knjiga u humanitarnoj akciji za oštećene biblioteke u nedavnim nedaćama, zašto Glasnik ne bi unesrećenoj biblioteci u Obrenovcu, a takvih ima koliko hoćete, ustupio makar prevedene knjige? A Basara i njegovi srpski sapatnici će preživeti ovaj udar. Neće biti poslednji.

Filed Under: BEO DIJAGNOZE Tagged With: Agora, autograf.hr, autor, Beo-dijagnoze, Branko Kukić, Godfrey Smith, Gradac, Ivan Čolović, izdavač, Karpos, kolumna, Kov, kritika, kultura, Loznica, Milan Vlajčić, Nenad Šaponja, pisac, Vršac, XX vek

Pravo na sreću

Autor: Zdravko Zima / 11.10.2013. 7 Comments

Pišu Drago Pilsel i Zdravko Zima

 

Umišljamo si da činimo nešto važno nudeći vam od današnjeg dana portal koji je posvećen političkim, gospodarskim, kulturnim, religijskim, filozofskim, psihološkim, sociološkim, povijesnim, pravnim i ostalim društvenim temama, Hrvatske, regije i svijeta.

 

Naslov ”Autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom, kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa stoga odgovoran, beskompromisan, a to znači odlučan, moralan i angažiran stav.

Temelj novinarstva leži na striktnom poštovanju činjenica i konzultiranju svih strana u eventualnom sporu: koliko se za to deklarativno zalažemo, toliko smo svjedoci svih mogućih odstupanja koje novinarstvo opet jednom svode na servis vidljivih ili prikrivenih centara moći. Problem je još veći kad znamo da je u Hrvatskoj i u široj regiji evidentan nedostatak kulture čitanja; s manjkom političke i ine kulture; taj nedostatak rezultirao je društvom s izuzetno zakržljalim javnim mnijenjem, društvom u kojem je solidarnost gotovo nepoznat pojam i koje u danom času nije u stanju reagirati na konkretne izazove.

 

Suočeni smo s potrebom vraćanja digniteta novinarstvu. Treba obnoviti njegova ključna načela, omogućujući mu da postane nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije koja nije mrtvo slovo na papiru. Novinarstvo koje će biti korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač svih mogućih zala, sredstvo u borbi protiv šovinizma, ksenofobije i predrasuda – to je novinarstvo koje želimo i koje ćemo braniti svakim prilogom i svakom rečenicom našeg portala. Drukčije novinarstvo nije potrebno nikome, osim onima koji brane politiku ”što gore, to bolje” i koji u manipuliranju javnošću traže mogućnost učvršćivanja svojih ionako sumnjivih pozicija.

 

Autograf.hr želi svjedočiti o obnovi odnosa u društvu, o stvaranju politike koja će se vratiti svojim ishodišnim značenjima, a to podrazumijeva brigu za društvo koja je istodobno briga za opće dobro u svim postojećim segmentima. U interakciji novinara i naše (re)publike prepoznajemo mogućnost iskazivanja zrelosti i odgovornosti, onih vitalnih pretpostavki bez kojih put u drukčiju budućnost nije ništa drugo nego iluzija. U tom nastojanju posebnu ulogu imat će redakcijski savjet, čija su imena, spojena s njihovom kompetentnošću i nepotkupljivošću, naša vjerodostojna preporuka.

 

Valja se legitimirati, tim imenima, jer ona su naše bogatstvo, naša snaga:

Mile Babić, Sonja Bašić, Joško Belamarić, Jadranka Brnčić, Vladimir Cvetković-Sever, Bora Ćosić, Branko Čegec, Ivan Čolović, Aleš Debeljak, Arsen Dedić, Predrag Finci, Silvije Foretić, Niko Gamulin, Milan Gavrović, Anna Maria Gruenfelder, Sinan Gudžević, Boris Gunjević, Željko Ivanković, Tvrtko Jakovina, Dejan Jović, Alfi Kabiljo, Dražen Katunarić, Claudia Keller-Pilsel, Snježana Kordić, Mirjana Krizmanić, Peter Kuzmič, Andrea Latinović, Ivan Lovrenović, Igor Mandić, Dalibor Martinis, Ivica Maštruko, Vili Matula, Seadeta Midžić, Teofil Pančić, Borka Pavičević, Boris Perić, Sibila Petlevski, Drago Pilsel, Branimir Pofuk, Edo Popović, Alma Prica, Boris Rašeta, Urša Raukar, Janko Rožič, Božo Rudež, Seid Serdarević, Slobodan Šnajder, Vesna Teršelič, Dafinka Večerina, Nikola Visković, Milan Vlajčić, Milana Vuković-Runjić, Zdravko Zima (koordinator), Vjeran Zuppa, Viktor Žmegač.

 

Potrebno nam je kvalitetno novinarstvo i potrebni su nam medijski projekti koji se neće gasiti zato što će njihovi urednici u rekordnom roku priznati da ne mogu – ili ne žele – ostati neovisni. Želimo otvorene i agresivne medije, ali samo u onoj mjeri u kojoj je agresivnost drugo ime za argumentaciju. S druge strane krajnje je vrijeme da stanemo nakraj nasilju, ne samo onom doslovnom i fizičkom, koje je postalo modus vivendi nad kojim još malo tko uistinu reagira. Ali treba isto tako podsjetiti javnost da se treba osloboditi drskosti i nasilja, koje nije samo privilegij nogometnih navijača i koje ozbiljno nagriza temelje naše demokratski definirane i europski programirane države.

 

Stvarni lijek za ljudske nevolje uredništvo će tražiti u solidarnim modelima ponašanja, neovisno o nacionalnim, vjerskim ili nekim trećim, društveno zaštićenim atribucijama autora i čitatelja.

 

Na taj će se način, projektom koji neće hraniti nacionalističke mitove, koji neće komplimentirati vjeri tako da je identificira s nacijom, novinarstvom koje će promicati vrhunske kriterije i koje će biti prepoznatljivo po njegovanju kulture, bar do neke mjere utažiti žeđ za pravdom i smanjiti negativni efekti proistekli iz tajkunizacije, privatizacije i drugih zakonski verificiranih oblika ponašanja koji su materijalno i moralno opustošili Hrvatsku. Državu u koju se njeni vođe trijumfalno zaklinju, svodeći njene građane na marionete koje uporno aplaudiraju ili, od prilike do prilike, mašu zastavama, nalazeći u tome kakvu-takvu zadovoljštinu za izgubljene iluzije.

 

Danas nikome ne trebaju iluzije, još manje idoli, osim ako to nisu idoli rada, heroji kompetencije koji će probuditi toliko potrebnu nadu i pokrenuti osjećaj da je promjena moguća. Pogotovo ona koja znači boljitak za sve, a ne samo takve koji su stjecajem (po)ratnih okolnosti ili zahvaljujući izbornom marketingu stekli barnumske povlastice. Dakako, socijalno i mentalno očišćenje implicira odgovarajući odnos prema okolišu koji se bezočno uništava, dok se manjak bilo kakve akcije uvijek iznova pravda oskudicom.

 

Nezanemariva je svrha stvaranje društvene klime odgovornosti odnosno napuštanje principa etnonacionalizma, širenje kulture snošljivosti, ekumenskog i međureligijskog dijaloga, praštanja i pomirenja, tim više što je Hrvatska prije nekoliko mjeseci postala članicom Europske unije.

 

Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja više ne obuhvaćaju integralnu ili opipljivu stvarnost, javlja se potreba za obrazlaganjem i za analizom. Kao što liječnik ne smije ignorirati pacijenta, novinar ne smije zaobilaziti teška i delikatna pitanja. Zato uvijek iznova stoji pred rizikom sučeljavanja, svjestan da njegov poziv ne završava skupljanjem podataka. Činjenice su uvjet njegove djelatnosti, a kritički žalac ono što toj djelatnosti daje smisao. I razlog postojanja!

 

Novinarstvo ponajprije shvaćamo kao alat, dragocjen alat, pomoću kojeg želimo pridonijeti rekonstruiranju društvene i intelektualne klime, vjerujući da je najmanji pomak bolji od rezignacije. Ili od straha i od stagnacije koji su zahvatili sve pore našeg bića, prijeteći kolektivnim rasulom.

 

Uvijek ćemo se boriti za napredak, za građansku i europsku Hrvatsku, za pomirene narode Balkana, za intenzivan dijalog i suradnju, ne tolerirajući nepravdu, suprotstavljajući se demagozima svih vrsta i definirajući svoj angažman izvan stranačkih ili partikularnih interesa. Zalaganje za pravnu državu implicira borbu protiv privilegija, odanost načelima općeg dobra te senzibiliziranost za siromašne i socijalno degradirane, o kojima se ne vodi ni približno dovoljno računa.

 

Zato će redakcija okupiti, pored navedenih imena, široku paletu suradnika, pisaca, publicista i intelektualaca različitih profila koji imaju što ponuditi javnosti, ali koji iz ovih ili onih razloga nisu u dovoljnoj mjeri prisutni na javnoj sceni. Samo tako moći ćemo kreirati portal koji neće imati nacionalistički, nego nacionalni i kozmopolitski karakter, koji će biti lokalan, regionalan i univerzalan i koji će u kolopletu prezentiranih sadržaja naći mjeru nove i europski postulirane Hrvatske, zemlje koja se ne smije sramiti velikana koji su je željeli učiniti svjesnom i položaja i prioriteta.

 

Hrvatske koja nije u Europi s figom u džepu, nego Hrvatske koja svakom gestom potvrđuje svoju posebnost, ali i davno uspostavljenu pripadnost starom kontinentu. Otuda krug kao prirodna i povijesna neminovnost: jer sve što osvješćuje našu posebnost, europskim indigenatom tu posebnost opetovano potvrđuje i povećava.

 

Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, većina nas jedva bi ikad pomislila da postoji potreba za boljim idejama, i ne bi se, kad se one pojave, za njih zainteresirala.

 

Pred sobom imamo otvorenu mogućnost da preuzmemo nevolju rekonstruiranja uvjeta, intelektualne, društvene ili vjerske klime nekog idealnog ili boljeg vremena i mjesta gdje bismo se željeli, kao pojedinci i društvo, naći.

 

Pred nama je, kako je za vrijeme ”Marša na Washington” u ljeto 1963. rekao Martin Luther King, mogućnost da unovčimo jedan ček. Kad je stvorena Republika Hrvatska, u Ustavu je potpisan ček za svakog hrvatskog građanina, da će neotuđiva prava na život, slobodu i traganje za srećom biti svakom zajamčena. Hrvatska i zemlje regije su mnogim našim sugrađanima u ruke dale lažan ček: ljudska prava nisu poštovana, bilo je neslobode, socijalna bijeda i lopovluk ukrali su nam sreću.

 

Mi danas obnavljamo vjeru da banka pravde nije propala. Ne želimo vjerovati da su fondovi morala naših zemalja nedovoljni. Tu smo zato jer mislimo da imamo pravo unovčiti ček koji će nam dati bogatstvo slobode i sigurnost pravde. Krajnije je vrijeme da Hrvatska i druge zemlje budu zemlje građanskih i socijalnih prava, zemlje u kojima će sa svake planine i otoka odjekivati sloboda.

 

To je naša nada. To je uvjerenje s kojim stvaramo i s kojim se međusobno zbližavamo kako bismo zajedno počeli osjećati istinsku i plodnu pripadnost zajedničkom prostoru Europe.

Filed Under: Balkan, Društvo, Nevladin sektor, OSVRT, Trendovi Tagged With: Aleš Debeljak, Alfi Kabiljo, Alma Prica, Andrea Latinović, Anna Maria Gruenfelder, Arsen Dedić, autograf.hr, Bora Ćosić, Boris Gunjević, Boris Perić, Boris Rašeta, Borka Pavičević, Božo Rudež, Branimir Pofuk, Branko Čegec, činjenice, Claudia Keller-Pilsel, Dafinka Večerina, Dalibor Martinis, Dejan Jović, dignitet profesije, Drago Pilsel, Dražen Katunarić, Edo Popović, Igor Mandić, Ivan Čolović, Ivan Lovrenović, Ivica Maštruko, Jadranka Brnčić, Janko Rožič, Joško Belamarić, Milan Gavrović, Milan Vlajčić, Milana Vuković-Runjić, Mile Babić, Mirjana Krizmanić, Niko Gamulin, Nikola Visković, novinarstvo s potpisom, osvrt dana, Peter Kuzmič, portal, Predrag Finci, Seadeta Midžić, Seid Serdarević, Sibila Petlevski, Silvije Foretić, Sinan Gudžević, Slobodan Šnajder, Snježana Kordić, Sonja Bašić, Teofil Pančić, Tvrtko Jakovina, Urša Raukar, Vesna Teršelič, Viktor Žmegač, Vili Matula, Vjeran Zuppa, Vladimir Cvetković-Sever, Zdravko Zima, Zdravko Zima (koordinator), Željko Ivanković

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT